Premijera nove pjesme Marka Perkovića Thompsona, naslovljene “Zagora”, donosi snažan glazbeni povratak prostoru iz kojeg izrastaju identitet, obitelj, vjera i sjećanje. Pjesma je posvećena dalmatinskom zaleđu, njegovu kršu, ljudima i tvrdoglavoj životnoj snazi koja se prenosila generacijama…
ZAGORA
Neka grmi, nek u gori vije vuk
U mom kraju ne trzaš na svaki zvuk
Tu kad mater rodi sina
Srce mu je ko planina
Dida, ćaća, brat i ja
I bukara vina
Tu je svega živog sila
Poskok, čovik, vuk i vila
Tu se kolo zaigra
I Ero zasvira
Plavo nebo kad očisti bura
Zagora je kao lipa cura
Ta je zemlja meni ime dala
Tu za ostat tribala je snaga
Tu je mene poljubila draga
Tu je moja mladost ostala
Hej Zagoro na kamenu kamen
Nešto bi te tija pitat ja
Lipa moja ko ti gasi plamen
‘Ko tvoje ljude dira
‘Ko tvoju dicu tira
Srića ili nesrića
Tu je Gospa živa vira
I kod rata i kod mira
Tko god vodu prolije
S njom se krsti il’ pije
Plavo nebo kad očisti bura
Zagora je kao lipa cura
Ta je meni zemlja ime dala
Tu za ostat tribala je snaga
Tu je mene poljubila draga
Tu je moja mladost stala
Hej Zagoro na kamenu kamen
Nešto bi te tija pitat ja
Lipa moja ko ti gasi plamen
‘Ko tvoje ljude dira
‘Ko tvoju dicu tira
Srića ili nesrića
Ajmo brate lupi nogama o pod
I ti sestro neka živi ovaj rod