”Jedina svijetla točka njegovog nastupa na HRT-u jest da je javnost u Republici Hrvatskoj, barem ona koja misli svojom glavom, mogla do kraja zaključiti što je i tko je Željko Komšić, odnosno kolika je diskrepancija između njegovih stavova te putem kojih se manevara našao tamo gdje mu nije mjesto”.

Gostovanje člana Predsjedništva BiH Željka Komšića u posljednjoj emisiji Nedjeljom u 2, kako se i očekivalo, izazvalo je dosta polemike u Bosni i Hercegovini i susjednoj Republici Hrvatskoj.

”Agonija utjelovljena u osobi zvanoj Željko Komšić dobila je svoj novi epilog nakon što je tzv. hrvatski član predsjedništva jučer gostovao na HRT-u u emisiji Nedjeljom u 2 koju uređuje i vodi Aleksandar Stanković”, smatra politolog Marko Lucović uz napomenu kako je u najmanju ruku frapantno to što se takvoj osobi daje medijski prostor od strane hrvatske državne televizije koja bi zajedno sa službenom politikom Zagreba trebala po svojoj ustavnoj obvezi štititi prava Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Jedina svijetla točka njegovog nastupa na HRT-u

Lucović ističe kako mediji kao poluge demokratskog društva igraju jednu od najvažnijih uloga u političkim procesima, što i ljudi na HRT-u vrlo dobro znaju, pa je, kako napominje, ugošćavanje čovjeka koji je bošnjačkim glasovima uzurpirao mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH zapravo nož u leđa Hrvatima i Hrvaticama u BiH.

”Međutim, ako se takav nezreo potez već, iz nekog meni neshvatljivog razloga dogodio, onda treba pustiti da se čovjek, „Hrvat“, „izabran glasovima hrvatskog naroda“, po imenu Željko Komšić, sam demaskira, dekonstruira i uguši u svojim lažima i manipulacijama. I to se upravo dogodilo. Nije trebalo biti neki poseban stručnjak za političku komunikaciju kako bi se primijetilo kako se Željko Komšić ne snalazi u svojoj prevrtljivosti. Bilo je jasno kako se gubio u svojim stavovima, neartikulirano ih iznoseći”, ističe Lucović.

Prema njegovim riječima svi koji su barem iole pratili Komšićevo djelovanje i koji barem donekle poznaju političku situaciju u BiH znali su o kakvoj se osobi radi i kakav politički inženjering iza njega stoji.

”Jedina svijetla točka njegovog nastupa na HRT-u jest da je javnost u Republici Hrvatskoj, barem ona koja misli svojom glavom, mogla do kraja zaključiti što je i tko je Željko Komšić, odnosno kolika je diskrepancija između njegovih stavova te putem kojih se manevara našao tamo gdje mu nije mjesto”.

Komšić sa svojim političkim istomišljenicima ukopava BiH

U Bosni i Hercegovini već više od tri mjeseca vlada svojevrsni prijezir od strane hrvatskog naroda prema neustavnom izboru Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH. Takva vrsta internalizirajućeg neraspoloženja, prema riječima ovog mladog politologa, logična je i korespondira s borbom protiv dominacije jednog naroda nad drugim i sa zalaganjem za ravnopravnost.

”Smiješno je kada Komšić decidirano izjavljuje kako među običnim ljudima nema prijezira prema vlasti, misleći pri tome kako samo oni s članskom iskaznicom HDZ-a imaju prijezir, jer njihov kandidat nije izabran na tu funkciju. To je i plitko i prozirno. Gospodin Komšić i platforma koja iza njega stoji zajedno s istomišljenicima morala bi shvatiti kako se ovdje ne radi o tome je li nečiji kandidat izabran ili nije, nego o tome je li taj netko izabran većinskom voljom hrvatskog naroda”, napominje Lucović.

Uporno odbijajući vidjeti pored zdravih očiju, a skrivajući se pod krinkom pseudograđanske opcije, Željko Komšić i njegovi politički istomišljenici ukopavaju BiH baš onako kako su Srbi ukopavali Jugoslaviju i na kraju ju ukopali.

”Željko Komšić nije i ne može biti predstavnik Hrvata u BiH, odnosno njihov član Predsjedništva BiH. On je ništa više doli poklonik jedne propale kvaziideologije propale kvazidržave i zločinca s čijom se slikom diči u svome uredu. A ne bi trebao. Trebao bi se stidjeti. I slike i svojih djela. Zajedno sa svima onima koji ga podržavaju”, zaključio je Lucović.

NU2 – Željko Komšić se zapleo u lažima

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Tisuće Uljanikovaca i Riječana napustilo je Istru i Rijeku. Nad 3. majom otvoren je stečaj. Državi na naplatu u ovoj godini dospijeva 2.5 mlrd kn jamstava. Važno da je istarska lokalna politika kastrirala slobodu govora izmišljenim sudskim procesima protiv oponenata i koja javnim novcem kontrolira medije na način kako nije činjeno ni 20-tih, ni 50-tih godina prošlog stoljeća. Mons. Milanović mogao je, pod zaštitom crkve, slobodno govoriti i pisati u Trstu i Istri, a danas to više nije moguće kad gro medija u Istri ovise o IDS-u i tajkunima, kao i svjetskim špekulantima, piše Damir Kajin.

Prvo me tužila HRT 2009. i potraživala 120 000 kn zbog rečenice izgovorene za saborskom govornicom koja je otprilike glasila: “Kako se gotovo svaka emisija može kupiti…”. No to je prošlost. Problem je ovo što rade Miletićevi stranački drugovi kao i IDS-ovi poslovni partneri pred istarskim sudovima.

1. tužba- Tužio me čovjek koji je u vrijeme Jakovčića dobio koncesije na nekim plažama pa je iste “preprodao” za 400 000-500 000 € jer sam rekao da to spada u top 10 pogodovanja. Ne unesete tako reći ništa, a dođete do spomenutog novca. Sjajno. I sada netko tko nije ni luk jeo, a ni mirisao od mene zbog “duševnih boli” traži 35 000 kn.

2. tužba- Tužio me đek koji je od jedne starice kupio 3 hektara poljoprivrednog zemljišta za 21 000 kn, da bi si nakon toga tu zemlju urbanizirao i sam si je tu promjenu procijenio na preko 2 milijuna kuna.

3. tužba- Tužio me bivši talijanski ministar koji je u Italiji osuđen na 5 god. zatvora, odležao skoro 3 god.u kućnom zatvoru, usput je morao državi vratiti 2.8 mil. €, a Jakovčić mu je uručio najviše istarsko priznanje, Grb Istarske županije”.

4. tužba- Tuži me i Danko Končar jer sam rekao da sam ne može pomoći Uljaniku te da je suvlasnik Glasa Istre, za čiji je 33% udio svojedobno iskeširao 1.8 mil. € kupujući dionice od samih novinara. Končar, koji je Jakovčića izabrao za šefa NO Afaraka potražuje 50 000 kn zbog te rečenice, zbog duševnih boli, (povrede prava osobnosti).

Tako se to radi u Istri. To je nešto između bizarnog i morbidnog. Zanimljivo da su svi ti pojedinci bliski Jakovčiću i Miletiću. Stranački ili poslovno. Interesno ili duhovno. Prisutan je sumrak slobode govora, medijskih sloboda, neovisnog sudstva, nepristranog državnog odvjetništva. Gospodo iz vrha IDS-a, nigdje medijske slobode nisu niže nego u Istri. Dio medija je doslovce zakupljen. Dođite na pripremno ročište 8.02.2019. u Pazin, (Končar-Kajin), pa će biti jasnije kako mediji u Istri funkcioniraju i koliko ih plaćate. Čovjek pomisli da se niže ne može, ali uvijek je moguće potonuti još dublje. Ali zato oprostit ćemo se od Uljanika.

Povremeno po potrebi IDS spominje desnicu i ustašluk. Nigdje rigidnije “desnice” nema na vlasti nego u Istri. Metafora to vašeg desničarenja je Uljanik, a da vam nisam oteo iz ruku bila bi, vjerojatno i rovinjska Mirna i pazinski Puris. Oko Mirne i Purisa bili ste u sve upućeni pa ne mogu vjerovati da niste bili jednako tako upućeni i u Uljanikovu zbilju. Uostalom, gradska palača je udaljena 20 koraka od Uljanika. Zar nije „desničarenje“ kada 50 vodećih IDS-ovaca može se pohvaliti imovinom većom od 2-3-4 mil. €, a da ulaskom u politiku nisu imali ništa. Sada, ti isti drže kvorum HDZ-u u Saboru.
Antifašizam nije pljačka. Antifašizam nije pretvaranje javnog u privatno. Antifašizam ne živi u regiji gdje IDS kontrolira medije. Koliko je Županija izdvojila za medije 2011., 2012. i 2013. godine? Gotovo 9 mil. kn. Ako tome pridodamo i općine, gradove, javna poduzeća itd. riječ je možda i o 25 i više milijuna kuna. Antifašizam nisu ni sudski progoni svakoga koji se usudi prstom pokazati da je car gol.

I za kraj, za što me tuže? Za povredu prava osobnosti, točnije za duševne boli. Tim najbogatijim Istrijanima i najbogatijim Hrvatima nikada nije dosta, a Miletić i Jakovčić šute. Gdje je kraj toj bahatosti i objesti? Možda u Uljaniku za kojeg su istarski gradovi i Županija izdvojili otprilike onoliko novaca koliko se u 3-4 mjeseci samo u Županiji, (ne i gradovima, općinama…), potroši na reprezentaciju tj. domjenke, napisao je Damir Kajin.

Što vi mislite o ovoj temi?