Poticajna skupina Pokreta za hrvatsku budućnost smatra da bi jedina primjerena izjava Vlade RH uoči izbora u BiH – a kakvu Vlada dosad nije dala –, primjerena ozbiljnosti situacije u kojoj se nalazi hrvatski narod u susjednoj Bosni i Hercegovini, bila izjava ovog sadržaja:
Predsjednici Republike Hrvatske, SR Jugoslavije i Bosne i Hercegovine potpisnici su Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, potpisanoga 21. studenoga 1995. u Parizu, a kojega je dio i Aneks IV – Ustav Bosne i Hercegovine. U njegovoj se preambuli izričito navode Bošnjaci, Srbi i Hrvati kao konstitutivni narodi te se reguliraju njima pripadna prava. Tadašnji sporazum o uspostavi buduće BiH skupa s njezinim ustavom predsjednik Republike Hrvatske pristao je potpisati kao nadogradnju prethodnoga Washingtonskog sporazuma, a na koji su predstavnici samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosne pristali na temelju u sporazumu sadržanih jamstava da će hrvatski narod biti ravnopravan s ostalima te da je njegova suverena volja neotuđiva i neprenosiva na drugi narod ili na građane kao građane.
Da takvih jamstava nije bilo, niti bi vodstvo HR Herceg-Bosne bilo odustalo od svoje republike u sastavu BiH, niti bi bilo Washingtonskog, niti Daytonskog sporazuma.
Ako bi poslije sljedećih izbora – nakon što su u međuvremenu, u nizu dosadašnjih postupaka visokih predstavnika međunarodne zajednice i drugih foruma na štetu legitimnih prava hrvatskoga naroda, ignorirane čak i odluke Ustavnoga suda BiH – došlo do opetovane faktičke opstrukcije duha i slova Daytonskog sporazuma, nastupila bi takva politička kriza u kojoj bi se moglo zahtijevati i bilo bi logično vraćanje na pravno-politički status ante.
Republika Hrvatska, kao potpisnica i Daytonskog i Washingtonskog sporazuma, posve je svjesna svoje odgovornosti u toj stvari. Jednako tako, Republika Hrvatska ne će i dalje pasivno promatrati takav negativan razvoj događaja, nego će poduzeti pravne i političke korake u smislu zaštite pogaženih legitimnih prava hrvatskoga naroda kao konstitutivnoga u BiH, na što ima ne samo pravo, nego i pravnu i moralnu obvezu.
Nadalje, podsjećamo da je postdaytonska konstitucija susjedne države bila i preduvjet njezina priznanja od tadašnje Europske zajednice, što je izričito navedeno i u aktu o priznavanju od Europske zajednice. Ono je za preduvjet imalo udovoljavanje mišljenju Badinterove Arbitražene komisije. A ona je, pozivajući se na Amandman LX na dotadašnji ustav, postavila uvjet da Ustav R BiH jamči jednaka prava „narodima Bosne i Hercegovine – Muslimanima, Srbima i Hrvatima – i pripadnicima drugih naroda i etničkih skupina koji žive njezinu teroritju“.
Onaj tko unatoč tako jasnim propozicijama i odredbama ustrajno i drsko dezavuira sam temelj, onaj tko najmalobrojniji konstitutivni narod nasilu obespravljuje s ciljem da ga pretvori u nacionalnu manjinu ili ga istisne iz njegove vlastite domovine, dovodi u opasnost čitavu arhitekturu države BiH.
PHB