Zašto Mussolini ima grobnicu u sred Italije, a Pavelićevo ime se ne smije ni spomenuti?

Tihomir Dujmović otvara pitanje odnosa prema totalitarnim nasljeđima u Hrvatskoj i Italiji, uspoređujući tretman Benita Mussolinija s odnosom hrvatske politike i medija prema ustaškom nasljeđu.

Polazeći od aktualne polemike izazvane izjavama saborskog zastupnika Josipa Dabre, Dujmović tvrdi da u Hrvatskoj ne postoji dosljedno i jednako suočavanje s komunističkim i fašističkim zločinima, nego selektivna primjena moralnih i političkih kriterija:

ZAŠTO MUSOLINI IMA GROBNICU U SRED ITALIJE, A PAVELIĆEVO IME SE NE SMIJE NI SPOMENUTI?
ZATO JER JE TALIJANSKA LJEVICA EUROPSKA, A HRVATSKA BALKANSKA!

Naravno da Dabri ova provokacije nije trebala, da je blesava, ograničena, štetna i što je najgore, slasna je hrana najčešćoj predrasudi da je hrvatski desničar primitivan, uglavnom pijan, neobrazovani divljak koji kad ne puca po livadi, pjeva o Paveliću i ustašama!

Najgore od svega je to da svaka ovakva ili slična idiotarija dramatično smanjuje mogućnost bilo kakvog trezvenog razgovora o ovoj široj temi o kojoj se ima što progovoriti. Krenimo od početka.

Moderna Hrvatska počiva na odbacivanju dvaju totalitarizama prošlog stoljeća: komunizma i fašizma i tu pjesmicu svi recitiraju punih 30 godina. No, Hrvatska za razliku od praktičkih svih drugih zemalja u kojima je vladao komunizam, uopće nije odbacila komunističko nasljeđe.

Mi nemamo muzeja komunističkih strahota kao druge države,(prošle su skoro dvije godine da nam je Bartulica obećao muzej, ali nema ga ni na vidiku), mi nismo ukinuli imena ulica ne samo Josipu Brozu, mi nismo označili stratišta komunističkih zločina, niti ih realno istražujemo, a ima ih ravno 1400 širom zemlje, mi u Rijeci obnavljamo Titov brod, ali na Golom otoku nemate ni jedno obilježje da je to bio jedan od najstrahotnijih komunističkih logora, gdje su ljudi jer više nisu mogli izdržati torturu skakali u more sa kamenom oko vrata!

Kako se možete kititi pojmovima antifašizma, a faktički zabranjivati da se Goli otok dostojno označi kao stratište? Što je antifašističko u tome da ne dopuštate ni dan danas uređenje tzv. ustaškog groblja na Mirogoju? Napokon, gdje će vam duša kad dvije stotine tisuća pobijenih bez suda u Sloveniji nemate snage pokopati u Hrvatskoj? Dvoličnosti, ime ti je hrvatska ljevica, u kojim god strankama bila!

Godine 2020 predstavnici svih zemalja istočne Europe u kojima je vladao komunizam bili su pozvani u Washington da ceremonijalno potpišu jednu izjavu u kojoj stoji da 1945 nisu doživjeli nacionalno oslobođenje, već da je taj dio Europe pao pod komunističku okupaciju. Sve zemlje od Litve do Bugarske su izjavu potpisale osim Hrvatske i Slovenije! Pametnom dosta!

Na nedavno održanoj prezentaciji knjige slovenskih autora o prikrivenim grobištima komunističkih zločina u Sloveniji gdje leže stotine tisuće Hrvata, najprije se nisu pojavili mediji. Došao je Večernji list, HTV i poneki portal.

Većina mainstream medija se uopće nije pojavila. A podastrijeti su najkonkretniji mogući podaci o najmanje stotinu tisuća ubijenih Hrvata. Kako ćemo razgovarati o povijesti kad se odbija uopće čuti drugu stranu medalje? Nije li baš to prava revizija povijesti?

Kad bi u ovoj državi postojao neki moralni bonton, ta bi činjenica medije koji su ovo ignorirali, za sva vremena diskvalificirali. Na promociji se nije pojavio niti najveći dio ljevice. Ni oni ne razumiju da odbijanjem golih činjenica o povijesti njihovih ideoloških prethodnika koje oni tako srčano zagovaraju i baštine, zapravo šire stare krugove mržnje.

Odavno sam napisao da je za istinsku pomirbu bilo nužno da predstavnici ljevice, svake desete veljače zapale svijeću na grobu Alojzija Stepinca. Kojeg su uhitili, zatočili i na kraju ubili.

Nisam nikada vidio Račana u katedrali gdje pali svijeću desete veljače na dan Stepinčeve smrti. Ako to ne radite, vi realno od zločina svojih predaka ne dižete ruke. Ako ljevica nije ta koja će inicirati da se kosti nevino ubijenih tisuća i tisuća Hrvata u Sloveniji i to od ruke njihovih komunističkih uzora, prenesu u Domovinu, onda to nije antifašistička ljevica, onda je to bila i ostala ljevica crvenog terora.

Na razini simbola, netko se morao naći svih ovih godina u SDP-u da svake godine u Hudoj jami jednako kao na Daksi kleknu i zapali svijeću. Pokazujući tako svoj istinski antifašizam! Kako se to ne radi, ta naša ljevica niti je ljevica, niti je antifašistička, niti je hrvatska. Ona se ovim nečinjenjem deklarira kao stara Titova jugoslavenska komunistička partija.

Ta ljevica slova nije progovorila kad se ispostavilo da Porfirije pjeva četničke pjesme, ta ljevica nikad nije zatražila da se mauzolej jednog dokazanog zločinca makne, kad se ispostavilo da su srpske kulturne organizacije tiskale panegirik knjigu o tzv. krajini, nije Hrebak rekao: sad je dosta! Nije to rekao ni kad se o tvorcu Memoranduma SANU radio simpozij u sred Zagreba. Ne! Samo i jedino kad se radi o ustaštvu, točno kako je Tito učio, svi njegovi učenici ustaju kao po komandi! To je čisti refleks iz komunizma. Dresura! Ustaštvo i hrvatski šovinizam se vidi na sve strane, „a ima i pojava srpskog“, tako su glasile komunističke fraze!

Ako Hrvatska uistinu poštuje europske deklaracije ona će osuditi oba totalitarizma na način da će zabraniti insignije jednog i drugog što se događa u kompletnoj istočnoj Europi. Ili će liberalno, dopustiti i jedno i drugo. Ali prije toga mora iskopati komunističke žrtve, educirati narod i otkriti punu istinu. Da bi se vidjelo zašto oba totalitarizma idu u istu rečenicu.

Hrvatski mediji će o svakoj temi kad im to odgovara, prenositi europska iskustva, da nam daju poduku, ali nikad neće pokazati kako je primjerice Italija riješila svoje slične probleme. Kako se dakle Italija, zemlja koja je „izmislila“ fašizam, suočava sa prošlošću?

Pogledajte njihova rješenja i pogledajte ovaj padavičarski duh koji vlada na hrvatskoj ljevici i vidjeti ćete do koje razine smo mi zlostavljani u tom ideološkom teroru iste te ljevice.

Naime, u jednom malenom gradiću Predappiju, jedva 50 kilometara od Bologne, nalazi se obiteljska grobnica obitelji Mussolini gdje je pokopan otac talijanskog fašizma, Benito Mussolini. Tamo svake godine dolazi oko 70 tisuća ljudi na njegov grob, sve je legalno, civilizirano, normalno.

Da stvar bude gora po Daliju i hrvatsku ljevicu, Mossolini nije tamo od kad je ubijen, njegovo tijelo je tamo preneseno 1957 godine. Zamislite, što bi se dogodilo da je netko 14 godina nakon njegove smrti zatražio da se tijelo Ante Pavelića prenese u njegovu obiteljsku grobnicu? Ma i danas da netko to zatraži ili i napravi, Dalija bi ga na svojim rukama odnijela natrag u Madrid!

Na obiteljskom imanju gdje je Mussolinijeva grobnica, imate niz za naše prilike nevjerojatnih detalja. Naime, u kripti se u posebnim kutijama čuvaju ni manje ni više nego hlače uzete s njegovog tijela nakon ubojstva i par čizama skinutih s njega i sve je to stavljeno u posebne kutije koje stoje kraj kripte.

Tu je čak i komad Mussolinijevog mozga. Tamo su ga dostavile američke tajne službe koje su na obdukciju uzeli uzorak njegova mozga ne bi li ustanovili neke moždane devijacije na tom mozgu obzirom na strahovite zločine koje je naredio.

Kako nisu pronašli nikakve dokaze da je bio medicinski degenerativan, taj je uzorak vraćen obitelji i nalazi se u istoj prostoriji, u jednoj drugoj kutiji, tik uz kriptu. I sve se to događa u mjestu na kojem je zadnjih 40 godina ljevica bila na vlasti, tek su nedavno izgubili izbore. I sve se to događa u državi koja je „izmislila“ fašizam!

Dakle, sve te godine dok se grobnica uređivala, kad je njegovo tijelo tamo dovezeno, kad su se ove faktički relikvije stavljale oko groba, a deseci tisuća Talijana svake godine dolazile na njegov grob, na vlasti u tom mjestu je bila-ljevica! Vidite, to se zove europsko suočavanje sa prošlošću.

Jeste li ikada čuli da Italiju netko proziva zbog ovoga? Je li ikada itko Italiji zbog ovoga prijetio kaznama, prozivao ju i napadao? Nije li Italija jedan od stupova Europe? Po našim mjerilima i praksi, Talijani bi trebali svake godine uhititi 70 tisuća ljudi koji idu na Mussolinijev grob.

Sjetite se kakav su tretman godinama imali svećenici koji su držali misu za Pavelića i usporedite je sa ovom talijanskom praksom i vidjet ćete da mi živimo u mentalnoj neokomunističkoj Jugoslaviji. Samo imamo „papire“ na hrvatsku državu.

A pogledajte sad tko nama moralizira. Zagovornici partizana i antifašizma koji je bez ikakvog suda ubio gotovo dvije stotine tisuća ljudi. Oni se usude moralizirati! I oni su ustoličili praksu da i danas možete nositi crvenu zvijezdu kad i gdje hoćete, ali kad viknete za dom spremni, već vidite rotirke policijske ophodnje.

Postavlja se pitanje jesu li talijanski antifašisti „zaspali na straži“? Ne, nego su na višem stupnju razvoju od naših partizana! Oni nisu ideološki kanibali.

Gradonačelnik spomenutog grada na ovu temu kaže: “Mi nismo fašisti, ali od naše povijesti, pa i njenog fašističkog dijela ne možemo pobjeći“. Dalija bi ga dala još danas uhititi, da može. Zašto se Talijani dakle mogu izdići iznad najnižih strasti, a Hrvati ne mogu? Zato jer je Tito učio drugačije, a doza je još prejaka, samo zato.

Gradonačelnik istog ovog mjesta poučava da je fašističko znakovlje zabranjeno, ali je trgovina fašističkim znakovljem dopuštena. Takav je talijanski zakon.

Sad pogledajte talijansku praksu i našu. Pogledajte kako se kod nas vidi dominantni stari partizanski nerv, komunistička neshodljivost, patologija i mržnja, pogledajte talijansku praksu. Nemam drugog objašnjenja od: niži stupanj razvoja! Jer mi zapravo pričamo o grobovima, o mrtvim ljudima, o osnovnom ljudskom dostojanstvu, o gradnji društva koje nije u stalnom verbalnom građanskom ratu.

Ne može na te teme stalno imati metak u cijevi! Da smo definitivno na nižem stupnju razvoja, svjedoči činjenica da se o Mussoliniju može danas u sklopu suočavanja sa prošlošću govoriti čak i afirmativno, pa je to napravila nitko drugi nego prva dama Italije koja je svojedobno izjavila, a i hrvatski tisak prenio:“ Sve što je Mussolini napravio, napravio je za Italiju, a to nećemo pronaći kod današnjih političara“.

Naravno, ne moramo se slagati, ali na ove riječi bi se kod nas tražili izvidi DORH-a! Inače, kad smo kod Meloni, njena stranka, „Braća Italija“, je u svom logotipu stranke zadržala simbol nekadašnje neofašističke stranke „Talijanski socijalni pokret“ koju su osnovali nekadašnji Mussolinijevi lakeji, a to je plamen u boji trobojnice.

Stranka pak „Nacionalna alijansa“ u kojoj je Meloni bila, pa izašla, dala je donaciju od 120 000 eura za rekonstrukciju spomenute Mussolinijeve kripte.

Naravno da je Mussolinijeva unuka Rahele bez osobite stigmatizacije aktivna članica Melonijeve stranke i pri tom je bila vijećnica u Rimskoj skupštini. I za kraj još i ovo.

Davne, 1924 godine u općini Pietrasante u Toscani, Benito Mussolini je izabran za počasnog ¸građanina tog mjesta. Općinsko vijeće nikada nije dopustilo da ga se izbriše sa popisa počasnih građanina tog mjesta. Zadnji pokušaj je bio 2022, ali nije uspio.

A pogledajte sad tu prijetvornost i dvoličnost našeg IDS-a! Fantastično je naime da nikad nismo čuli Furia Radina ili nekog IDS-ovca da skaču na noge zbog ovih rješenja, premda je Mussolini harao i Istrom, ali kad čuju Dabru da pjeva, padaju u nesvijest. Dvoličnosti, ime ti je ljevica!

Tihomir Dujmović