Vrijeme je da se ponešto kaže o navali migranata na Hrvatsku. Te migrante, namjerno ih postavivši na samu granicu usmjeravaju u Hrvatsku bosanskohercegovačke sužbe zadužene za rasterećenje Bihaća od tih ljudi.
Šalju ih u odredima. Da su to pojedinačni pokušaji nebi ih bilo po 70-80 u odredu, što odgovara veličini pješačke satnije. Prvo ih se moglo naći po grupicama od 3-4, najviše 5-6, onda su počeli po 20-30, red veličine pješačkog voda, a sada navaljuju kao satnije. I zašto onda napadaju naše policajce da se moraju oružjem zaštititi.
Zato jer ih ima, a u mentalitetu tog, reći ću nekulturnog naroda, postoji hrabrost mase. Ako ih ima hrabri su, a ako ih je malo onda su manji od makova zrna.
Ima tu još jedna važna stvar koju bi trebali znati prije svega oni odgovorni za sigurnost naših granica i za dobrobit hrvatskog naroda u BiH.
Naime, Vučjak koji kao selo više ne postoji bilo je čisto hrvatsko selo koje je iseljeno zajedno s Baljevcem kada se radio megalomanski aerodrom Željava.
A ono što je još važnije, uz Vučjak nadomak je Zavalje, središte župe u kojem živi podosta Hrvata, a još više Hrvata živi u Velikom i Malom Skočaju koji pripadaju istoj župi.
Migranti njima doslovno vise na vratu i ne daju im mirno živjeti.
U Bihaću inače još ima hrvatskih naselja kao i katoličkih župa s tim da ova Zavalje još uvijek spada u gospićko-senjsku (nekada riječko-senjsku) biskupiju jer je taj kraj do 1953. pripadao Hrvatskoj, a onda ga je nekakva komisija Moše Pijade bez ikakvog pitanja pripojila Bosni i Hercegovini.
Bihaćka katolička župa gdje su Hrvati najbrojniji u naselju Žegar i Vedro Polje, a ostalo ih je dosta i u Kraljama, Golubiću te Bakšaišu pripadaju banjalučkoj biskupiji.
Svi su oni žrtve ovog nedostojnog upravljanja krizom, a najveće su žrtve stanovnici Zavalja, Velikog i Malog Skočaja te pograničnih hrvatskih mjesta koji se na to vežu, pa i onih dalje.
Anton Kukuruzović
Sukob migranata kod Bihaća, ubijen devetnaestogodišnji Pakistanac