Pratite nas

BiH

Ubojstvo u Zvorniku – okidač raspada BIH?

Objavljeno

na

Dodiku ovaj napad svakako ide na ruku, i njegovim planovima da do 2018. organizira referendum o odcjepljenju Srpske, za koji ne treba previše sumnjati kako bi završio. BIH u ovom trenutku na okupu drži samo još međunarodna zajednica, a i njima je pomalo dosta te nefunkcionalne i u svemu posve neuspješne države, piše Marcel Holjevac dnevno.hr

Podsjetimo, 24-godišnji vehabija Nerdin Ibrić se automobilom zaustavio pred policijskom postajom u Zvorniku, Republika srpska, BIH, uletio u nju, povikao “Allahu akbar” i počeo pucati po policajcima. Ubio je policajca Dragana Đurića, a ranjeni su Stevo Milovanović i Željko Gajić. Ibrić je ubijen na licu mjesta.

Bošnjački mediji, naročito oni islamistički nastrojeni poput Avaza, ga donekle pokušavaju opravdati, ili bar obrazložiti njegov čin, time da su mu Srbi ubili oca kad mu je bilo godinu dana: “Imao je godinu dana kada su pripadnici VRS-e sa pripadnicima zvorničke policije i paravojnih jedinica iz Srbije, njegovog oca Sejfu, zajedno sa oko 750 Bošnjaka, 1.juna 1992.godine odveli na Bijeli Potok, odakle su na nepoznatoj lokaciji svi pobijeni”, piše Avaz, Vehabijama blisko glasilo. Neki drugi bošnjački mediji poput “Liljana” spominju pak da su se policajci na koje je pucao nalazio na popisu optuženih i osumnjičenih za ratne zločine u Srebrenici, a koji rade na visokim funkcijama u BiH i u policijskim strukturama BiH. Koliko je taj popis vjerodostojan teško je reći, no postavlja se pitanje: ako postoje ljudi koji rade u državnoj službi, a osumnjičeni su za ratne zločine, zašto se ne nađu pred sudom, ne provede lustracija? Na žalost, slična je situacija i u Hrvatskoj, naročito u Vukovaru, i takve stvari stvarno mogu biti okidač zločina.

n1_817988S1

Nerdin Ibrić

Sve to upućuje koliko je bitno raščistiti priču oko ratnih zločina kako nekakvi “spiskovi” dvojbene autentičnosti ne bi kružili okolo i služili kao liste za odstrel.  Po čemu je to taj popis relevantan? U civiliziranim zemljama su relevantni sudovi, a na Balkanu umjesto sudova imamo Jasenovac, Bleiburg, Srebrenicu, ili sada ovo u Zvorniku,  mjesta gdje se trguje žrtvama i pravdom kao na pijacama i gdje se zbraja tko je kome još dužan koliko glava, u stilu zakonika Leke Dukađinija, oko za oko. Takvi spiskovi su opasniji od ljudi koji su na njima, a čija krivnja nije dokazana niti pred jednim sudom. No oni su i posljedica toga što nakon rata nije raščišćeno s nekim stvarima, sve u ime “pomirenja”, a u biti na štetu istog.

Država koje nije trebalo biti

Radi se očito o pokušaju bošnjačkih medija da nekako relativiziraju taj čin. S druge strane, srpski mediji ga relativiziraju time što su bratu srpskog policajca Bošnjaci u ratu ubili brata. No, na pitanje je li ovo teroristički napad ili osvetnički čin, najtočniji odgovor glasi “niti jedno”. Bošnjaci, jasno, tvrde da se radi o činu osvete, Srbi, jasno, da se radi o terorizmu. Srpska strana je ipak bliža istini, jer ubijeni nema ništa s Ibrićevim ocem, osim što je bio pripadnik srpske vojske, ali Ibrić ima s vehabijskim pokretom, čiji je član, po svemu sudeći, pa i po izjavama članova njegove obitelji, postao prije tri godine. Neki mediji sad tvrde i da Ibrić nije vikao “Allahu akbar” kad je naoružan do zuba uletio u stanicu i počeo pucati po svima tamo – što jasno ukazuje da se ne radi o ciljanoj osveti. No niti priča o islamskom terorizmu nije suština priče.

Suština je da će ovakvih stvari po svoj prilici biti sve više, iako se svi sad kunu u mir i toleranciju. Činjenica je da Bošnjaci, otkad su pred dvadesetak godina ni krivi ni dužni dobili svoju državu nisu uspjeli od te države uraditi baš ništa. A tu državu dijele sa Srbima kao neželjenim suvlasnikom kojeg bi rado istjerali iz vlasničkog lista BIH i Hrvatima kao neželjenim podstanarom, kojeg uspješno malo po malo istjeruju iz svih dijelova BIH osim Zapadne Hercegovine, gdje su Hrvati etnički homogeni pa ih ne mogu pritiscima tek tako eliminirati. Od stjecanja neovisnosti oni nemaju nikakvih ekonomskih, sportskih, znanstvenih ili društvenih uspjeha i rezultata, a najgore od svega, ne uspijevaju niti u ambiciji da dominiraju Bosnom i Hercegovinom. U tome ih ometaju “tvrdoglavi” Hrvati koji ne pristaju biti građani trećeg reda u svojoj zemlji, a i postojanje RS. BIH nije nacionalna država Bošnjaka, što proizvodi iste onakve frustracije kakve je Jugoslavija uzrkovala kod Srba, i koje su dovele do rata. I Srbi u Jugoslaviji i Bošnjaci u BIH čine oko polovicu stanovništva, dakle nemaju kritičnu masu da pretvore državu u svoju nacionalnu, a opet, razumljivo, ne mogu biti zadovoljni statusom “jednog od tri (šest) naroda”. Problem je u nerealiziranoj ambiciji stvaranja nacionalne Bošnjaka, što je uzrok dubokih frustracija, pa se stoga ih se sve više okreće islamskoj religiji kao jedinom jakom kohezivnom elementu koji ih drži na okupu. A kako je radikalni islam izrazito destruktivno i neprijateljski nastrojen kako spram zapadne civilizacije tako i spram istočnog kršćanstva, bit će još terorističkih napada po Bosni, a možda i okolici, naročito u dijelovima Srbije s velikom muslimanskom manjinom, poput Sandžaka. Ne treba nipošto zaboraviti niti da je u formiranju modernih, političkih nacija na balkanu, upravo religija, kao i kod brojnih drugih nacija, bila najbitniji razlikovni faktor. Kulturološki gledano, a i realno, Hrvati su katolici, Bošnjaci su muslimani – tako su se i zvali za SFRJ, a Srbi pravoslavci.

Stopama SFRJ

Jedan od razloga propasti SFRJ, možda najbitniji, je upravo bilo nepostojanje kohezivnog faktora među njenim narodima. Povijest pokazuje kako države sastavljene od naroda koji dolaze iz različitih civilizacijskih subkonteksta ne opstaju dugo, a dok opstaju, opstaju uglavnom kao diktature, putem prisile. Primjeri su brojni – države nastale nakon Prvog svjetskog rata, kad su Britanci krojili karte Europe na štetu Njemačke, poput Čehoslovačke, Iraka, ili Jugoslavije, su se raspale ili su u stanju raspadanja. SSSR se raspao, a neprijateljstvo između muslimanskih država proizašlih iz njega i pravoslavnih raste. Sve vodi prema raspadu BIH: događaj u Zvorniku je samo još jedan čavao u njen lijes.

Imamo li ovdje novi slučaj “ubijenog srpskog svata”, koji je poslužio kao okidač rata u BIH devedesetih? Ne, jer na rat nitko nije spreman, povode ratova treba razlikovati od njihovih uzroka. Niti ratovi izbijaju nepripremljeni. Ali ono što imamo je slučaj koji jasno upućuje na to da je BIH teško održiva. Nju na okupu drži samo još međunarodna zajednica, a i to je pitanje do kad. Ona se sve više nameće kao neuspjeli projekt, nalik porazu američke politike u Iraku. Stvari treba gledati u širem kontekstu rasta ISIL-a, starih konflikta u BIH, i cjelokupne geopolitičke situacije. Kao jedino logično rješenje nameće se formiranje bošnjačke nacionalne države, kojoj bi Bošnjaci sami kontrolirali njenu internu dinamiku, i nad kojom bi imali kontrolu. Također bi time i Srbi u BIH dobili ono što žele. Argumenti protiv toga su do sada išli u dva smjera. Jedan je “briga za Hrvate” u BIH, koji bi time bili svedeni na manjinu, što je glupost jer su Hrvati u BIH ionako prepušteni na milost i nemilost raznih Komšića i Bakira, ionako ne da su svedeni na manjinu nego su praktički nestali iz Sarajeva i srednje Bosne, ima ih još samo šačica koji nisu iselili što pod pritiskom, što iz ekonomskih razloga. Sarajevo danas naravno jest “multietnički grad”, ima u njemu raznih nacija, Saudijaca, Turaka, Arapa, čak i ponešto Kineza, pa i poneki pokazni Hrvat. U Sarajevu još uvijek perfidno glumataju đes’ba raju, dobrohotnost, čaršiju, ćevape, ali zapravo je sve nacionalno strogo filtrirano kad se radi o zapošljavanju, naročito na boljim mjestima u javnom sektoru, i politici. Drugi je taj da bismo u tom slučaju imali veliku Srbiju, odnosno da bi preko Save bila Srbija. A što je ovako preko Save? Republika sprska. Naprotiv, sređivanje stanja u neposrednom susjedstvu i stabilizacija područja bi Hrvatskoj i te kako išla na ruku. A Srbija ne predstavlja Hrvatskoj prijetnju u smislu teritorijalne ekspanzije, već jedino u smislu “politike regiona” koju guraju naši političari uz potporu EU. A upravo je “cjelovita avnojska” BIH temelj te i takve “politike regiona”!

Zemljica Bosna ili avnojske granice?

U ratu, kad se krojila budućnost BIH, razmišljalo se u dva smjera. Jedan je išao u smjeru stvaranja “zemljice Bosne”, muslimanske države, na teritoriju gdje pretežno žive Bošnjaci, a drugi u smjeru očuvanja cjelovitosti uz trodiobu vlasti, što je na kraju oživotvoreno u ovakvoj nefunkcionalnoj “asimetričnoj (kon)federaciji”; nekom čudnom hibridu države. To se tada činilo kao bolje rješenje, ali danas to više nije tako. Alija Izetbegović je naginjao tom rješenju, ali je na kraju uz određen pritisak MZ ipak na kraju odlučio u korist održanja avnojske BIH. No takva BIH je zapravo još jedan propali Titov projekt, kao i Jugoslavija. Ona je stvorena je u maksimalnim povijesnim i etničkim granicama samo zato jer je Titu odgovaralo da što više oslabi i Srbiju i Hrvatsku kako bi osigurao svoju vlast održavajući ravnotežu snaga i stalno, ispod površine na kojoj se proklamiralo bratstvo i jedinstvo, održava tinjajuće tenzije između Srbije i Hrvatske. Jer, njegova vlast se između ostalog temeljila i na stvaranju podjela koje je on koristio kako bi sebe učvrstio na poziciji arbitra i kohezivnog faktora, “bez kojeg bi se sve raspalo”. Na kraju, naravno, i nije bilo drugog kohezivnog faktora, pa je njegovom smrću prestala postojati i SFRJ, a ovakva BIH postala sasvim nepotrebna. Naime, u uvjetima neovisnosti Hrvatske i Srbije kao država, za takvom BIH nema nikakve realne potrebe kao za nekom “tampon zonom” i “Jugoslavijom unutar Jugoslavije”. Ona ne treba niti Bošnjacima, jer ionako ne mogu njome vladati. Jednostavno je prevelika za njihove realne dosege.

Na žalost, Hrvatska za takav scenarij nije spremna. Njena politika, umjesto da, kako to radi svaka normalna država, ima razrađen plan za svaki “što ako” scenarij, uporno ponavlja kako je ona za “održanje cjelovite BIH”, kao da to zavisi od Hrvatske hoće li Bosna ostati cijela, i kao da će Hrvatsku itko išta pitati odluči li MZ u korist disolucije države, ili stvari jednostavno nezaustavljivo krenu u tom smjeru! No, dođe li do toga, kako se Hrvatska treba postaviti? Jednostavno, onako kako su se u ratu devedesetih ponašale zapadne države, koje su pričale o miru, a ispod žita prodavale oružje i naftu i pomagale na razne načine onom kom im je u tom trenutku odgovaralo pomagati, dok su njihovi građani gledali rat na CNN-u uz pivo i kokice. Dođe li do sporazumne disolucije BIH, a stvari nedvojbeno idu u tom smjeru, rata ovaj put vjerojatno neće biti, ali to ne znači da se to nas ne tiče. U tom slučaju, Hrvatska politika svakako ne smije aktivno poticati raspad, naročito ne javno, ali treba znati koji su joj prioriteti i kakav ishod želi, i naročito kako će zaštiti nacionalni interes. Pametna politika je ona koja zna pronaći i definirati svoj interes u svakom mogućem razvoju situacije, a glupa politika je ona koja smatra da situaciju može u potpunosti kontrolirati i da nitko drugi osim nje nema legitimne interese i sredstva da utječe na razvoj situacije.
Marcel Holjevac dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Marinko Čavara: Komšić je marioneta i najveći licemjer u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Aktualni predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara smatra da izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, mimo volje Hrvata i neprovođenje odluke Ustavnog suda BiH o načinu izbora izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH predstavljaju dva velika problema za formiranje vlasti nakon općih izbora.

Navodeći da je Komšićev izbor organizirala bošnjačka politička elita, Čavara je rekao da to predstavlja čisto oduzimanje prava hrvatskom narodu da bira svog legitimnog predstavnika u tročlano Predsjedništvo BiH.

Kada je riječ o neprovođenju odluke Ustavnog suda u vezi s izborom federalnog Doma naroda, Čavara je konstatirao da od njenog donošenja 2016. godine nije bilo spremnosti druge strane da se ona sprovede, već se samo razmišljalo kako oduzeti pravo Hrvatima da biraju svog predstavnika.

“Ako ne postoji način izbora izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH, nema izbora predsjednika i potpredsjednika, a samim tim nema izbora Vlade FBiH, to jasno govori u kakvoj smo situaciji”, rekao je Čavara za “Oslobođenje”.

Prema njegovim riječima, apsurdno je razgovarati o formiranju vlasti kada postoji totalno narušavanje izbornog sustava, Daytonskog i Washintonskog sporazuma. “Moramo prvo riješiti na koji način ćemo popunjavati mjesta koja su po Ustavu predviđena za legitimne predstavnike svih naroda, pa tek onda možemo govoriti o nečemu trećem”, istaknuo je Čavara.

Komšićevu izjavu da je kandidat HDZ BiH za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragan Čović svojom kandidaturom prihvatio pravila važećeg Izbornog zakona, Čavara je okarakteriziro kao glupost. “To je glupost kao i ostale izjave najvećeg licemjera u BiH, jer je marioneta u bošnjačkoj krađi izbora hrvatskog člana Predsjedništva hrvatskom narodu u BiH”, smatra Čavara.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Aluminiju rok do 14 sati

Objavljeno

na

Objavio

Aluminiju, kojem zbog ogromnih dugovanja prijeti gašenje, Nezavisni operator sistema u BiH dao je rok do 14 sati da pronađe novog, odnosno alternativnog opskrbljivača električnom energijom.

U protivnom će Aluminij s prijenosne mreže isključiti noćas, točno u ponoć.

Skidanje s elektromreže imalo bi za poduzeće pogubne posljedice, s obzirom na to da bi za eventualno ponovno pokretanje ćelija trebalo razdoblje od dvije godine.

Inače, Uprava Aluminija uspjela je u nedjelju kupiti još 24 sata za život Aluminija, odnosno odgoditi ”skidanje” Aluminija s naponske mreže.

Isključenje bi, kako je rekao Direktor korporativnih komunikacija Aluminija, Darko Juka, ”značilo smrt Aluminija u roku od tri sata”.

”Nakon hlađenja tekućeg aluminija došlo bi do nesagledivih havarija, pa čak možda i do eksplozija, a da ne pričamo o ugrožavanju života naših radnika”, rekao je Juka.

Radnici su pak u nedjelju simbolično prosvjedovali kod trafostanice na Čulama te su poručili kako neće dozvoliti gašenje tvrtke.

Generalni direktor Aluminija Dražen Pandža rekao je kako pokušavaju izbjeći na sve moguće načine i našim sredstvima pokušavamo iznaći rješenje.

”Dosta je teško i neizvjesno. Ako smo kupili jedan dan, pokušat ćemo kupiti još jedan dan, ali opet ponavljam bez direktnog uključenja Vlade i nadležnih organa situacija se neće riješiti”, rekao je Pandža.

Povodom situacije u Aluminiju nisu se službeno oglasili s bilo koje razine vlasti, niti su bilo što rekli hrvatski dužnosnici u BiH. Reagirali su drugi sindikalisti poručivši kako su spremni dignuti cijelu Hercegovinu na noge, piše Bljesak.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari