Pratite nas

Pregled

Pastir na Velebitu: Pogledajte snimku malenog Luke Modrića koji štapom tjera koze po kamenjaru

Objavljeno

na

Prije 28 godina Pavle Balenović snimio je prizore koji danas plijene pozornost javnosti, a kako i ne bi kada je svojom kamerom uhvatio malenog Luku Modrića. Radi se o dokumenarcu koji je Balenović snimao na Velebitu.

Kaskader i nekadašnji član grupe Plava trava zaborava, Pavle Balenović, prije 28 godina na Velebitu je snimao dokumentarac o vukovima.

Jedan kadar tog dokumentarca danas je posebno zanimljiv. Naime, na Velebitu je Balenović tada snimio Luku Modrića.

Petogodišnji dječak koji je u prevelikoj jakni štapom tjerao koze u štalu danas je jedan od najboljih nogometaša na svijetu i kapetan hrvatske nogometne reprezenatcije.

Ne čudi zato da je snimka kojumožete pogledati OVDJE postala pravi hit. Malog Luku možete vidjeti ako prebacite video na 2:30.

“Da bar više ljudi vidi ovo. Koji životni put”, jedan je od komentara ispod videa. Slučajnost, odnosno činjencica da je prije 28 godina snimio danas svjetski pozatog nogometaša, oduševila je i samog autora.

“.. a tek kakva slučajnost?! Godinama nisam imao pojma da sam te davne godine snimio Luku sa ocem na starom imanju rekonstruirajući napad vukova za svoj dokumentarni film”, napisao je Balenović, prenosi gol.hr

“Tako sam snimio i prijatelja i njegovog sina…”

O snimanju filma, pa i obitelji Modrić napisao je i podulji komentar ispod videa koji prenosimo u cijelosti:

“Od djetinjstva me oduševljavala priroda i životinje. Divio sam se divljim životinjama a onda posebice vukovima. Kako sam počeo putovati, skupio sam pristojno znanja i vrijedno iskustvo. Upoznao sam ljude i prostore na kojima su živjeli vukovi. Sjećam se obitelji Nekić (Perila) na krajnjem jugu Velebita … penjući se kamenom cestom, pokupio sam jednu baku u moj džip da joj pomognem doći kući, da se ne uspinje pješice. Grga, koji je, nakon školovanja, ostao doma nastavivši tradicionalni način života na planini, često mi se pridružio lutanjima divljinom. Spomenuo je slučajeve kada su im koze i ovce nestajali preko noći. Uhvaćene od vukova.

Dolje južno na samoj staroj cesti nalazila se kuća Modrića (Jasenice). Jedne sam večeri sreo Stipu. Zbog čestog gubitka svjetla dok smo razgovarali, zbog labavih, žičanih kontakata na akumulatoru koji je koristio u sobi, dao sam mu svoju lampu za akumulator. Taj mali dar bio je dovoljan za početak našeg prijateljstva.

Godinu dana kasnije snimili smo scene za moj vlastiti dokumentarni film o vukovima. Ideja je bila rekonstruirati česte napade na stoku držanu na planini od ljeta do prvog snijega. Od davno je čovjek u tim krajevima zauzeo stanište vuka i otjerao mu njegov prirodni plijen. Da bi preživio, vuk je počeo otimati ljudsku imovinu, stoku koja je tamo bila uzgajana u priličnom broju.

Unatoč svemu nije bilo rata između vuka i čovjeka. Očekivalo se da treba ostaviti nešto i za vukove. Ali to je stvorenje ipak smatrano štetočinom, što je uzrokovalo istrebljenje na mnogim područjima. Moja je namjera bila doprinijeti boljem razumijevanju vukova i promjeni negativnog stava prema njima. Činilo se da i Stipe misli isto. Tako smo organizirali i snimili planiranu epizodu.

Životinjama koje su se koristile tijekom snimanja nije nanesena nikakva bol.
Obitelj Modrić, bili su pristojni i dobri ljudi. Posjetio sam ih kad god bih odlazio snimati divlje životinje, prirodu i život u planinama. Tako sam snimio i prijatelja i njegovog sina koji su prikupljali stado koza, zatvarajući tor i neke planirane scene prema planu za film.

Ubrzo nakon 1990. godine rat je uništio njihov dom. Sve se odjednom promijenilo i više ih nisam vidio. Otišli su kao i mnogi ljudi iz tog kraja. I onda sam tek prije samo nekoliko godina dobio informacije o tome tko je mali dječak koji je pomagao ocu u mojoj epizodi? Taj dječak postao je poznati hrvatski nogometni igrač Luka Modrić. Čitao sam kako je ostvario svoj dječački san. Ove snimke nije vidio (snimljene 1989 -1990.) jer su sada prvi put objavljene.

Nakon rata puno je mina ostalo po planini što je uništilo sliku cijelog tog planinskog područja. Strah i nesigurnost za svakog posjetitelja. Danas se to područje još više promijenilo. Izgradnja nove autoceste trajala je nekoliko godina što je uništilo mir i sklad potreban divljači za život.

Možda čak i pregust ezonski turizam i promet prema obali također su sudjelovao u tome. Vukovi su nestali. I ljudi su nestali. Nedavne klimatske promjene, ekstremno vruće ljeto, nemar i nedostatak ljudske brige izazvali su požare u okolišu. To je vjerojatno pokrenulo i vukove prema sjeveru gdje su upravo započeli novi projekti u stočarstvu.

I evo upravo se događa da vuk, zakonom zaštićen kao visoko ugrožena vrsta, postaje smetnja u prostoru u kojem je oduvijek uspijevao živjeti. Već svjedočimo idejama za ograničavanje potpune vuka i smanjenje negovog broja ubijanjem. Novac će odlučiti kako će sve završiti kao što je to u većini važnih problema u našem životu.

Kao što sam spomenuo, vuk je simbol prave divljine, tako je i ponosni simbol Velebita. Luka Modrić, koji je najranije djetinjstvo proveo u staništu vukova i sve mlađe generacije nakon njega, moraju biti ponosni na tu činjenicu. A ponosna Lika počašćena je imenom koje je dobila upravo po vuku, tom veličanstvenom stvorenju čiji je dom i prirodno stanište uvijek bila. (Grčki – liekos / lyk znači – vuk)”, napisao je Balenović 2017. godine.

Priča Britanskog novelista o Luki Modriću dirnula je mnoge i apsolutni je hit

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Dr. sc. Tado Jurić: Kad ne bude Hrvata u BiH, neće biti ni Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Iseljavanje je bolna tema u Hrvatskoj, ali i u Bosni i Hercegovini, s jednim zajedničkim nazivnikom – odlaskom Hrvata. Otvoreno o toj temi već neko vrijeme progovara dr. sc. Tado Jurić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Ovoga je puta svoje viđenje problematike iznio u kolumni za kršćansku obiteljsku reviju Kana u izdanju Kršćanske sadašnjosti.

“Demografska problematika odavno je ključno nacionalno i sigurnosno pitanje Bosne i Hercegovine, no svijesti o tome nema ni danas. U hrvatskoj su populaciji u BiH danas gotovo svi demografski pokazatelji i trendovi negativni. Prema S. Štercu (2017.), svi trendovi potvrđuju ulazak u klasični demografski slom koji uključuje depopulaciju, prirodni pad, starenje, izumiranje, demografski nestanak pojedinih naselja i manjih regija…

Sve to ima jednako pogubne posljedice i na Hrvatsku jer je nestankom Hrvata u BiH presušio demografski bazen za revitalizaciju RH u koju se desetljećima doseljavalo uglavnom hrvatsko stanovništvo iz BiH.

Stoga je BiH danas jedno veliko groblje, groblje ideja, propalih nada i jednog cijelog naroda. I sama Povijest po sebi je groblje naroda, država, nacija i ideja.

Prepuna je nestalih naroda, a pogotovo nestalih država (D. Šakanović 2017.) Za ovu tvrdnju potrebno se samo osvrnuti na prošlo stoljeće. Nekima se možda čini da propadaju samo velika carstva, a ne narodi. Nekima se čini da će vječno opstati narodi koji su postali nacija i njihove države, no to je vječna iluzija.

Kada se ruše monarhije, carstva i države, za sobom u ponor vuku i svoje elite. Tragedija je uvijek u tome što elite nikada nisu svjesne da njihov sustav propada i nestaje (D. Šakanović 2017.). Poznato? Pogledajmo svježi primjer komunističke elite. Ili pak naše današnje elite.

Danas već svi znaju da potpuno nestajemo kao hrvatski narod. Iseljavamo, izumiremo i nestajemo kroz abortus. Hrvatski način života jednostavno se gasi, a hrvatska kultura nestaje. Koncept je uvijek bio isti, prvo nastupa moralno i kulturno propadanje iza kojeg slijedi biološko propadanje.

Jedina iluzija opstojnosti su državne institucije. A ovakve, nagrižene korupcijom, premrežene klijentističkim dugovima, nisu ništa drugo doli predznak propadanja društva i države. Kao i uvijek do sada u povijesti.
Političkim elitama nije cilj opstanak naroda i kulture, već očuvanje vlastitih privilegija, moći i bogatstva u društvu koje su skrojili po svome. Tu nema mjesta za druge. Zato ljudi odlaze. Zbog ponižavanja od takvih i njihovih poslužnika na lokalnim razinama. Zbog vlastitoga moralnog integriteta. Jer čovjek je biće koje će trpjeti nestašicu i oskudicu, no ne i ugnjetavanje (D. Šakanović 2017.)

U svojem istraživanju iz 2018. vidjeli smo da gospodarski rast nije dovoljan uvjet za zaustavljanje iseljavanja. Ključno je stoga istražiti cjelokupno zadovoljstvo kvalitetom života, a ne samo ponavljati političku floskulu da će nas gospodarski oporavak spasiti.

Ponižavanje i nepoštovanje otjeralo je najbolje. A s najboljima otišle su i najbolje ideje. Onamo gdje ih cijene. Stoga mi svi kao društvo već odavno igramo u trećoj ligi ˗ u kojoj nema ispadanja jer se niže ne može pasti.

Već danas nemamo ni dovoljno ljudi ni znanja. Urušavamo se, nesposobni za bilo kakvu promjenu. A to se događa prvi put u našoj povijesti. Nikada prije nezadovoljne mase nisu mogle otići (D. Šakanović 2017.). Morale su ostati i boriti se. Danas prvi put ne moraju. Proces pred kojim se nalazimo stoga nitko ne može točno predvidjeti ni procijeniti njegove posljedice.

Nema impulsa značajne promjene. Nema snažnog pojedinca, djelotvornih institucija. Sustav je nastao na nepravdi, njome se hrani i postojat će sve dok je nepravde.

Danas sva tri naroda u BiH imaju manje stanovništva u ukupnom broju. Izgubljeno je čak milijun i pol stanovnika u odnosu na predratnu brojku (CIA 2018.), što je zasigurno posljedica rata i agresije na zemlju, kao i iseljavanja koje je uslijedilo kao odgovor na neriješeno stanje u zemlji. Rat je zaustavljen, no uzroci koji su doveli do rata nisu uklonjeni.

Problemi pak koji su doveli do masovnog iseljavanja mladih Hrvata iz BiH nisu vezani samo uz rat i političku i ekonomsku nestabilnost protekla tri desetljeća. Problemi su strukturne prirode i rezultat su sustavne nebrige svih dosadašnjih režima za život građana u zemlji u cjelini, kao i pojedinačnih naroda.

Sve analize demografa Anđelka Akrapa pokazuju da će se zbog iseljavanja iz BiH udio Srba i Hrvata u BiH i dalje smanjivati, a udio Bošnjaka rasti jer su u prosjeku najmlađi i manje se iseljavaju od Hrvata i Srba (Večernji list, 8. 7. 2016). Kod Bošnjaka je drukčije i kod njih neće biti negativnih demografskih pokazatelja jer će se uz pozitivan prirast u BiH i useljavati muslimansko stanovništvo, na što hrvatska i srpska populacija ne mogu računati.

Prema Štercu (2017.), svaki oblik političke i društvene organizacije (povijest, kultura, jezik, europski put i demokratizacija, ustavna i institucionalna jednakopravnost, europska BiH) nemaju nikakvog smisla u uvjetima demografskoga nestanka Hrvata u BiH.

Izračun pokazuje da će uz postojeći prirodni pad i vanjsku negativnu migracijsku bilancu smanjenje ukupnoga hrvatskog stanovništva u BiH za sljedećih deset godina pasti sa sadašnjih oko 400 000 na manje od 200 000 osoba (koji zaista žive u BiH). Ukupna starost te populacije bit će iznad 50 godina.

Poseban je problem što odlazi fertilna populacija, samim tim i mogućnost revitalizacije hrvatskoga naroda u BiH, a indirektno i u RH.

Čak i kada bismo uzeli optimističan scenarij prema kojem bi svaka Hrvatica u BiH do kraja svog reproduktivnog razdoblja u 49. godini rodila 2,1 djece, to ne bi bilo dovoljno da spriječi nestanak Hrvati u BiH u 21. stoljeću.

Uz to možemo očekivati supstituciju hrvatskih prostora s muslimanskom populacijom. Tu se otvara niz pitanja, kao i neizbježno ˗ koliko će trebati vremena da Hrvati izgube status konstitutivnoga naroda u BiH?

Padnu li Hrvati ispod 10 %, zasigurno će bošnjačke (moguće i srpske) političke elite postaviti pitanje nove organizacije BiH. A prema svim pokazateljima, to bi se moglo dogoditi već u sljedećih deset godina.

Nažalost, mnogo toga ukazuje da se radi o povijesnom odlasku Hrvata nakon kojeg povratka više nema. Osim Hrvata u BiH, vrlo je moguće i da cijela zemlja nestane u kontekstu pokrenutih milijunskih migracija koje će po svemu sudeći teći preko nje.

A kako ćemo nestati? Neće to biti ništa spektakularno ni vidljivo golim okom. Pomalo ćemo se gasiti, iseljavati, a usporedno će teći proces zamjene stanovništva. Doći će neki novi klinci koji neće govoriti, misliti, vjerovati kao mi. Šumama, betonu, vodama će biti svejedno. Vjerojatno i našoj djeci. No grobovima naših predaka neće.

Scenarij potpunog demografskog sloma Hrvata u BiH ne mora nužno biti jedina stvarnost koja nas čeka. No kucnuo je zadnji čas da se poduzmu konkretni potezi. Ključno je shvatiti da postojeći status quo odgovara svim političkim elitama u BiH i međunarodnoj zajednici, na čiju intervenciju Hrvati više ne mogu čekati jer će protok vremena riješiti situaciju koju dosad nitko nije uspio riješiti. Ali to će „rješenje“ ići na uštrb Hrvatima iz BiH, kao i svakom „malom čovjeku“ u BiH. Ipak, pravi su gubitnici Hrvati Bosanske Posavine i Srednje Bosne. Oni najbrže iseljavaju i trebaju tiho nestati.

Bošnjačke političke elite igraju na kartu biologije, srpske na protok vremena kako bi se učvrstio položaj Republike Srpske, dok Hrvati nemaju nikakvu strategiju (M. Marić, 2019.). Neki će reći da je hrvatska strategija u BiH zapravo „spasiti“ Hercegovinu.

I dok Hrvati gledaju u „zlatno tele EU“, Bošnjaci natalitetom rješavaju goruće pitanje, a Srbi ukopavanjem u rovove svoje „države unutar države“.

Malog se čovjeka ni na jednoj strani ništa ne pita. Iseljavanje će jednako teći i kod Bošnjaka i Srba i Hrvata. Samo što se kod Bošnjaka i Srba ima tko iseliti.”, ističe dr. Jurić.

(Kana)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

‘Čudo od djeteta’: Osmogodišnjak iz Zagreba osvojio novo zlato u mentalnoj aritmetici

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Osmogodišnji Patrik Čudić iz Zagreba osvojio je na svjetskom prvenstvu u Kini novo zlato u mentalnoj aritmetici Aloha.

Svoje drugo zlato osmogodišnji Patrik izborio je na natjecanju na kojem je sudjelovalo više od šesto djece iz 18 zemalja, uključujući neke velesile u matematici, poput Rusije, Indije i Kine.

“Konkurencija je bila velika, no Patrika to nije obeshrabrilo. I prije puta je bio uvjeren u pobjedu. Njegov uspjeh izuzetno je velik! Ujedno je i pokazatelj da se uz talent i veliki rad može sve”, kazala je Zvjezdana Budoš Mlinac, Patrikova trenerica u Alohi.

Osvojeno zlatno odličje znači da je u pet minuta ili manje riješio svih sedamdeset zadataka, što znači da je za svaki zadatak imao na raspolaganju oko četiri sekunde.

Mediji su mu već prošlo ljeto nadjenuli nadimak „Čudo od djeteta“, a da je nadimak na mjestu, potvrđuje Branka Novosel koja je prije nekoliko godina uvela program Aloha u Hrvatsku te posljednjih godina prati Patrikov razvoj, priopćili su Prorsus komunikacije.

Aloha je program zasnovan na abakusu koji potiče razvoj mozga na način da stimulira obje njegove polutke i pridonosi njihovu ožičavanju te povećanju dugoročne i kratkoročne memorije.

Matematički se zadaci rješavaju pomoću abakusa, ruku te mentalno, što djetetu omogućuje da maksimalno iskoristi svoj mozak te ga priprema za poslove budućnosti. Kako se navodi u priopćenju Prorsus komunikacije, Ministarstvo obrazovanja prepoznalo je vrijednost tog programa te financijski poduprlo Patrikov put u Kinu.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari