Pratite nas

Komentar

Poučak Živi zid  – Što su hrvatski građani morali naučiti o izboru europarlamentaraca?

Objavljeno

na

foto HINA

Nakon što smo posljednjih dana gledali prilično zabavan politički reality show u režiji Živog zida potrebno je razmotriti i što smo iz njega naučili. Zakon o izborima za Europski parlament donesen 2013. godine određuje da mandat osvaja kandidat koji je dobio najmanje 10% preferencijalnih glasova liste, a istog zamjenjuje prvi sljedeći neizabrani kandidat s najviše glasova, nakon kojeg su izabrani kandidati prema redoslijedu na listi. Po izbornoj matematici, mandat liste Živog zida s više od 10% preferencijalnih glasova  osvojio je predsjednik Ivan Vilibor Sinčić.

Kao jedan od načina prestanka mandata koje zakon predviđa je podnošenje ostavke. Ostavka se podnosi tako da izabrani kandidat o podnesenoj ostavci obavještava predsjednika Hrvatskog sabora, dakle Gordana Jandrokovića, a koji o tomu obavještava predsjednika Europskog parlamenta. Ako Ivan Sinčić odluči podnesti ostavku, njegov zamjenik je Branimir Bunjac koji je sljedeći na listi osvojio najveći broj preferencijalnih glasova, a ako i Branimir Bunjac odluči podnijeti ostavku, njegov zamjenik je Tihomir Lukanić, koji je prvi sljedeći kandidat na listi. Ako pak i Tihomir Lukanić podnese ostavku, njega mijenja sljedeća kandidatkinja liste, Dolores Schauer, nju mijenja Dominik Vuletić, njega Goranka Dorotić i tako redom do posljednjeg kandidata liste. Ako bi i posljednji kandidat liste dao ostavku mjesto Živog zida ostaje nepopunjeno, a Europski parlament u ovom sazivu ima jednog zastupnika manje.

Nekoliko dana nakon izbora, Tihomir Lukanić, trećeplasirani na listi Živog zida na svom facebook profilu objavio je „kako mandat neće konzumirati“, te kako “predsjednika stranke nitko ne može ucjenjivati”. Na Zrinjevačkoj presici Ivan Sinčić izjavljuje kako je “suspendirao“ Bunjca, koji postupa „nečasno“, pošto se ne želi odreći svog legitimno osvojenog mandata,  odnosno ga ne želi „predati njemu“ (Sinčiću), da bi ga ovaj dalje „predao Lukaniću“, a kako je tobože prethodno bilo dogovoreno. Na istoj presici i petoplasirani Dominik Vuletić poziva Bunjca da podnese ostavku na svoj mandat, kako bi u Brisel mogli poslati trećeplasiranog Lukanića. Na istoj presici, Sinčić nam otkriva i plan koji su osmislili u Živom zidu, po kojem bi svake godine principom rotacije na put u Brisel krenuo jedan novi anonimus s liste Živog zida da bi se tamo politički profilirao. Ubrzo je u javnost puštena i snimka iz kuhinje nečijeg stana u kojem su od Bunjca tražili da potpiše nekakav ugovor koji bi ga obvezao na prepuštanje mandata Lukaniću. Bunjac tvrdi kako je “ugovor poderao“, a da je snimka puštena u javnost kako bi ga se prikazalo kao agresivca i foteljaša, nakon što nije podlegao ucjenama stranačkih čelnika.

Kada se izjave Živozidaša i odredbe izbornog zakona dovedu u vezu lako je zaključiti da se radi o hordi politički nepismenih amatera. Ostaje nejasno kako Tihomir Lukanić misli „konzumirati mandat koji nije osvojio“? Nije jasno ni zašto Lukanić misli da je nečasno ucjenjivati predsjednika stranke, a da je časno ucjenjivati kandidata da se mandata odrekne? Da li Lukanić i Vuletić misle da je legitimno od bolje plasiranog kolege očekivati da se mandata odrekne kako bi oni lošije plasirani putovali u Brisel?. Zašto Sinčić misli da je nečasno kada kandidat koji je osvojio više od 10% preferencijalnih glasova isti želi i konzumirati?  Na temelju čega su čelnici Živog zida zaključili da bi nekakvi interni dogovori i ugovori imali nekakvu pravnu snagu koja bi pojedinog kandidata obvezala na odricanje od pošteno osvojenog mandata? Zašto Sinčić misli da je „žalosno da se jedan od njegovih najiskusnijih članova vidi u Briselu“, čime ostavlja dojam da svoje istaknute članove koristi za prelaženje praga, a u stvarnosti od njih očekuje da se mandata odreknu, pod prijetnjom suspenzije kako bi on instalirao nekog po svojoj volji, a ne onog kojeg su izabrali birači. Da li je stranačka volja u Živom zidu ispred volje birača?

Čelnici Živog zida su se morali i bolje upoznati s institutom davanja ostavke. Da bi predsjednik Hrvatskog sabora o ostavci mogao obavijestiti predsjednika Europskog parlamenta potrebno je da ovaj prvo bude izabran. Novog predsjednika parlamenta birat će novoizabrani kandidati na konstituirajućoj sjednici zakazanoj početkom srpnja 2019. godine u Strasbourgu, na kojoj će kao prvoizabrani s liste sudjelovati i Sinčić, a nakon čega o ostavci može obavijestiti Jandrokovića. To dakle znači da ni Sinčić, ni Bunjac, a ni bilo tko treći s liste Živog zida ne može formalno podnijeti ostavku prije konstituirajuće sjednice odnosno izbora novog predsjednika.  Valja spomenuti i pomalo smješnu ideju o rotaciji kandidata s ciljem političkog profiliranja, čime su Živozidaši pokazali kako uopće ne razumiju svrhu Europskog parlamenta u kojem su upravo osvojili mandat. Europarlament je platforma u kojoj zastupnici putem amandmana i ostalih instrumenta moraju utjecati na zakonodavstvo štiteći interese svoje države, a ne platforma za bildanje političkih životopisa. Iako je profiliranje novih političara nužno i poželjno, logika je stvari da bi se taj cilj jednostavnije ostvario kroz rad u Saboru.

Koji je dakle poučak Živi zid? Političari bi se prvo trebali podrobno educirati o pravilima igre u kojoj sudjeluju. Time bi se izbjegle prevare birača pa bi kandidati s liste koje su birači birali u stvarnosti bili i izabrani. Svaka ozbiljna stranka bi trebala omogućiti kandidatima s liste koji su mandat pošteno zaradili da isti i konzumira. Pronalaženje kompromisnog rješenja koje je u osnovi svake demokracije bilo je svakako moguće da je u Živom zidu postojalo imalo političke mudrosti. Sinčić i Bunjac, dva najozbiljnija člana Živog zida su mogli mandat „podijeliti“, a za voditelja briselskog ureda su mogli instalirati Lukanića da se tamo politički profilira. Na mjesto Sinčića i Bunjca u Sabor su mogli instalirati nova lica, pa bi umjesto raskola stranke i pada popularnosti dokazali da su po djelima, a ne samo na riječima sposobni realno pristupiti stvarima, djelovati otvoreno i transparentno. Ovako ćemo Živi zid pamtiti po raskolu, hrpi politički nepismenih anonimusima i pokojem zapaženom saborskom govoru Pernara i Bunjca. Epilog serijala Živi zid je Sinčić koji odlazi u Brisel, Pernar koji je osnovao novu stranku, Bunjac koji se vratio na mjesto učitelja, te popularnost stranke koja strelovito opada i teško će ovdje biti prilike za bilo kakvu političku reprizu. No, to možda i nije više toliko važno obzirom da će nekolicina Živozidaša još neko vrijeme koristiti dobro plaćene sinekure u Saboru i Briselu.

Bojana Kocijan

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Knezović: Ne vidim da je stvarni simbol borbe za ženska prava Julienne Eden Bušić pozvana igdje da o tome govori

Objavljeno

na

Objavio

Vidim kako je simbol ženske borbe, kako samu sebe predstavlja Jelena Veljača, odjednom percipirana od mnogih kao relevantna sugovornica po pitanju zlostavljanih žena. Ne vidim da je stvarni simbol borbe za ženska prava, Julienne Eden Bušić, pozvana igdje da o tome govori, a kamoli da iskače iz paštete.

Julie je inače autorica jedinog romana o silovanim Hrvaticama, ali u genijalnom romanu Živa glava pisala je o silovanim Vukovarkama. To nisu silovanja koja zanimaju Veljačoide, a ni ministarstvo kulture koje nije otkupilo niti jednu jedinu knjigu dok svesrdno financira udruge koje u suradnji s Veljačom poprilično neargumentirano sole pamet hrvatskoj javnosti.

Silovanja u Vukovaru se u hrvatskim medijima spominju jednako često kao i fotoelektrični učinak pod elektromagnetskim zračenjem, a silovatelji su zaštićeni kao bjeloglavi supovi na Cresu.

Nakon što je roman izašao, ni tadašnji ministar Matić, čije branjenje Vukovara u ratu cijenim i poštujem, nije htio primiti Julienne, ali su eto njegovi pomoćnici bez pardona primali mito od 250 000 eura.

Drage dame, poruke u mainstream Hrvatskoj su poprilično jasne. Ako se želite borit protiv zlostavljanja i silovanja, nemojte pisati nagrađivane visokotiražne romane o silovanim ženama, artikulirati problem ogromnog broja nekažnjenih silovanja i progovarati za one zaboravljene žrtve manijaka i divljaka… Glumite u sapunicama, pričajte gluposti i slikajte guzu iz svih kuteva, komentirao je Marijan Knezović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Dujmović: Tko hoće Milanovića za predsjednika taj mora znati da će u tom slučaju opet pucati hrvatske lubanje po Vukovaru

Objavljeno

na

Objavio

Tko hoće Milanovića za predsjednika taj mora znati da će u tom slučaju opet pucati hrvatske lubanje po Vukovaru. Milanović je to posredno već najavio!

Komentirajući ovih dana razbijanje čiriličnih ploča 2013 godine po Vukovaru, koje je sam naložio da se postave u cik jedne vukovarske zore, da ih narod ne vidi dok se ne razdani, Zoran Milanović je ovih dana ustvrdio da se te 2013 godine kod vukovarskih prosvjeda zbog čiriličnih ploča radilo o sukobu „uličara i zakona“(!) dodajući da će u slučaju da postane Predsjednik države puno intezivnije tražiti povratak ćirilice u Vukovar!

Hoćete takvog Predsjednika? Nema jednoznačnog odgovora što Hrvati zapravo žele, jer po jučerašnjim anketama Milanović zaostaje za Kolindom tek 4 posto! Nastavi li se sotoniziranje Kolinde i okupi li to sotoniziranje samo par tisuća glasova koji neće niti izaći u drugom krugu glasovanja ako u drugom krugu ne bude Miroslav Škoro, peti hrvatski predsjednik će biti Zoran Milanović! A to će moći zahvaliti desnim biračkim glasovima koji u drugom krugu neće izaći ako ne mogu zaokružiti Škoru! Kakva perverzija!

U tom slučaju će dakle kako velim, peti hrvatski Predsjednik biti Isti ovaj gospodin koji prosvjednike po Vukovaru vidi kao uličare!

Naime, Hrvatska je danas toliko podijeljena da je zadnji put Kolinda Grabar Kitarović pobijedila sa jedva dvije tisuće glasova više od Ive Josipovića. To je nažalost prava slika Hrvatske i zbog toga ja prstom upirem u ovaj problem! Naime, kod izbora Predsjednika države ne birate idealnog predstavnika, nego tek birate od ponuđenih najboljeg! Ne idealnog!

Ako se medijska hajka koja sotonizira Kolindu nastavi ovim tempom, imati ćemo sigurno nekoliko tisuća ljudi koji ako ne mogu zaokružiti Škoru neće izaći u drugom krugu. Ti ljudi i mediji koji ih lože, osobno će objesiti predsjedničku lentu oko vrata Zorana Milanovića. Još malo, još samo četiri posto i ovaj horor će biti gola realnost.

Godine 2013 kada su poput lopova, tajno u osvit zore policajci dobivši naredbu od tadašnje Milanovićeve vlasti, postavili čirilićne ploče širom Vukovara, vukovarci su u prosvjedu formirali „stožer za obranu hrvatskog Vukovara“ prosvjedujući protiv takve odluke. U prosvjedima zbog tih ploča, Milanovićeva vlast je upotrijebila silu i u tim prosvjedima je stradao Darko Pajčić. Bila mu je razbijena lubanja,pretučen je, dobio je teške ozljede glave od čega je na kraju i umro. Darko Pajčić je bio maloljetni hrvatski branitelj i logoraš srpskih koncentracijskih logora. Danas po Milanoviću ispada da spada u grupu „uličara“!?

Za Milanovića, u tim su prosvjedima zapravo „ljudi mrtvi pijani dolazili razbijati ploče i kasnije se samoozljeđivali“. Hoćete predsjednika države koji misli da su se vukovarci „samoozljeđuvali“? Možda su se i u ratu samoozljeđivali, pa onda nije niti bilo srpske agresije? Tko zna što nas čeka ako gospodin dođe na vlast!

Naime, ne zaboravimo, za političara kojeg po anketama dijeli manje od pet posto potpore da postane hrvatski Predsjednik, vukovarski prosvjed zbog čirlice bio je „sukob uličara i zakona“. Vukovarski branitelji kao uličari? Da to o njima misli beogradska politička elita, čovjek bi shvatio, ali da je to bio u stanju izgovoriti čovjek kojeg jedva pet posto potpore po aktualnim anketama dijeli od Pantovčaka, a onda i pozicije da aktualizira drugo poluvrijeme „sukoba uličara i zakona“, to je zastrašujuće.

Očito imamo posla sa čovjekom koji uopće nema savjesti, jer da je ima, nikad se ne bi usudio Darka Pajčića čija je lubanja zdrobljena u policijskoj akciji njegove vlasti,Darka Pajčića i sve njegove prijatelje koji su prosvjedovali protiv nasilnog uvođenja čirilice nazivati „uličarima“. Da bi za tu retoriku imali pajdaša, ja sam vjerovao da morate potegnuti bar do Beograda! Ai, ne, ne morate ići u Beograd! Osim toga, vukovarci su se naslušali uvreda, ali do Zorana Milanovića još ih nitko nije zvao uličarima!

Nekad mi se čini da bih na mjestu vukovarskog gradonačelnika nakon ovih Milanovićevih riječi razmislio o tome treba li Milanovića zamoliti da ubuduće izbjegava posjete Vukovaru, napose 18 studenog.

Jer, onaj tko drži da su od tragičnog gospodina Živkovića, preko Darka Pajčića pa sve do jednog Tomislava Josića i nadalje, vukovarski prosvjednici protiv čirlice redom bili „uličari“ bojim se da u Vukovaru nema što tražiti! Jer, on tom tezom pljuje na vukovarske rane hrvatskih branitelja! Upaljene i zagnojene rane vukovarskih majki i očeva!

Četnici su 1991 godine doslovno kopali po zagnojenim ranama vukovarskih branitelja, čitajte Tromblona pa ćete vidjeti, Milanović za sada to radi samo metaforički.Ali ako pobjedi na Predsjedničkim izborima, sada nam je jasno najavio da to možemo očekivati! Jer oni koji su prosvjedovali protiv čirlice, oni su za njega „uličari“, a taj pojam sugerira da imamo posla sa nižom vrstom, svojevrsnim probisvjetima i lumpenproleterima koji su kao otpadnici društva završili na ulici! Uličari! Dakle: dno dna! Vukovarski branitelji kao dno dna?!

Postavlja se pitanje kako Zoran Milanović misli ako pobjedi u utrci za hrvatskog predsjednika, nakon ovih svojih riječi ikada ponosno zakoračiti u Vukovar, ako su za njega prosvjednici protiv čirilice, inače redom vukovarski branitelji, a najčešće samo srce herojske obrane grada, tek obični „uličari“?

Zadnja anketa objavljena prije par dana, sugerira da Zoran Milanović zaostaje za Kolindom Grabar Kitarović jedva četiri postotna poena u utrci za predsjednika države.Škoro zaostaje ozbiljno za Kolindom i te relacije se ne mijenjaju već tri mjeseca. Mi smo na dva mjeseca do prvog kruga izbora i sve i jedna anketa sugerira da ćemo u drugom krugu gledati Kolindu Grabar Kitarović i Zorana Milanovića. Nema jedne jedine ankete u ova zadnja četiri mjeseca od kada znamo da Škoro ide u predsjedničku utrku, koja govori da će on pobjediti. Žurim reći da anketama osobito ne vjerujem i da je sve moguće, ali ne mogu prešutjeti da se još nije pojavila anketa koja govori da će Škoro pobjediti.

Ako je tome tako, obzirom da je Milanović kandidat zapravo kompletne ljevice, hrvatska desnica ovako razdvojena i ovako nasilno razbijena i podvojena ima velikih problema. Ponavljam i ponavljati ću do besvijesti: ljudi glasujte u prvom krugu i po svojoj savjesti i po svom mozgu, glasujte kako god mislite da je najpametnije! Ali, ako u drugom krugu desni birački spektar ne izađe kao jedan i ne podrži onog kandidata desnice koji uđe u drugi krug, taj će vaš ostanak kod kuće otvoriti vrata Zoranu Milanoviću da sredi vukovarske uličare! Taj će vaš ostanak kod kuće biti mali, ali vrijedan doprinos pobjedi Zorana Milanovića.

Ne bude li cjelokupna desnica podržala onog kandidata desnice koji uđe u drugi krug, ništa neće zadržati Zorana Milanovića da zasjedne na Pantovčak! U takvom razvoju situacije, pravi krivci će biti desni birači koji će ostati kod kuće! Neće nam biti kriva ljevica, niti Srbi, niti Beograd! Ne, dragi moji prijatelji, izravni krivac za tako nešto će biti prosvjedni desni glasovi koji će ostati doma.

Sad kad vidimo da je Zoran Milanović na jedva pet posto razlike glasova do Kolinde, sada kada jasno i glasno čujemo da su za njega vukovarski branitelji koji su prosvjedovali protiv čirilice obični uličari, dakle neka vrsta ološa, sad moramo razabrati što će sve stići kao politička poputbina sa Zoranom Milanovićem. Stići će nastavak politike lex Perković, dakle afirmacije Udbe i njenih kadrova, stići će nova simpatija za predstečajne nagodbe u kojima je po riječima Kolakušića nestalo 50 milijardi kuna.

Milanovićev dolazak trebao bi zabrinuti i stopostotone hrvatske ratne invalide, jer kad je zadnji put bio na vlasti poslao je na njih specijalce! U vanjsko-političkom smislu on je svakako odmak od Kolindinog projekta Jadran-Baltik i smještanja hrvatske države u okvir tzv. proširene AustroUgarske te donosi nedvosmisleni povratak Hrvatske na Balkan.

Molim, danas hvala Bogu živimo u demokraciji, ljudi mogu glasovati za koga god žele, no kako je istina voda duboka neopisivo je važno ljudima proširiti vidike i horizonte. Objasniti im grješke i dobre poteze Kolinde Grabar Kitaorivć, razjasniti im dobre i loše strane Miroslava Škore( zadnji put kad sam samo konstatirao da na dva pitanja novinarke nije htio reći hoće li vratiti Titovu bistu na Pantovčak, neki su me htjeli razapeti, ali mi tog odgovora do danas nismo dobili). Isto tako narodu danas valja dati do znanja što nas čeka ako Milanović pobjedi. Da ne bi sutra bilo nismo znali!

Tihomir Dujmović

 

DUJMOVIĆ: Narod ide u jednom smjeru, Zoran Milanović u drugom!

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari