Pratite nas

Komentar

Rijeka EPK 2020 – Kraj seoske zabave – La commedia e finita! Bella ciao!

Objavljeno

na

Jedna posve promašena manifestacija naprasno je završila. Rijeka je sama prekinula cirkusariju zvanu Europska prijestolnica kulture, iako je, navodno, razlog Covid 19, koji je “Luku različitosti” pretvorio u ono što je ona zaista – dosadni starački dom, na dobroj lokaciji. Neki nezainteresirani promatrači ostali su zatečeni lakoćom kojom je Grad Rijeka odustao od svega, no to je samo zato što ne poznaju logiku “ naše najveće luke bez brodova”.

Naime, grad Rijeka je desetljećima tražio bilo kakvu manifestaciju koja bi zamaglila pravo (financijsko) stanje stvari. Bili su spremni organizirati i “Svjetsko prvenstvo u stralještvu za slijepe”, samo da navuku nešto novca u posve praznu gradsku blagajnu. Europska prijestolnica kulture zvučala im je bolje od toga – iako, zapravo, nije puno dalje. Zahvaljujući Slavenu Tolju, zamislili su sve kao seosku Documentu, dakle hrpu ničega za veliki novac. Pri tome su zaboravili da Documenta u Kasselu, koja se organizira svakih pet godina, košta 40-50 milijuna EUR-a, te da je u startu u gubitku od cca 5 milijuna EUR-a po manifestaciji.

Dakle, s maglovitim konceptom “Luka različitosti” zaposlili su hrpu nekompetentnih, ali poslušnih mladih ljudi, koji su konceptualno Ništa trebali rastegnuti na cijelu godinu. Opet su zaboravili da cirkusarija u Kasselu traje 100 dana, te da im zapravo treba četiri puta više od 40-50 milijuna EUR-a – bez osvježavanja lokalnih ruševina.

Glavni projekt EPK 2020 trebao je biti Titov brod “Galeb” kao spomenik Jugoslaviji, no kako su u startu bili bez novca, jednostavno su ga oteglili u Kraljevicu, nadajući se da će svi zaboraviti na njega, a preostalih 100 EUR-a od restauracije “Galeba” (koja sama košta između 10 i 30 milijuna EUR-a!) ubacili su u obnovu tvorničkog kompleksa Rafinerija šećera/Rikard Benčić s ciljem da se oformi muzejska četvrt s Muzejem Moderne i suvremene umjetnost (mali Kassel Slavena Tolja), Muzeje grada Rijeke u impresivnoj baroknoj palači nizozemske Rafinerije šećera, te Gradskom knjižnicom u zgradi nekoliko brojeva prevelikoj za njihov broj knjiga. U tom graditeljskom poduhvatu, koji kasni desetljećima, potrošili su i tih preostalih 100 EUR-a. I zato je gradu Rijeci očajnički trebala Europska prijestolnica kulture – zbog tih 100 EUR-a, koje su već više puta potrošili.

Kad je Ministarstvo kulture izvjestilo da ne može uplatiti 10 milijuna EUR-a za Ništa u Rijeci (jer taj novac nema), kad se uvidjelo da neće biti dozvoljena nikakva okupljanja idućih šest mjeseci, kad se shvatilo da nitko neće doći u Europsku prijestolnicu Ničega, neizbježno je bilo završiti malu seosku zabavu i otpustiti tih šezdesetak “kuratora iz Kassela”, od kojih je nekoliko u drugom stanju, što ne iznenađuje jer je cijeli grad u nekakvom drugom stanju (naime, u alternativnom stanju svijesti).

La commedia e finita! Bella ciao!

Da je tako, Riječani bi mogli biti zadovoljni, no, po inerciji, i dalje se radi na muzejskoj četvrti, a brod “Galeb” je i dalje na čekanju. To znači da će računi dolaziti, a da nitko, zapravo ne zna tko će to i kojim novcem plaćati. S jedne strane Covid 19 je spasio grad od prezaduženosti, no to ne znači puno – jer je grad i ovako, i onako prezadužen.

Današnja Rijeka najteži je bolesnik u Hrvatskoj. Hitno joj treba respirator. I 100 EUR-a… ili malo više…

L.C./Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Komentar

Janez Janša: Masakr u Srebrenici se ne bi dogodio da je osuđena komunistička ideologija

Objavljeno

na

Objavio

Povodom obilježavanja 25. godišnjice u Srebrenici premijer Slovenije Janez Janša oglasio se na Twitter profilu.

“Ne bi se dogodila Srebrenica 1995. godine da su osudili komunistički genocid na isti način kao holokaust. Jer ovo je, unatoč većem broju ubijenih, doktrina da se neprijatelj mora fizički uništiti koja je oživjela pri raspadu Jugoslavije”, objavio je Janša na svom službenom profilu.

 

Plenković: Žrtve Srebrenice ne smiju nikad biti zaboravljene

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ante Rašić: Sva težina osjećaja beznačajnosti

Objavljeno

na

Objavio

Sva htijenja prema osjećaju važnosti postanu neizmjeran teret kad ti se dogodi osjećaj beznačajnosti. Upravo to se dogodilo Miroslavu Škori i njegovoj političkoj platformi pod nazivom Domovinski pokret Miroslava Škore.

Sve ono htijenje, preneseno još s predsjedničkih izbora u parlamentarne, postalo je nakon parlamentarnih teret oko vrata svim onim koji su bili uključeni u taj pokret, nadasve koalicijskim partnerima Domovinskog pokreta. Saznanje da si upravo postao nitko i ništa u političkom smislu i da zapravo tvoje ime i tvoj glas nema nikakvu važnost i nikakvu težinu, postaju problem, ne samo u Saboru, već i kod onih koji su ti dali glas i koji su od tebe nešto očekivali, piše Ante Rašić.

Osjećaj beznačajnosti i nemoći, frustriranosti i defetizma neće se manifestirati samo kod onih koji su ušli u Sabor već i kod onih koji su im to omogućili. Sve kalkulacije iz izborne kampanje, obećanja biračima svih onih želja koje su artikulirali postaju teret koji će se vremenom pretvoriti u bunt i optužbe.Za sve ovo isključivi krivci su Miroslav Škoro kao vođa i čovjek koji donosi odluke, ali i njegovi koalicijski partneri, pogotovo oni koji sebe nazivaju Suverenisti.

Kriva je kampanja i predkampanja, vođena potpuno pogrešno, pogrešnom retorikom i pogrešnim komunikacijskim kanalima. Potpuno je promašena kalkulacija o broju njima sklonim biračima i biračima tzv „desnog“ spektra. Koštalo ih je napuštanje retorike iz Škorine predsjedničke kampanje i odricanje birača tzv „centra“ i zanemarivanje znanstvenih ispitivanja o političkim preferencijama birača.

Ne tako davno institut Ivo Pilar napravio je to znanstveno ispitivanje gdje je dokazao da je hrvatsko biračko ili političko tijelo podijeljeno u omjeru : 27-27-27 %. To znači da po 27 % podrške imaju stranke lijevog centra, centra i desnog centra. Sve ono što ostaje dijele ljevica i desnica, a to su upravo birači dviju opcija, one DP i one platforme Možemo.

Potpuno pogrešnom kampanjom, ekipa okupljena oko Miroslava Škore izgubila je sve one glasove centra koje je Miroslav Škoro dobio na predsjedničkim izborima , jer da su radili drugačije danas ne bi bili beznačajni. i oni koje nitko ne treba i nitko ni ne želi. Da je se držalo bar malo načela i retorike iz predsjedničke kampanje DP Miroslava Škore bio bi u potpuno drugoj situaciji i sigurno s onolikim brojem mandata da može biti neko i nešto, da nije beznačajan. Ovako su sve te birače poslali HDZ-u iz samo jednog razloga, straha od njih samih.

Dakako da se to može i promijeniti, no u tom slučaju Domovinski pokret će se morati odlučiti na neke radikalne promjene u svom političkom smjeru, svojoj doktrini i retorici, ali i odricanju od nekih koalicijskih partnera koji su ima već postali teret. Ti koalicijski partneri ionako su ostvarili svoj primarni cilj, a to je udobna saborska fotelja i svi benefiti koji idu uz to.

Ante Rašić/Hrvatski Glasnik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari