Višnja Starešina – Nova revolucija (i) u povijesti umjetnosti, po mjeri nove političke korektnosti

Prva asocijacija za europsko slikarstvo? Leonardo da Vinci i Mona Lisa? Ona Mona Lisa o čijem smo osmijehu učili u školi. Ili ona za koju smo čekali red u Louvreu iznenađeni spoznajom da je zapravo tako mala. Ili možda ona Mona Lisa pred čijom reprodukcijom ispred Louvrea suvremeni Instagram-turisti opale selfieje da imaju tri u jednome: i sebe i Louvre i Mona Lisu bez ulaska u muzej?

Ne, u novom virtualnom, Mona Lisa je već otišla u prošlost. Zamijenila ju je Maurka. Već danas, kad u svoj Google ukucate “european art”, među slikama koje simboliziraju europsku umjetnost na prvom će vam se mjestu ukazati – Maurka.

Pitate se jamačno tko je autor Maurke? Neki od velikana talijanske renesanse, francuskog impresionizma, nizozemske škole, netko od velikana španjolske slikarske škole, s obzirom na to da su na području današnje Španjolske islamizirano tamnoputo stanovništvo podrijetlom iz Magreba uobičajeno nazivali – Mauri? Ne, Maurku je navodno naslikao slikarski šegrt Paola Veronesea.

A sam Veronese je pak bio dio venecijanskog kasnorenesansnog trojca, uz mnogo poznatije Tiziana i Tintoretta. Anonimni šegrt P. Veronesea je u novoj virtualnoj hijerarhiji europskog slikarstva potukao sve europske velemajstore i njihova remek-djela.

To je ta nova revolucija (i) u povijesti umjetnosti, po mjeri nove političke korektnosti kojoj su prilagođeni algoritmi internetskih pretraživača. Oni pozicioniraju Maurku ispred Mona Lise zato što je crnkinja ili, politički korektnije, žena vrlo, vrlo tamne boje kože. Čine to zbog promocije nove rasne ravnopravnosti u Europi.

Doduše, mogao se naći i neki primjer crne žene na slici nekog poznatijeg majstora. Recimo, crna služavka na Manetovoj Olympiji. Ali ne smije biti služavka, u duhu novog rasnog balansa. A i Maneta, koji i nije bio baš špica prve europske slikarske lige, ipak treba prevrednovati i nadvisiti ga – s nekim šegrtom.

Dakako da nama koji još baštinimo staro sjećanje Veroneseov šegrt i Maurka ne mogu potisnuti Leonarda i Mona Lisu. Osobito ako se u pretraživanjima služite hrvatskim jezikom, do kojeg ta nova kulturna revolucija, s Maurkom kao amblematičnim remek-djelom europskog slikarstva, koliko vidim, još nije stigla.

Ali to se već ne može tvrditi za današnju novu generaciju, koja odrasta u virtualnom svijetu, a koji će pandemija korone dodatno produbiti i učvrstiti. Mogućnost oblikovanja nove povijesti i nove sadašnjosti, oblikovanja načina razmišljanja tih budućih generacija kontrolom i usmjeravanjem sadržaja koji dobivate “klikom” vrlo je realna, vrlo prisutna i proces može biti neočekivano brz.

I u srži je vrlo totalitaran, a da to korisnik informacija i ne primjećuje, ne doživljava kao atak na svoju slobodu, nego u Velikom bratu vidi pouzdanog vodiča kroz Život i Svijet. Pa i nama s izvjesnim sjećanjem ponekad je problem čitati nove vijesti i interpretacije istraživanja sukladne novoj političkoj korektnosti, razumjeti što nam se želi podvaliti, a što nastoji sakriti. Eto jednog primjera iz Njemačke.

Ovih su dana objavljeni rezultati studije-slučaja “Safe in the City”, koju je proveo njemački ogranak međunarodne udruge s globalističkom agendom Plan International, čiji je program usmjeren na zaštitu djece, osobito djevojčica. Cilj istraživanja bio je ispitati koliko se žene osjećaju sigurnima na ulicama njemačkih gradova.

Rezultati su porazni: čak osamdeset posto žena osjeća se nesigurnim i ugroženim dok džogiraju u parkovima, dok hodaju loše osvijetljenim ulicama, strahuju od nasilnog ili neželjenog seksualnog kontakta. Svaka četvrta izjavila je da je doživjela seksualno uznemiravanje, a svaka peta da je bila praćena i vrijeđana, ili joj se prijetilo na ulici.

Rezultati i ne iznenađuju osobito, ako se sjećate što se događalo u njemačkim gradovima u mjesecima i prvim godinama nakon velikog migrantskog vala: sinkronizirani napadi migranata na žene u silvestarskoj noći, učestali kolektivni seksualni napadi na žene s ciljem sramoćenja, uvođenje opsadnog stanja u studentske kampuse u kojima studentice dobivaju pratnju za noćni povratak kući…

Svaka racionalna procjena govori vam da su ovakvi rezultati istraživanja očekivani kada u gradove dovedete stotine tisuća mladih muškaraca, iz drugog civilizacijskog kruga, bez perspektive, a neke i uistinu inficirane virusom osvajanja i podčinjavanja Europe, i zatvorite ih u azilantske polurezervate. To naprosto vodi u ovakve napade i posljedično u radikalizaciju domaćeg stanovništva, u sukob. Ali o tome se više ne piše. To znaju tek oni s duljim pamćenjem.

Ako kliknete, internet će vam “reći” da direktor njemačkog Plan International Maike Röttger, ukazujući na ozbiljnost situacije, ne preporučuje da se preispitaju imigrantske politike. Naprotiv, i samo je istraživanje o sigurnosti žena provedeno tako da se izbjegne svako povezivanje s imigrantima. Krivi su: alkohol, droga i – stereotipi o ženama.

A kako bi promijenio stereotipe, Röttger poziva da se muškarce i dječake pouči drukčijem razmišljanju o rodnim (gender) ulogama. Odnosno, virtualni uzroci porasta nasilja već u javnom prostoru pobjeđuju stvarne. Šegrt je već uz bok Leonardu.

Višnja Starešina/Slobodnadalmacija