Pratite nas

Kolumne

Višnja Starešina: ‘Antifašistička ofenziva iz istočnog susjedstva’

Objavljeno

na

ofenziva

Obilježavanje 80. obljetnice Hitlerova napada na Poljsku, kojim je započeo 2. svjetski rat, odaslalo je značajne poruke. Uzvanici u Varšavi bili su predstavnici država članica NATO-a i država partnera, čime je NATO predstavljen kao savez za obranu Europe, ne samo u teritorijalnom, već i u vrijednosnom smislu.

A zbog takvog formata bez pozivnica su ostali danas najglasniji pronositelji istočne varijante antifašizma (koji se svodi na zamaskirani komunizam) i detektori fašizma u Europi: ruski predsjednik Vladimir Putin i njegov srbijanski politički brat Aleksandar Vučić. Time je ujedno Zapad postavio granicu temeljnoj naraciji nove Putinove imperijalne politike, naraciji o velikoj ruskoj pobjedi u 2. svjetskom ratu, prema kojoj je Staljinov Sovjetski Savez svojom Crvenom armijom oslobodio Europu, što Putinu danas gotovo nameće obvezu da i dalje “čuva” Europu od neofašističkih inačica.

A neofašizam se dakako nalazi uvijek ondje gdje Putin ili njegova braća u pravoslavlju, poput Aleksandra Vučića, trasiraju svoje velikodržavne interese: od Poljske i Ukrajine do Hrvatske, Crne Gore ili Kosova.

Poruka svečane obljetnice u Varšavi jest da oslobađanje ne podrazumijeva samo teritorij, već i demokratske države i slobodne ljude. I dakako, naljutila je Vladimira Putina i Aleksandra Vučića. Osobito ih je zaboljela vidljiva prisutnost hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Jer u današnjem regionalnom maršu srpskog velikodržavlja, kao i bošnjačke panislamističke opcije, hrvatska je predsjednica personifikacija nadirućeg fašizma. Pa čak i kod premijera Plenkovića primjećuju fašistička skretanja.

No umjesto analize sadržajnog besmisla te velike antifašističke ofenzive iz istočnog susjedstva, zanimljivo je pogledati: tko nam to govori?

Srpsku ekipu predvode Aleksandar Vučić, Ivica Dačić i kao džoker za posebne prigode Aleksandar Vulin. Predsjednik i najmoćniji čovjek Srbije Aleksandar Vučić učio je politiku kao šegrt četničkog vojvode Vojislava Šešelja, koji je u velikosrpskom ratnom pohodu na Hrvatsku i BiH služio kao paravojna poveznica između JNA i politike Slobodana Miloševića. Velikosrpski ratni pohod od 1991. do 1995. sadržavao je tipične elemente naci-fašizma: priču o ugroženosti Srba kao povod za agresiju, ideologiju krvi i tla kao opravdanje za osvajanja, mitomaniju o vlastitoj veličini (nebeski narod), etničko čišćenje i zatiranje kulturnog nasljeđa na etnički očišćenim “srpskim” teritorijima. I tradicijsku kulturu laži, koju je lijepo i s ponosom uobličio i “otac nacije” Dobrica Ćosić. Vučić je bio mladi, ali vrlo vatreni dio projekta.

Pragmatični savez

Ministar vanjskih poslova i prvi potpredsjednik vlade Ivica Dačić u to je vrijeme bio prvi šegrt (glasnogovornik) operativnog šefa velikosrpskog projekta Slobodana Miloševića. A ministar obrane Aleksandar Vulin politički je ponikao pod krilom generalštaba JNA i Mire Marković-Milošević u Pokretu za Jugoslaviju, dok je ta JNA u ime tekovina revolucije sravnjivala sa zemljom hrvatske gradove i sela, osvajajući prostor za veliku Srbiju i kasnije nastavila djelo u BiH. Do danas nisu odustali od ostvarenja velikodržavnog srpskog projekta.

Sarajevska antifašistička ekipa ne zaostaje u demokratskoj legitimaciji. Prije nekoliko tjedana sam pisala o demokratskoj legitimaciji bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, nakon što je otvorio antifašističku paljbu po hrvatskoj predsjednici. Da podsjetim ukratko: gospodin Džaferović je devedesetih bio glavni operativac Alije Izetbegovića za koordinaciju sunitskih mudžahedina i iranske revolucionarne garde s bošnjačkim oružanim snagama, na prostoru na kojem su se tada dogodile prve džihadističke dekapitacije na europskom tlu nakon pada Osmanskog Carstva.

Ovih se dana, brizi za nedemokratsko skretanje Hrvatske krajnje primitivnim “esejističkim” napadom (časopis STAV) na hrvatsku predsjednicu pridružio i Faris Nanić, nekad vidljiviji član Izetbegovićeve stranke SDA u Hrvatskoj. Demokratska legitimacija F. Nanića je također impresivna: u vrijeme rata je bio šef zagrebačkog ureda i član uprave islamističke agencije TWRA, koju je osnovao stari prijatelj Alije Izetbegovića, sudanski liječnik i radikalni islamist El Fatih Hasanein, a koja je nakon 11. rujna 2001. stavljena na listu terorističkih organizacija. I popis suradničke gospode je impresivan: Osama bin Laden, radikalni šeik Omar Abdel Rahman, Hasan Čengić, Irfan Ljevaković, Alija Izetbegović, Džemal Merdan… i dakako Faris Nanić. To je ekipa koja je uvezla radikalni islam u BiH i šire na Balkan.

U pragmatičnom savezništvu s beogradskim drugarima iz istog se miljea danas šalju ilegalni migranti na hrvatske granice i u Europu. Dok istodobno “strahuju” od porasta fašizma u Hrvatskoj.

Svečana obljetnica u Varšavi pokazala je da su nedemokratski istočni režimi i njihove ideologije presvučene antifašizmom ipak pročitana priča. Ali stalna hrvatska defenziva prema kampanji iz susjedstva pokazuje da je hrvatske institucije još nisu pročitale. I da su one najveći hrvatski problem. A ne ni fašizam kod kuće, niti priprosta i prozirna “antifašistička” kampanja u susjedstvu.

Višnja Starešina/slobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Mirovinsku reformu ne treba prepustiti koronavirusu

Objavljeno

na

Objavio

Nekad davno prije mnogo i mnogo godina, u vremenima oskudice i gladi, kaže priča, ljudi su svoje stare i nemoćne vodili u šumu da ih tamo dokrajče snjegovi i divlje zvijeri, kako bi koja usta manje omogućila ostalima barem neki zalogaj više te tako barem blijedu šansu dočekati sljedeće proljeće. U Japanu je to poznato kao “ubasute”, praksa ovjekovječena u Oscarom ovjenčanoj Baladi o Narayani. Radi se o mitskoj predaji, tvrde mnogi, dvojeći ima li to uopće ikakvu podlogu u stvarnosti, no činjenica da taj gotovo isti narativ ima svoju verziju kod mnoštva naroda širom svijeta govori nam da taj senicid, ubijanje staraca, možda i nije samo priča strave za laku noć iz vremena mnogo prije TV-a i Facebooka, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list:

(…)

Je li korona-kriza prevara, pitaju se pritom i dalje neki, a jedna od ključnih dvojbi jest statistička: umiru li ljudi “od” korone ili “s” koronom? Jer i kad bi se i gripa doista knjižila kao uzrok smrti svugdje gdje je prisutan virus influence, broj umrlih bi se statistički povećao desetak puta. No, posljednja analiza iz najpogođenijih gradova u Lombardiji mogla bi staviti točku na tu dvojbu.

Dobar primjer je gradić Nembro, oko 12 tisuća stanovnika, 10km od Bergama, koji u normalnom prosjeku u zadanom razdoblju prethodnih godina ima oko 35 umrlih, a sad već ima službeno 31 registrirani samo od Covida-19. No, pazi sad, ukupni broj smrti od svih bolesti zapravo je poskočio na 158, dakle normalna razina je upeterostručena u odnosu na prethodne godine! U Bergamu čak više nego 10 puta! Kao razlog smrti navode se razne bolesti, ali sasvim je jasno da katalizator ne može biti ništa drugo nego – korona virus. Dakle, rasprava “od” ili “s” koronom u ovom slučaju je bespredmetna. Naravno, za potpunu sliku valja vidjeti kakvi su podaci o ukupnoj stopi smrtnosti u drugim dijelovima Italije, tamo gdje nije došlo do kolapsa zdravstvenog sustava. Još zanimljivije bilo bi vidjeti koliko je ukupno umrlih od svih bolesti u najpogođenijim dijelovima Njemačke, te je li ili nije i taj broj znatno veći nego prethodnih godina. Da, dosadašnje analize nedvojbeno pokazuju, uglavnom(!) umiru stariji i višestruko bolesni. No, to što bi netko ionako umro za nekoliko mjeseci ili već za koju godinu ne znači da je prihvatljivo da mu se to vrijeme ukrade i da se s time valja pomiriti. Produljenje života civilizacijsko je dostignuće, a ne greška. Mirovinsku reformu svakako ne treba prepustiti Covidu-19!

(…)

No vidimo, nije nimalo lako “samoizolirati” sve koji su (možda!) bili u kontaktu s virusom, bilo bi to još mnogo teže kad bi kriterij bio koliko godina imaš. Mogli bismo se lako naći u situaciji da lovimo umirovljenike po ulicama. Kao oni ostarjeli hrvatski Bonnie i Clyde koji su nakon što su vratili ključ WC-a na benzinskoj gotovo usput priznali da su pozitivni na koronu: “Eh, da, možda ne bi bilo loše da obrišete taj ključ…” Kao u Narayani, mi Hrvatići nosimo naše starce na našim leđima. Ali ne puštamo. Bacamo mrve kruha, grančice i kamenjčiće. Na sve strane. Uzbrdo i nizbrdo. A bogme nose i oni nas, čak i potpuno odrasle. Očevi na leđima, majke na sisama. Iako bi na prvi mah najracionalnije bilo izolirati rizične skupine, žrtvovanje roditelja za nas jednostavno nije opcija. Kao europski rekorder po duljini zajedničkog višegeneracijskog života, odnosno kasnom odlasku odrasle djece iz roditeljskih domova, možda i nije tako čudno što je prema analizi s Oxforda siromašna Hrvatska rekorder i po oštrini mjera u odnosu na broj slučajeva korone, dok je bogata i socijalno osviještena Švedska rekorder po ignoriranju epidemije. Hrvati, obožavatelji kafića, zatvorili su ih prije no što se pojavio i prvi umrli od korone, dok Šveđani ležerno ispijaju kavice na zubatom skandinavskom suncu sa 34 mrtva samo jučer. I ne zabrinjava ih što imaju upola manje kreveta na intenzivnoj njezi nego Hrvati. Vidjet ćemo koliko dugo će stvarno izdržati. Jer, ako se nastavi eksponencijalni rast broja umrlih, nema te vlade koja će preživjeti udar ne dokaže li da je “učinila sve” u brizi za svoje birače, pardon, građane. I Trump se isprva junačio, a sad govori da će “obaviti dobar posao” ako umre “samo” negdje između 100 i 200 tisuća Amerikanaca.

Naravno, u hrvatskom slučaju to je dijelom posljedica propalog komunističko-socijalističkog antitržišnog eksperimenta, u kojem Hrvati, i ne samo oni, nisu mogli sigurno ulagati u ništa drugo osim u stambene kvadrate. U Švedskom slučaju to je posljedica činjenice da socijaldemokracija nije isto što i socijalizam, već prije neki neoliberalizam, koji propovijeda protestantsku racionalnost prije svega. U njoj je čak i država blagostanja posljedica hladne analize odnosa troškova i koristi, a ne, kao kod nas, suosjećajnih instinkta zajednice te strasti koje to blagostanje mogu često i dovesti u pitanje. No, oni koji navodno hladno racionalno sad u Hrvatskoj predlažu oštre rezove u javnom sektoru zapravo su u ovom trenutku najusijanije glave. Oni zlorabe krizu kako bi provodili svoju uobičajenu agendu, koja sama po sebi inače ne mora biti loša. Oni bi odmah odrezali ne samo stare već sve nepoduzetne. Ali ono što oni propuštaju uočiti jest da ovo ipak nije ona nova financijska kriza koju su najavljivali propovjednici katastrofe, već neka posve druga kriza. Nije ona zbog loših ekonomskih fundamentalnih pokazatelja, iako, kao i svaka kriza, razotkriva i loše fundamente.

Nažalost, vjerojatno će potrajati dovoljno dugo da te rezove izbjeći moći – nećemo. Ali, to ne smije biti prva reakcija. Prvo se mora održati likvidnost i kupovna moć, makar zaduživanjem i tiskanjem novca, uz opće moratorije na kreditne obveze i maksimalno korištenje europskih zaštitnih mehanizama. Ovo mora biti vrijeme solidarnosti. U trenutku elementarne nepogode, planetarne katastrofe kao što je ova, realni sektor nema pravo odsjeći proizvoljni dio javnog sektora i ostaviti ga u šumi na milost i nemilost divljih zvijeri, jednako kao što javni sektor nema pravo ugušiti one koji neposredno proizvode. Kao što papa Frane posve sam usred “zaglušujuće tišine” sablasno praznog trga svetog Petra reče svojem virtualnom stadu na dan kad je u Italiji u epidemiji službeno umrlo 969 ljudi: “Shvatili smo da smo na istoj lađi, svi slabi i dezorijentirani, ali istostodobno važni i potrebni, svi pozvani zajedno veslati, svi potrebiti uzajamne utjehe. Na toj lađi – mi smo svi.” Urbi et orbi!, zaključuje Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list.

Kolumnu u cijelosti pročitajte na Večernjem listu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Dujmović: Povijesna prilika za Hrvatsku, povijesna prilika za Plenkovića

Objavljeno

na

Objavio

Kako sad stvari stoje, čini se da smo u ovom derbiju s korona virusom dobili prvo poluvrijeme. Sad je na dnevnom redu drugo poluvrijeme gdje gospodarstvo istrčava na teren, a onda po potrebi imamo produžetke! Nadam se ne i penale!

Hoćemo li pobijediti, odnosno preživjeti? Više nema dileme, pobjeda je naša, opstat ćemo, ovo nije kraj svijeta kako je na početku izgledalo, samo je pitanje cijene koju ćemo platiti. Ljudske, u ljudskim životima i gospodarske u kontekstu ekonomskog preživljavanja. Jer, u ova prva tri tjedna krize, čak je 12 tisuća ljudi dobilo otkaz. Više od 400 tisuća ljudi dospjelo je na minimalac! Svaki treći zaposleni! Samo je u ugostiteljstvu podijeljeno ekspresnih 4 tisuće otkaza. Otkaz je dobilo i 1300 blagajnica. Uzmemo li da je kriza u svijetu krenula prije kakva dva- tri mjeseca, do ćemo cjepiva imati najranije za godinu dana, optimistički djeluje da je prve lijekove protiv korone Amerika već pustila u optjecaj (za sada samo u bolnicama)! Kraj se dakle ipak nazire, iako nije blizu kako ovaj optimistični uvodnik sugerira, piše Tihomir Dujmović u kolumni za Direktno.hr

Beroš, Capak i Markotić, tri heroja ove naše drame napravili su fantastičan posao, kupili vrijeme da se nacija pripremi za neizbježni udar, izbjegli niz zamki u koje su druga zdravstva odmah upala i danas kontroliraju situaciju. Oni dakako ne mogu zaustaviti virus, ali su uspjeli do te razine usporiti njegovo širenje, da su dali dovoljno vremena ostatku zdravstva i ostatku države da se pripreme za ono što dolazi. Italija i Španjolska su u ovim pripremama zakazale kao nitko drugi i plaćaju najkrvaviji ceh te fatalne grješke. Obje dnevno danima broje tisuću i pol mrtvih! Politički gledajući, njihove vlade su fatalno zakasnile,hrvatska Vlada je shvatila da problem treba prepustiti u ruke struke, ne miješajući se u njihov posao. Samo zato jer notorna politika nije svoje prste umiješala, već se trojici eminentnih stručnjaka dopustilo da stvar uzmu u svoje ruke, a Vlada se postavila kao gola logistika, mi danas ne brojimo stotine mrtvih.

Američka vlast primjerice, koja gotovo prkosno nije htjela uzeti solidne njemačke testove za testiranje, na brzinu je napravila svoje, koji su se pokazali katastrofalnima i tu su izgubili ključnih mjesec dana! Zato su danas u predvorju užasa! Prijatelj iz Amerike mi javlja da tamo nema besplatnih testiranja na koronu! Slična iskustva sam čuo i za Englesku. Hvala Bogu da smo mi sačuvali javno zdravstvo! Dakle, nakon što je dobio prvo poluvrijeme u ovom derbiju života i smrti Andrej Plenković sada ulazi u drugo poluvrijeme koje neće biti ništa manje važno. Ali, tu neće biti dovoljno izmaknuti se! Gospodarstvo koje je potpuno stalo, gospodarstvo koje bilježi u samo par tjedana 12 tisuća ekspresnih otpuštanja i 400 000 radnika koji su na minimalcu, traži odvažnog genijalca. Povuče li pametne poteze kao u prvom poluvremenu, Vlada će ne samo spasiti nego moguće i preporoditi Hrvatsku, zakažu li na ovom pitanju, već će se sutra zaboraviti veličanstveni Vili Beroš!

Sinoć je premijer izložio nove mjere i premda je prerano za temeljitu analizu, prve reakcije govore da su mjere, u prvom redu kao socijalne mjere, posve pogođene. Poslušao je struku glede grješaka u prvom paketu mjera, a onda je do te mjere uvažio poslodavce, da prve pohvale stižu iz centrale HUP-a. Ne sjećam se kad je HUP ovako neuvijeno hvalio neke Vladine mjere! No, ove mjere još uvijek nisu ulaganje u gospodarstvo u smislu njegova pokretanja. Ovo su sjajne socijalne mjere koje čuvaju radna mjesta, ali ne pokreću privredu. Za Zdravka Marića je nedavno notorni Radimir Čačić (koji ideološki ne može protiv sebe, pa tako u zadnjem intervjuu traži da se baš sad napravi revizija braniteljskih mirovina, ne i partizanskih, one ga ne smetaju, ali i da se prestane s mirovinama za pripadnike HVO-a!) rekao da je Marić izvrstan računovođa, ali bez širine i znanja za ovakve situacije. Donekle je teza točna i Marić se do sada i pokazivao tek kako odličan računovođa. Ali sada Hrvatskoj opsesivno treba i čovjek koji u gospodarstvu ima viziju,hrabrost i lucidnost! A Marić jest ekspert, ali samo za one relacije u kojima kroz prihode treba zadovoljiti rashode. Vjerojatno je to dovelo do toga da je u prvom paketu mjera naložio odgodu plaćanja poreza čak i za one kojima je Vlada, primjerice trgovcima, zabranila rad! Kako možete tražiti odgodu plaćanja poreza za dane u kojima mi niste dali da zaradim za te poreze?
Vladi je potreban snažan potpredsjednik za gospodarstvo

U novom paketu Vladinih mjera ta je mjera ispravljena, a osim toga dio poduzeća će djelomično ili u cijelosti biti oslobođen od svih poreznih obveza. Vlada je donijela i odluku da se poduzetnicima PDV naplaćuje tek po naplati fakture. Revolucija je to koju čekamo godinama i nadamo se da neće trajati koliko i epidemija! Tu je još niz raznih poreznih olakšica i nema dvojbe da su u socijalnom smislu ove mjere iznimno korisne. No, Ljubo Jurčić je još dok se slagao zadnji proračun rekao da je Marić odličan za slaganje rashoda i prihoda, ali da tu nema razvoja Hrvatske. Za razvoj Hrvatske trebamo odlučnog potpredsjednika Vlade za gospodarstvo kojeg nemamo, a bez njega nema ni razvoja naše privrede, jer nitko ne zna kamo ide ovaj brod, reći će Jurčić krajem prošle godine! I to je istina. Niti jedna grana hrvatske privrede se nije razvijala kao input velikih Vladinih mjera jer mi u Vladi takvog golgetera nemamo. Niti smo takve golove zabijali i kad je Ljubo Jurčić sjedio u Banskim dvorima. Sad ćemo vidjeti hoće li ovo biti prva Vlada koja će istinski pokrenuti gospodarstvo, jer je ova kriza prilika. Plenkovićeva Vlada je na samom početku povukla odličan potez: jamčenje isplate minimalca u iznosu od 3250 kuna plus odgoda plaćanja svih davanja. Sada je taj iznos podignut na 4000 kuna, plus davanja, što je cifra iznad minimalne plaće. Izvrsna mjera koja čuva radna mjesta. Ovo podizanje iznosa i paralelno prihvaćanje otpisa poreznih davanja, pokazuje da se grješka shvatila, ispravila i da se gospodarstvo ozbiljno spašava.

Danas u Hrvatskoj realno radi oko 700 000 ljudi, ostatak od broja koji je na minimalcu, više manje počiva na proračunu, dakle mi smo za sad neka donja sidra postavili. Ali, sad trebate Luku Modrića! Sad treba krenuti s investicijama u gospodarstvu kako bi ga pokrenuli jer ćemo inače bankrotirati. Ovo je povijesna i usuđujem se reći zadnja šansa za renesansu hrvatske poljoprivrede. Sad je tren za formiranje stožera za poljoprivredu koji bi potanko snimio stanje i tražio konkretne Vladine poteze. Naime, Vlada će ako stvarno želi renesansu naše poljoprivrede morati ojačati postojeće OPG-ove jer oni su jedino sjeme nove, moderne, zdrave hrvatske poljoprivrede. Morat će donijeti zakonske odredbe koje baš tim OPG-ovima primjerice omogućavaju preko noći obradu puno većeg zemljišta, trebat će upumpati u njih novce, pomoći im oko distribucije proizvoda.
Potrebno je jačati hrvatsku poljoprivredu

Danas kad svjetska trgovinska organizacija upozorava da će korona virus dovesti do manjka hrane na kugli zemaljskoj, danas kad je dakle na dnevnom redu preživljavanje, to je zapravo kapitalni program i projekt koji stoji ispred Vlade. Nisam siguran da su naša ministarstva kapacitirana za ovako velike poteze. U tom smislu valja apostrofirati činjenicu kako jučer hrvatski povrćari javljaju da su im trgovački lanci odbili uzimati robu! Zašto? Pa zbog jeftinog uvoza na kojem trgovački lanci inzistiraju i dalje! Hrvatski voćari i povrćari tvrde da su osim toga trgovci zadržali svu zaradu od smanjenja PDV-a na 13 posto i da bi im država umjesto sadašnjeg modela potpore trebala pomoći tako da svima koji svoju robu prodaju preko računa subvencionira tih 13 posto PDV-a, a ne da to uzimaju trgovci. S druge strane trebalo bi vidjeti kako je moguće da su trgovački lanci odbili hrvatsku robu? Zašto država OPG-ovima sada ne bi odblokirala račune i dala im bespovratni poticaj da krenu u ekspanziju? Zašto im se doslovno ovaj tren ne pomogne da znaju koliko sijati ovo proljeće? Nije li idealan trenutak da se država sad umiješa u ovu problematiku?

Zašto su tržnice zatvorene za poljoprivrednike? Po čemu je primjerice ribarnica u Zagrebu na Kvaternikovom trgu zaštićenija od poljoprivrednika kojeg na istoj toj tržnici nema? Javlja mi prijatelj ribar s otoka da jednostavno nema kome prodati ribu jer je država zatvorila sve restorane i ribarnice, čak je i otkupna stanica ribe zatvorena. Ali država koja mu je sve to zatvorila šalje račun za naplata koncesije za izlov od 15 tisuća kuna! Umjesto da se takvom čovjeku pomogne da zaposli još pet ribara sve se čini da čovjek odustane od svega. More je takvih primjera. Nisam siguran da će bez sugestija poduzetnika, eminentnih ekonomista i ljudi od iskustva, ministri koji su prije par mjeseci posjednuti u fotelje imati snage, znanja i odlučnosti osigurati renesansu hrvatske poljoprivrede. A to je povijesni zadatak koji stoji ispred ove Vlade. Jer, nema jamstava da će Unija ovako strukturirana preživjeti. Nema jamstava da ćemo ubuduće dobivati barem ona ista sredstva koja smo dobivali iz Unije. Ni za što nema jamstava u svijetu u kojem svi čekamo vijest da li je porastao broj mrtvih! U takvoj situaciji, mi smo u povijesnoj prilici da ispravimo fatalne grješke moderne hrvatske države, a to je u prvom redu potpuno uništena poljoprivreda.

Dakako, postavlja se pitanje od kuda novci za taj preporod? Treba ga naći u proračunu bez obzira na krizu. Ako nam je proračun 150 milijardi kuna, jedini je način da se od svakog ministarstva zatraži da smanji svoje rashode za deset posto i da se s tim novcem upumpanim u poljoprivredu krene u taj projekt. Mi za razne udruge iz proračuna izdvajamo gotovo milijardu i pol kuna i ovo je pravi trenutak da se taj novac isto tako prenese u gospodarstvo. Kao što je potrebno doslovno prisilnim zakonom objediniti male parcele kako bi poljoprivredna proizvodnja bila ozbiljna. Sve je to planirano detaljno 2008 godine, ali nije postojala politička snaga niti odlučnost, čak niti svijest o fatalnosti te potrebe. Hoće li je biti sada?
Europska unija više ni ne postoji

Kako ovakva kriza ima osim zdravstvenih i gospodarskih i redovite političke reperkusije, one će doći na samom kraju. U Italiji i Španjolskoj već raste otpor prema Bruxellesu jer Njemačka ne dozvoljava emitiranje euro obveznica i nejasno će kako će prijepor završiti, ali riječ je o prvom europolitičkom cehu koji ispostavlja korona virus. Unija kao jedinstvena cjelina gotovo da ne postoji jer se danas Unija ne može dogovoriti čak niti kako se braniti od korona virusa. U Belgiji ljudi mogu samo iznimno izlaziti, u susjednoj Nizozemskoj praktički nemate ograničenja glede izlazaka! Što se vi možete dogovoriti, ako čak niti oko ovog nema konsenzusa? Uspije li Plenković nakon sjajnog prvog poluvremena blistati i u drugom,a mjere koje je sinoć najavio obećavaju i pokazuju da se sluša poduzetnike, amortizirat će sve političke probleme koji su mu na vidiku.

SDP ponavlja više manje stare socijalističke mantre oko potrebe smanjenja plaća i uvođenja uravnilovke, a naročito smanjenja plaća političara što je najjeftinija politička demagogija koja će možda stvoriti osjećaj podjednakog podnošenje ove krize, ali realno ne znači baš ništa. Glede smanjenja plaća u javnom sektoru na čemu oporba inzistira, valja istaknuti da Hebrang reflektirajući se na krizu 2008. godine ističe: “Tu smo napravili najveću grješku jer smo smanjenjem plaća zapravo smanjili i potrošnju! Do sada ništa boljeg od ovih SDP-ovih prijedloga, nismo čuli niti s desnice gdje osim par saborska nastupa Mostovaca i dvije Škorine Facebook objave, koje isto tako plivaju na valu starog populizma koji traži smanjenje plaća političarima nismo ništa novog čuli. Što je tragedija svoje vrste.

U ovo vrijeme hrvatska desnica bi morala iznjedriti pet ekonomskih stručnjaka koji bi dali svoj detaljni plan izlaska iz ove strašne krize ako želi pokazati snagu i ako želi naciji poručiti da su oni rješenje. To bi u ovom trenutku bilo kapitalno za njihov respekt! Uspije li Plenković u ovoj konkurenciji gdje mu lijevi traže stare populističke mjere primjerene Prvom svibnju i grahu u Maksimiru, a desni zapravo šute, uspije li iznjedriti prave poteze, stabilizirati privredu, a onda uistinu i revitalizirati poljoprivredu, to će biti njegov potpuni trijumf. Ne pripremi li nakon ovih socijalnih mjera, konkretne razvojne mjere u prvom redu za poljoprivredu, ponove li se ona početna mucanja gdje se umjesto da su se odmah otpisivala davanja, tražilo da se ona plate s odgodom dok se ljudima faktički zabranjivalo da rade, bude li netaktičan u pregovorima sa sindikatima koji mu tek predstoje, Plenković će sigurnu pobjedu pretvoriti u veresiju! Povijesna prilika za Hrvatsku, povijesna prilika za njega!

Tihomir Dujmović/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari