PUSTI ME DA ŽIVIM
Pusti me da živim i zovem te mama,
da uz tebe budem kad ostaneš sama.
Pusti me da živim, igram se i smijem,
pusti da te svojim zagrljajem grijem.
Ako me ne pustiš, nikad nećeš znati
koliko ljubavi htjela sam ti dati.
Ako me ne pustiš zagrlit ćeš tugu
a ja ću zagrlit neku majku drugu!
Pusti me da živim pa da jednog dana,
šapnem ti tiho: ‘volim te mama’!
Pusti me da živim, lijepo će nam biti,
skupa ćemo naše malo gnijezdo sviti.
Ako me ne pustiš u san ću ti doći
i besane tvoje postati će noći.
Ako me ne pustiš, znat ćeš kako boli
kad ubiješ srce koje najviše te voli!
Pusti me da živim, jer dolazim od Boga,
ne ubijaj najljepšeg anđela svoga!
Pusti me da živim, ne kažnjavaj sebe
i tvoja je majka pustila tebe!
Pusti me da živim…
Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com