Pratite nas

Religija i Vjera

1. svibnja – sveti Josip Radnik

Objavljeno

na

Blagdan svetoga Josipa Radnika uveo je 1955. u crkvenu godinu papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja na dan „koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik“.

„Druga internacionala“, međunarodna udruga radnika, odlučila je 1889. da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Leon XIII. izdao je svoju encikliku o svetom Josipu, kojom je radnike i sve ljude skromnih životnih prilika uputio na svetog Josipa kao uzor i primjer za nasljedovanje.

Sveto pismo samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje i to u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret. “Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: ‘Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin’” (Mt 13,54).

Uvođenjem blagdana svetog Josipa Radnika Crkva želi iskazati posebno poštovanje prema radu jer svojim radom kršćanin „pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli“. Josipov svakidašnji rad svjedoči naime o spremnosti služenja u vjernoj poslušnosti tajni utjelovljenja Sina Božjega i djela otkupljenja. To treba biti smisao rada i svakoga kršćanskoga djelatnika.

Svaki radnik treba težiti da njegov posao postane apostolska služba i suradnja s Kristom na djelu spasenja. U tom slučaju svakidašnji rad, stavljen u službu spasenja, poprima božanske razmjere.

Posebno je zanimljivo da hrvatska riječ ‘radost’ ima korijen u riječi ‘rad’. Apostol Pavao u svojoj Poslanici Galaćanima naziva radost jednim od prvih plodova Duha Svetoga uz ljubav i mir, a blaženi Alojzije Stepinac smatra rad pravom radošću jer je to u obliku pokore i predanja vlastitog rada Bogu sredstvo pokore i posvećenja čovjeka koji imao smisao spasa ljudske duše.

Josip je zaista bio jednostavan čovjek, u kojega je Bog imao povjerenja da bi učinio velika djela. On se znao u svakoj situaciji svoga života tako ponašati kako je to Bog očekivao. Zato Sveto pismo slavi Josipa kao pravednika (usp. Mt 1,19). A u hebrejskom jeziku “pravedan” znači isto što i pobožan, besprijekoran sluga Božji, izvršitelj volje Božje (usp. Post 7,1; 18,23-32; Ez 18,5ff; Izr 12,10) ili dobar i susretljiv prema bližnjemu (usp. Tob 7,5; 6,9). Jednom riječju: pravedan je onaj koji ljubi Boga i tu ljubav iskazuje izvršenjem zapovijedi i stavljanjem cijeloga života u službu bližnjega i u službu ostalih ljudi.

Tako je Josip učio od Isusa da živi kao Bog. Ali,  usuđujem se reći da je on na ljudskom području u mnogome podučavao Sina Božjega. Riječ očuh, koja se povremeno upotrebljava za Josipa, sadrži nešto što mi se ne sviđa, jer postoji opasnost da se misli da su odnosi između Josipa i Isusa bili hladni i površni. Vjera nas naravno, uči da Josip po tijelu nije bio Isusov otac, ali ne postoji samo takvo očinstvo.

Josip je ljubio Isusa kao što otac ljubi svoga sina. Dao Mu je sve najbolje što je imao. Njegovao je to Dijete kako mu je bilo naređeno, od Njega je načinio zanatliju – dao Mu je svoje zvanje. Zato Ga ljudi iz Nazareta zovu i faber i fabri filius : zanatlija i zanatlijin sin (Mk 6,3; Mt 13,54). Isus je radio uz Josipa u njegovoj radionici. Kakav mora da je bio Josip i što je milost u njemu prouzročila da bi ga osposobila za zadatak da Sina Božjega odgoji kao čovjeka? Moralo je biti tako da je Isus u radu, po svom karakteru i načinu govora bio vrlo sličan Josipu. Isusovo djetinjstvo i mladost, a stoga i njegovo ophođenje s Josipom, odrazit će se u kasnijem Gospodinovu životu: njegov smisao za stvarnost, njegov način kako sjeda za stol i lomi kruh, njegova sklonost za konkretno objašnjavanje nauke uzimanjem primjera iz svakodnevnog života.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Duhovi – Blagdan Pedesetnice

Objavljeno

na

Objavio

Blagdan Duhova obilježava silazak Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Naziva se još i Blagdan Pedesetnice, i označava kraj vazmenog vremena.

Nedjelja Duhova spada među najstarije svetkovine Crkve. Slavljena je vrlo rano, a o tome dodatno svjedoče dva spomena u Svetom Pismu: u Djelima apostolskim (Dj 20,16) i u Prvoj poslanici sv. Pavla Korinćanima (1Kor 16,8). Nadomješta židovski blagdan Pentekosta, koji se slavio pedeset dana nakon Pashe i kojim se slavilo sklapanje Starog Saveza na brdu Sinaj.

“Primite Duha Svetoga”, poručuje nam Gospodin. Duh Sveti jest Božji mir koji raskrinkava naš nemir, bezgrešnost koja rastače našu grešnost, gorljivost koja liječi našu mlakost…

Kršćani slave Duhove pedeseti dan nakon Uskrsa. To znači da su i Duhovi pomična svetkovina koja se mijenja svake godine i ovisi o danu kada se slavi Uskrs.

Ovom svetkovinom završava uskrsno vrijeme.

Silaskom Duha Svetoga označen je svečani početak Crkve jer su na taj dan, prema Djelima apostolskim, apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli govoriti drugim jezicima, tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se “dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”.

Na nedjelju Duhova, kada je Duh Sveti sašao nad apostole, oni su dobili darove Duha Svetoga. Ti su im darovi pomogli ispuniti njihovu misiju, a to je propovijedati Evanđelje svim narodima. I nama ovi darovi, po sakramentu svete krizme, pomažu da živimo kršćanskim životom, da živimo u Kristu, Krist u nama. Nad Crkvom s tisuću kultura, jezika i rasa, izlijeva se Duh, koji je korijen jedinstva, i bogatstvo unutarnje Crkve. Svi narodi koji su prisutni u Crkvi, kulturno-jezičnoj različitosti, slušaju istu poruku Krista i ispovijedaju istu vjeru.

Naziv Duhovi u hrvatskom jeziku dolazi iz liturgije. On ne znači mnoštvo duhova, nego je ostatak starog naziva “Duhovi dani”.

Sveti Luka u Djelima opisuje dolazak Duha Svetoga na posve jasan i prepoznatljiv način, po onom vjetru, po ognjenim jezicima, po jezicima koje govore i razumiju, a da ga jučer nisu znali. To su osjetljivi prirodni fenomeni koji i danas izazivaju tolike komentare i tolika tumačenja – egzegezu.

Međutim ovdje treba ne zaboraviti jednu veliku činjenicu, a ta je da Duh Sveti dolazi apostolima, Blaženoj Djevici Mariji, Isusovoj rodbini i okupljenima ženama i ostalima dok su u molitvi. Oni su jedno srce i jedna duša koje dolazi ojačati i ohrabriti Duh Sveti i dati tako njima svoj pečat da krenu naprijed. Zato se ova svetkovina i ovaj događaj i drže jednim od rođendana Crkve.

Duhovi, današnja nedjelja, su punina Uskrsa. Za Crkvu veoma važna svetkovina njenoga utemeljenja i predstavljanja pred svijetom, odnosno to je službeno rođenje Crkve sa krštenjem u Duhu. Danas na Prvu Crkvu silazi punina Duha Svetoga kojega je pripremao Duh Božji koji je govorio po prorocima i u svakom vremenu pripremao po dobroti, pravdi i istini sve ljude dok nije našao u Kristu svoje konačno ispunjenje. Zato mi danas obvezno povezujemo Sinaj i Jeruzalem, Savez na Sinaju i zajednicu u Jeruzalemu. Dvanaest plemena na Sinaju i dvanaest apostola u Jeruzalemu, jesu novi Izrael, gdje vatra i vjetar predstavljaju Boga živoga koji je svemu život i početak, pa tako i mladoj Crkvi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Papa Franjo: Nakon pandemije sve će biti drukčije, svijet će biti bolji ili gori

Objavljeno

na

Objavio

“Sve će biti drukčije” nakon pandemije koronavirusa iz koje će čovječanstvo izići “bolje ili gore”, upozorio je u subotu navečer papa Franjo u svojoj poruci i pozvao svijet na stvaranje “poštenijeg i pravednijeg društva”.

“Kad završi ova pandemija, nećemo moći nastaviti raditi ono što smo radili dosad niti onako kako smo to činili dosad. Ne, sve će biti drukčije”, rekao je Papa u video poruci na španjolskom jeziku u povodu blagdana Duhova.

“Nakon velikih kušnja koje se ispriječe pred čovječanstvom, a jedna od njih je i ova pandemija, iz njih izlazimo bolji ili lošiji. Neće biti isto, a ja vas pitam: kakav biste svijet željeli nakon toga? Bolji ili gori?”, upitao je Franjo.

“Trebamo Duha Svetoga da nam podari nov pogled na svijet, da nam pomogne da otvorimo um i srca kako bismo se suočili sa sadašnjošću i budućnošću, ali uz lekciju koju smo naučili: jedno je čovječanstvo. Nitko se ne uspije spasiti sam. Nitko “, kazao je argentinski papa.

“I svi mi to znamo, no pandemija kroz koju prolazimo natjerala nas je da živimo na puno dramatičniji način. Odsad nam je dužnost graditi novu stvarnost” jer “svijet danas pati, svijet je ranjen, (…), osobito oni najsiromašniji koji su odbačeni “.

“Sve ove patnje bit će uzaludne ako zajedno ne izgradimo pravednije”, dodao je Franjo i pozvao još jednom na “okončanje svjetske pandemije siromaštva”.

“I zato se danas otvaramo Duhu Svetomu da nam promijeni srca i da nam pomogne da postanemo bolji. (…) To je zadaća svakoga pojedinca među nama i svih nas zajedno”, zaključio je.

Još sredinom ožujka Papa je osnovao interdisciplinarnu skupinu koja bi u idućih godinu dana trebala promišljati o svijetu nakon covida-19, koji bi trebao biti uzoritiji u svim područjima.

Najavio je “posebnu Laudato Si godinu”, pet godina od početka enciklike ‘Laudato Si’ kojom se nastoji skrenuti pozornost na probleme siromašnih u svijetu i na ekološka pitanja, a slavi se od 24. svibnja ove godine do 24. svibnja iduće godine.

Papa je u subotu poslijepodne sudjelovao u molitvi u vatikanskim vrtovima, kojoj je, prvi put u gotovo tri mjeseca prisustvovalo gotovo stotinu vjernika, a emitirana je u tv programima diljem svijeta.

Od početka karantene u Italiji, 10. ožujka, Vatikan je primjenjivao jednake propise fizičke distance koja vrijede i u ostatku talijanskog poluotoka. Papa je u audijencije primao samo brojčano iznimno mala izaslanstva.

Tjedne audijencije srijedom i nedjeljni blagoslov s prozora Apostolske palače na Trgu svetog Petra zamijenio je videozapisom mise koja se održavala u palači.

Zahvaljujući postupnom popuštanju mjera izolacije u cijeloj Italiji, Papa će u nedjelju ponovno moliti Angelus s prozora Apostolske palače pred vjernicima, kojima je prije tjedan dana dopušteno okupljanje na Trgu svetog Petra. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari