Pratite nas

Komentar

Vjetar u glavi

Objavljeno

na

Notorni Aleksandar Stanković, glavni lutak HRT-a, po habitusu milicijski isljednik i njezin nedodirljivi manjinac, upravo po drugi puta, evo već u drugoj sezoni, doživljava nemjerljivu blamažu u toj istoj kući. I to baš na njezinome prvom programu (i opet) u udarnom terminu…

No, prije toga vrijedi reći kako se isti, u svojoj emisiji NU2, baš sve ove godine uredno brinuo (privatizirajući medij) da image Zorana Milanovića ostane što podnošljiviji pa ga je eto tako (i) danas, spremno ugostio. I to već po sedmi put.

I ne samo da ga je ugostio, nego mu je dao priliku da glagolja o svojoj želji da Hrvatska bude prosperitetna, nasmiješena i znatiželjna. Ma što to značilo. Dao mu je (opetovano) još jednu lavovsku priliku da ne govori o svojim najmračnijim rješenjima i odlukama, a koje je, znamo, Milanović, kao predsjednik Vlade RH, svojevremeno sramno (po)činio. Tako, u Stankovićevoj niski tema, mjesta nikako da nađe Milanovićeva strašna odluka poznata kao Lex Perković, piše Javor Novak/HKV

Isti, koji namazano ističe nekakvu modernu i prosperitetnu Hrvatsku, koji čak baca pijesak u oči pa povremeno govori o promašajima komunizma, branio je tada svim silama udbaške strukture i njezine vodeće ljude koji su nekad u Jugoslaviji, a zatim i u socijalističkoj Hrvatskoj bili na čelu službi koje su ubijale po inozemstvu. Usput i sasvim slučajno, baš i gotovo isključivo, Hrvate. Nakon što su odnedavna Perković i Mustač, nota bene, osuđeni u Muenchenu, Milanović nam danas tako nije ni stigao odfuflati što, nakon pravomoćne presude, sada duma o svojim katastrofalnim potezima kao predsjednika Vlade RH.

Kakva je dakle ta Milanovićeva nasmiješena i prosperitetna Hrvatska, kakav je taj njegov silan odmak od zločina komunizma, kad se kao predsjednik Vlade sramoti pred svojim građanima, ali itekako i međunarodno (jer to je jako odjeknulo) pred Europskom unijom i donosi abolirajući zakon (u pokušaju) kojim bi Perković i Mustač imali biti maksimalno zaštićeni te ostati u Hrvatskoj. Bi li ga ponovio?

Kakav je nadalje, taj budući predsjednički kandidat, koji uporno skriva svoju recentnu prošlost kano zmija noge? Ugovore koje je potpisivao u mraku od javnosti, radio za nekoga ili nešto a da baš ništa o tome ne znaju birači koji trebaju izabrati novog predsjednika RH? Kakva je priroda tih tajnih ugovora ako je Milanović u njima bio prisiljen potpisati i klauzulu kojom se obvezuje da ni o tim enigmatskim poslovima niti o svojim zakrabuljenim poslodavcima ne smije govoriti u javnosti? Kako s takvom mračnom hipotekom itko može vjerovati Milanoviću? A HRT-u i Stankoviću?

Milanović se naravno, tvrdo izbjegavajući odgovor na novinarsko pitanje, pokušava zaogrnuti poslovnim tajnama i poslovnim uzusima. To je jako lijepo da je isti tako zdušno i naglo postao jako poslovan, ali tajni poslovi i poslodavci i ugovori koji nose takve opskurne uvjete, jednostavno nisu dopuštena poputbina jednom budućem predsjedničkom kandidatu. Da bi birači mogli izvršiti svoju dužnost o svakome od kandidata, elementarno, moraju saznati što više. To je conditio sine…

Milanović se nadalje, pokušavao izmigoljiti tvrdnjama kako je sve bilo po zakonu, kako ima tvrtku, kako mu je plaća bila mala te kako je plaćao porez. Ma divno. Ukratko, napinjao se reći sve, osim onog najrelevantnijeg: za koga je to tako tajno radio i što je to tako važno, a skriveno (od)radio?

Kao što vidimo svakodnevno, svašta je u Hrvatskoj, nažalost, po zakonu. Pa se tako javno Hrvatsku može klevatati i za fašizam, i za ustašluk, i za pad u endehaziju, i za nekakvo famozno destabiliziranje političkih prilika u milom im regioonu. Čak se s tim Pupovčevim nakaznim tvrdnjama i provokacijama može ne samo proći nekažnjeno, nego se može, i to čak glatko, ostati djelovati u Vladi. Biti njezin važan koalicijski čimbenik! Na slavu i čast Anemičnog.

Milanović se tako, kao i notorni tzv. liberalni Vrdoljak (neki dan) može na Pupovčeve izjave jedva i osvrtati. A kad se osvrće njegovih osuda i zgražanja baš nigdje. Niti na jednu Pupovčevu blasfemiju od klevetanja. Milanović se prvo pokušao izmeškoljiti tvrdnjama kako nije vidio Pupovčevu izjavu u cjelini, a važan mu je, kaže, svaki zarez. Ma kako li je samo precizno zarezan. A što to govori o budućem kandidatu za predsjednika RH? Što nam je danas kazao, kad se upoznao sa svim dragim mu zarezima?

Zatim, kad se nakon dva tjedna napokon probudio i informirao se, o praškastog li ga sljepila, kazao je kako u nekim stvarima Pupovac ima pravo. Dakle netko tko želi biti državnikom, predsjednikom štoviše, sramno drži kako je javno klevetanje Republike Hrvatske nešto o čemu ovdje ima nešto istine, tamo možda (i to samo možda) nema ali uglavnom ta klevetnička izjava njemu prolazi!

I za kraj, evo početka. Stanković se još prošle godine debrijatelj čudećelo obrukao nekakvim uratkom kojeg se ne može zvati niti emisijom. Sve pod para-smiješnim naslovom „Vjetar u kosi“. Pitao me prijatelj čudeći se: „Ma kako nije pregorjela kamera ili pukla leća već za snimanja?“ A ja, s velikim suosjećanjem žalim montažera, kojemu je sav taj šrot došao na radni stol. I to u legitimnom terminu montaže.

Potpuna bezidejnost tog projekta, u kojem dakako Stanković čvrsto vjeruje kako mu scenarij nije potreban, a ni priprema razgovora, a niti odabir sugovornika, jerbo je njegova ingenioznost pregolemata, ne može biti drugo nego potpuni fjasko. I to dokumentaristi na HRT-u i te kako dobro znaju. No ne i sam sebi, umotvorno nenadmašni, protagonist. Maestro improvizator. Zato hvalim sve uključene što su Stankoviću uspjeli tako sjajno podvaliti. On je evo, i drugu sezonu te obvezno u udarnome terminu, umišljeno uvjeren kako radi emisiju. Štoviše putopis čak. Pa kad čovjek već to tako jako hoće… dajte mu (infatilnom?) da pjeva.

Ne bih ulazio u to jesu li ta njegova koturanja po asfaltu bila ujedno i plaćeni godišnji odmor (od strane tv pretplatnika) za cijelu njegovu obitelj, jer ako jesu, onda je to jedina korist od ove nezamislivo bezvrjedne, nazovi emisije. Njegovi kolege dokumentaristi na HRT-u, koji kažem, jako dobro znaju svoj posao, priredile su mu tako nemjerljivu blamažu. Koja traje. A ukupnu štetu radosno potpisuje Aleksandar Stanković. Jeste li vidjeli moj motor? A mene?

Pokazali su kako ama baš ni za što drugo Stanković nije sposoban. Perfektno. Ma svaka im čast.

Nastavi legendo, ustani samotorkotača pokatkad… i maši. Dugo maši svoj svojoj razdraganoj publici… i u stotoj epizodi. Vjetra u glavi.

Javor Novak/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Istina je ‘voda duboka’, teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista

Objavljeno

na

Objavio

Štefica Galić – apologet propale Jugoslavije i zločinca Tita dijeli lekcije i protežira svoju ‘povijest’ raspada SFRJ i rata u BiH

Kad čovjek pročita tekst sredovječne „novinarke“ Štefice Galić (fotografkinje po struci) koja bi barem sudeći po godinama već trebala ponešto znati o zanatu kojim se bavi (tim više što uređuje portal Tačno.net) i uz to sebi daje za pravo docirati ljudima oko sebe, a vidi pri tomu kako ista nije u stanju sklepati suvislu prosto-proširenu rečenicu, onda se upita komu ovakvo „novinarstvo“ uopće treba i gdje su granice prizemnih medijskih manipulacija kakve svojom verbalnom akrobatikom i diletantskim pristupom ozbiljnim i složenim temama prakticira Štefica Galić na svome matičnom portalu.

No, na stranu dikcija, interpunkcija, zbrkan stil, nevješto i pučkoškolski složene metafore čiji je cilj pokazati i dokazati neku tobožnju objektivnost iako je „iz aviona“ vidljivo da je nema ni u tragovima jer već je na prvu jasno kao dan kako iz nje progovara amortizirani i razočarani komunistički aparatčik koji je izgubljen u vremenu i prostoru bez nane Partije i babe Tita (da se izrazimo po „bošnjački“) i sad mu (joj) je svatko živ kriv zbog tog nenadoknadivog i neprežaljenog gubitka – a posebno „velikohrvatski nacionalizam“ kojega često apostrofira u svojim nebuloznim opservacijama raspada jugo-tvorevine.

Baš kao da su Hrvati sa Srbima opkoljavali i razarali Sarajevo, ubijali u Srebrenici i Goraždu, etnički čistili BiH, a ne ginuli za prostore što su ih „viteške“ brigade „Armije BiH“ izgubile bježeći glavom bez obzira od Karadžićevih i Mladićevih trupa.

Naime, u njezinoj viziji krvavog raspada mile i drage „Juge“, ključno mjesto zauzimaju „velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam“, dok „velikobošnjačkog“ ili „muslimanskog“ nema nigdje – baš kao da nikad nije bilo ni „Patriotske lige“, ni „Zelenih beretki“, ni Abu Nidala, Abu Hamze, Maktoufa Abdiladhima i tisuća drugih krvnika i zločinaca – mudžahedina niti njihovih napada na hrvatske prostore i masovnih zločina što su ih činili u suradnji s Alijinim i Seferovim jurišnicima, žareći i paleći od Mostara preko Jajca i Lašvanske doline do Konjica, Uzdola, Grabovice, ritualno odsijecali glave, ubijali, pljačkali i silovali po hrvatskim selima – „tako da kokoš ne ostane“.

Drugarica Štefica koja potpisuje tekstove muslimanske paraobavještajne službe koja krivotvori podatke i pravi konstrukcije, a pri tome druge proziva za laži, ovoga se puta dohvatila dr. Ive Lučića u namjeri da mu doskoči svojim improvizacijama i verbalnom ekvilibristikom nesvjesna činjenice da mu ni intelektualno ni retorički, niti u bilo kojem drugom smislu parirati ne može.

„Budali je more do koljena“ – kaže jedna stara narodna koja dobiva svoju potvrdu i u ovom slučaju.

No, da se ne bismo upuštali u analizu njezinih polupismenih nebuloza i prozirne kombinatorike, objavljujemo odgovor dr. Lučića s njegovog facebook profila, pa neka čitatelji prosude sami o čemu je riječ i tko je u pravu – amortizirana antifa aktivistkinja bošnjačkog usmjerenja Štefica Galić ili on, doktor znanosti i povjesničar – koji se (po našem skromnom sudu) možda i ne bi trebao upuštati u rasprave s dotičnom, koliko god ga prozivala.

Evo citata:

„Dva je članka potpisala Štefica Galić u kojima opisuje neke ratne događaje u Ljubuškom tijekom ljeta 1993. Oba su objavljena na portalu www.tacno.net, a u oba me spominje i citira:

„Ivo Lučić kaže – laže: ‘Herceg Bosna je imala svoje grijehe – ratni zločini na tom prostoru se jesu dogodili. Logori za ratne vojne zarobljenike jesu postojali. Civili jesu stradavali. Mnogi od njih jesu protjerani, ali to se nije radilo sustavno. Naime, bošnjački civili jesu protjerivani iz zapadnog dijela Mostara, ali nisu ni iz Livna ni iz Tomislavgrada ni iz Ljubuškog. K tomu, na teritorij Herceg Bosne ljudi su se nesmetano vratili, što se ne može reći ni za današnju Republiku Srpsku a niti za teritorij koji se tad zvao RBiH.’“

Šteficu Galić jako je naljutilo to što u citatu piše kako bošnjački civili nisu protjerani iz Ljubuškog. O tome se doista može razgovarati, pa i s pravom prigovarati, ali kakve to veze ima sa mnom? Naime, riječi koje mi Galić pripisuje nikada nisam napisao niti izgovorio. To je izvadak iz članka Jurice Gudelja „IDEAL SLOBODE Što danas simbolizira Herceg Bosna?“ objavljenom 24. kolovoza 2018. na portalu www.dnevnik.ba. Lako je provjeriti i utvrditi tko zapravo laže. Evo i poveznice: https://www.dnevnik.ba/…/ideal-slobode-sto-danas-simbolizir….

Ne tražim ispriku niti ispravak, takav zahtjev podrazumijevao bi barem relevantnost onoga od koga se traži. Ovaj osvrt napisao sam zbog javnosti kako ne bi više puta ponovljena laž postala istina. Jer, istina je doista „voda duboka“ teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista.“

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Javor Novak: Gdje ste sada drugovi, po profesiji, antifašisti?

Objavljeno

na

Objavio

Gdje ste sada drugovi, po profesiji, antifašisti? Gdje ste sada vi obilježavatelji i oblizatelji partizanskih i lažnih spomenika i lokacija? Gdje ste uhljebi za Milanovićevu nasmiješenu, prosperitetnu i znatiželjnu Hrvatsku? Gdje ste ponosni antifašistički Istrijani? Da li šutite zbog talijanskih mirovina?

Gdje su sada sisatelji proračuna, drugarica i drug, supružnici Radin? Gdje su mesići, goldsteini, krausi ili josipovići? Gdje je osuda od strane zvjezdastih, otužnih kumrovačkih Titovih performera? Gdje je sada zazivatelj brenda Tito u Hrvatskome zagorju, Hajdaš Dončić?

Gdje je nestala lijepa Josipovićeva zvijezda? Gdje je sada Titovo pripojenje Istre matici domovini? Gdje je SDP, a gdje glasoviti kapitalistički antifašist Linić? Je li se to, ali među Talijanima, ukazala ona stara Josipovićeva guja? A sada tretirana tek kao benigna pastrva?

Zar se nije trebala dići i zemlja i nebo i more? Zar se osuda talijanskoga fašizma nije morala zbiti i iz bratskog vam Beograda? Čuvara svih lažnih antifašizama i istinskih pravoslavnih fašizama.

Kako to da izumitelji novovjekog fašizma u Hrvatskoj, umotvorci tzv. puzajućeg fašizma sada šute kad je otvoreni (ne puzajući) fašizam neupitan? Kad se u Trstu slavi fašistički okupator komunističke Rijeke. I ne samo da se iredentistički slavi, već mu podižu i spomenik. Već se i tršćanski gradonačelnik ponosi tim otvorenim fašizmom. Kad se u Rijeci vijore okupatorske i fašističke zastave jednog zločinca D’annunzia. Iredentiste i važnog inspiratora kepeca, fizičkog i duhovnog, Mussolinija.

Gdje ste sada antifašisti? Gdje su sada pusići, stazići, klasići, jakovine, frljići i markovine? U kojem ste (ili čijem) Jajcu, špilji ili rupi? Zašto ne grmite?

Gdje ste sada antifašisti? Gdje ste famozni socijaldemokrati? Gdje ste sljednici Titove Jugoslavije, Titova ukupna djela i bratstva i jedinstva? Kakvo je bratstvo moguće kad je vama fašizam i dopustiv i moguć? Kako to slavite antifašizam a sada vam je fašizam prirodan? Logičan i normalan. Na tlu Trsta ali i Rijeke. Gdje ste moderni ljevičari? Šminkeri u laži.

ProvokacijeOvo nije marginalni grafit u nekoj pustopoljini, naručen, plaćen i odigran da bi se optuživalo Hrvatsku. To nije nasilje nekolicine navijača, ovdje grad Trst, slaveći, za vijeke vjekova podiže fašistički spomenik!

Tko bi za vas sada Istrijani, nikada Istrani, trebao odraditi osudu? U čijem se susjedstvu danas, 2019., odvija opaki fašizam…, a vi, ovako hrabro, šutite. Spomenici će vas se odreći.

Gdje ste svi vi manjinci od Pupovca i Kajtazija do Radina, sada? Zar eklatantni fašizam (trenutno u Rijeci i Trstu) nije vaš hitri i vječni, poduzetnički moto, okidač i biznis?

Kažete da ste sljedba herojskih partizanskih jedinica a gdje je sada vaše herojstvo pradjedova? Jeste li ih izdali? Jeste li pokopali pobjedu? Vaša je svjetla budućnost zgažena na najmračnijem suvremenu pitanju.

Na pitanju oko kojeg nema diskusije niti nejasnoća. Spomenik je podignut fašistu, zastava u Rijeci vijorila se kao fašistička, uhićeni su fašisti s majicama i simbolima. Ali vi, pravovjerni drugovi, samozvani čuvari naše luči, niste ni zucnuli, nekmoli se oglasili. Čak ni Pavičić splitski, ni Pofuk dežurni. A tako krupnim i opasnim vidite Keleminca i hrvatske branitelje.

Rijeka

Fašizam maršira Rijekom kako jučer tako i nedavno kada je predstavnik talijanske manjine u Hrvatskome saboru, Furio Radin, glatko i beposljedično, na opću sramotu, pozvao u Rijeku neupitnog fašistu Gianfranca Finija. Da li sada Radin šuti zbog toga? Da li je on hrvatski antifašist i talijanski fašist? Ili još ne zna? Ili je oboje upitno?

Gdje ste antifašisti, samozvanci i profiteri s državnoga proračuna? Zašto hermafroditski šutite? Što nalazite spornim? Što veleum od balvana pupovčeva smatra ovdje spornim? Zar ga ne smeta ovo novovjeko otkidanje od matice Jugoslavije? Zar mili mu partizani nisu ovim aktom talijanskoga fašizma u dva susjedna grada, povijesno pobijeđeni i dotučeni? Velebne su europske vrijednosti šaptom pale.

Gdje su hrvatski predstavnici u Europskoj uniji? Hoće li oni uložiti prosvjednu notu ili će pjevati falš? Kako europska Italija smije njegovati fašizam i čak presizati na drugu članicu EU?

Znam drugovi, tužni ste jer se ovakvim mračnim i prljavim manifestacijama ne može optuživati Hrvatska. Žao mi vas je. Ne možete nabijati Jasenovac na kolac. Ni NDH. A nije bilo ni poziva Za dom spremni. Zamislite. Nema ni omiljenog vam Pavelića. Ne možete tražiti ni osudu velikih okupljanja u Bleiburgu. Sve vama omiljeno upravo vam je ispalo iz ruku. Vi ste slučaj a ne antifašisti.

Jedino što je ostalo jest vaš neupitni fašizam koji se pokazuje u vašoj šutnji i vašem prešućivanju. U odobravanju. U izostanku bilo kakve vaše reakcije. Si tacitus…

Konačno, pa vi se, sada se to najljepše vidi, i ne borite protiv fašizma. Vi niste antifašisti. Vi ste antihrvati, vi se koprcate i borite protiv Hrvatske.

Javor Novak / HKV

 

20 fašista pokušalo doći u Rijeku s tri aviona

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari