Pratite nas

Vijesti

Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

Objavljeno

na

Marakeški sporazum ima nečasne ciljeve: srušiti vladavinu zakona pod krinkom ljudskih prava te uvesti šerijatski zakon o blasfemiji

Čitam na stranicama Ujedinjenih naroda, komisije za ljudska prava, sljedeću rečenicu i ne vjerujem svojim očima: “Zabrana nikaba u Francuskoj krši vjerska prava žena.” To je sentenca koja je donesena od UN-ova tijela nakon što su dvije muslimanke tužile istom tijelu u Ženevi “svoju” zemlju da im krši njihova vjerska, ljudska prava. Inače nikab je pokrivalo koji ženi ostavlja vidljive samo oči i, da smijurija bude veća, brane ga i mnoge islamske zemlje, uključujući Maroko i Alžir.

S druge strane, kada smo kod žena i njihovih ljudskih prava, od kojih je temeljno sloboda savjesti, pa onda i vjeroispovijesti, u Pakistanu je kršćanka Asia Bibi od 2009. godine do danas u zatvoru, osuđena na smrt, zato što je, radeći na polju, prije dvije muslimanke, žedna, popila vodu i tako je učinila nečistom.

Kako je između Asie Bibi i muslimanke izbilo rječkanje, ove dvije su je prijavile i dodale kako je k tome učinila blasfemiju, vrijeđala proroka Muhameda.

Svi koji su ustali u obranu Asie Bibi, majke više djece, uključujući muslimane, pobijeni su. UN-ovo tijelo koje je osudilo kršenje “ljudskih prava” muslimanki u Europi i stalo iza njihova nošenja nikaba do dana današnjeg nije zucnulo ne samo o Asii Bibi nego o stotinama tisuća takvih slučajeva prema kršćankama i kršćanima u islamskom svijetu, piše Ivica Šola / Globus

Iako je nedavno sud u Pakistanu nakon gotovo deset godina truljenja u zatvoru Bibi odlučio osloboditi za blasfemiju i od smrtne kazne, ta odluka nije izvršena jer su izbile demonstracije, a sucima koji su to učinili razularena rulja prijeti smrću.

UN i Europska unija, kada su ljudska prava u pitanju, imaju dvostruke kriterije, u ljudskim pravima muslimana u Europi reagiraju brzo i oštro, kada su bizarne stvari poput nikaba u pitanja, ali se o ljudskim pravima kršćana i drugih “nevjernika” u islamskim zemljama šuti, a radi se o temeljnom pravu – pravu na život, o slobodi ispovijesti da i ne govorim. To ne postoji.

U svojoj knjizi “Teološka bilježnica” u poglavlju o stanju kršćana u islamskom svijetu donio sam sljedeće brojke. U dva tisućljeća postojanja kršćanstva zbog vjere ih je ubijeno sedamdeset milijuna, no od ukupnog broja ubijenih 45 milijuna (oko 65 posto) su mučenici dvadesetog stoljeća.

Nakon Obamina zločina zvanog “Arapsko proljeće” taj broj je drastično skočio. Ako i ove do sada utvrđene brojke izgledaju nevjerojatno i zastrašujuće, možda su još dramatičnije one koje se odnose na kršćane u svijetu danas: trenutno oko 160 tisuća kršćana godišnje biva ubijeno zbog njihove vjere u Isusa Krista… 200 do 250 milijuna su svednevice progonjeni zbog vlastite vjere, dok ih 400 milijuna živi pod snažnim redukcijama i osporavanjima vjerskih sloboda.

Osim “običnih” vjernika, ovim činjenicama možemo pridodati i brojku od četrdesetak katoličkih svećenika misionara koji svake godine bivaju ubijani pri izvršavanju svoga poslanja.

Početkom dvadesetog stoljeća (Izvor: Antonio Socci: Novi progonjeni. Istraživanje o protukršćanskoj netoleranciji u novom stoljeću mučeništva) 32 posto turske populacije bili su kršćani, danas ih je tek 0,6 posto.

“Kršćanska” Europa pa ni UN nikada se nisu sjetili snažnije prosvjedovati zbog ovog holokausta prije holokausta. U Egiptu je 1975. godine bilo 20 posto kršćana (Kopti), danas ih je manje od 10 posto.

U Siriji je na početku 20 stoljeća broj kršćana iznosio 40 posto, danas ih je zanemariv broj, par postotaka. Slična je situacija drastičnog pada u gotovo svim islamskim zemljama uključujući Iran i Irak, pa i Pakistan, u kojem je paradigmatičan primjer Asia Bibi.

Kako su na granicama Hrvatske deseci tisuća migranata iz islamskog svijeta, među kojima većina iz spomenutih zemalja gdje kršćane i druge neislamske manjine tretiraju kao stoku za klanje, pa i sudržavljani Asie Bibi, Pakistanci, Marakeški sporazum smatram običnom licemjernom farsom, smišljenim planom, koji ima nečasne ciljeve: rušenje vladavine zakona (legalizacija ilegalnih migracija), koji uz pomoć i pod krinkom ljudskih prava vrši invaziju na Europu sa svrhom miješanja stanovništva, destrukcije europske kulture te sukladnim gušenjem među Europljanima njihova temeljnog ljudskog prava, a to je sloboda govora kada je islam u pitanju, te uvesti šerijatski zakon o blasfemiji, pa i kada govoriš istinu.

Orban: Zapadna Europa je pod migrantskom invazijom

Pođimo od slobode govora. Kako kaže kanadski klinički psiholog svjetskoga glasa Jordan Peterson, sloboda govora zapravo se treba zvati sloboda govorenja istine, koje pak nema bez slobode govora.

U islamskim kanonskim spisima (Ibn Ishak, Ibn Hisham, Hadisi) sami biografi proroka Muhameda kažu kako je Muhamed svojom zadnjom ženom Ajšom, kćerkom svog suborca Abu Bakra, njegova nasljednika i prvog kalifa, oženio kada je imala šest godina, a razdjevičio ju je kada je imala devet.

Ove je godine jedna kolegica u Austriji presuđena od Europskog suda za ljudska prava jer je to nazvala pedofilijom, kažnjena je s oko petsto eura jer vrijeđa vjerske osjećaje i remeti mir među vjerama.

Nije lagala, već je, a to je zapravo šerijat na mala vrata, učinila kao Asia Bibi u Pakistanu, čin blasfemije. Citirati islamske spise i što oni kažu o Muhamedu je, eto, i u EU, kao i u Pakistanu, de facto blasfemija.

Marakeški sporazum, koji zapravo potiče ljude da na legalan, pa i ilegalan način krenu prema EU, dovest će uskoro do ozbiljne medijske cenzure te onemogućiti bilo kakvu raspravu utemeljenu na činjenicama o islamu u Europi.

Kada kažem da je ovo smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana, onda mislim na “filantropa” Georga Sorosa koji stoji iza svega toga.

Dakako, ova bratija zajedno s mainstream medijima ovo će proglasiti “moralnom panikom” i, a što drugo, lažnom viješću, i time će vas slagati. Naime, ni Soros ne krije da stoji iza svega.

Tako je prošle godine u Davosu, kako stoji na službenim stranicama Mastercarda, a ne AfD-a ili Orbánove Vlade (valjda vjerujete svojim očima ako ne meni: https://newsroom.mastercard.com/press-releases/mastercard-and-george-soros-to-explore-private-sector-solutions-to-societal-challenges/), potpisan sporazum između Sorosa i Mastercarda prema kojem ovaj filantrop daruje pola milijarde dolara za projekt Humanity Ventures kojim se želi financirati ranjive zajednice u cijelom svijetu (kršćane u islamskom ne), s naglaskom na, citiram, “izbjeglice i migrante”.

Glavni partner Sorosu u ovoj agendi bio je Barack Obama, koji je izazvao Arapsko proljeće i invaziju izbjeglica na Europu.

Obama je tada 2014. godine, prije Marakeškog sporazuma, a koji je on u obliku Newyorške deklaracije o izbjeglicama i migrantima” inicirao pri UN-u 2016. godine, pokrenuo inicijativu za promjenu zakona koji će u SAD-u olakšati i ilegalne migracije, a koji je Soros i ekipa financirao s 300 milijuna dolara. (Opet, ako ne vjerujete meni, vjerujte New York Timesu: https://www.nytimes.com/2014/11/15/us/obama-immigration-policy-changes.html?_r=0)

U intervjuu pak za Forbes prošle godine (evo, ako mi ne vjerujete, vjerujte svojim očima: https://www.forbes.com/sites/toriutley/2017/08/30/how-mastercard-is-bringing-digital-innovation-to-refugees-around-the-globe/#1f7a90563ef7) vicedirektorica Mastercarda Tara Nathan jasno je rekla kako su kartice s parama distribuirali izbjeglicama u cijeloj Srbiji i Grčkoj, a nova ruta koja sada ide baš od Grčke preko Crne Gore te BiH do Hrvatske jest pomno planirana i financirana pa ovi migranti na našoj granici imaju te iste kartice i nemaju minus na bankomatu… To nisu lažne vijesti, kako pišu naši mediji, to govore Soros i partneri. Sve ima na službenim stranicama institucija i medija.

Rasprave o Marakeškom (ne)sporazumu posvuda u Europi i kod nas prepune su laži, dok se druge koji govore istinu osuđuje i optužuje za laž.

Prva i fundamentalna laž vezana uz ovaj opasni dokument jest da on želi uvesti redi i kontrolu u neizbježne migracijske procese. Ne, to je laž, aktualni (ilegalni) migracijski procesi, točnije: islamska invazija na Europu, od početka su brižno kontrolirane, planirane i financirane u duetu Obama-Soros još od izbijanja Arapskog proljeća.

Sve ključne nevladine organizacije na Mediteranu koje dovoze migrante (Moas, Jugend Rettet, Stichting Bootvluchteling, Médecins sans frontières, Save the children, Proactiva Open Arms, Sea-Watch.org, Sea-Eye, Life boat…), s flotama brodova, vezama s krijumčarima s kojima su u kontaktu, financirane su već godinama od Sorosa i ekipe. Stoga ovaj dokument ne potiče red, nego nastavlja već uspostavljeni i kontrolirani migracijski nered.

A sve te laži umatane su u ljudska prava, kao u Marakeškoj deklaraciji, krilatica u ime koje je SAD uvijek išao u osvajačke ratove. Ali, nažalost, Asia Bibi kao simbol kršćana u islamskim zemljama takva ljudska prava i zaštitnike nema. Eto to je propadajući Zapad, jedan veliki Marakeški nesporazum: štitite ljudska prava onih koje ljudska prava – ne zanimaju!

Asia Bibi i još četiri milijuna kršćana samo u Pakistanu izloženi su svakodnevno kršenjima temeljnih ljudskih prava i torturama. Zato Marakeški sporazum s pravom inzistira da mi poštujemo ljudska prava njihovih zlostavljača, zlostavljača kršćana po cijelom svijetu. I dakako, tutnemo im Mastercard, onako da imaju usput…

Ivica Šola / Globus

 

Ivica Šola: Inšalah, Europo, inšalah

 

 

 

TRAGEDIJA ILI ORGANIZIRANA DIVERZIJA : ‘Saudijski princ nudi 5000 dolara svakom tko iz islamskih zemalja ode u Europu’?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Na inauguraciji će biti više novinara nego uzvanika

Objavljeno

na

Objavio

Na dan inauguracije novoizabranog hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića HRT donosi specijalnu emisiju s gostima u studiju i javljanjima reportera te izravan prijenos svečane prisege.

Predsjednička inauguracija Zorana Milanovića održat će se na Pantovčaku u 12 sati, kao prva koja neće biti održana na Markovu trgu i s najmanje uzvanika do sada.

Na inauguraciju su pozvane 43 osobe u tri kategorije – dužnosnici po funkcijama, među njima i dvojica bivših predsjednika, obitelj izabranog predsjednika te članovi njegova izbornog stožera.

Na inauguraciji će uz aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović od dužnosnika biti predsjednik Sabora Gordan Jandroković, potpredsjednici Sabora Milijan Brkić, Željko Reiner, Božo Petrov, Siniša Hajdaš Dončić i Furio Radin, premijer Andrej Plenković i potpredsjednici Vlade Davor Božinović, Damir Krstičević i Predrag Štromar (Zdravko Marić je na službenom putu), predsjednik Vrhovnoga suda Đuro Sessa te načelnik Glavnog stožera general Mirko Šundov.

Inauguraciji će nazočiti i dva bivša predsjednika Republike Stjepan Mesić i Ivo Josipović, Milanovićeva supruga Sanja sa sinovima te Milanovićeva majka Gina, kao i 19 članova izbornoga stožera izabranog predsjednika. Ceremoniji inauguracije nazočit će predsjednik i suci Ustavnoga suda, izvođači himne te klapa HRM-a “Sveti Juraj”, a na platou ispred Ureda predsjednice/predsjednika na Pantovčaku bit će orkestar HV-a te postroj Počasno-zaštitne bojne.

Sam scenarij inauguracije predviđa dolazak uzvanika u svečanu dvoranu, nakon toga dolazak sudaca Ustavnoga suda, a potom izabranog predsjednika Milanovića sa suprugom. Inauguracija će početi izvođenjem hrvatske himne koju će otpjevati Josipa Lisac uz klavirsku pratnju Zvjezdana Ružića, a Milanović će prisegu položiti pred predsjednikom Ustavnoga suda Miroslavom Šeparovićem.

Nakon potpisivanja prisege Milanović će održati govor nakon kojeg će klapa HRM-a “Sveti Juraj” izvesti pjesmu Vice Vukova “Tvoja zemlja”. Slijedi koktel za uzvanike, a primopredaja dužnosti bit će na prvom katu u Uredu predsjednice Republike. To je prvi put da inauguracija predsjednika neće biti održana na Trgu sv. Marka, a na njoj neće biti predsjednika stranaka, diplomata ni predstavnika Crkve. Milanović, kao i bivši predsjednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović, neće nositi lentu.

Na inauguraciji će biti više novinara nego uzvanika. Pratit će je čak 66 akreditiranih izvjestitelja. Zajedno sa snimateljima, fotografima, tehničarima, rasvjetljivačima bit će oko 250 akreditiranih osoba iz medija, čime višestruko nadmašuju broj od 40-ak uzvanika. Milanović je peti predsjednik Republike, a na tu je dužnost izabran 5. siječnja 2020. godine nakon što je u drugom krugu predsjedničkih izbora većinom glasova pobijedio aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, piše HRT.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Sud odbio žalbu ministrice Divjak i potvrdio zakonitost upisa Fakulteta hrvatskih studija

Objavljeno

na

Objavio

Rješenje o upisu javne ustanove Fakulteta hrvatskih studija postalo je tako pravomoćno, a pravna osobnost Fakulteta hrvatskih studija neprijeporna.

Visoki trgovački sud RH odbio je žalbu Ministarstva znanosti i obrazovanja protiv upisa Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, a ujedno je potvrdio Rješenje Trgovačkoga suda u Zagrebu, kojim je taj Fakultet upisan u sudski registar, priopćio je u ponedjeljak dekan Fakulteta. Priopćenje  donosimo u cijelosti:

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je 4. veljače 2020. Rješenje kojim je kao neosnovanu odbio žalbu Ministarstva znanosti i obrazovanja protiv upisa Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Sud je ujedno potvrdio Rješenje Trgovačkoga suda u Zagrebu kojim je Fakultet upisan u sudski registar. Rješenje o upisu javne ustanove Fakulteta hrvatskih studija postalo je tako pravomoćno, a pravna osobnost Fakulteta neprijeporna. Time je propao i zadnji u nizu pokušaja ministrice Blaženke Divjak i čelnikâ Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja – Vilima Ribića, Igora Radeke, Vesnice Garašić i Ane Petošić – da onemoguće reformu Hrvatskih studija i spriječe njezino dovršenje uspostavom Fakulteta hrvatskih studija.

Postavlja se pitanje krajnje nakane i pokretačkoga interesa koji stoje iza kontinuirana osporavanja i ometanja reforme Hrvatskih studija, a posebice neobične sprege državnoga resora i sindikalne organizacije koja se još jednom potvrdila u trenutku donošenja odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu o osnivanju Fakulteta 10. prosinca 2019. Valja imati u vidu da je posljedica pokretanja žalbenoga postupka na upis Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar trebala biti da, brisanjem Fakulteta iz sudskoga registra, njegovi zaposlenici završe na ulici, a studenti izgube pravo na studiranje.

To je eksplicitno potvrdila Ivana Bulešić, načelnica Samostalnoga sektora za pravne poslove u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, na sastanku s izaslanstvom Fakulteta hrvatskih studija održanom u Ministarstvu 16. siječnja 2020. Pitanje je krije li se u pokretačkom interesu ideološki zazor prema institucionalnoj reformi koja je, među ostalim, obnovila izvorne zadaće Hrvatskih studija u odnosu na održanje i razvijanje nacionalnoga i kulturnoga identiteta.

U pokušaju brisanja Fakulteta iz sudskoga registra Ministarstvo je angažiralo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, implicirajući time nezakonitost postupanja osnivača i novoga Fakulteta. No, sudski je pravorijek iznio na vidjelo nezakonitost rada ministrice znanosti i obrazovanja koja, između ostaloga, već više od dvadeset mjeseci odbija izdati potvrdu o pozitivnoj akreditacijskoj preporuci. Njezino postupanje prema najmlađemu fakultetu u zemlji, u momentu kada mu je bila dužna pružiti resornu potporu, začudan je primjer opstrukcije i progona. Nečuveno je da državni dužnosnici i službenici nadležnoga ministarstva nastoje onemogućiti osnivanje samostalnoga visokoga učilišta nacionalnih studija. U nekoj drugoj državi to bi bilo nezamislivo.

Među sredstvima kojima se resorno-sindikalna sprega služila u osporavanju i ometanju reforme Hrvatskih studija na prvom su mjestu medijske manipulacije i pravni postupci. U medijskim istupima ministrice i sindikalnim enciklikama na temu Hrvatskih studija posebice se ističe imputiranje nezakonitoga postupanja. A kako se zakonitost radnji ovjerava u pravosudnim postupcima, najnovija odluka Visokoga trgovačkoga suda dobar je povod za utvrđivanje pravosudnoga salda koji je osobito porazan za Nezavisni sindikat znanosti i visokoga obrazovanja. U sklopu mnogobrojnih sudskih postupaka vezanih uz reformu Hrvatskih studija Sindikat u svoju korist nije dobio ni jedan, dok je protiv njegovih zahtjeva doneseno 27 sudskih odluka.

Među njima se osobito ističe presuda o nezakonitosti štrajka na Hrvatskim studijima koja je potvrđena na tri žalbene instancije, na Vrhovnom sudu, na Ustavnom sudu te na Europskom sudu za ljudska prava. Bolno stanje pravosudnoga salda Nezavisni sindikat ublažava dogmom prema kojoj se sudovi koji donose nepovoljne presude automatski osuđuju za nestručnost i korupciju. A o stručnim kompetencijama pravnih timova Ministarstva i Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja, koji su iz koraka u korak ometali provođenje reforme Hrvatskih studija, dovoljno govori činjenica da su se u pobijanju upisa Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar pozvali na zakonske odredbe koje u vrijeme podnošenja prijave nisu bile na snazi.

Rješenje Visokoga trgovačkoga suda uklonilo je napokon i posljednji prigovor na zakonitost osnivanja Fakulteta hrvatskih studija. To je radosna vijest kako za studente i nastavnike tako i za brojne podupiratelje i zagovornike ove jedinstvene visokoškolske ustanove koja je posvećena nastavi i proučavanju hrvatske kulture, društva i identiteta.

Fakultet hrvatskih studija promiče i njeguje poučavanje i istraživanje kulturoloških, humanističkih i društvenih tema vezanih uz Republiku Hrvatsku, hrvatski narod i iseljeništvo te pitanja nacionalnoga, regionalnoga i europskoga identiteta. Valja se nadati da će, nakon ove sudske potvrde o zakonitosti osnutka ustanove, Fakultet hrvatskih studija neometano ostvarivati svoju misiju i razvijati dragocjene sveučilišne djelatnosti u europskom prostoru visoke naobrazbe i znanosti.

U Zagrebu, 17. veljače 2020.
Dekan
Prof. dr. sc. Pavo Barišić

Podrška studentima Fakulteta hrvatskih studija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari