Pratite nas

Reagiranja

Pismo Pernaroidu iz srca Hercegovine

Objavljeno

na

Postoji nekakav čovjek u HR Saboru koji voli davati populističke izjave. Populizam je svugdje isplativa roba.

Pa je tako nasilje koje nad Hrvatima u BIH provodi nacionalizam koji stoji iza Željka Komšića pozdravio riječima Neka, sada Hrvati iz BIH vide kako je nama u RH kada nam oni određuju vlast“.

Radi se o bijednoj populističkoj izjavi koja pliva na valovima predizbornih propagandi NGO sektora iz Hrvatske.  Sto put ponovljena laž tako postaje istinom. No istina je nešto drugačija.

Pernaroid bi morao znati sljedeće:

1.Hrvati iz BIH a niti ukupna RH dijaspora nikada nisu odredili vlast u RH. Niti vladu države niti Predsjednika. Dakle nikada.

Ni u doba Tuđmana, ni Mesića , Josipovića. I izbor Kolinde Grabar Kitarović presuđen je u samoj Hrvatskoj. Da niti jedan glas iz dijaspore nije dobila opet bi bila Predsjednica RH. Kako što dijaspora nije mogla pomoći Jadranki Kosor da pobijedi Josipovića, niti Mesića. Nije “dijaspora” odredila ni Vladu Zorana Milanovića.

2. Hrvati iz BIH samo su jedan put u povijesti presudno utjecali na sudbinu Hrvatske. Bilo je to 1991-e i 1992-e godine. U ratu.

1991-e godine Hrvati iz BIH, poput nekakvog vagabunda Blage Zadre, Hrvata iz BIH  krivi su što je obrana Vukovara trajala dulje “nego što je trebala”. Nisu plaćali poreze u Hrvatskoj. A usudili su se otići u Vukovar, u Dubrovnike, u Škabrnje, u Knin,  lažno si izvaditi prebivalište samo kako bi branili Hrvatsku i glumatali da su građani Hrvatske. Što je nedopustivo.

Drugi presudan utjecaj na Hrvatsku hrvatski narod iz BIH izvršio je 1992-e godine. Umjesto da dopuste da mirnodopska JNA uđe u Šibenik, Makarsku, Dubrovnik, Zadar, i tako prisli Hrvate iz RH na potpisivanje novog “Londonskog pakta” , državši prostor u BIH poznatom pod imenom HercegBosna, zaustavio je pad juga Dalmacije u ruke Beograda. E sad za Pernara je HercegBosna vjerojatno samo zločin i ništa drugo. No nije. Daleko je širi i kompleksniji pojam.

Može se kazati da je to doista bilo neodgovorno ponašanje Hrvata iz BIH, koji su tada, iz nama nepoznatih razloga zaginuli za Hrvatsku, No to ponašanje tih agresora i delikvenata, dakle Hrvata iz BIH, temeljito je promijenilo kasniju povijest Hrvatske. I tu je Pernaroid u pravu. Hrvati iz HB doista, ni tada nisu plaćali poreze u RH a ginuli su za RH. Što je nedopustivo. Otkud im samo pravo? I tu bi se mogli donekle složiti s Pernarom.

Kako je dosta Hrvata iz BIH ginulo za dobrobit Hrvatske, Ustav RH prepoznao je državu Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda.

Prema tom Ustavu, svaki RH državljanin doista ima pravo odlučiti o RH predsjedniku i o RH Vladi. To je ta ključna začkoljica koju Pernar nije pročitao. No na sreću, ili na nesreću, nikada do sada nisu. A bolje bi bilo da jesu. Kamo sreće da nikada nisu dopustili da Mesić bude Predsjednik. Da su izišli na izbore i zaustavili njegova dva mandata.

Mislimo da Pernaroid tog konteksta i vremena uopće nije svjestan. I da su njemu ljudi brojebi. Da on uopće ne percipira činjenicu da su Hrvati iz BIH i oni u RH jedan narod i da sva trvenja koja se događaju na liniji Hrvati BIH-RH jesu nesuglasja ili suglasja jednog te istog, naroda koji je davao živote jedan za drugog, dok ovdje u slučaju Komšić, predsjednika Hrvatima u BIH nameću oni koji su te Hrvate u BIH ubijali. Pernaroid vjerojatno ne zna, no prema postojećem, od strane OHR-a nametnutom zakonu – hrvatski član predsjedništva može biti osuđeni bošnjački ratni zločinac ako se izjasni kao Hrvat i ako ga Bošnjaci nametnu.

3. Upravo je volja građana RH, biranjem Mesića značajno utjecala na život Hrvata u BIH.

I to u negativnom smjeru. Smjer utjecaja je dakle suprotan. Dodajmo tome Dayton, grobnicu za Hrvate u BIH koji također supotpisuje Hrvatska, pa se zapitajmo kome Pernar prodaje populizam?  I transfer utjecaja.

Jesu li dakle Hrvati iz BIH odredili ustav po kojem živi Pernar, ili je Pernarova  Hrvatska odredila Ustav po kojem svaki dan  žive Hrvati u BIH?  Odgovor je prilično jasan.

I završimo na kraju s Pernarom, vraćajući se na loko razinu s koje on očito nikada nije ni otišao, premda je bizarna poredba onog što se događa u BIH na nacionalnoj razini sa lokalnim izborima u Zagvozdu, Špičkovini ili Čučerju.

4. Sama RH, sve njene vlade,  prisiljavale   su godinama Hrvate iz BIH na fiktivna prebivališta u RH kako bi mogli ostvariti svoja ustavna prava u RH (Pravo na rad primjerice).  RH Ustav ti jamči pravo a RH zakoni te tjeraju da za konzumaciju tog prava načiniš prekšraj lažne prijave. Pri tome su ti ljudi morali donositi odjave iz BIH premda se nikada stvarno nisu  iselili. Radi se o sezonskim radnicima ili radnicima koji svaki dan putuju. Tako je RH pojačala virtualno odjavljivanje Hrvata iz BIH. Čime je došlo i do smanjenja glasača.

5. Nisu Hrvati iz BIH trčali na birališta u Metković i Vrgorac zato što su željeli nametnuti Metkovcima ili Vrgorčanima vlast i vrgoračke i metkovske Komšiće. Nego su i u Metković i u Vrgorac bili pozvani od tamošnjih političkih elita, počesto i ucijenjeni, da dođu glasati za tu ili tu opciju. Ponovno imamo dakle manipulaciju, i upravljanje masama iz BIH od strane elita u Hrvatskoj.

6.Ta manipulacija prebivalištima, završava od onog dana kada se pravo na rad odvaja od prebivališta. Pa primjerice porezne platiše i radnici u RH koji su iz BIH danas mogu otvoriti osobnu iskaznicu sa adresom u BIH. Za što je isključivo zaslužan Poskok, i naše debate o tome. I u Vrgorcu i u Metkoviću. O čemu, pernaroid, lovac na lajkove, naravno. Ne zna ništa.

7. Za kraj još jedna logo tema: Ne teče voda iz Triljskog jezera uzbrdo u elektranu u Livnu, u kojoj se prave deseci milijuna eura u BIH. Nego je smjer obrnut. Utjecaj na prirodu je kod nas. Pare su kod vas.…

Poskok.info & Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Škoro odgovorio: Primio sam 135.000 kuna otpremnine i sve je po zakonu

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički kandidat odgovorio na tvrdnje tjednika Novosti da je odlazeći iz tvrtke Orfej 1999. nezakonito dobio 350.000 kuna

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro reagirao je na tvrdnje tjednika Novosti Srpskog narodnog vijeća da je 1999. godine, odlazeći s čelne pozicije u HRT-ovoj diskografskoj kući Orfej, nezakonito primio otpremninu od 350 tisuća kuna. Iz dokumenata koje nam je Škoro dao na uvid proizlazi da je otpremnina koju je primio iznosila ukupno 135.600 kuna, dakle ni polovicu svote koju navode Novosti, te da je isplaćena na temelju sporazumnog raskida ugovora o radu s HRT-om.

Sporazumni raskid potpisao je tadašnji direktor HRT-a Ivica Vrkić, koji danas izjavljuje da se ne sjeća da je sa Škorom bilo što potpisao.

U prilog tezi da odlazeći iz Orfeja Škoro nije učinio ništa protuzakonito, iz njegova stožera prilažu doznaku iz tadašnjeg Zavoda za platni promet na kojoj je vidljivo da je HRT Škori 24. rujna 1999. isplatio 135.600 kuna, a kao svrha doznake navodi se isplata otpremnine u skladu s ugovorom o plaći. U ugovoru o raskidu sporazuma o plaći koji je potpisao Vrkić piše, pak, da će HRT Škori isplatiti otpremninu u skladu s ugovorom, dok se u ugovoru o plaći navodi da će mu HRT, u slučaju da bude razriješen prije isteka četverogodišnjeg mandata i nakon toga ne ostane u radnom odnosu s Orfejem, HRT isplatiti otpremninu u visini od 12 neto plaća.

Zanimljivo, i u nalazu državne revizije na koji se pozivaju Novosti vidi se da je ugovorena otpremnina u iznosu 12 neto plaća, kao i da je Škorina plaća iznosila 11.300 kuna, no revizor zatim navodi da je isplata izvršena s računa HRT-a u iznosu od 350.854,01 kunu. Ne tvrdi se, međutim, da je isplaćena veća otpremnina od ugovorene, nego se HRT-u zamjera to što je Škoro razriješen na vlastiti zahtjev zbog čega, tumači revizor, nije imao pravo na otpremninu.

U Škorinu ugovoru o plaći, kojim je ugovorena otpremnina u slučaju da bude razriješen, navodi se da Škoro pravo na otpremninu gubi samo ako nakon razrješenja ostane u radnom odnosu ili u slučaju kršenja obveza iz radnog odnosa. To je li razriješen na vlastiti zahtjev po ovom ugovoru ne igra nikakvu ulogu pa je nejasno na temelju čega je revizor uopće zaključio da je Škoro razrješenjem trebao ostati bez otpremnine. Uz to, revizija se ne poziva ni na bilo kakav dokument koji bi potvrdio da je Škoro osobno tražio razrješenje.

Državna je revizija utvrdila i da je Orfej bio dužan refundirati HRT-u isplaćenu otpremninu budući da je bila isplaćena s HRT-ova umjesto s Orfejeva računa i naložila HRT-u da iznos otpremnine naplati od Orfeja, a ne od Miroslava Škore. Škoro, pak, tvrdi da on u posljednjih 20 godina nikad nije zaprimio zahtjev za povrat otpremnine ni od HRT-a ni od Orfeja.

Ostatak nalaza Državne revizije odnosio se uglavnom na financijske i računovodstvene nepravilnosti vezane za odnos s Orfejem kao društvom u stopostotnom vlasništvu HRT-a, ponajprije pri pružanju usluga javne radiotelevizije Orfeju kao vlastitoj tvrtki kćeri bez naknade, a među kojima dominiraju usluge oglašavanja. Pojednostavljeno, HRT je reklamirao Orfej koji je u njegovu vlasništvu, a da nije naplatio te usluge, piše VečernjiList

Novosti su u svom tekstu “Ne dirajte mi glavnicu” problematizirale i stambeni kredit od 120 tisuća tadašnjih njemačkih maraka uz povlaštenu kamatu od 5 posto koji je Miroslav Škoro dobio od HRT-a. Iz Škorina stožera upozoravaju, međutim, na činjenicu da je taj kredit odobrilo Vijeće HRT-a, što je vidljivo i iz teksta u Novostima, te dodaju da je Škoro taj kredit otplatio već u srpnju 1999., iako je otplatni rok bio 15 godina.

– Kad sam se odlučio kandidirati za predsjednika, itekako sam bio svjestan što to znači. Ne bih se kandidirao ni predlagao Zakon o podrijetlu imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine da imam što skrivati. Ali volio bih kad bismo o svemu, pa i o mojoj imovini i poslovima, razgovarali na temelju činjenica, a ne nečijih fantazija – komentirao je Škoro za Večernji list, uz poruku da će rado odgovoriti na sva pitanja koja zanimaju javnost, ali i pravno se zaštititi od namjerno plasiranih laži i podmetanja.

 

Škoro: Kad ti Pupovčeve Novosti daju naslovnicu, to je najbolja referenca da si na pravom putu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Kakav je to festival gdje Goran Višnjić ne može dobiti nagradu ni za ‘specijalne efekte’?

Objavljeno

na

Nakon što smo saznali tko su dobitnici Zlatnih arena na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, slobodno se možemo upitati: Kakav je to festival? Sve najznačajnije nagrade i priznanja dobio je igrano-dokumentarni film Dane Budisavljević „Dnevnik Diane Budisavljević“, u kojem nam autorica predstavlja ženu koja je iz ustaških logora spasila desetak tisuća dječaka i djevojčica, što nije ništa drugo nego znanstvena fantazija,ili bolje rečeno falsifikat, a nikako istinsko svjedočanstvo, kako su govorili i pisali.

Nagrade su potom dodijeljene svima onima (svaka čast iznimkama) koji „drugačije“ dišu, koji od hrvatske države prave „humoresku“, poput filmova „Koja je ovo država“ ili „Posljednji Srbin u Hrvatskoj“.

Častan i ugledan hrvatski redatelj Antun Vrdoljak koji se natjecao s filmom „General“, a u kojem glavnu ulogu glumi svjetski poznati glumac Goran Višnjić, (dragovoljac Domovinskog rata!), nije dobio „ništa“, odnosno dobio je dvije-tri „zlatne arene“ za recimo „specijalne efekte“ (sic!) i tome slično, drugim riječima – ništa.

Da je film i više nego dobar i da će potući rekorde gledanosti u kinima i na malim ekranima nitko ne sumnja, osim onih pojedinaca koji se „razumiju“ u filmsku umjetnost i koji su valjda prespavali one dijelove u kojima glumi recimo Višnjić, jer da su gledali kako to on radi vjerojatno bi mu udijelili, ako ništa drugo, a ono „nagradu za specijalne glumačke efekte“.

Barem je to zaslužio!

Međutim, još prije ovog festivala bilo je jasno da filmovi ili bolje rečeno teme poput „Generala“ nemaju nikakvu šansu, bez obzira što sada pričaju da je ovaj inače sjajan film o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu i generalu Anti Gotovini bio najviše favoriziran od strane dijela javnosti.
To jednostavno nije točno.

Najviše su favorizirani oni kojima su pripale „Zlatne arene“, poput izmišljene priče o Diani Budisavljević, ili pak onom čiji je autor Predrag Ličina, sin nekadašnjeg zloglasnog udbaškog novinara Đorđa Ličine.

Zanimljivo je da je Vrdoljak od prvoga dana znao što ga čeka u Puli, pa stoga i nije bogzna kako razočaran, kad je čuo tko će sve kući nositi „zlatni kipić“. Naime, i u vrijeme komunizma su zabranjivali i žestoko osporavali neke njegove filmove, a „glave“ mu je došla i tv serija „Tito“ koja se reprizno prikazuje na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT).

Ne, to kako je (istinski) prikazao Tita, to mu ne mogu i ne će oprostiti.
Stoga nije ni čudno da je „General“ na Pulskom filmskom festivalu prošao kako je prošao, odnosno što će svoju kvalitetu i gledanost morati tražiti negdje drugdje, gdje će valjda prepoznati vrhunsku glumu jednog Gorana Višnjića, ali i druge, a poglavito iznimno zanimljivu i vrijedno pažnje temu o Domovinskome ratu, što je na otvorenju festivala izjavila i predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović kad je rekla da će “film odjeknuti u svijetu i da će ljudi doznati istinu, ne samo o generalu, već općenito o Hrvatskoj vojsci!“.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari