Uvjeravajuće, ili mlako i bezlično katoličanstvo

Na društvenim mrežama ponekad se ispod neke katoličke teme pronađe komentar u stilu: „tako razmišljaju katolibani“. Tko je to katoliban i odakle dolazi ta riječ? „Katoliban” (izvedenica od „katolik” i „taliban”, također: „katolički talibani”) je pogrdni protukatolički izraz za konzervativne i tradicionalističke katolike protivne kulturno-marksističkim vrijednosnim sustavima. Izraz je nastao u međumrežnim društvenim mrežama i forumima vjerojatno krajem druge polovice 2000-ih, a koristi se za stigmatizaciju i ozloglašivanje konzervativnih katolika, uglavnom laičkih pro-life aktivista i protivnika modernističko-liberalističkih vrijednosnih sustava, koje lijevi liberali, modernistički katolici, sekularisti i nekatolici lažno nazivaju čak suvremenim „klerofašistima”. Ili „zaostalim primitivcima” i „agresivnim vjerskim fundamentalistima”, izjednačujući njihove stavove i postupke s onima afganistanskih talibana. I to u smislu kako katolici navodno na osnovi svojih stavova žele ponovno uspostaviti i nametnuti suvremenom društvu srednjovjekovni vrijednosni sustav i način života. Taj pogrdni izraz često želi povrijediti i omalovažiti osjećaje vjernika. Dakako da nitko još nikada nije odgovarao za takvo vrijeđanje putem interneta u Hrvatskoj. To kao da je normalna stvar, normalna pojava da se katolike, njihovu vjeru može obezvrjeđivati, podcjenjivati i izazivati mržnju. Takvi uvredljivi komentari se ne brišu, niti procesuiraju jer živimo u doba jakog antikatoličanstva na svim razinama. Ne samo u svijetu, nego i u našoj domovini.

Prva Crkva – apostolsko razdoblje

U prva kršćanska vremena bilo je sasvim normalno teološki tumačiti da postoje tri stanja Crkve, kako o tome svjedoče prvi crkveni spisi, a  u novije vrijeme i Katekizam katoličke crkve: „Ecclesia militans“ – vojojuća Crkva, „Ecclesia paenitens“ – trpeća Crkva i“ Ecclesia triuphans“ – proslavljena Crkva. Naziv „Ecclesia militans“ – vojojuća ili borbena Crkva ne znači da su njezini članovi bili katolibani. Biti Kristov vojnik značilo je u duhu i po teologiji sv. Pavla biti hrabar svjedok, apostol, koji živi vrednote koje je Isus propovijedao. Boriti se protiv grijeha, protiv krivovjerja, a to opet nije bilo u duhu neke sile oružja kako bi modernisti htjeli prikazati katolike. Katolici u budućnosti nikad neće biti katolibani koji nekome nešto nameću na silu. Duhovno intelektualna borba, svjedočenje, i zalaganje laičkih pro-life aktivista nije i ne može se svesti pod nazivnik katolibana. Pravi, autentični katolici smetaju sekularistima, liberalnim opcijama svih vrsta, jer im je cilj uništiti, ili barem na margine svesti katoličke moralne postavke. Kad je sv. Pavao zapisao da je „Dobar boj bio, trku završio i vjeru sačuvao“ nije mislio na ratovanje, jer je svijet osvajao propovijedanjem, a ne oružjem. Isto tako pišući predragom Timoteju piše u poslanici: „Propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom..“, nije značilo da išta čini na silu. Nego sve što čini, neka čini propovijedanjem i uvjeravanjem. Tako je i bilo u prvim stoljećima kršćanstva.

Apostol (grč. „apostolos“ »poslanik«; apo »od« + stellein »slati«).

Takav je naziv nadjenut dvanaestorici Kristovih učenika koje je on izabrao i poslao da nastave njegovu misiju propovijedajući evanđelje i čineći »znakove«, čuda, u njegovo ime. Po redu izbora, »Ovo su imena dvanaestorice: Šimun, zvani Petar, i njegov brat Andrija; Jakov Zebedejev (stariji) i brat mu Ivan; Filip i Bartolomej; Toma i Matej, carinik; Jakov (mlađi) Alfejev i Juda Tadej; Šimun Kanaanac i Juda Iškariotski, koji ga izdade« (Mt 10, 2-4). Kako se Juda Iškariotski nakon izdaje objesio, apostoli su kockom u svoj apostolski zbor pribrojili Matiju. Pavao kasnije za sebe tvrdi je i njega Krist izabrao i pozvao za apostola (1 Kor 15,8—9). Kod ove dvanaestorice samo su dvojica evanđelisti: Matej i Ivan, dok ostala dvojica evanđelista, Marko i Luka, nisu bili apostoli. Kasnije je tijekom kršćanstva naziv apostol pripisivan i drugim osobama. Osobito si ga sam pripisuje sveti Pavao, a u crkvenoj ga se tradiciji tako i naziva. Čini se da je u najranijoj Crkvi postojao sloj učenika koji su primali taj naslov premda nisu bili među dvanaestoricom Isusovih najbližih učenika. Slično Pavlu, taj se naziv daje Barnabi i nekolicini drugih. Kasnije će se misionari pojedinih krajeva, zemalja, nazivati apostolima tih područja ili naroda. Tako je sveti Augustin Kenterberijski apostol Engleske, sveti Patrik apostol Irske, sveti Ćiril i Metod apostoli Slavena i tako dalje.

Smisao patnjâ kršćanskog apostola – Druga poslanica Timoteju 2, 1-13

„Ti se dakle, dijete moje, jačaj milošću u Kristu Isusu i što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti. S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa. Tko vojuje, ne zapleće se u svagdanje poslove kako bi se vojskovođi svidio. I natječe li se tko, ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe. Ratar koji se trudi treba da prvi primi od uroda. Shvati što govorim! Ta dat će ti Gospodin razum u svemu. Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova – po mojem evanđelju. Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom.

Vjerodostojna je riječ:

Ako s njime umrijesmo,

s njime ćemo i živjeti.

Ako ustrajemo,

s njime ćemo i kraljevati.

Ako ga zaniječemo,

i on će zanijekati nas.

Ako ne budemo vjerni,

on vjeran ostaje.

Ta ne može sebe zanijekati!“

Tri stanja Katoličke crkve

Unutar katoličke ekleziologije, znanosti o crkvi, te su podjele poznate kao “tri stanja Crkve”. Takav stvarni teološki jezik i rječnik  koristi se u Katekizmu Katoličke Crkve, te glasi: „Tri stanja Crkve… u današnje vrijeme neki od njegovih učenika hodočaste na zemlji. Drugi su umrli i pročišćavaju se , dok su drugi u slavi , razmatrajući ‘u punom svjetlu, samoga Boga, trojstvenog i jednog, upravo onakvog kakav jest’”

1. Ecclesia militans – lat., borbena Crkva, također nazvana Crkva hodočasnica koja se sastoji od katolika na zemlji koji se bore kao Kristovi vojnici protiv grijeha i đavla. Pojam militant ( latinski : militans ) ima primarno značenje “biti vojnik, obavljati vojnu službu, ali je stekao sekundarno značenje “služiti, obavljati službu, raditi”, s korijenom „milito“ znači “Kristov ili Božji vojnik” u srednjovjekovnoj latinskoj upotrebi. Članovi Crkve su militant, to jest oni kršćani na zemlji, koji su uključeni u duhovni rat protiv grijeha, kako bi kada umru, mogli ući u nebo i pridružiti se Crkvi pobjednici. Ako to izravno ne uspiju, oni koji vjeruju u postojanje čistilišta nadaju se da će umrijeti u stanju milosti i pridružiti se Crkvi pokornici, pročistiti se od svojih nesavršenosti, i u konačnici pridružiti se Crkvi pobjednici.
2. Ecclesia poenitens – lat., Crkva koja se još naziva i Crkva trpljenja (latinski: „Ecclesia dolens“ ) ili Crkva iščekivanja (latinski: „Ecclesia expectans)“, koja se u teologiji pojedinih crkava, posebice u Katoličkoj crkvi sastoji od onih koji su trenutno u čistilištu. Izraz pokajnik (latinski: poenitens ili paenitens znači “kajanje, žaljenje”). Oni koji čine Crkvu pokajnika nalaze se u čistilištu kako bi zadovoljili bilo koji dio vremenite kazne za svoje grijehe koji nije bio zadovoljen prije smrti. Oni su u procesu čišćenja svojih nesavršenosti prije ulaska u nebo. Smatra se da će se svi članovi Crkve pokornice na kraju pridružiti Crkvi pobjednici. Alternativni izraz patnja (latinski: dolens , doslovno  ‘žalost’) naglašava prirodu iskustva duša u čistilištu. Oni trpe vremenske posljedice svojih grijeha do otkupiteljskog učinka. Druga alternativa, iščekivanje ( latinski : expektans ili exspectans ), naglašava da duše iz čistilišta s iščekivanjem iščekuju blaženu viziju neba.
3. Ecclesia triumphans – lat.,Pobjedonosna Crkva, koja se sastoji od onih koji imaju blaženu viziju i nalaze se na nebu. Pojam trijumfator (latinski: triumphans ), znači “radovanje, veselje”, preuzeto iz figurativne upotrebe triumphus , izvorno označavajući rimski trijumf. Oni koji sačinjavaju Crkvu trijumfalnu vječno se raduju u slavi Božjoj , s kojom su ujedinjeni u blaženoj viziji.

Sveti Pavao piše Timoteju – 2 Tim 4,1-8

„Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni! Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.“

Molitva sv. Petru za ustrajnost u vjeri

Blaženi sveti Petre! Tebe je Isus zbog tvoje žive i velikodušne vjere, te duboke, iskrene poniznosti i oduševljene ljubavi odlikovao posebnim znakovima svoje naklonosti i prvenstvom nad svim apostolima, i predao ti vrhovništvo nad čitavom Crkvom, kojoj si ti postao temeljna stijena. Izmoli mi milost žive vjere i jakost da se nikada ne postidim tu vjeru javno ispovijedati, već da budem spreman i trpljenjem zasvjedočiti Spasitelju svoju vjernost. Isprosi mi sinovsku odanost svetoj Majci Crkvi, iskrenu besprijekornu vjernost Svetom Ocu, koji je nasljednik tvoje vjere i tvoje vrhovne vlasti, i vidljiva glava Katoličke crkve. Daj, da poslušno i ponizno slušamo sve njezine pouke i savjete, te izvršimo sve njezine zapovijedi, da bismo tako uzmogli uživati na zemlji mir i sigurnost, a u nebu zadobiti vječnu sreću. Amen.