‘Ujedinjeni protiv fašizma’

Tomislav Tomašević u „septičkoj je jami“ do brade i očajnički viče „ne talasaj“! Pita se zašto jučer na dočeku nije bilo pozdrava ZDS optužujući Plenkovića da on i HDZ kontroliraju Thompsona i pozdrav ZDS i određuju kada će se koristiti, a kada ne će.

U svojoj vlastitoj septičkoj jami koju si je sam iskopao, zaboravlja da ni prigodom dočeka naših rukometnih reprezentativaca prije godinu dana, kada je grad bio organizator nakon osvojenog svjetskog srebra, nije bilo pozdrava ZDS, pa se postavlja pitanje tko je tada kontrolirao Thompsona?

Piše: politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo

Na Hipodromu je bilo pozdrava ZDS, u Areni je bilo pozdrava ZDS! Tko je odobrio te koncerte znajući da će se pjevati Thompsonova najpopularnija budnica iz Domovinskog rata i to u originalu s pozdravom ZDS? Odjednom to postaje zabranjeno, jer samo rigidnim antifašistima koji su se zabranama domoljubnih pjesama ili cenzurom istih pretvorili u deklarirane fašiste, može pasti napamet kljaštriti najpoznatiju pjesmu naših branitelja iz Domovinskog rata.

Zabrana domoljubne pjesme pretvorila se u zabranu čovjeka s imenom, prezimenom i nadimkom, a on je Marko Perković Thompson, koji u Zagrebu više ne može nastupati, ne može se u Zagrebu baviti svojim profesionalnim poslom, ne može zarađivati od svoje umjetnosti za sebe i na radost drugih i zapravo je u Zagrebu proglašen personom n on grata. Što misli njegov pravni tim? Jesu li mu narušena ustavna prava? Thompson više u Zagrebu ne može nastupiti taman da pjeva „U tunelu usred mraka“ ili „Po šumama i gorama“!? Ne mogu antifašisti pretvoreni u fašiste prihvatiti i razumjeti riječ demokracija i sloboda govora! Titov verbalni delikt im je svetinja!

Ta činjenica napunila je septičku jamu Tomislavu Tomaševiću do brade i samo teške budale ne znaju da sa zabranom Thompsonovog nastupa u Zagrebu pozdrav ZDS nema baš nikakve sveze. Jedina sveza te histerije Tomaševića i njegove sljedbe jest činjenica da je Thompson postao previše politički utjecajan i donosi veliku političku prevagu u korist stranke koja dominira od centra prema desno, a ta stranka se zove HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića.

Da ne bi bilo baš nikakve zabune oko teza da Plenković populistički koristi Thompsonov politički utjecaj, moramo podsjetiti Tomaševića i hrvatsku javnost da se Plenković davno prije ovog brutalnog, fašističkog obračuna s Thompsonom jasno i glasno deklarirao na desetine puta o budnici i integralnom pozdravu iz te legendarne pjesme.

Plenkovićevi čvrsti stavovi sežu još iz vremena kada je Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima donijelo neke važne deklarativne zaključke. Tomašević plače i proziva Plenkovića što nije bio na dočeku rukometaša? Valjda se nadao da će Plenković doći, popeti se na binu, zagrliti Thompsona i viknuti „Za dom“, a Thomson odgovoriti „spremni.“

Nema nikakve zabune, Tomašević se boji prevelikog političkog utjecaja Thompsonove umjetnosti na narod i njegove sljedbenike koji čine značajan korpus potencijalnih glasača

Osobito u Zagrebu, gdje domoljubnih glasača-spavača ima barem duplo više nego Tomaševićevih LGBT-ovaca i drugih indoktriniranih aktivista. Jer da nije tako, Tomašević bi zabranio izvođenje samo jedne pjesme s pozdravom ZDS, a ne bi fašističkim metodama zabranio apsolutno sve nastupe trenutno najpopularnijem glazbenom umjetniku u Republici Hrvatskoj. Pokupio je sve Cesarice kao nagrade glazbene struke!

Iz straha za lokalne izbore dozvolio je Thompsonu Hipodrom gdje se orilo ZDS, zatim je dozvolio Arenu s nadom da će doći do velikih „ustaških nemira“ u Zagrebu, a kada se ništa od toga nije dogodilo potpuno je zabranio Thompsona iz straha zbog jačanja njegovog političkog utjecaja.

Ideološki gremij koji ga savjetuje, jer on nema pameti za pametno vođenje politike, u svojoj je mržnji prema svemu domoljubnom teško taktički pogriješio i to je nenadoknadivo. To je razbjesnilo i Milanovića nesuđenog lidera ujedinjene ljevice.

Imamo dokaze da je Tomaševićeva sljedba u utakmici Hrvatska-Island navijala za Island. To je evidentno s jedne strane mržnja prema svakom eventualnom uspjehu Hrvatske, a s druge strane nada da će Hrvatska izgubiti pa neće morati organizirati doček četvrto plasiranoj momčadi. I u tom očajničkom stanju želje da Hrvatska izgubi počinju pregovori s HRS-om o mogućoj organizaciji dočeka rukometaša. Evo što kaže Tomašević.

„Iz HRS-a su nam nakon bronce rekli da neće doći jer nema Thompsona. Osobno mi je to rekao predsjednik rukometnog Saveza, da neće doći ako nema Thompsona. Nazvao me nekih sat vremena nakon osvojene medalje.

Ponavljam, tražili smo suglasnost HRS-a da odmah nakon osvojene medalje objavimo informacije o dočeku. I onda je predsjednik prenio želje igrača da mora biti Thompson ili dočeka neće biti. A mi smo doslovce iz medija u ponedjeljak saznali da će Vlada organizirati doček“.

I evo ključni dokaz da eliti iz Možemovske „septičke jame“ ne smeta ZDS nego im smeta isključivo Thompson, a sve ove prethodne političke smicalice i radnje bile su samo uvod za eliminaciju i dekapitaciju jednog čovjeka, Hrvata, domoljuba i umjetnika pod imenom prezimenom i nadimkom Marko Perković Thompson.

Još jednom treba naglasiti i debelo podcrtati; Tomašević nije tražio da se na trgu ne ori ZDZ, tražio je da na Trgu nema Thompsona i samo teški licemjeri koji ne drže do svog ponosa, do svoga ja, i do svoga domoljublja, pristali bi na ucjenu da se bace Tomaševiću pod noge, u trenutku kada on zapravo zabranjuje čovjeka koji im je otpjevao novu himnu.

Tomaševiću, s obzirom da se ne možeš sam izvući iz septičke jame podjela koje si potaknuo, vrijeme je za neopozivu ostavku, „jer bolje je časno odstupiti nego nečasno vladati“. (Ivica Račan)

Iako nema jasnih dokaza da je Winston Churchill izjavio da će se „fašisti u budućnosti nazivati antifašisti“, izrečena je proročanska misao. Prigodom veličanstvenog dočeka naših rukometaša na Trgu bana Josipa Jelačića na jednoj zgradi osvanuo je ogroman transparent:

Foto: screanshot

Kao što je Tito osnivanjem OZNE i KNOJ-a krenuo u “obračun s narodnim neprijateljem”, kada se mnoge neistinito etiketiralo kao ustaše ili suradnike ustaša, po istoj matrici Tomašević i njegova sekta „ubijanjem“ Thompsona i njegovih fanova zapravo se obračunava s ideološkim neistomišljenicima. Da se danas može nekažnjeno ubijati, veliko je pitanje što bi nam se dogodilo.

Transparent s marševa antifašizma može biti i naslov dočeka rukometaša, gdje su desetine tisuća okupljenih slavili pobjede, ali zapravo demonstrirali protiv nedemokratskih metoda zagrebačkih vlasti.

U tom kontekstu potrebno je postaviti pitanje tko su zapravo ustaše i fašisti, a tko antifašisti. Povijest ima odgovor na to. Hrvatski branitelji istinski su antifašisti, a oni koji su protiv njih i koji i danas žele i navijaju za poraz Hrvatske su ništa drugo nego deklarirani fašisti i nacionalni veleizdajnici!

Kazimir Mikašek-Kazo