Izdaš li svoj narod, izdajnik si roda svoga i znači da ne vjeruješ ni u Boga. Svjedoci smo svakog dana koliko se nanosi narodu bolnih rana. Sve čine, da svom narodu zlo učine. Za njih ništa sveto nije, i narodu se u oči smiju.
Hrvatska je navodno demokratska zemlja, što znači da Narod vlada i da izabrana Vlada, Saborski zastupnici provode volju Naroda. Očigledno je, da Narod ne vlada, a da se Vlada sa Narodom stalno svađa. Vidimo to po masovnim demonstracijama, po svim većim gradovima protiv potpisivanja Instanbulske konvencije. Istovjetno se događa sa Marakeškim sporazumom. Gotovo sve zemlje odustaju od potpisivanja sporazuma, i hrvatski Narod bi htio da se sporazum ne potpiše, ali Vlada u suprotnosti sa voljom Naroda vlada, i pokazuje da nije narodna Vlada, nego da vlada oligarhija. Ne štite se državne granice, i svatko može da nam se došeta, samo Bujanac i Jakov Sedlar, najveći hrvatski režiser imaju ograničenja kretanja, zabranu režiranja, a sad i emitiranja. Misle tako istinu zaustaviti! Oh, koliko jada njima vlada , kad ne znaju da je istina nezaustavljiva, i što je više guše, ona više izlazi na svjetlo dana. Pustite istinu na vidjelo, jer vas jedino istina može osloboditi od tame i jada.
Još uvijek su bolne rane sjećanja na strahote Domovinskog rata, tuguje se za mučki ubijenim, nestalim, mučenim, silovanim, a vladajući još uvijek nisu imenovali agresora, procesuirali ubojice, mučitelje i silovatelje. Oni se slobodno šetaju po Hrvatskoj, vlasti ih ne procesuiraju, ali zato procesuiraju branitelje koji su Hrvatsku branili i obranili. Nisu zatražili ratnu odštetu za stravična rušenja naših gradova, umjetnina, Crkvi….. Tko to nama u Hrvatskoj vlada, kad sve ukazuje da to nije Hrvatska Vlada?
Kriminal i korupcija vlada, gase se gospodarstva, zapošljava klijenelistički, rodbinski i Hrvat opet plače na braniku svoje domovine. Djeca domoljuba, koji su Hrvatsku stvarali napuštaju Hrvatsku, a djeca onih, čiji roditelji nisu Hrvatsku željeli, vladaju. Sve upućuje da to nije Hrvatska Vlada, da je, zar bi protiv volje Naroda donosila odluke i kažnjavala hrvatske domoljube, Saborske zastupnike, jer u gradu mučenika, našem razrušenom Vukovaru ne mogu podržati ćirilične ploče. Da su oni izgubili svoje najmilije, da su prošli strahote rata, da su bili mučeni i silovani, ne bi sol na ranu sebi i Narodu nanosili.
Zlo nije za vječnost, ono je samo za gubitak vlastite Duše, za bolne rane koje nanose svome Narodu, na svoju vječitu propast. I kad kreneš na svoj Narod, koji ti je dao povjerenje da ga zastupaš, kad kreneš na Boga, a predstavljaš se kao kršćanin, onda si ništa, tama iz koje nema svjetla i tvoj život vodi vlastitome paklu zla.
Nikad ne idi na svoj Narod, jer je to tvoje prokletstvo, izazvane suze boli uništit će sve voljene tvoje. Razmisli da ne ideš mali ispod zvijezda, jer zemaljska putanja ljudskog života tek je mali trenutak vječnoga života, kojeg baštine samo oni, koji čine djela ljubavi i dobrote.
Slavica Vučko