Pratite nas

BiH

Ubojstvo u Zvorniku – okidač raspada BIH?

Objavljeno

na

Dodiku ovaj napad svakako ide na ruku, i njegovim planovima da do 2018. organizira referendum o odcjepljenju Srpske, za koji ne treba previše sumnjati kako bi završio. BIH u ovom trenutku na okupu drži samo još međunarodna zajednica, a i njima je pomalo dosta te nefunkcionalne i u svemu posve neuspješne države, piše Marcel Holjevac dnevno.hr

Podsjetimo, 24-godišnji vehabija Nerdin Ibrić se automobilom zaustavio pred policijskom postajom u Zvorniku, Republika srpska, BIH, uletio u nju, povikao “Allahu akbar” i počeo pucati po policajcima. Ubio je policajca Dragana Đurića, a ranjeni su Stevo Milovanović i Željko Gajić. Ibrić je ubijen na licu mjesta.

Bošnjački mediji, naročito oni islamistički nastrojeni poput Avaza, ga donekle pokušavaju opravdati, ili bar obrazložiti njegov čin, time da su mu Srbi ubili oca kad mu je bilo godinu dana: “Imao je godinu dana kada su pripadnici VRS-e sa pripadnicima zvorničke policije i paravojnih jedinica iz Srbije, njegovog oca Sejfu, zajedno sa oko 750 Bošnjaka, 1.juna 1992.godine odveli na Bijeli Potok, odakle su na nepoznatoj lokaciji svi pobijeni”, piše Avaz, Vehabijama blisko glasilo. Neki drugi bošnjački mediji poput “Liljana” spominju pak da su se policajci na koje je pucao nalazio na popisu optuženih i osumnjičenih za ratne zločine u Srebrenici, a koji rade na visokim funkcijama u BiH i u policijskim strukturama BiH. Koliko je taj popis vjerodostojan teško je reći, no postavlja se pitanje: ako postoje ljudi koji rade u državnoj službi, a osumnjičeni su za ratne zločine, zašto se ne nađu pred sudom, ne provede lustracija? Na žalost, slična je situacija i u Hrvatskoj, naročito u Vukovaru, i takve stvari stvarno mogu biti okidač zločina.

n1_817988S1

Nerdin Ibrić

Sve to upućuje koliko je bitno raščistiti priču oko ratnih zločina kako nekakvi “spiskovi” dvojbene autentičnosti ne bi kružili okolo i služili kao liste za odstrel.  Po čemu je to taj popis relevantan? U civiliziranim zemljama su relevantni sudovi, a na Balkanu umjesto sudova imamo Jasenovac, Bleiburg, Srebrenicu, ili sada ovo u Zvorniku,  mjesta gdje se trguje žrtvama i pravdom kao na pijacama i gdje se zbraja tko je kome još dužan koliko glava, u stilu zakonika Leke Dukađinija, oko za oko. Takvi spiskovi su opasniji od ljudi koji su na njima, a čija krivnja nije dokazana niti pred jednim sudom. No oni su i posljedica toga što nakon rata nije raščišćeno s nekim stvarima, sve u ime “pomirenja”, a u biti na štetu istog.

Država koje nije trebalo biti

Radi se očito o pokušaju bošnjačkih medija da nekako relativiziraju taj čin. S druge strane, srpski mediji ga relativiziraju time što su bratu srpskog policajca Bošnjaci u ratu ubili brata. No, na pitanje je li ovo teroristički napad ili osvetnički čin, najtočniji odgovor glasi “niti jedno”. Bošnjaci, jasno, tvrde da se radi o činu osvete, Srbi, jasno, da se radi o terorizmu. Srpska strana je ipak bliža istini, jer ubijeni nema ništa s Ibrićevim ocem, osim što je bio pripadnik srpske vojske, ali Ibrić ima s vehabijskim pokretom, čiji je član, po svemu sudeći, pa i po izjavama članova njegove obitelji, postao prije tri godine. Neki mediji sad tvrde i da Ibrić nije vikao “Allahu akbar” kad je naoružan do zuba uletio u stanicu i počeo pucati po svima tamo – što jasno ukazuje da se ne radi o ciljanoj osveti. No niti priča o islamskom terorizmu nije suština priče.

Suština je da će ovakvih stvari po svoj prilici biti sve više, iako se svi sad kunu u mir i toleranciju. Činjenica je da Bošnjaci, otkad su pred dvadesetak godina ni krivi ni dužni dobili svoju državu nisu uspjeli od te države uraditi baš ništa. A tu državu dijele sa Srbima kao neželjenim suvlasnikom kojeg bi rado istjerali iz vlasničkog lista BIH i Hrvatima kao neželjenim podstanarom, kojeg uspješno malo po malo istjeruju iz svih dijelova BIH osim Zapadne Hercegovine, gdje su Hrvati etnički homogeni pa ih ne mogu pritiscima tek tako eliminirati. Od stjecanja neovisnosti oni nemaju nikakvih ekonomskih, sportskih, znanstvenih ili društvenih uspjeha i rezultata, a najgore od svega, ne uspijevaju niti u ambiciji da dominiraju Bosnom i Hercegovinom. U tome ih ometaju “tvrdoglavi” Hrvati koji ne pristaju biti građani trećeg reda u svojoj zemlji, a i postojanje RS. BIH nije nacionalna država Bošnjaka, što proizvodi iste onakve frustracije kakve je Jugoslavija uzrkovala kod Srba, i koje su dovele do rata. I Srbi u Jugoslaviji i Bošnjaci u BIH čine oko polovicu stanovništva, dakle nemaju kritičnu masu da pretvore državu u svoju nacionalnu, a opet, razumljivo, ne mogu biti zadovoljni statusom “jednog od tri (šest) naroda”. Problem je u nerealiziranoj ambiciji stvaranja nacionalne Bošnjaka, što je uzrok dubokih frustracija, pa se stoga ih se sve više okreće islamskoj religiji kao jedinom jakom kohezivnom elementu koji ih drži na okupu. A kako je radikalni islam izrazito destruktivno i neprijateljski nastrojen kako spram zapadne civilizacije tako i spram istočnog kršćanstva, bit će još terorističkih napada po Bosni, a možda i okolici, naročito u dijelovima Srbije s velikom muslimanskom manjinom, poput Sandžaka. Ne treba nipošto zaboraviti niti da je u formiranju modernih, političkih nacija na balkanu, upravo religija, kao i kod brojnih drugih nacija, bila najbitniji razlikovni faktor. Kulturološki gledano, a i realno, Hrvati su katolici, Bošnjaci su muslimani – tako su se i zvali za SFRJ, a Srbi pravoslavci.

Stopama SFRJ

Jedan od razloga propasti SFRJ, možda najbitniji, je upravo bilo nepostojanje kohezivnog faktora među njenim narodima. Povijest pokazuje kako države sastavljene od naroda koji dolaze iz različitih civilizacijskih subkonteksta ne opstaju dugo, a dok opstaju, opstaju uglavnom kao diktature, putem prisile. Primjeri su brojni – države nastale nakon Prvog svjetskog rata, kad su Britanci krojili karte Europe na štetu Njemačke, poput Čehoslovačke, Iraka, ili Jugoslavije, su se raspale ili su u stanju raspadanja. SSSR se raspao, a neprijateljstvo između muslimanskih država proizašlih iz njega i pravoslavnih raste. Sve vodi prema raspadu BIH: događaj u Zvorniku je samo još jedan čavao u njen lijes.

Imamo li ovdje novi slučaj “ubijenog srpskog svata”, koji je poslužio kao okidač rata u BIH devedesetih? Ne, jer na rat nitko nije spreman, povode ratova treba razlikovati od njihovih uzroka. Niti ratovi izbijaju nepripremljeni. Ali ono što imamo je slučaj koji jasno upućuje na to da je BIH teško održiva. Nju na okupu drži samo još međunarodna zajednica, a i to je pitanje do kad. Ona se sve više nameće kao neuspjeli projekt, nalik porazu američke politike u Iraku. Stvari treba gledati u širem kontekstu rasta ISIL-a, starih konflikta u BIH, i cjelokupne geopolitičke situacije. Kao jedino logično rješenje nameće se formiranje bošnjačke nacionalne države, kojoj bi Bošnjaci sami kontrolirali njenu internu dinamiku, i nad kojom bi imali kontrolu. Također bi time i Srbi u BIH dobili ono što žele. Argumenti protiv toga su do sada išli u dva smjera. Jedan je “briga za Hrvate” u BIH, koji bi time bili svedeni na manjinu, što je glupost jer su Hrvati u BIH ionako prepušteni na milost i nemilost raznih Komšića i Bakira, ionako ne da su svedeni na manjinu nego su praktički nestali iz Sarajeva i srednje Bosne, ima ih još samo šačica koji nisu iselili što pod pritiskom, što iz ekonomskih razloga. Sarajevo danas naravno jest “multietnički grad”, ima u njemu raznih nacija, Saudijaca, Turaka, Arapa, čak i ponešto Kineza, pa i poneki pokazni Hrvat. U Sarajevu još uvijek perfidno glumataju đes’ba raju, dobrohotnost, čaršiju, ćevape, ali zapravo je sve nacionalno strogo filtrirano kad se radi o zapošljavanju, naročito na boljim mjestima u javnom sektoru, i politici. Drugi je taj da bismo u tom slučaju imali veliku Srbiju, odnosno da bi preko Save bila Srbija. A što je ovako preko Save? Republika sprska. Naprotiv, sređivanje stanja u neposrednom susjedstvu i stabilizacija područja bi Hrvatskoj i te kako išla na ruku. A Srbija ne predstavlja Hrvatskoj prijetnju u smislu teritorijalne ekspanzije, već jedino u smislu “politike regiona” koju guraju naši političari uz potporu EU. A upravo je “cjelovita avnojska” BIH temelj te i takve “politike regiona”!

Zemljica Bosna ili avnojske granice?

U ratu, kad se krojila budućnost BIH, razmišljalo se u dva smjera. Jedan je išao u smjeru stvaranja “zemljice Bosne”, muslimanske države, na teritoriju gdje pretežno žive Bošnjaci, a drugi u smjeru očuvanja cjelovitosti uz trodiobu vlasti, što je na kraju oživotvoreno u ovakvoj nefunkcionalnoj “asimetričnoj (kon)federaciji”; nekom čudnom hibridu države. To se tada činilo kao bolje rješenje, ali danas to više nije tako. Alija Izetbegović je naginjao tom rješenju, ali je na kraju uz određen pritisak MZ ipak na kraju odlučio u korist održanja avnojske BIH. No takva BIH je zapravo još jedan propali Titov projekt, kao i Jugoslavija. Ona je stvorena je u maksimalnim povijesnim i etničkim granicama samo zato jer je Titu odgovaralo da što više oslabi i Srbiju i Hrvatsku kako bi osigurao svoju vlast održavajući ravnotežu snaga i stalno, ispod površine na kojoj se proklamiralo bratstvo i jedinstvo, održava tinjajuće tenzije između Srbije i Hrvatske. Jer, njegova vlast se između ostalog temeljila i na stvaranju podjela koje je on koristio kako bi sebe učvrstio na poziciji arbitra i kohezivnog faktora, “bez kojeg bi se sve raspalo”. Na kraju, naravno, i nije bilo drugog kohezivnog faktora, pa je njegovom smrću prestala postojati i SFRJ, a ovakva BIH postala sasvim nepotrebna. Naime, u uvjetima neovisnosti Hrvatske i Srbije kao država, za takvom BIH nema nikakve realne potrebe kao za nekom “tampon zonom” i “Jugoslavijom unutar Jugoslavije”. Ona ne treba niti Bošnjacima, jer ionako ne mogu njome vladati. Jednostavno je prevelika za njihove realne dosege.

Na žalost, Hrvatska za takav scenarij nije spremna. Njena politika, umjesto da, kako to radi svaka normalna država, ima razrađen plan za svaki “što ako” scenarij, uporno ponavlja kako je ona za “održanje cjelovite BIH”, kao da to zavisi od Hrvatske hoće li Bosna ostati cijela, i kao da će Hrvatsku itko išta pitati odluči li MZ u korist disolucije države, ili stvari jednostavno nezaustavljivo krenu u tom smjeru! No, dođe li do toga, kako se Hrvatska treba postaviti? Jednostavno, onako kako su se u ratu devedesetih ponašale zapadne države, koje su pričale o miru, a ispod žita prodavale oružje i naftu i pomagale na razne načine onom kom im je u tom trenutku odgovaralo pomagati, dok su njihovi građani gledali rat na CNN-u uz pivo i kokice. Dođe li do sporazumne disolucije BIH, a stvari nedvojbeno idu u tom smjeru, rata ovaj put vjerojatno neće biti, ali to ne znači da se to nas ne tiče. U tom slučaju, Hrvatska politika svakako ne smije aktivno poticati raspad, naročito ne javno, ali treba znati koji su joj prioriteti i kakav ishod želi, i naročito kako će zaštiti nacionalni interes. Pametna politika je ona koja zna pronaći i definirati svoj interes u svakom mogućem razvoju situacije, a glupa politika je ona koja smatra da situaciju može u potpunosti kontrolirati i da nitko drugi osim nje nema legitimne interese i sredstva da utječe na razvoj situacije.
Marcel Holjevac dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Hrvatski logoraši u BiH: Prikrivaju se presude protiv bošnjačke Armije BiH

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ilustracija

Udruženje hrvatskih logoraša u Bosni i Hercegovini oštro je u ponedjeljak prosvjedovalo što Sud Bosne i Hercegovine uopće nije objavio drugostupanjsku osuđujuću presudu protiv nekadašnjih zapovjednika i čuvara u logoru bošnjačke Armije BiH za Hrvate sjeverno od Mostara, tvrdeći da se na taj način prikrivaju ratni zločini protiv Hrvata.

Kako su izvijestili iz udruge logoraša prizivno vijeće Suda BiH izreklo je tijekom rujna drugostupanjsku presudu u predmetu Enes Ćurić i drugi za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva za zločine počinjene u sjevernom dijelu Mostara, pretežno mjestima Potoci, Kuti-Livač.

Tako je bivšim zapovjednicima logora te stražarima Enesu Ćuriću kazna zatvora s pet povećana na osam godina zatvora, Ibrahimu Demirović je s 10 na 13 godina zatvora, a Habibu Čopelju s dvije na pet godina zatvora.

“Ono što je čudno u cijeloj priči jest činjenica da je ova odluka donešena još u rujnu ove godine, ali je Sud BiH nije objavio”, naveli su u Udruzi hrvatskih logoraša u BiH. Postavili su pitanje je li se na taj način nastoji iskriviti istina o zadnjem ratu u BiH.

“Smije li se o žrtvi, torturama, silovanjima i drugim ratnim zločinima nad Hrvatima u proteklom Domovinskom ratu javno govoriti u Bosni i Hercegovini?”, naveli su u priopćenju.

Oštro su prosvjedovali protiv Suda BiH zbog prikrivanja pravomoćne presude.

“Zašto se, poštovani predsjedniče Suda BiH, ne objavljuju presude u kojima stoji istina o ratnim zločinima, nečovječnom postupanju, prisilnom zatvaranju i silovanju, žrtvi i torturama koju su prošli Hrvati u Bosni i Hercegovini?”, pitaju se hrvatski logoraši.

(Hina)

 

Davor Marijan: Za rat Hrvata i Muslimana kriv je Alija Izetbegović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Božo Ljubić: Bildt, Ashdown i Schilling nemaju nikakav kredibilitet govoriti o ovom pitanju

Objavljeno

na

Objavio

Božo Ljubić, predsjednik Odbora za Hrvate izvan Hrvatske u Saboru Republike Hrvatske, za N1 televiziju je govorio o Deklaraciji o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, koja bi se trebala naći pred saborskim zastupnicima u srijedu.

Kazao je da je Deklaracija usvojena 10. lipnja, ali da je izmijenjena pošto su se u međuvremenu dogodile određene promjene.

“Održali su se izbori u Bosni i Hercegovini. S druge strane, ukazala se potreba za određenim terminološkim doradama, da se ne bi dao nikakav povod da progovaraju Hrvatskoj na legitimnom pravu Republike Hrvatske da se očituje o položaju hrvatskog naroda u BiH”, pojasnio je Ljubić.

Komentirao je i prošlotjednu raspravu Odbora, na kojem je član Odbora Milijan Brkić kazao da ova Deklaracija nije dovoljno konkretna.

“U političkom smislu, u porukama Deklaracije nema nikakvih bitnih promjena. Promjene su samo terminološke naravi i ja smatram da je ova deklaracija sada koherentan i dobar dokument koji Hrvatski Sabor može usvojiti. Naš cilj je da Hrvatski sabor to usvoji maksimalnim konsenzusom vlasti i oporbe, jer bi to bila najbolja poruka hrvatskom narodu u BiH. Višekratno sam ponovio, ja bi želio da Hrvatski sabor i uopće hrvatska politika ima prema hrvatskom narodu u BiH i prema BiH jedan konsenzus kakav je Hrvatska imala prilikom ulaska u Europsku uniju ili NATO”, kazao je Ljubić.

Pojasnio je koju su glavne značajke deklaracije, kazavši da je nametnutim promjenama Ustava Federacije BiH 2002. godine, Hrvati su dovedeni na “rub političke i ustavne konstitutivnosti”.

“Sada Hrvati evo već nekoliko izbornih ciklusa nisu bili u stanju biti predstavljeni svojim legitimnim predstavnicima u vladama entiteta i u Predsjedništvu BiH. To je dovoljan razlog da se o tome očituje Hrvatska koja je potpisnica i Washingtona i Daytona, prema tome ima i obvezu da ako se krše Dayton i Washington”, kazao je.

Ljubić smatra da Hrvatska ima pravo tražiti, kao što je to tražio i Europski parlament, da se provede odluka Ustavnog suda BiH o izmjenama Izbornog zakona BiH kojim treba omogućiti izbor legitimnih predstavnika svakog od tri konstitutivna naroda na svim administrativno-političkim razinama, dodajući da to nije miješanje u unutarnju poltiku BiH.

“Na taj način, Hrvatska kao članica EU, ima pravo i obvezu ukazivati zemlji aspirantu Europskoj uniji na poštivanje vladavine prava, a eminentno poštivanje vladavine prava je poštivanje odluka vlastitih ustavnih sudova”, kazao je.

Ljubić je komentirao i pismo trojice bivših visokih predstavnika, koji kažu da se Hrvatska miješa u unutarnje odnose u BiH.

“Te tri osobe nemaju nikakav kredibilitet govoriti o tom pitanju. Oni su sukrivci za ovo stanje u BiH, koje ne samo da je hrvatsku poziciju u BiH dovelo na rub političkog subjektiviteta, već je dodatno destabilizirala BiH”, istakao je.

Paday Ashdown i Carl Bildt su izravno svojim odlukama nanijeli štetu BiH, a gosp. Schilling je svoj mandat prespavao, kazao je Ljubić.

Ljubić tvrdi da ova Deklaracija neće zaoštriti odnose između Hrvatske i BiH, nego da ide u prilog BiH, jer harmonzacija odnosa tri konstitutivna naroda stabilizira političke prilike u BiH./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari