Pratite nas

Komentar

Poučak Živi zid  – Što su hrvatski građani morali naučiti o izboru europarlamentaraca?

Objavljeno

na

foto HINA

Nakon što smo posljednjih dana gledali prilično zabavan politički reality show u režiji Živog zida potrebno je razmotriti i što smo iz njega naučili. Zakon o izborima za Europski parlament donesen 2013. godine određuje da mandat osvaja kandidat koji je dobio najmanje 10% preferencijalnih glasova liste, a istog zamjenjuje prvi sljedeći neizabrani kandidat s najviše glasova, nakon kojeg su izabrani kandidati prema redoslijedu na listi. Po izbornoj matematici, mandat liste Živog zida s više od 10% preferencijalnih glasova  osvojio je predsjednik Ivan Vilibor Sinčić.

Kao jedan od načina prestanka mandata koje zakon predviđa je podnošenje ostavke. Ostavka se podnosi tako da izabrani kandidat o podnesenoj ostavci obavještava predsjednika Hrvatskog sabora, dakle Gordana Jandrokovića, a koji o tomu obavještava predsjednika Europskog parlamenta. Ako Ivan Sinčić odluči podnesti ostavku, njegov zamjenik je Branimir Bunjac koji je sljedeći na listi osvojio najveći broj preferencijalnih glasova, a ako i Branimir Bunjac odluči podnijeti ostavku, njegov zamjenik je Tihomir Lukanić, koji je prvi sljedeći kandidat na listi. Ako pak i Tihomir Lukanić podnese ostavku, njega mijenja sljedeća kandidatkinja liste, Dolores Schauer, nju mijenja Dominik Vuletić, njega Goranka Dorotić i tako redom do posljednjeg kandidata liste. Ako bi i posljednji kandidat liste dao ostavku mjesto Živog zida ostaje nepopunjeno, a Europski parlament u ovom sazivu ima jednog zastupnika manje.

Nekoliko dana nakon izbora, Tihomir Lukanić, trećeplasirani na listi Živog zida na svom facebook profilu objavio je „kako mandat neće konzumirati“, te kako “predsjednika stranke nitko ne može ucjenjivati”. Na Zrinjevačkoj presici Ivan Sinčić izjavljuje kako je “suspendirao“ Bunjca, koji postupa „nečasno“, pošto se ne želi odreći svog legitimno osvojenog mandata,  odnosno ga ne želi „predati njemu“ (Sinčiću), da bi ga ovaj dalje „predao Lukaniću“, a kako je tobože prethodno bilo dogovoreno. Na istoj presici i petoplasirani Dominik Vuletić poziva Bunjca da podnese ostavku na svoj mandat, kako bi u Brisel mogli poslati trećeplasiranog Lukanića. Na istoj presici, Sinčić nam otkriva i plan koji su osmislili u Živom zidu, po kojem bi svake godine principom rotacije na put u Brisel krenuo jedan novi anonimus s liste Živog zida da bi se tamo politički profilirao. Ubrzo je u javnost puštena i snimka iz kuhinje nečijeg stana u kojem su od Bunjca tražili da potpiše nekakav ugovor koji bi ga obvezao na prepuštanje mandata Lukaniću. Bunjac tvrdi kako je “ugovor poderao“, a da je snimka puštena u javnost kako bi ga se prikazalo kao agresivca i foteljaša, nakon što nije podlegao ucjenama stranačkih čelnika.

Kada se izjave Živozidaša i odredbe izbornog zakona dovedu u vezu lako je zaključiti da se radi o hordi politički nepismenih amatera. Ostaje nejasno kako Tihomir Lukanić misli „konzumirati mandat koji nije osvojio“? Nije jasno ni zašto Lukanić misli da je nečasno ucjenjivati predsjednika stranke, a da je časno ucjenjivati kandidata da se mandata odrekne? Da li Lukanić i Vuletić misle da je legitimno od bolje plasiranog kolege očekivati da se mandata odrekne kako bi oni lošije plasirani putovali u Brisel?. Zašto Sinčić misli da je nečasno kada kandidat koji je osvojio više od 10% preferencijalnih glasova isti želi i konzumirati?  Na temelju čega su čelnici Živog zida zaključili da bi nekakvi interni dogovori i ugovori imali nekakvu pravnu snagu koja bi pojedinog kandidata obvezala na odricanje od pošteno osvojenog mandata? Zašto Sinčić misli da je „žalosno da se jedan od njegovih najiskusnijih članova vidi u Briselu“, čime ostavlja dojam da svoje istaknute članove koristi za prelaženje praga, a u stvarnosti od njih očekuje da se mandata odreknu, pod prijetnjom suspenzije kako bi on instalirao nekog po svojoj volji, a ne onog kojeg su izabrali birači. Da li je stranačka volja u Živom zidu ispred volje birača?

Čelnici Živog zida su se morali i bolje upoznati s institutom davanja ostavke. Da bi predsjednik Hrvatskog sabora o ostavci mogao obavijestiti predsjednika Europskog parlamenta potrebno je da ovaj prvo bude izabran. Novog predsjednika parlamenta birat će novoizabrani kandidati na konstituirajućoj sjednici zakazanoj početkom srpnja 2019. godine u Strasbourgu, na kojoj će kao prvoizabrani s liste sudjelovati i Sinčić, a nakon čega o ostavci može obavijestiti Jandrokovića. To dakle znači da ni Sinčić, ni Bunjac, a ni bilo tko treći s liste Živog zida ne može formalno podnijeti ostavku prije konstituirajuće sjednice odnosno izbora novog predsjednika.  Valja spomenuti i pomalo smješnu ideju o rotaciji kandidata s ciljem političkog profiliranja, čime su Živozidaši pokazali kako uopće ne razumiju svrhu Europskog parlamenta u kojem su upravo osvojili mandat. Europarlament je platforma u kojoj zastupnici putem amandmana i ostalih instrumenta moraju utjecati na zakonodavstvo štiteći interese svoje države, a ne platforma za bildanje političkih životopisa. Iako je profiliranje novih političara nužno i poželjno, logika je stvari da bi se taj cilj jednostavnije ostvario kroz rad u Saboru.

Koji je dakle poučak Živi zid? Političari bi se prvo trebali podrobno educirati o pravilima igre u kojoj sudjeluju. Time bi se izbjegle prevare birača pa bi kandidati s liste koje su birači birali u stvarnosti bili i izabrani. Svaka ozbiljna stranka bi trebala omogućiti kandidatima s liste koji su mandat pošteno zaradili da isti i konzumira. Pronalaženje kompromisnog rješenja koje je u osnovi svake demokracije bilo je svakako moguće da je u Živom zidu postojalo imalo političke mudrosti. Sinčić i Bunjac, dva najozbiljnija člana Živog zida su mogli mandat „podijeliti“, a za voditelja briselskog ureda su mogli instalirati Lukanića da se tamo politički profilira. Na mjesto Sinčića i Bunjca u Sabor su mogli instalirati nova lica, pa bi umjesto raskola stranke i pada popularnosti dokazali da su po djelima, a ne samo na riječima sposobni realno pristupiti stvarima, djelovati otvoreno i transparentno. Ovako ćemo Živi zid pamtiti po raskolu, hrpi politički nepismenih anonimusima i pokojem zapaženom saborskom govoru Pernara i Bunjca. Epilog serijala Živi zid je Sinčić koji odlazi u Brisel, Pernar koji je osnovao novu stranku, Bunjac koji se vratio na mjesto učitelja, te popularnost stranke koja strelovito opada i teško će ovdje biti prilike za bilo kakvu političku reprizu. No, to možda i nije više toliko važno obzirom da će nekolicina Živozidaša još neko vrijeme koristiti dobro plaćene sinekure u Saboru i Briselu.

Bojana Kocijan

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: Kako sam slučajno gostovao na Al Jazeeri i zašto tu emisiju nećete pogledati?

Objavljeno

na

Objavio

Budući da sam emisiju na Instagramu najavio, i budući da mi stižu pitanja vezana za nju, ovako mi je lakše reći što je s emisijom bilo nego da svakom objasnim pojedinačno.

Prošli utorak, dok sam prije termina na sebe navlačio košarkaški šorc, slučajno mi je došlo nekoliko poruka od urednika s Al Jazeere, Emila Sučeske. On me preko društvenih mreža, e-mailom te SMS-om kontaktirao i pozvao u emisiju Kontekst da govorim o potrebi novog Daytona i izmjenama ustava u BiH.

Budući da već jedno vrijeme odbijam TV nastupe te sam se privremeno posvetio drugim stvarima, ni taj poziv nisam imao namjeru prihvatit, ali nakon objašnjenja kako ne moram ići u Sarajevo i nakon što druga dva gosta koja sam preporučio zbog obaveza nisu mogla gostovati, prihvatio sam poziv.

Zastupnik Arnaut je slučajno otkazao nastup prije emisije, dok je zastupnik Stevandić došao. Voditeljica nas je obavijestila kako se emisija emitira u 21:30 i kako će odmah biti postavljena na YouTube, kao što to inače i bude s emisijom Kontekst.

Kad je emisija počela, iako to nije bila tema, zastupnik Stevandić i nekadašnji slučajni suradnik Radovana Karadžića, kroz suvislu priču o ustavu BiH je slučajno progurao nesuvislu tezu kako je rat počeo zbog međunarodne zajednice.

Kad sam dobio riječ, nisam želio niti mogao pustiti da se takve laži podmuklo plasiraju u eter dok sam i ja u njemu, pa sam zastupnika Stevandića ali i gledatelje upozorio kako rat nije počeo zbog međunarodne zajednice, već zbog velikosrpske hegemonističke politike koja je napala druge tenkovima.

Koliko znam, Talijani ni Austrijanci nisu slali tenkove ni vojsku na hrvatsko tlo. Ustvrdio sam kako se Sarajevo danas ponaša upravo kao što se nekad ponašao Beograd, te kako su Velikosrbe zamijenili Velikobošnjaci te da se to mora zaustaviti ako ne želimo da se povijest ponovi, a znamo kako je završilo zadnji put. Tu je već počelo slučajno prekidanje te me voditeljica “upozorila” kako to nije tema. Baš slučajno to nije upozorila zastupnika Stevandića kad je otvorio tu temu i kroz nju plasirao mućku laž.

Zastupnik Stevandić je zatim ganutljivo ustvrdio kako ga vrijeđam rečenicom da je rat počeo velikosrpskom agresijom. Sreća pa me nimalo ne dira kad se netko vrijeđa na činjenice i što se mene tiče, zastupnik Stevandić može ostati uvrijeđen cijeli život, ali je za njega bolje da otvori oči.

Slučajno sam ostatak emisije nekoliko puta bio prekidan te mi nije dozvoljeno da dovršim misao, a još slučajnije sam prekidan i kad sam unaprijed zamolio da me se prestane prekidati. Slučajno sam, poučen iskustvom, pogotovo u Sarajevu, takve stvari i očekivao pa sam se mirno trudio artikulirat misli bez obzira na slučajna prekidanja, ni prvi ni zadnji put.

Kad je emisija završena, te kad je trebala biti emitirana, od ljudi koji su znali za gostovanje, a to je podosta njih s Instagrama gdje sam emisiju najavio, krenule su mi stizati poruke kako nema emisije te kako se emitira nekakva repriza.

Tad sam uredniku Sučeski poslao poruku, da bi se on sutra javio da mi kaže kako su slučajno imali tehničkih problema, a na moje pitanje kakvih, rečeno mi je kako je “šum iz moje slušalice pobjegao u sistem” te da će mi se javit kroz 2-3 sata.

Slučajno se urednik javio tek nakon 2-3 dana i to nakon mog poziva, gdje je opet inzistirao na slučajnim tehničkim poteškoćama pozivajući me u Sarajevo da se uvjerim. Onda sam mu rekao da ne moram doći u Sarajevo te da mi emisiju može poslati na e-mail da se uvjerim ako baš želi.

U tom razgovoru je urednik tri puta rekao kako će emisiju poslati u tijeku radnog dana i kako ću onda sve vidjeti. Naravno, slučajno ju nije poslao. Ne znam trebam li uopće govorit da su se na tehničke poteškoće slučajno izvlačili svi oni koji su micali određene rečenice ili cijela gostovanja u zadnjih par godina. Slučajno s tim imam jako puno iskustva.

Onda je urednik ustvrdio kako slučajno ne možemo opet snimiti emisiju na istu temu jer tema više nije aktualna, ali me pozvao gostovati na drugu temu za dva tjedna, a ta druga tema baš slučajno nema nikakve veze s BiH i ne bih mogao govoriti o onome što je slučajno uzrokovalo slučajne tehničke poteškoće. Ako je neaktualnost problem, a kažu da jest, kako urednik zna da će druga tema biti aktualna za dva tjedna, to mi nije jasno. Čovjek možda slučajno vidi u budućnost, a ja sam možda slučajno bedast pa ne razumijem pojam aktualnosti.

U svakom slučaju, emisije u kojoj sam slučajno gostovao, slučajno nema, iako se već godinama slučajno emitira u slučajno redovnom terminu. I slučajno zato želim poručit novinarima Al Jazeere da me ubuduće slučajno ne zovu u svoje slučajne emisije.

Mogu slobodno ostati na onome tragu kad su na dostojanstveni prosvjed hrvatskih studenata u Mostaru slučajno namontirali snimke huligana s bakljama koji s Mostarom nemaju nikakve veze.

Zanimljivo je kako se slučajnosti događaju samo kad se slučajno proklamira drugačija BiH od one koju vlasnici Al Jazeere sa svojim kapitalom baš slučajno propagiraju.

Ipak, dobro je da emisija nije emitirana i da su se slučajno pojavili problemi. To je slučajna potvrda onoga što sam u emisiji i govorio, komentirao je Marijan Knezović na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Prva je ovo zrakoplovna nesreća u HRZ-u sa smrtnim posljedicama u više od desetljeća

Objavljeno

na

Objavio

Danas je tragičan dan za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, ponajviše za 393. Eskadrilu helikoptera, 93. Krila. Gubitak jednog od 16 helikoptera Kiowa Warrior zanemariv je pored pogibije njegove posade, borbenih pilota.

Prva je ovo zrakoplovna nesreća u HRZ-u sa smrtnim posljedicama u više od desetljeća. Stoga je iznimno važno da se temeljito istraži i izvuku pouke, no isto tako moramo biti svjesni da apsolutne sigurnosti u letenju nema.

Naši Kiowa Warriori su gotovo novi, dokazani kao najučinkovitiji i najpouzdaniji od svih tipova helikoptera koje su američke snage koristile u ratovima na Bliskom istoku. No ne postoji borbena letjelica u operativnoj upotrebi koja nije izložena riziku pada, koliko god nova i pouzdana bila. Posebno one koje su namjenjene da lete iznimno nisko što je samo po sebi vrlo zahtjrvno, kao što je slučaj s Kiowama.

Svatko tko je kao pilot sjeo u avion ili helikopter zna da uvijek postoji šansa da stvari krenu po zlu, koliko god se pripremili i radili po procedurama. To je spoznaja koja naše pilote nije spriječila u obavljanju svojih dužnosti, koje su stavili iznad brige o vlastitoj sigurnosti. Trebamo se nakloniti njihovoj odvažnosti, i svim njihovim kolegama, koji svjesni rizika svaki dan sjedaju u pilotska sjedišta svojih aviona i helikoptera radi obrane i zaštite naše domovine, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

Jedino što mogu je izraziti najdublju sućut obiteljima, prijateljima i kolegama.

Navik on živi ki zgine pošteno. Počivali u miru i neka im je plavo nebo.

 

Objavljeni detalji o padu vojnog helikoptera

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari