Pratite nas

Vijesti

Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

Objavljeno

na

Marakeški sporazum ima nečasne ciljeve: srušiti vladavinu zakona pod krinkom ljudskih prava te uvesti šerijatski zakon o blasfemiji

Čitam na stranicama Ujedinjenih naroda, komisije za ljudska prava, sljedeću rečenicu i ne vjerujem svojim očima: “Zabrana nikaba u Francuskoj krši vjerska prava žena.” To je sentenca koja je donesena od UN-ova tijela nakon što su dvije muslimanke tužile istom tijelu u Ženevi “svoju” zemlju da im krši njihova vjerska, ljudska prava. Inače nikab je pokrivalo koji ženi ostavlja vidljive samo oči i, da smijurija bude veća, brane ga i mnoge islamske zemlje, uključujući Maroko i Alžir.

S druge strane, kada smo kod žena i njihovih ljudskih prava, od kojih je temeljno sloboda savjesti, pa onda i vjeroispovijesti, u Pakistanu je kršćanka Asia Bibi od 2009. godine do danas u zatvoru, osuđena na smrt, zato što je, radeći na polju, prije dvije muslimanke, žedna, popila vodu i tako je učinila nečistom.

Kako je između Asie Bibi i muslimanke izbilo rječkanje, ove dvije su je prijavile i dodale kako je k tome učinila blasfemiju, vrijeđala proroka Muhameda.

Svi koji su ustali u obranu Asie Bibi, majke više djece, uključujući muslimane, pobijeni su. UN-ovo tijelo koje je osudilo kršenje “ljudskih prava” muslimanki u Europi i stalo iza njihova nošenja nikaba do dana današnjeg nije zucnulo ne samo o Asii Bibi nego o stotinama tisuća takvih slučajeva prema kršćankama i kršćanima u islamskom svijetu, piše Ivica Šola / Globus

Iako je nedavno sud u Pakistanu nakon gotovo deset godina truljenja u zatvoru Bibi odlučio osloboditi za blasfemiju i od smrtne kazne, ta odluka nije izvršena jer su izbile demonstracije, a sucima koji su to učinili razularena rulja prijeti smrću.

UN i Europska unija, kada su ljudska prava u pitanju, imaju dvostruke kriterije, u ljudskim pravima muslimana u Europi reagiraju brzo i oštro, kada su bizarne stvari poput nikaba u pitanja, ali se o ljudskim pravima kršćana i drugih “nevjernika” u islamskim zemljama šuti, a radi se o temeljnom pravu – pravu na život, o slobodi ispovijesti da i ne govorim. To ne postoji.

U svojoj knjizi “Teološka bilježnica” u poglavlju o stanju kršćana u islamskom svijetu donio sam sljedeće brojke. U dva tisućljeća postojanja kršćanstva zbog vjere ih je ubijeno sedamdeset milijuna, no od ukupnog broja ubijenih 45 milijuna (oko 65 posto) su mučenici dvadesetog stoljeća.

Nakon Obamina zločina zvanog “Arapsko proljeće” taj broj je drastično skočio. Ako i ove do sada utvrđene brojke izgledaju nevjerojatno i zastrašujuće, možda su još dramatičnije one koje se odnose na kršćane u svijetu danas: trenutno oko 160 tisuća kršćana godišnje biva ubijeno zbog njihove vjere u Isusa Krista… 200 do 250 milijuna su svednevice progonjeni zbog vlastite vjere, dok ih 400 milijuna živi pod snažnim redukcijama i osporavanjima vjerskih sloboda.

Osim “običnih” vjernika, ovim činjenicama možemo pridodati i brojku od četrdesetak katoličkih svećenika misionara koji svake godine bivaju ubijani pri izvršavanju svoga poslanja.

Početkom dvadesetog stoljeća (Izvor: Antonio Socci: Novi progonjeni. Istraživanje o protukršćanskoj netoleranciji u novom stoljeću mučeništva) 32 posto turske populacije bili su kršćani, danas ih je tek 0,6 posto.

“Kršćanska” Europa pa ni UN nikada se nisu sjetili snažnije prosvjedovati zbog ovog holokausta prije holokausta. U Egiptu je 1975. godine bilo 20 posto kršćana (Kopti), danas ih je manje od 10 posto.

U Siriji je na početku 20 stoljeća broj kršćana iznosio 40 posto, danas ih je zanemariv broj, par postotaka. Slična je situacija drastičnog pada u gotovo svim islamskim zemljama uključujući Iran i Irak, pa i Pakistan, u kojem je paradigmatičan primjer Asia Bibi.

Kako su na granicama Hrvatske deseci tisuća migranata iz islamskog svijeta, među kojima većina iz spomenutih zemalja gdje kršćane i druge neislamske manjine tretiraju kao stoku za klanje, pa i sudržavljani Asie Bibi, Pakistanci, Marakeški sporazum smatram običnom licemjernom farsom, smišljenim planom, koji ima nečasne ciljeve: rušenje vladavine zakona (legalizacija ilegalnih migracija), koji uz pomoć i pod krinkom ljudskih prava vrši invaziju na Europu sa svrhom miješanja stanovništva, destrukcije europske kulture te sukladnim gušenjem među Europljanima njihova temeljnog ljudskog prava, a to je sloboda govora kada je islam u pitanju, te uvesti šerijatski zakon o blasfemiji, pa i kada govoriš istinu.

Orban: Zapadna Europa je pod migrantskom invazijom

Pođimo od slobode govora. Kako kaže kanadski klinički psiholog svjetskoga glasa Jordan Peterson, sloboda govora zapravo se treba zvati sloboda govorenja istine, koje pak nema bez slobode govora.

U islamskim kanonskim spisima (Ibn Ishak, Ibn Hisham, Hadisi) sami biografi proroka Muhameda kažu kako je Muhamed svojom zadnjom ženom Ajšom, kćerkom svog suborca Abu Bakra, njegova nasljednika i prvog kalifa, oženio kada je imala šest godina, a razdjevičio ju je kada je imala devet.

Ove je godine jedna kolegica u Austriji presuđena od Europskog suda za ljudska prava jer je to nazvala pedofilijom, kažnjena je s oko petsto eura jer vrijeđa vjerske osjećaje i remeti mir među vjerama.

Nije lagala, već je, a to je zapravo šerijat na mala vrata, učinila kao Asia Bibi u Pakistanu, čin blasfemije. Citirati islamske spise i što oni kažu o Muhamedu je, eto, i u EU, kao i u Pakistanu, de facto blasfemija.

Marakeški sporazum, koji zapravo potiče ljude da na legalan, pa i ilegalan način krenu prema EU, dovest će uskoro do ozbiljne medijske cenzure te onemogućiti bilo kakvu raspravu utemeljenu na činjenicama o islamu u Europi.

Kada kažem da je ovo smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana, onda mislim na “filantropa” Georga Sorosa koji stoji iza svega toga.

Dakako, ova bratija zajedno s mainstream medijima ovo će proglasiti “moralnom panikom” i, a što drugo, lažnom viješću, i time će vas slagati. Naime, ni Soros ne krije da stoji iza svega.

Tako je prošle godine u Davosu, kako stoji na službenim stranicama Mastercarda, a ne AfD-a ili Orbánove Vlade (valjda vjerujete svojim očima ako ne meni: https://newsroom.mastercard.com/press-releases/mastercard-and-george-soros-to-explore-private-sector-solutions-to-societal-challenges/), potpisan sporazum između Sorosa i Mastercarda prema kojem ovaj filantrop daruje pola milijarde dolara za projekt Humanity Ventures kojim se želi financirati ranjive zajednice u cijelom svijetu (kršćane u islamskom ne), s naglaskom na, citiram, “izbjeglice i migrante”.

Glavni partner Sorosu u ovoj agendi bio je Barack Obama, koji je izazvao Arapsko proljeće i invaziju izbjeglica na Europu.

Obama je tada 2014. godine, prije Marakeškog sporazuma, a koji je on u obliku Newyorške deklaracije o izbjeglicama i migrantima” inicirao pri UN-u 2016. godine, pokrenuo inicijativu za promjenu zakona koji će u SAD-u olakšati i ilegalne migracije, a koji je Soros i ekipa financirao s 300 milijuna dolara. (Opet, ako ne vjerujete meni, vjerujte New York Timesu: https://www.nytimes.com/2014/11/15/us/obama-immigration-policy-changes.html?_r=0)

U intervjuu pak za Forbes prošle godine (evo, ako mi ne vjerujete, vjerujte svojim očima: https://www.forbes.com/sites/toriutley/2017/08/30/how-mastercard-is-bringing-digital-innovation-to-refugees-around-the-globe/#1f7a90563ef7) vicedirektorica Mastercarda Tara Nathan jasno je rekla kako su kartice s parama distribuirali izbjeglicama u cijeloj Srbiji i Grčkoj, a nova ruta koja sada ide baš od Grčke preko Crne Gore te BiH do Hrvatske jest pomno planirana i financirana pa ovi migranti na našoj granici imaju te iste kartice i nemaju minus na bankomatu… To nisu lažne vijesti, kako pišu naši mediji, to govore Soros i partneri. Sve ima na službenim stranicama institucija i medija.

Rasprave o Marakeškom (ne)sporazumu posvuda u Europi i kod nas prepune su laži, dok se druge koji govore istinu osuđuje i optužuje za laž.

Prva i fundamentalna laž vezana uz ovaj opasni dokument jest da on želi uvesti redi i kontrolu u neizbježne migracijske procese. Ne, to je laž, aktualni (ilegalni) migracijski procesi, točnije: islamska invazija na Europu, od početka su brižno kontrolirane, planirane i financirane u duetu Obama-Soros još od izbijanja Arapskog proljeća.

Sve ključne nevladine organizacije na Mediteranu koje dovoze migrante (Moas, Jugend Rettet, Stichting Bootvluchteling, Médecins sans frontières, Save the children, Proactiva Open Arms, Sea-Watch.org, Sea-Eye, Life boat…), s flotama brodova, vezama s krijumčarima s kojima su u kontaktu, financirane su već godinama od Sorosa i ekipe. Stoga ovaj dokument ne potiče red, nego nastavlja već uspostavljeni i kontrolirani migracijski nered.

A sve te laži umatane su u ljudska prava, kao u Marakeškoj deklaraciji, krilatica u ime koje je SAD uvijek išao u osvajačke ratove. Ali, nažalost, Asia Bibi kao simbol kršćana u islamskim zemljama takva ljudska prava i zaštitnike nema. Eto to je propadajući Zapad, jedan veliki Marakeški nesporazum: štitite ljudska prava onih koje ljudska prava – ne zanimaju!

Asia Bibi i još četiri milijuna kršćana samo u Pakistanu izloženi su svakodnevno kršenjima temeljnih ljudskih prava i torturama. Zato Marakeški sporazum s pravom inzistira da mi poštujemo ljudska prava njihovih zlostavljača, zlostavljača kršćana po cijelom svijetu. I dakako, tutnemo im Mastercard, onako da imaju usput…

Ivica Šola / Globus

 

Ivica Šola: Inšalah, Europo, inšalah

 

 

 

TRAGEDIJA ILI ORGANIZIRANA DIVERZIJA : ‘Saudijski princ nudi 5000 dolara svakom tko iz islamskih zemalja ode u Europu’?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Plenković: Medijske špekulacije jako se razlikuju od razgovora koji se vode

Objavljeno

na

Objavio

Puno toga o čemu se špekulira u medijima jako je daleko od razgovora koji se vode za stolom, rekao je u četvrtak u Bruxellesu hrvatski premijer Andrej Plenković, komentirajući medijske napise o njegovoj i kandidaturi predsjednice Kolinde Grabar Kitarović za mjesto predsjednika Europske komisije.

Belgijski dnevni list Le Soir u četvrtak je objavio da su kao ozbiljni kandidati za predsjednika Komisije spominju Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković.

Na upit kako je u kombinaciju došla predsjednica Grabar Kitarović, Plenković je rekao: “Ne znam, pitajte novinara. Nisam ja pisao članak”.

“Budimo realni. Mi svi skupa pratimo medije i ako malo pogledate europske medije ima toliko tih špekulacija, a ono što ja mogu reći da je jako puno toga u tim špekulacijama daleko od razgovora koje vodimo za stolom. Moram priznati da sada o tome znam više nego brojni drugi. Pregovori su vrlo teški, vrlo tvrdi. Večeras ćemo imati raspravu, pitanje je do kada će trajati i ne bih se kladio da će odluka biti ni danas niti sutra”, rekao je Plenković prije početka summita EU-a na kojem će dominirati pitanje raspodjela funkcija na čelnim mjestima europskih institucija.

“Ne idu te funkcije po sistemu darova, mislim da imate krive premise, ali dobro je da se špekulira, simpatično je”, odgovorio je Plenković na novinarski upit bi li Hrvatska realno mogla odbiti jedno tako visoko mjesto ako bi joj bilo ponuđeno.

Čelnici 28 zemalja Europske unije, koji su se okupili na dvodnevnom summitu, raspravljat će o imenovanjima novih čelnika europskih institucija tijekom radne večere.

Europsko vijeće, najviše političko tijelo koje čine šefovi država ili vlada zemalja članica EU-a, po Lisabonskom ugovoru predlaže predsjednika Europske komisije, a Europski parlament ga potvrđuje. U Europskom vijeću potrebna je kvalificirana većina, a u Parlamentu nadpolovična.

Nakon europskih izbora europski pučani i socijaldemokrati ostali su i dalje najjače stranke u Europskom parlamentu, ali više nemaju većinu i moraju ići u koaliciju s drugim proeuropskim strankama, liberalima i zelenim.

Najprije treba postići dogovor oko imena novog predsjednika Komisije, ali s obzirom da se pri izboru novih čelnika mora voditi računa o političkoj, zemljopisnoj, demografskoj i spolnoj ravnoteži, odluka se mora donijeti u paketu koji osim predsjednika Komisije, uključuje i predsjednika Europskog vijeća, predsjednika Parlamenta, visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku koji je ujedno i potpredsjednik Komisije te predsjednika Europske središnje banke.

Kandidat europskih pučana za predsjednika Komisije je njemački demokršćanin Manfred Weber, vodeći kandidat socijalista je Nizozemac Frans Timmermans, a liberalna skupina, koja je prije nekoliko dana promijenila ime u “Obnovimo Europu” najčešće spominje Dankinju Margrethe Vestager kao svoju kandidatkinju.

Osim samih imenovanja u pitanju je i sam koncept “spitzenkandidata” po kojem europske političke stranke prije izbora za Europski parlament ističu svoje kandidate za predsjednika Komisije, a onda onaj kandidat koji uspije okupiti većinu u Europskom parlamentu postaje predsjednikom. Tom se konceptu najviše protivi francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Kako stvari za sada stoje, nijedan od deklariranih kandidata za predsjednika Komisije nema potrebnu većinu ni u Europskom vijeću ni u Europskom parlamentu.

Stoga se već sada spominje mogućnost sazivanja novog summita početkom srpnja kako bi se prije prve sjednice Europskog parlamenta postigao dogovor o raspodjeli čelnih mjesta.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Miroslav Škoro Ide u utrku za predsjednika RH

Objavljeno

na

Objavio

Škoro na izbore ide kao nezavisni kandidat, ne odbacuje mogućnost podrške pojedinih političkih stanaka, a mogućnost suradnje odbija jedino ekstremnim političkim opcijama, i lijevima i desnima.

Miroslav Škoro, popularni glazbenik, pjesnik, poduzetnik, doktor ekonomskih znanosti i odnedavno predavač na Sveučilištu Sjever, definitivno je prelomio – ide u utrku za predsjednika Republike Hrvatske. Svoju kandidaturu, doznajemo iz najbližeg Škorina kruga, objavit će potkraj ovoga tjedna. Njegova kandidatura, koja dolazi nekoliko dana nakon službene kandidature Zorana Milanovića, jakoga kandidata ljevice, učinit će sljedeće predsjedničke izbore najzanimljivijima i najneizvjesnijima dosad. Jedan od razloga neizvjesnosti jest i to što bi, prema mišljenju nekih relevantnih političkih analitičara, Škoro mogao ugroziti ne samo izglede predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, iza koje će stati vladajući HDZ sa svom svojom stranačkom infrastrukturom, nego i ući u drugi izborni krug, javlja VečernjiList

Prema onome što smo zasad doznali, Škoro na predsjedničke izbore ide kao nezavisni kandidat, no ne odbacuje mogućnost podrške pojedinih političkih stranaka ili koalicija. Razgovarat će sa svima koji prihvaćaju njegove stavove, bez obzira na to pripadaju li prema političkoj orijentaciji desnom centru, centru ili lijevom centru. Mogućnost suradnje odbija jedino s ekstremnim političkim opcijama, dakako i lijevima i desnima. Takvo opredjeljenje možda ponajbolje govori o relevantnosti dosadašnjih brojnih napisa i nagađanja da je Škoro “projekt desnice” ili pak bivšega savjetnika predsjednice Republike Mate Radeljića i novinara Velimira Bujanca. Rano je još govoriti o ideološkim i svjetonazorskim temeljima Škorine kampanje, no doznajemo da se političkim ratom “partizana” i “ustaša”, koji je duboko podijelio hrvatsko društvo, neće baviti. Štoviše, svojim će biračima objaviti da je Drugi svjetski rat završio 9. svibnja 1945. godine.

Za njega je kudikamo važnija budućnost moderne hrvatske države, koja je nastala u Domovinskom ratu, te budućnost njezinih građana, koji očito traže korjenite promjene u društvu. Svoju kampanju Škoro će financirati uglavnom vlastitim novcem, što si, kao uspješan glazbenik i poduzetnik, može priuštiti bez većih problema. Prva suradnica u izbornom timu bit će mu sestra Vesna Vučemilović, inače doktorica ekonomskih znanosti. S ostalim potencijalnim članovima svojega tima tek razgovara. Supruga Kim i djeca Ivana i Matija nastavit će se baviti obiteljskim poduzećem te neće sudjelovati u izbornoj kampanji.

O Škori kao predsjedničkom kandidatu piše se i govori već tjednima iako on cijelo to vrijeme nije nedvosmisleno potvrdio da će se kandidirati. Doduše, nikad nije ni izričito rekao da se neće kandidirati. Tako je potkraj svibnja, nakon HRT-ove ankete u kojoj je dobio tada iznenađujućih 9,4 posto potpore, izjavio: “Ako je hollywoodski glumac mogao dva mandata voditi svjetsku velesilu, ako je u Ukrajini prekjučer za predsjednika mogao prisegnuti bivši komičar, zašto na čelu Hrvatske, u kojoj se političari dosad nisu baš dokazali i iskazali, ne bi bio pjevač!?

Narod nešto traži, traži neku alternativu, traži neku opciju, a s obzirom na to da sam ja cijeli život pisao pjesme koje su vrlo povezane s tim narodom i s tom stvarnošću u kojoj živimo, pa ako narod nešto poručuje, onda o tome treba razmisliti ozbiljno.” A za Večernji list spomenutu je anketu ovako komentirao: “To je dosta ozbiljna stvar. Nisam istaknuo kandidaturu. Nemam nikakav program. Moj život i pjesme moj su program. No to je jedan od najvećih komplimenata koji sam dobio, da iz čista mira ljudi navode i mene kao kandidata za tu časnu i važnu funkciju koja je, na žalost, podcijenjena. Podosta godina ne obnaša se na onoj razini na koju smo navikli u vrijeme kada se stvarala ova država.”, piše VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari