Pratite nas

Satira

Program ‘RIJEKA EPK 2020’ – neuvrjedljiva smiješnica

Objavljeno

na

Glavne uloge (oskarovskog tipa):
VOJKO OBERSNEL, gradonačelnik dva desetljeća
EMINA VIŠNIĆ, direktorka „EPK2020“
MAŠKARUNAC, izmišljeni pjevostroj

Sporedne uloge (lokalnog tipa):
MI SVI SAMI PROTIV NJIH

Prolog

MAŠKARUNAC (tambura na tamburu i pjeva):

Selo moje malo nekoć bilo je grad,
zatim sve je stalo kad stigao je gad
Ne, to guja nije, nego bolest neka,
idite što prije, grad je prepun dreka

Što će ti kultura, kome više treba,
odzvanja već ura, čuje se do neba
Plačpičke se ljute, prepune su muke
za babine skute vješaju se ruke

E-pe-ka, E-pe-ka! – čuju se već glasi;
kakva je to dreka, daj nas, Bože, spasi
tko zna što nas čeka, nitko ništa ne zna
– I teče rijeka… kuš, nado bezvezna!

Prva slika

VOJKO: Lijepo je danas vrijeme u Rijeci. Toga nema nigdje, ha?
EMINA: Šefe, a gdje nam je Šarar?
VOJKO: Na godišnjem. Što će vam on?
EMINA: Pa on je nekakav muzičar, htjela sam da vidim tko sve u gradu nešto svira, da ih organiziramo za nešto.
VOJKO: Ima ih puno. Ne treba tu Šarar, sve mogu i ja organizirati. Par telefonskih poziva i svi će pohrliti ovamo.
EMINA: Okej.
VOJKO: Ali što je previše, previše je. Najbolje da pričekamo Šarara, pa neka on izabere od svega po malo.
EMINA: To bi bilo najbolje. Izdogovarat ćemo se.

Druga slika

EMINA: Da idemo na stadion?
VOJKO: Što ćemo na stadionu? Pa nema danas utakmice…
EMINA: Ma nešto mi je palo na pamet i htjela bi čuti mišljenje od Miškovića.
VOJKO: Mišković je otišao poslom u Afriku.
EMINA: Ma htjela sam da mu predložim da organiziramo festival nogometnih pjesama.
VOJKO: Odlična ideja!
EMINA: Sviđa vam se? Kada dođe Mišković, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: To će privući svu riječku omladinu. Neka se pjeva!

Treća slika

EMINA: Zašto idemo pokrajnjom ulicom?
VOJKO: Ma da me tamo ne vide oni blesavi književnici, stalno traže novaca.
EMINA: Pa je li bar pišu nešto ti književnici?
VOJKO: Ma pišu, pišu, ali ništa to ne valja, sve su to obična piskarala.
EMINA: Da znate da imate pravo, i mene ponekad nekakvi književnici toliko živciraju da sam odavno prestala čitati.
VOJKO: Morat ćemo i njih nekako izorganizirati samo da ne plaču i kukaju.
EMINA: Neka Šarar nešto od toga izabere, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Tako je, slažem se, neka Šarar odluči koliko će im dati za par knjiga.

Četvrta slika

EMINA: Evo onoga glumca! Ej, glumac!
VOJKO: Ma pustite ga, dosadan je. Nemamo vremena za njega.
EMINA: Pozdrav, glumac. Izvini, žurimo, nemamo vremena.
VOJKO: Jeste vidjeli kako je zinuo. Još ga nisam vidio da šuti, stalno blebeće i filozofira.
EMINA: Da, i mene ponekad živciraju te glumice i glumci.
VOJKO: A moramo im dati, moramo ih hraniti.
EMINA: Treba vidjeti što ćemo s njima, što s tim kazalištem. Izdogovarat ćemo se
VOJKO: Slažem se, izdogovarat ćemo se.

Peta slika

EMINA: Šefe, oni dečki slikaju „Galeba“.
VOJKO: Ma neka ih, neka slikaju. Eto vidite koliko nam vrijedi taj brod, nismo ga niti uredili, a već je prava atrakcija. Odlično…
EMINA: Ovi se nešto smiju.
VOJKO: Ma neka ih, neka se samo smiju, majmuni jedni.
EMINA: Idu prema nama i smiju se. Hoće i nas da slikaju!
VOJKO: Prisjest će im smijeh…
EMINA: Čekajmo da vidimo što hoće, izdogovarat ćemo se, ako…
VOJKO: Ma nema s ovima izdogovaranja, sjedajte u auto i bježimo.

Šesta slika

EMINA: Ima li u ovome gradu slikara, kipara ili tako nešto?
VOJKO: Ima ih kao… A što će vam oni?
EMINA: Pa da ih organiziramo da slikaju i kipare po gradu.
VOJKO: Ma nemojte na to računati, tražit će novaca. Ako bude nešto viška nakon rebalansa proračuna, možemo dati za dvojicu trojicu, ostali neka se snađu.
EMINA: Mogu ja da dovedem jednog kipara. Pa ne mora da je Riječanin, može biti bilo tko.
VOJKO: Nije to loša ideja za „grad različitosti“.
EMINA: Baš mi je drago da vam se sviđa. Izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Sviđa mi se kako radite. To i očekujem od vas, naravno.

Sedma slika

EMINA: Ma vidi ovo – Lori! Znate, šefe, od jedne moje prijateljice ćerka zove se Lori. Baš mi se sviđa ime Lori.
VOJKO: A, tu je udruga LORI.
EMINA: Udruga? A čime se ta udruga LORI bavi?
VOJKO: Udruga LORI okuplja sve žene koje nisu udate, a bave se istospolnom politikom. Pristojne žene i djevojke…
EMINA: Hoćemo li i udrugu LORI angažirati u našem epeka-projektu?
VOJKO: Pozvat ćemo sve članice udruge LORI jedan dan u moj ured pa ćemo vidjeti.
EMINA: Izdogovarat ćemo se sa udrugom LORI.
VOJKO: Hoćemo.

Osma slika

EMINA: Jao frizure, šefe!
VOJKO: A što je s mojom frizurom?
EMINA: Ma ne vašom, nego onaj čovjek koji brzo hoda.
VOJKO: A taj! Pustite tog luđaka i pokvarenjaka, stalno nešto piskara o meni, pokušava biti smiješan i duhovit.
EMINA: A kako se zove?
VOJKO: Siniša Posarić.
EMINA: Čula sam nešto o njemu a sad ga vidim. Pa dobro, ako piše o vama možemo ga pozvati i uvjeriti ga da prestane pisati o vama. Izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Ne ćemo!

Deveta slika

EMINA: Jel se baš mora ići u crkvu, šefe. Ja baš nisam za suradnju s njima.
VOJKO: Bilo bi dobro da vas naši dragi franjevci upoznaju.
EMINA: Dragi franjevci?
VOJKO: Jesu. Već godinama, desetljećima lijepo surađujemo na obostrano zadovoljstvo. Skoro bih mogao reći da su mi ovi na Trsatu najbolji vanjski suradnici.
EMINA: Znači to je to; „grad različitosti“ i „grad koji teče“. Mogli bismo organizirati festival franjevačkih pjesama odmah nakon festivala nogometnih pjesama.
VOJKO: Na to svakako računam, ali njima ne ćemo dati novaca, jer oni imaju dovoljno, pa neka organiziraju svoj festival.
EMINA: Hajde dobro, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Hoćemo.

Deseta slika

EMINA: Šefe, rekli ste da vam iskreno kažem sve što mi je na pameti.
VOJKO: Samo slobodno recite što vam je na pameti.
EMINA: Na pameti mi je da bih mogla dobiti povišicu.
VOJKO: Ma može povišica. I meni je to neki dan bilo na pameti.
EMINA: Dobro ste primijetili da je moj posao stresan, puno tu treba raditi, zar ne.
VOJKO: Da, da, treba puno raditi, bez rada ništa, a vi ste se, draga moja Emina, baš pošteno naradili.
EMINA: A ima još mnogo toga za uraditi, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Slažem se, izdogovarat ćemo se.

Epilog

MAŠKARUNAC (tambura na tamburu i pjeva):

Kad se vraćah sinoć iz usnula grada,
mrkla je pala noć, naiđoh na gada
Zmija cestom plazi, gipkoga je kreta,
da je tko ne zgazi, bilo bi je šteta

Nije kriva zmija, jer krivo je more
istina je živa, strepit ću do zore
Sablastna sonata u luci riječkoj,
brodinu iz rata slavi riječki SKOJ

E-pe-ka, E-pe-ka! – čuju se već glasi;
kakva je to dreka, daj nas, Bože, spasi
tko zna što nas čeka, nitko ništa ne zna
– I teče rijeka… kuš, nado bezvezna!

– točka na i –

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Pervana za predsjednika!

Objavljeno

na

Objavio

U Ukrajini komičar Volodimir Zelenskij postao predsjednik. Možda to i nije tako loše. Kad raji dođe do grla, možda ih čovjek uspije nasmijati, sve pretvoriti u vic, skeč i tako se lakše prebrodi kriza (i zaboravi Krim). Možda i mi na sličan način zaboravimo Savudrijsku valu, rt Oštro, ono oko Neuma, ade i meandre na Dunavu…

Imali smo i mi komičare – ali, doduše crnohumorne koji su se maksimalno zaje…… na račun svih nas, za našu lovu i na našu štetu. Jedan od tih vic-mahera čak dva mandata žuljao fotelju na Pantovčaku i napravio sprdnju od institucije šefa države da gore nije moglo. Vašar je idila u odnosu na ono što je bilo od 2.000 do 2015. po tom pitanju. U narodu već nakon nekoliko mjeseci prvog vic-maherovog mandata počeo kružiti vic: Tito je (vele) dokazao kako predsjednik može biti običan bravar, Tuđman da to može biti doktor znanosti, a Mesić je čisti dokaz da predsjednik može biti svatko.

Poslije “Steve Čiče” (kako smo još vic-mahera zvali), u stolac Prezidenta nasadio se onaj napudrani ćosavi Lignjun koji je sam po sebi vic (i to neslani), pogotovu pri pokušajima da bude strog, odlučan i nešto pametno kaže. Slično k’o Mate Granić (“Očenašek”) kad treba odglumiti ljutnju ili revolt (u odnosu na neke “negativne pojave u društvu”), kao nekad u predizbornoj kampanji DC-a (još se sjećam te burleske s Cvjetnog trga od prije 19 godina), udariti šakom po stolu i razgalamiti se. Sreća pa smo ga nosili na grbi samo jedan mandat. Otp’o Lignjun k’o trula kruška i završio na dnu košare – gdje mu je i mjesto.

To da je kod nas je sve moguće stara je priča.

Već odavno smo postali zemlja čuda i malo koga može iznenaditi ono što se događa.

Za očekivati je pravu poplavu kandidata za Prezidenta (nalik ovoj gužvi za EU parlament), jer vlast je slast (a i lova nije za potcijenit’), a onih koji su spremni na “žrtvu za Hrvatsku” na izvoz, pa ne treba nikoga čuditi ako nam se za koji dan u anketama pojavi Manolićeva gubica (onako oklembešena, s onim žabljim look-om i izbuljenim vodnjikavim očima kakve viđamo samo na kornjačama). Ili da nam “uleti” Rada Borić (u tandemu s Dalijom Orešković to bi bila eksplozivna kombinacija – pa im još dodati Krešu Beljaka), onda…Pernar, Maras (ako propadnu na EU izborima), Teršelićka bi mogla, Zoki Pusić, Vuco svakako…Nives, Nives Celzijus ex Drpić, pa ova “Spasi me” – Jelena iz Beograda (bre)…Pilsel Dragec (nekadašnji ustaški gerilac zvani “Carlos”) možda…ne znam, ima ih još, ali mislim da sam barem neke od asova naznačio.

Kako se čini (ako se po jutru dan poznaje), čeka nas vrlo zanimljiv vodvilj s pravom poplavom performansa, gafova, pirueta, dvostrukih Akslova, a nije isključen i pokoji Tulup i Luc i što se vrijeme predsjedničkih izbora bude približavalo bit će sve “veselije”. Tko preživi, pričat’ će kako je bilo (ako bude imao komu).

Izronio odnekud Zoki u anketama. Kako koji!? Onaj naš, Milanović! Nisam ga vidio do jučer, časna pionirska. Sve hoće-neće, ima ga-nema ga, ćiri bu – ćiri ba i eto ti njega na telki i to bogme drugi po rejtingu, odmah iza KGK.  Jest da ima duplo manji postotak, ali, polako, kad počne sa svojim “mudrosnicama” ima rejting da se vine u nebesa. Čim sam ga skužio (na telki) sjetim se njegovih nadahnutih “misli 22 stoljeća” (jer 21 je za takve pretijesno).

Poslušajte, dakle, neke “nadahnute” misli našega “Zokija nacionale”, rodila ga majka, tog “filozofa” (s dna kace) koji je daleko ispred svoga vremena pa ne rijetko (kod nas koji nismo tako lucidni i izobraženi) nailazi na nerazumijevanje (što je inače sudbina genijalaca od kad je svijeta i Homo sapiensa).

Udahnite duboko, pa idemo – ravno na glavu i što Bog da…

O guskama i pilotiranju u magli:

Mi nismo guske u magli, nego Airbus u magli“;

Vezano za rad Vlade SDP-a – raditi ili ne raditi:

Čak i da ne radimo ništa, nešto će se dogoditi“;

O “slučajnoj državi” – kojom upravlja:

Očigledno smo svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju je slučajna država“;

O hrvatstvu:

Biti Hrvat ne znači biti slijepo sebičan, znači biti racionalan i, ako hoćete, biti proračunat“;

O vlastitoj pameti i sposobnosti:

Moramo pospremiti nered star 20 godina, a to je i za pametnije tipove od mene velik zalogaj“;

Filozofska promišljanja iz malog mozga Z.M. samoukog “genijalca” čiji je smisao nemoguće odgonetnuti:

Moramo biti energični, ali i smireni, hladne glave, ali katkada, kad je potrebno, i vruća srca jer povijest uči da je fanatizam na kraju vrlo često jedino oružje slabih i bezvoljnih“;

O vožnji velikom brzinom sa starim gumama i mogućem karambolu:

Kad bismo išli brzinom koju traže rejting agencije, bili bismo u opasnosti da završimo kao oni koji idu prebrzo, a nemaju dobre gume“;

O ozbiljnosti vođenja države i nogometu:

Ovo je država, kakva je da je, ali je naša država i vodimo je ozbiljnije i odgovornije od većine onih koji su u nogometu ili nekim drugim sportovima“;

O Sanaderu, spremnosti za borbu i čuvanju plaže zimi:

Ja sam tu spreman se boriti i sa Sanaderom i s njegovim nasljednicima, nismo čuvari plaže u zimskom periodu na četiri godine“;

O svome ministarskom timu i njihovoj spremnosti:

Svi su spremni, jesu li jednako spremni… To je momčad, u momčadi imate svjetske zvijezde, imate obične zvijezde“;

O shvaćanju pravne države i zakonitosti u SDP-u (nakon što je stranka kažnjena od Porezne uprave zbog neblagovremene prijave poreza):

Mi ćemo snositi posljedice, a nakon što nas se kazni mi ćemo promijeniti zakon, jer to možemo“;

O navigaciji u nepovoljnim vremenskim uvjetima:

Da bismo sutra imali više, danas trebamo malo stati na kočnicu. Na istom smo brodu, on nije šupalj, ali oluja je“;

O sebi kao velikom državniku:

Najbolji državnici dolaze na najzahtjevnije poslove u pravilu nespremni jer niste nikad ni svjesni što vas sve čeka“;

Još malo o sebi (o velikim očekivanjima, svojoj žrtvi i stresu):

Život političara, a posebno predsjednika Vlade, je život stresa. Moj najveći stres bio je nakon izbora kada su ankete odjednom pokazivale rast popularnosti Vlade i mene osobno. Stres zbog velikih očekivanja”

Malo o kocki i kladionici:

Priznat ću vam, ne gledam svakoga dana statistike jer nisam kockar i kladioničar, nego sam predsjednik Vlade“;

Još ponešto o sportu, sigurnosti na stadionima, velikim novcima i vlastitom poštenju (tko o čemu k…. o poštenju, rekli bi zlobnici, ali ja neću):

Učinit ću sve da stadioni budu sigurni, da bude reda, ali da ćemo se osjećati odgovornima ako iz prilike da zarade za sebe velike novce budu izbačeni neki ljudi, neću. Ja znam da je moja savjest čista“;

Tko sam, što sam, nek’ se zna:

Ja nisam ovdje da ikoga tješim, nisam duhovni otac, ja sam premijer“;

Još jedna duboka i složena”filozofska” misao u malo riječi i s realističnim konotacijama:

Neću se pojaviti kao Bog iz mašine, kao veliki dragi vođa i rješavati probleme u kritičnim trenucima“;

Ništa svemir, samo čvrsto s nogama na Zemlji:

Bavit ćemo se poljoprivredom, nećemo se baviti svemirskom tehnologijom. Bavit ćemo se brodogradnjom, turizmom, stanogradnjom, gradnjom“;

Lucidni odgovor na pitanje tko je u njegovom timu zvijezda:

A, ne, to nije nitko. Nitko nije svjetska zvijezda, jer Hrvatska nije svjetska zvijezda. Hrvatska je zvijezda“;

O tomu kako se ne treba “držati zakona kao pijan plota” (poznata parola J.B.T., Zokijevog idola) i rastezljivosti istih:

Kada bi provodili zakon o sigurnosnim provjerama u najboljoj vjeri i u smislu kako je pisan, naša bi Vlada počela funkcionirati tek oko Uskrsa. Taj ćemo zakon malo prilagoditi realnosti, bit će demokratičniji i normalniji“;

Još malo “filozofskih” misli iz budžaka malog mozga – o Mađarima, tajnim službama, logici:

“Govorite o tome da sam od službi trebao saznati o presudi prvom potpredsjedniku Vlade. Od službi! Kojih? Obavještajnih službi? O presudi mađarskog suda. Pa jeste vi svjesni što govorite? I drugo, ako nisam saznao, a po vama sam trebao saznati, onda te službe ne rade svoj posao. A vi ste ih ostavili. Takli ih nismo, takli! Jel’ shvaćate logički niz?”

Samodestruktivni poriv na saborskom aktualnom satu:

Dajte me pustite da govorim, jer, pogledajte – ja se blamiram pred hrvatskom javnošću. Zar vam nije u interesu da hrvatska javnost vidi kako nesposobnog i neartikuliranog premijera ima? Pa to je vama u korist. Trebalo bi vam biti u korist da govorim 5 minuta, 10 minuta da me svi prezru i zamrze“;

O Slavku (Liniću), sebi i patrijarsima:

Vidio sam da je netko negdje Slavka nazvao jednim od patrijarha SDP-a. Patrijarh je samo jedan. A ja to nisam. A ako nisam ja, nije nitko“;

U obrani partijske drugarice, “Engleskinje” Ingrid, nakon njezine blamaže s engleskim u Europskom parlamentu (“pipl mast as tras!”):

Ingrid Antičević bolje govori nego što čita engleski. Ja to znam i kao diplomat i kao čovjek koji je cijelu svoju karijeru koristio engleski i to na jednoj sofisticiranoj razini. Govori ga bolje i od nekih profesora tog jezika koji ga govore za dva“;

Lucidna obrana ministra Darka Lorencina od zastupničkih pitanja u Saboru vezano za tri izuzetno povoljna kredita što ih je dobio u komercijalnim bankama (nitko ne zna kako i zašto):

Ja ne dopuštam ovaj odgovor. Ovo je previše. Imate sve na papiru, čovjek nije na optuženičkoj klupi. To su komercijalni krediti u komercijalnim bankama. Ima kuću koju iznajmljuje 250 dana u godini i ništa ne skriva. Ovo je ispod granice dostojanstva, ovdje se polazi od toga da su ljudi lopovi. Molim vas, nemojte to raditi. To radim zato što ste pitali njega. Ja bih vam u svom slučaju na to odgovorio, ali ovdje se koristim određenim autoritetom predsjednika Vlade“…

(Napomena: Za prikupljanje i evidenciju citata Zokija Milanovića krivi i odgovorni: Vanja Deželić & Ivan Hrstić; tko ne vjeruje nek’ pogleda: http://www.politikaplus.com/novost/93174/zoranizmi-prisjetite-se-svih-bisera-zorana-milanovica-moze-li-nas-jos-uvijek-sokirati)

Mislite da je kraj!? E, jeste naivni! Pa tih “mudrosnica” ima na vagone, a koliko li će ih tek biti u predsjedničkoj kampanji kad se Zoki, fajter sa zagrebačkog asfalta razmaše, zahukće i otpusti kočnice (neovisno o gumama i magli)!

Eh, da…zaboravih za kraj ovog ciklusa Zokijevih bubotaka podsjetiti javnost na onu “ustašku” izjavu (koja je čini mi se pala na zatvorenom sastanku s braniteljima negdje u Bjelovaru u borbi za drugi mandat premijera – al’ neki “diverzant” kradomice snimio i pustio u eter): “Fućka mi se za ‘Za dom spremni’“, izvalio je bez pardona on, veliki obožavatelj Tita i Partije (ne bi li ušićario koji glas i od “ustaša” i “hosovaca”). Ali, skupo ga je koštalo ovih 7 riječi. Skočili partijski ortodoksi (od Komadine do Ostojića), birači SDP-a se šokirali, zlo i naopako! Zar i Zoki “ustaša”!? Vele neki, to ga je na kraju koštalo mjesta predsjednika Partije. Kod revolucionara se greške skupo plaćaju i svako ideološko skretanje može završiti egzekucijom.

No, o Zokiju više nekom drugom prilikom.

Vratimo se u sadašnjost, rejtingu mogućih predsjedničkih kandidata.

KGK je još uvijek na vrhu, iza nje Zoki, a iza Zokija na rejting listi …zamislite, bećar, lola iz Slavonije, lega iz Osijeka, osim po “Ravnici”, “Mati”, “Sude mi” i još nekim numerama (glazbenim) poznat i kao jedan od učenika Pervanove “Večernje škole”, pa onda bio član i nekih žirija na “super talentu”, direktor nekih glazbenih kuća, čova s dva fakulteta i doktoratom iz ekonomije – čini mi se…i u reklamama smo ga viđali; znate ono kad reklamira salamu “Poli”, pa kao složi veeeeeeeeeeliki sendvič (od te salame, naravno), zagrize ga i kaže: “Ne dirajte mi… (i sad svi očekuju “ravnicu”), a on će onako se bećarski smješkajući (poslije male dulje stanke, dojma radi i efekta neizvjesnosti): “…sendvič”! Zgodno, zar ne? Asocijacija je baš genijalna: ljubav prema Domovini i zavičaju = ljubav prema sendviču (ali isključivo od salame “Poli” i to hrvatske, ne slovenske – da se zna!). Ljubav ide kroz želudac (kažu), a i pala je neka lova na račun našega Mire, garant, nije on tek tako glođao sendvič i usput citirao stihove pjesme koja ga je proslavila. Da, bio je i saborski zastupnik. Samo nikad nije ništa rekao. A i zašto bi kad je ionako džaba, jer pametne nitko ne sluša.

Sjećate se, zar ne, istoga tog Mire (Škore) i njegovih nadahnutih skečeva iz razdoblja dok je nastupao u “Večernjoj školi”? Sipa lega k’o iz rukava, onako nonšalantno, zaigrano, dječarački, kao da ga nije briga ni za što, a smiješno do suza. Fakin slavonski! Baraba, uncut, lola, spadalo, bećarina jedna bećarska! I uvijek ima nešto novo, originalno, unikatno. Baš se nekako uklopio a Antom, Aljošom, Denisom pokojnim Tetkom…i naravno Pervanom, a onda koji mu vrag bi tko zna…odjednom ga nema. Šteta. Pasalo mu baš. A i nama.

Nešto mislim, kako bi bilo zgodno da se i oni kandidiraju za predsjednika. Mislim na ove iz “Večernje škole”. Pa ako ne mogu baš svi, zašto ne bi barem Željko Pervan? Što mu fali? U tandemu sa Škorom, čuda bi napravio!

Idemo ga nagovoriti!

Žeeeeeeeljko, jaaavi seeee!!!

Kad je već cirkus, neka onda barem bude smiješno!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Napomena: tekst je satiričnog karaktera

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Ćirilicu u Bruxelles…Hitno… i traktorima ako treba!!!

Objavljeno

na

Objavio

Jeste li znali da se i kineski može pisati ćirilicom? Niste? Nisam ni ja do prije tridesetak godina kad sam to pročitao negdje u nekom od “komšijskih” listova. Istina, nije prezentiran primjer takvoga rukopisa (što bi inače bilo jako zanimljivo), ali eto, taj se čova (koji je iznio ovu teoriju) svojski potrudio da dokaže kako su Kinezi protratili par tisuća godina koprcajući se u labirintu svojih krivulja, kuka i kukica, kvaka i kvakica, krugova i kružića, točki i točkica, crta i crtica i tko zna kakvih sve ne znakova, a pojma nisu imali da im je potrebno samo sačekati Vuka (Karadžića) do 1818. godine i fino prepisati njegov rječnik. Vole izmišljati toplu vodu.

Ništa bolji nisu ni Englezi, Nijemci, Francuzi…pogotovu oni (Francuzi). U onaj svoj pravopis natrpali kojekakvih nerazumljivih znakova (ne baš kao Kinezi, al’ skoro), izopačili i pismo i govor skroz naskroz. Ne možeš ih razumjet’ ni pod razno! Ono njihovo rrrrrrrrrr, to normalan čovjek izgovoriti ne može! Ima da ti jezik i nepce utrnu dok ga ne naučiš! Pola života utrošiš samo rrrrrrrrr da savladaš, a gdje je tek ostalo. Pa Englezi i Nijemci s onim svojim kerefekama. Ovako se piše, a onako čita! Po nekoliko slova za jedan glas, a onda, tako i tako se čita – a veze nema s onim što je napisano!

Ma gdje to ima ljudi!? Piše se kako se čita, govori kako je napisano i šlus! Kakve su to (bre) izmišljotine!? Samo nam djecu maltretiraju.

Po dva tri slova moraš pisati da dobiješ “Č” ili “Š”, a “NJ”, “Đ”, “Ć” i “Ž” nemaju nikako (osim Francuza, ‘ajd, oni imaju barem “Ž”)! Za ne vjerovati!

Zato ih pametan i normalan čovjek i ne može razumjeti.

I sad, u XXI stoljeću, umjesto da se opamete i prihvate ono što je najbolje i provjereno (“Govori srpski da te ceo svet razume”), oni još uvijek glumataju neke mudrace i nameću te svoje gluposti cijelom svijetu.

E, pa tomu se mora reći dosta!

Za koji mjesec (ako Bog dadne i sreća junačka), stižu tamo njima u EU parlament Milorad, Dejan, Jugoslav (s liste SDSS-a), pa da vidiš kako perje leti!

Ima odmah prvi dan da se postavi pitanje (na čistom srpskom):

“Zašto ovde kod vas u Evropu nema ćirilica? Je l’ vi znate, bre, bando buržujska, da smo mi Srbi sa zlatne kašike jeli dok ste vi u rupama, u zemlji živeli kao zveri? Mi smo vam doneli kulturu, jezik, pismo, naučili vas kako se živi, radi i ratuje! Ima sad da vas naučimo i kako se govori i piše! Jasno!? Jesmo li vas odbranili na Kosovu polju!? Jesmo! Da mi nismo Turke zadržali 550 godina u Srbiju, fino ih tamo udomili, gostili i tetošili (i svojim snajkama ženili) šta bi bilo sa Evropu!? A!? Da čujemo! Guknite, Juncker i ostali, mame vam ga…! Jesmo vas spasili u prvi i drugi Balkanski rat, u Prvi i Drugi svetski? Jesmo! Jesmo vam pobedili NATO 1999!? Jesmo! I šta bi sad? O čemu (bre) sa vama da razgovaramo, jadnicima, kad smo u svemu ispred vas!? Znate onu: ‘Bog je bio Srbin kad je zemlju stvar’o…’…ne znate!? Ima da naučite. Znaćete, znati, još kako, samo polako, kad vam ova naša tri asa (Milorad, Deja i Jugo) ulete tamo! I kako vas (bre) nije sramota da trgujete sa Kosovo na naš račun, a ćirilične table ovde u Briselu nemate!? Sramota!

I onda ima da vam se postavi ultimatum (direktno u EU parlament – nego kako):

‘Do sutra u to i to vreme da bidne ćirilica na ploču na ovu zgradu i srpska zastava na jarbol – ispred zgradu – il’ ako to ne bidne ima da bidne pizdarije!’

Nego šta! Nema s vama labavo, banda ste vi brale!

A ako slučajno nećete, ima i za to leka. Kad stignu oni naši krđani (kninska motorizovana brigada u egzilu) s motorkama (a ima ih brat bratu jedno 5-6 hiljada samo u prvom ešalonu) ima da vam sve drvorede u Briselu i okolici srušimo, al’ onako odreda, neselektivno (što bi rekli pismeni ljudi). Pa da kukate gore nego ovi Francuzi za onu katedralu što im neki dan gorela. I onda prelazimo sa istom brigadom na druge metropole jevropske! Znate l’ onu: ‘Srbin ćuti, Srbin ćuti, dok se ne naljuti…’ (uz dragačevsku trubu i ‘armoniku se peva, a može i da se zviždi)? Ne znate? E, ima da znate, majke vam ga buržujske…Ima da vas poćiriličimo, ali totalno, da vam Vukova slika i njegov spomenik budu u svako selo, a ne samo u gradove! Da jednom reda naučimo, vas latinske izrode, zapadnjačku dekadenciju! I samo ako pisnete nešto protiv, prvo će da dođemo tamo sa traktori (što reče Milorad: ima da uđe ćirilica u Brisel sa traktorima ako treba!’), a onda će da zovemo Ruse, pod hitno…i jednu “vojnu vežbu” (za početak) da napravimo na barikade u Briselu, onako, za zagrijavanje, reda radi – korpus u odbrani, korpus u napadu – a onda idemo dalje!

Pa da vidimo čija majka crnu vunu prede!

Ne samo da ćete stavljati ćirilicu gde god Milorad, Dejan i Jugoslav upru prstom, nego ćete pitati: ‘Je l’ treba još?’ I na glavnom trgu ispred zgradu EU, spomenik traktoru (srpskom) ima da bidne i na njega sa ćirilicu da piše: ‘Jeremija pali topa, zatresla se sva Jevropa…’

Je l’ vam jasno, bando belosvetska!?”

Eto, tako ja zamišljam prvi radni dan naših SDSS-europejaca u Bruxellesu (Milorada, Dejana i Jugoslava), a za sljedeće izbore, kad oni prokrče put našoj “ugroženoj” manjini, onda tek ima da se Europa zatrese iz temelja!

Ne zna Europa da su njih trojica tek izvidnica, a ćirilica i srpski traktor tek prvi korak prema “WEST SAO UNITED STATES OF EU”.

Ima da ih nema, kad “ugroženi” nagrnu. A u rezervi čekaju Aca (Vučić), Anka (Brnabić) i Ivica (Dača – Dačić) i još jedno 500-600 takvih “od pet miliona”.

Jooooooj, kako će pjevati svi uglas, kao đačići prvačići, na čelu s Junckerom: “Jeremija pali topa, zatresla se sva Jevropa…” i pitati: “Je l’ dosta? Treba li još?”

Lele…

Neka Europa malo vidi kako je nama Hrvatima s njima zadnjih sto i nešto godina…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Napomena: tekst je satiričnog karaktera

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari