Pratite nas

Komentar

Vjetar u glavi

Objavljeno

na

Notorni Aleksandar Stanković, glavni lutak HRT-a, po habitusu milicijski isljednik i njezin nedodirljivi manjinac, upravo po drugi puta, evo već u drugoj sezoni, doživljava nemjerljivu blamažu u toj istoj kući. I to baš na njezinome prvom programu (i opet) u udarnom terminu…

No, prije toga vrijedi reći kako se isti, u svojoj emisiji NU2, baš sve ove godine uredno brinuo (privatizirajući medij) da image Zorana Milanovića ostane što podnošljiviji pa ga je eto tako (i) danas, spremno ugostio. I to već po sedmi put.

I ne samo da ga je ugostio, nego mu je dao priliku da glagolja o svojoj želji da Hrvatska bude prosperitetna, nasmiješena i znatiželjna. Ma što to značilo. Dao mu je (opetovano) još jednu lavovsku priliku da ne govori o svojim najmračnijim rješenjima i odlukama, a koje je, znamo, Milanović, kao predsjednik Vlade RH, svojevremeno sramno (po)činio. Tako, u Stankovićevoj niski tema, mjesta nikako da nađe Milanovićeva strašna odluka poznata kao Lex Perković, piše Javor Novak/HKV

Isti, koji namazano ističe nekakvu modernu i prosperitetnu Hrvatsku, koji čak baca pijesak u oči pa povremeno govori o promašajima komunizma, branio je tada svim silama udbaške strukture i njezine vodeće ljude koji su nekad u Jugoslaviji, a zatim i u socijalističkoj Hrvatskoj bili na čelu službi koje su ubijale po inozemstvu. Usput i sasvim slučajno, baš i gotovo isključivo, Hrvate. Nakon što su odnedavna Perković i Mustač, nota bene, osuđeni u Muenchenu, Milanović nam danas tako nije ni stigao odfuflati što, nakon pravomoćne presude, sada duma o svojim katastrofalnim potezima kao predsjednika Vlade RH.

Kakva je dakle ta Milanovićeva nasmiješena i prosperitetna Hrvatska, kakav je taj njegov silan odmak od zločina komunizma, kad se kao predsjednik Vlade sramoti pred svojim građanima, ali itekako i međunarodno (jer to je jako odjeknulo) pred Europskom unijom i donosi abolirajući zakon (u pokušaju) kojim bi Perković i Mustač imali biti maksimalno zaštićeni te ostati u Hrvatskoj. Bi li ga ponovio?

Kakav je nadalje, taj budući predsjednički kandidat, koji uporno skriva svoju recentnu prošlost kano zmija noge? Ugovore koje je potpisivao u mraku od javnosti, radio za nekoga ili nešto a da baš ništa o tome ne znaju birači koji trebaju izabrati novog predsjednika RH? Kakva je priroda tih tajnih ugovora ako je Milanović u njima bio prisiljen potpisati i klauzulu kojom se obvezuje da ni o tim enigmatskim poslovima niti o svojim zakrabuljenim poslodavcima ne smije govoriti u javnosti? Kako s takvom mračnom hipotekom itko može vjerovati Milanoviću? A HRT-u i Stankoviću?

Milanović se naravno, tvrdo izbjegavajući odgovor na novinarsko pitanje, pokušava zaogrnuti poslovnim tajnama i poslovnim uzusima. To je jako lijepo da je isti tako zdušno i naglo postao jako poslovan, ali tajni poslovi i poslodavci i ugovori koji nose takve opskurne uvjete, jednostavno nisu dopuštena poputbina jednom budućem predsjedničkom kandidatu. Da bi birači mogli izvršiti svoju dužnost o svakome od kandidata, elementarno, moraju saznati što više. To je conditio sine…

Milanović se nadalje, pokušavao izmigoljiti tvrdnjama kako je sve bilo po zakonu, kako ima tvrtku, kako mu je plaća bila mala te kako je plaćao porez. Ma divno. Ukratko, napinjao se reći sve, osim onog najrelevantnijeg: za koga je to tako tajno radio i što je to tako važno, a skriveno (od)radio?

Kao što vidimo svakodnevno, svašta je u Hrvatskoj, nažalost, po zakonu. Pa se tako javno Hrvatsku može klevatati i za fašizam, i za ustašluk, i za pad u endehaziju, i za nekakvo famozno destabiliziranje političkih prilika u milom im regioonu. Čak se s tim Pupovčevim nakaznim tvrdnjama i provokacijama može ne samo proći nekažnjeno, nego se može, i to čak glatko, ostati djelovati u Vladi. Biti njezin važan koalicijski čimbenik! Na slavu i čast Anemičnog.

Milanović se tako, kao i notorni tzv. liberalni Vrdoljak (neki dan) može na Pupovčeve izjave jedva i osvrtati. A kad se osvrće njegovih osuda i zgražanja baš nigdje. Niti na jednu Pupovčevu blasfemiju od klevetanja. Milanović se prvo pokušao izmeškoljiti tvrdnjama kako nije vidio Pupovčevu izjavu u cjelini, a važan mu je, kaže, svaki zarez. Ma kako li je samo precizno zarezan. A što to govori o budućem kandidatu za predsjednika RH? Što nam je danas kazao, kad se upoznao sa svim dragim mu zarezima?

Zatim, kad se nakon dva tjedna napokon probudio i informirao se, o praškastog li ga sljepila, kazao je kako u nekim stvarima Pupovac ima pravo. Dakle netko tko želi biti državnikom, predsjednikom štoviše, sramno drži kako je javno klevetanje Republike Hrvatske nešto o čemu ovdje ima nešto istine, tamo možda (i to samo možda) nema ali uglavnom ta klevetnička izjava njemu prolazi!

I za kraj, evo početka. Stanković se još prošle godine debrijatelj čudećelo obrukao nekakvim uratkom kojeg se ne može zvati niti emisijom. Sve pod para-smiješnim naslovom „Vjetar u kosi“. Pitao me prijatelj čudeći se: „Ma kako nije pregorjela kamera ili pukla leća već za snimanja?“ A ja, s velikim suosjećanjem žalim montažera, kojemu je sav taj šrot došao na radni stol. I to u legitimnom terminu montaže.

Potpuna bezidejnost tog projekta, u kojem dakako Stanković čvrsto vjeruje kako mu scenarij nije potreban, a ni priprema razgovora, a niti odabir sugovornika, jerbo je njegova ingenioznost pregolemata, ne može biti drugo nego potpuni fjasko. I to dokumentaristi na HRT-u i te kako dobro znaju. No ne i sam sebi, umotvorno nenadmašni, protagonist. Maestro improvizator. Zato hvalim sve uključene što su Stankoviću uspjeli tako sjajno podvaliti. On je evo, i drugu sezonu te obvezno u udarnome terminu, umišljeno uvjeren kako radi emisiju. Štoviše putopis čak. Pa kad čovjek već to tako jako hoće… dajte mu (infatilnom?) da pjeva.

Ne bih ulazio u to jesu li ta njegova koturanja po asfaltu bila ujedno i plaćeni godišnji odmor (od strane tv pretplatnika) za cijelu njegovu obitelj, jer ako jesu, onda je to jedina korist od ove nezamislivo bezvrjedne, nazovi emisije. Njegovi kolege dokumentaristi na HRT-u, koji kažem, jako dobro znaju svoj posao, priredile su mu tako nemjerljivu blamažu. Koja traje. A ukupnu štetu radosno potpisuje Aleksandar Stanković. Jeste li vidjeli moj motor? A mene?

Pokazali su kako ama baš ni za što drugo Stanković nije sposoban. Perfektno. Ma svaka im čast.

Nastavi legendo, ustani samotorkotača pokatkad… i maši. Dugo maši svoj svojoj razdraganoj publici… i u stotoj epizodi. Vjetra u glavi.

Javor Novak/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Davore, lolo, misliš li ti da su građani Hrvatske mutavi?

Objavljeno

na

Objavio

Nije prvi put da nam naši „reformirani“ komunisti pokušavaju prodati „muda pod bubrege“. Na to smo navikli od 1945. do danas, a upravo nas predsjednik SDP-a uvjerava kako su on i njegova neokomunistička bratija jako dobro ispekli zanat kad su u pitanju laži i obmane, odnosno propaganda i specijalni rat i da u tomu ne zaostaju za kumrovečkim bravarom, Rankovićem, Đilasom i društvom.

Nakon što je prije nekoliko dana izbila afera oko sukoba interesa spomenutog lika koji je na čelu Partije (SDP-a), on se danas dosjetio kako doskočiti tomu – iako je famozno Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa jasno i glasno zaključilo da je u pitanju upravo to: dakle, sukob interesa – i objasnio nam kako „nije primio novac za stipendiju privatne poslovne škole već samo znanje te da i kad bi htio vratiti novac, ne zna kako bi to izveo, jer nije dobio novac.“

Zgodno i smiješno do bola.

No, da se vratimo na sukob interesa (moju omiljenu temu).

Ja kao dužnosnik neke političke stranke, odem primjerice, u neku firmu koja se bavi iznajmljivanjem automobila i dobijem gratis (besplatno) luksuzni BMW (ili kakvu drugu visoku klasu vozila), koristim ga dok mi treba (u visini najma od 263.000 kuna), vratim vozilicu kad dođe vrijeme i – nikom ništa.

Kad me tko pita, odgovor je jednostavan: Nisam dobio novac! Kuš! Što imate vi s time!?

Ili, odem u Dubai (privatno ili službeno – svejedno) i neki mi šeik iz čista mira (zbog lijepih očiju ili kakvog sličnog razloga) pokloni gratis ljetovanje u trajanju od desetak dana, po prilici vrijedno cca 263.000 kuna. Kad novinari to „iskopaju“ i pitaju me, ja se okomim na njih i uzvratim: „Pa što hoćete?! Nisam dobio lovu! Mrš marvo!“

Primjera bi moglo biti bezbroj, ali ne bih dalje.

Davor („domovine sin“) se do te mjere pravi nevješt da je to tragikomično. I uvredljivo za zdrav razum.

I nehotimice se sjetim pokojnog Miljenka Smoje, kad je u ono vrijeme „zlatnog doba komunizma“ jednom prigodom napisao:

„Ma nije meni krivo ća mi lažu, nego ća misle da im virujen“.

Eto, i uvjereni ljevičar Smoje je znao ponekad oplesti po svojim „drugovima“, što se Bernardiću i sličnim likovima ni u snu dogoditi ne može. Oni su zauzeti traženjem „ustaša“ i „fašista“ po Hrvatskoj (na vrata im dabogda došli – kad ih već toliko zovu).

I onda, dodaje još Davor („domovine sin“) gostujući na TV N1 (u emisiji „Novi Dan“):

„Cijeli sam život primao stipendije, mnogi u Hrvatskoj su primali različite stipendije, ali laž je da sam primio novac. Nisam primio niti kunu, niti lipu. Primio sam jedino znanje i znam da mi nije olakotna okolnost to što sam stekao znanje, a ne novac“.

(Vidi: https://kamenjar.com/bernardic-nisam-primio-novac-ne-mogu-ga-niti-vratiti/; stranica posjećena 11.11.2019.)

Ne znam u kojoj je školi to bilo i što je Bernardić završio, ali što se znanja tiče, mirne duše mogu reći da je tih 263.000 kuna bačen novac. Možda dečko ima neke skrivene talente, ali, bogme, ono što javno prezentira je blago rečeno – katastrofa. Uz sve to, toliko je mentalno ograničen i patijski usmjeren da mi je prosto nevjerojatno da mlad i obrazovan čovjek ima tako ozbiljan defekt.

Naš Davor („domovine sin“), cijeloga je života primao stipendije, kako sam kaže.

To zacijelo može značiti samo kako je bio ili jako važan državi i društvu, dakle, izuzetno talentirani učenik i student s vrhunskim ocjenama (genijalac koji je sve oko sebe bacao u sjenu – neka vrsta Einsteina), ili je iz nekog drugog razloga kroz cijelo vrijeme obrazovanja bio na državnim jaslama – recimo, kao pripadnik privilegirane, povlaštene kaste.

Koliko vidimo, genijalac zacijelo nije. Imate pravo pogađati (ako vam je baš do toga) zašto su mu državne jasle bile na usluzi.

Podsjetimo na kraju (ipak):

„Povjerenstvo za sukob interesa utvrdilo je da je Davor Bernardić povrijedio načelo transparentnog djelovanja iz Zakona o sprečavanju sukoba interesa, kada je 2014. prihvatio stipendiju visoke poslovne škole Cotrugli u iznosu od 263.000 kuna.“

(Vidi: isto – )

I sad ja pitam:

Kako to da je za Tomislava Karamarka bila dovoljna i sumnja da mu je supruga bila u eventualnom sukobu interesa i da ga se na temelju toga otjera s mjesta potpredsjednika Vlade i eliminira u mogućem dolasku na čelnu poziciju izvršne vlasti u državi, a naš se skojevac Davor Bernardić tako bahato i prepotentno izruguje i Povjerenstvu i javnosti i podcjenjuje inteligenciju svih nas?

Dakako da je moguće, kod nas je sve moguće kad su djeca komunizma u pitanju.

Hrvatska je posljednja oaza komunističko-staljnističkog mentaliteta u Europi.

Tko to ne zna ili ne vidi, ili je njihov ili mu nešto s glavom nije u redu.

Zlatko Pinter

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Bruno Petković: Za Index ne dajem ništa! (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Zanimljiva snimka pojavila se na društvenim mrežama. Brunu Petkovića zaustavili su novinari i zatražili izjavu.

“Za koga?”, pitao je Petković, a novinari su se redom predstavili.

“Indexu ne dajem ništa. Oprostite. Nije ništa protiv tebe osobno”, odgovorio je Petković.

“Dobro, ali ja sam poslan ovdje, moram odraditi. Hoćeš mi reći razlog možda?”, viknuo je novinar dok je Petković išao prema autobusu, ali nije dobio odgovor.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

HAHAHAHAHAHA Unatoč 2 asistencije, potez dana Brune Petkovića. Svi za jednog, jedan za sve!!! Bravo dečki! 🔵 #samoDinamo

Objavu dijeli Gnk Dinamo Zagreb (@dinamozag)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari