Nakon serije tekstova o Hrvatima u Latinskoj Americi zatrpani smo mailovima Hrvata željnih imigracijom u Hrvatsku. Većina njih ne želi da objavimo njihove poruke, ali najdojmljivija i najemotivnija je poruka “Ono što mi stvarno treba je kročiti nogom u HRVATSKU”, piše Hrvatski glasnik.
Želja Hrvata za povratkom u Hrvatskoj je ogromna, dobijamo na desetke mailova dnevno, a na Hrvatskoj je da vrati kao brižna majka svoju djecu rasutu širom svijeta. Da im osigura da se u domovini svojih predaka osjećaju kao svoj na svom, da u što kraćem roku napravi sve da popuni na stotine tisuća praznih kuća, a da se radi o deficitarnim zanimanjima u Hrvatskoj svijedoče i dva pismo koje smo dobili i koje prenosimo.
Zovem se Noelia Gisela Restovich, Argentinka sam, trenutno živim u Argentini, neudata sam, imam 39 godina, unuka sam Hrvatice, moj djed Jerolim Restović je rođen u Smrki, otok Brač, a moj prabaka Margarita Harašić bila je iz Milne. U travnju ove godine imamo red s mojim sinom Manuelom Sicilianijem Restovichem, (koji će tada imati 4 godine), predati mapu za podnošenje zahtjeva za hrvatsko državljanstvo u Buenos Airesu.
Imam diplomu prvostupnika sestrinstva više od 7 godina i trenutno radim kao nastavnik i istraživač na studiju prvostupnika sestrinstva na Fakultetu medicinskih znanosti Nacionalnog sveučilišta Rosario (UNR). Također, kao voditelj, član sam Povjerenstva za nastavne planove i programe i praćenje nastavnih planova i programa navedene ustanove. Područje u kojem predajem je “Menadžment i javno zdravstvo”. Predmeti koje predajem su: „Zdravlje, njega kod bolesti“, „Upravljanje sestrinskim jedinicama“, „Planiranje, upravljanje i organizacijska klima“ i „Uređaji upravljanja“. (1. godina, 3., 4. i 5. godina redom).
Dobitnik sam medalje časti za najbolju ocjenu u razredu 2015. godine na istom fakultetu.
Prije sadašnjeg posla radila sam 4 godine u bolnici Provincial del Centenario u gradu Rosario, Santa Fé, Argentina, kao medicinska sestra u službi za opću bolnicu za odrasle. Povremeno sam, ad honorem i neformalno, rukovodila tom službom, brinući se o koordinaciji, planiranju i nadzoru sestrinskih poslova.
Prije nekoliko godina imala sam priliku pohađati satove hrvatskog jezika u “Hrvatskom kulturnom centru Rosario” ali zbog vremenske neusklađenosti s poslom nisam mogla nastaviti tečaj. No, od tog lijepog iskustva ostale su knjige “Hrvatski za početnike” 1 vježbenica i gramatički pregled i “Hrvatski za početnike” 1 udžbenik i rječnik, koje sam ovih mjeseci ponovno počela istraživati i proučavati. Također pohađam tečaj jezika A1 koji financira Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske , a razvija ga Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu putem platforme Moodle.
Ovaj mjesec počela sam polagati “Diplomu iz hrvatske kulture i jezika” kod prof. Miguela Angela Zuvele Gavranicha.
Moj engleski je osnovni, to je jedna od mojih slabosti, ali imam proaktivan stav da komuniciram na najbolji mogući način.
Također sam i Community Manager. Uspjela sam primijeniti to znanje u mikro-poduzeću za prodaju odjeće za majke online. Zapravo sam u životu radio svašta, prije diplome radio sam na mnogim područjima kako bih financirao studij, stoga imam veliko radno iskustvo i volim stalno učiti nove stvari.
Prije nekoliko tjedana pristupio sam “Vodiču za povratnike” Milana Puha, pa ga pažljivo proučavam.
Javljam vam se jer imam namjeru emigrirati u Hrvatsku sa svojim sinom za koji sam što organiziranije planirala ovaj lijepi san i radikalnu promjenu u našim životima. Istražujem na webu, društvenim mrežama i službenim stranicama koje korake treba slijediti, zahtjeve za život tamo, običaje, jezik, ponudu poslova, udaljenosti i karakteristike gradova, posebnosti, obrazovne ponuda za mog sina itd.
Iskreno, imam mnogo nedoumica i trudim se biti oprezna i organizirana osoba, pogotovo zato što je moj sin jako mali i ima generalizirane zastoje u razvoju i govoru. Manuel, moj sin, vrlo je sretno dijete, jako dobro napreduje na svojim terapijama i odličan je suputnik u životu i na putovanjima, a ja bih voljela da mu mogu pružiti odgovarajuću njegu kako bih mogla raditi u mir. S njegovim ocem imamo jako dobar odnos i on podržava ovaj projekt.
Upravo sada počinjem štedjeti novac za život u zemlji naših predaka. (Budući da sam tijekom pandemije odlučio uložiti u izgradnju svoje kuće).
Unaprijed vam zahvaljujem što ste mi pružili priliku da se predstavim i nadam se da ću kad-tad moći računati na vaš savjet, ako nemate ništa protiv, kako bismo ostvarili svoj san.
Šaljem ti bratski zagrljaj.
Noelia Gisela Restovich
Ignacio Fabre Bellanich nam piše:
Ja sam arhitekt rođen u Cordoba Argentina u travnju ove godine idem u Hrvatsku, točnije u Split kako bih dobio ekspresnu putovnicu i identifikacijski broj i direktno radio u sezoni 2024. Moj plan za sada je na Hvaru! Jako mi se svidio taj otok i imao sam neke preporuke.
Bit će mi prvi put u Europi! San mi je kad-tad imati zemlju u Hrvatskoj!
Podsjećamo da među onima koji nam pišu, ima bravara, zidara, varilaca, konobara, kuhara, znači sve zanimanja koja u Hrvatskoj nedostaje, zanimanja zbog kojih uvozimo radnu snagu iz Indije, Nepala, Filipina i drugih zemalja. Kakav apsurd, država nam se prazni, a tisuće Hrvata žudi za povratkom u domovinu svojih predaka, dozvolimo im da “Kroče nogom u Hrvatsku” i da tu zauvijek ostanu, sviju svoje gnijezdo u naručju majke Hrvatske.