Pratite nas

Vijesti

Žrtve Burića štale u Garevcu pouzdano dokazuju postojanje ‘posavskog Bleiburga’.

Objavljeno

na

Žrtve Burića štale u Garevcu pouzdano dokazuju postojanje posavskog Bleiburga. O tim događajima i tragediji Hrvata Bosanske Posavine piše u Marko Babić u knjizi „Bosanskoposavski Bleiburg : žrtve Burića Štale u Garevcu“. Od 545 ubijenih zarobljenih vojnika (od toga 76 izvedenih iz bolnice u Prudu), čak 246 ubijenih je Hrvata iz sela Garevac pokraj Modriče.

Do travnja 1945. i ulaska partizana u Bosansku Posavinu, te partizanskih pokolja, Hrvati Bosanske Posavine konstantno su stradavali i bili ubijani od četnika u razdoblju od 1941.-1945. godine.

Brojni zločini četnika obilježili su život Hrvata Bosanske Posavine u II. svjetskom ratu od samog početka u travnju 1941. i pokolja u Derventi, a još veću tragediju hrvatski narod tog kraja doživio je dolaskom partizana koji su počinili brojne pokolje nad civilima i zarobljenicima ovog hrvatskog kraja. Kada su u travnju 1945. partizani ušli u Bosansku Posavinu, počeli su masovni zločini nad Hrvatima ovog kraja.

Derventa i pokolji četnika još u travnju 1941. godine

Tako već tijekom travanjskog rata 1941. Bosanska Posavina je imala svoje žrtve. Poglavito je stradala Derventa i njezina okolica. Srpski su vojnici 12. travnja 1941. umorili: Peju Matijavića, Jozu Krijana, Niku Principa, Jozu Kljajića, Matu Glavaša, Iliju Kozinu, te Anđu Sušić i njezinu šestogodišnju kći Anicu. Sutradan, 13. travnja 1941., četnici su ubili: Blaža Kovačevića, Stipu Zirduma, Luciju Koljan i njezinu majku Mariju, ženu Jakova Miloša iz Dervente, Šimu Markanovića i Anku Orozović. Jelku Ravlić četnici su smrtno ranili: umrla je nakon što je bespomoćna iskrvarila. Dva dana prije, 11. travnja 1941., srpski kapetan Marušić strpao je u zatvor u Derventi sedmoricu Hrvata, koje su četnici sutradan pobili. Računa se da je u danima nakon proglašenja NDH, u Derventi i njezinoj okolici od srbočetnika stradalo najmanje dvadesetpetero Hrvata, uglavnom civila.

Brojna pustošenja četnika i partizana u Bosanskoj Posavini ostala su nezabilježena, jer se o tim pokoljima nije smjelo, pod prijetnjom zatvora, govoriti čak 45 godina. Žrtve – Hrvati – morali su šutjeti.

Zločini četnika i partizana u Odžaku i okolici

No, ipak ostalo je dosta toga i zapamćeno. Usporedbe radi, četnici su ubili u II. svjetskom ratu 158 osoba u odžačkom kraju, a partizani krajem rata i nakon prestanka rata 1.754 osobe (preživjeli svjedoče da su brojni četnici pred kraj rata umjesto kokarde stavili petokraku na kapu).

Dokumentarni film Marija Raguža „Odžak – Pouka povijesti“ govori o zločinima četnika i partizana nad Hrvatima Bosnaske Posavine. Film je gledatelje ostavio bez daha. Kroz svjedočanstva preživjelih, film govori o stradanju Hrvata odžačko-modričkog kraja koncem II. svjetskog rata.

Bosanski Šamac, Hasićani i Tišina

Prošlost hrvatskog naroda općine Bosanski Šamac iznimno je duga i bogata događajima, ali mnogi od tih događaja, sve do današnjih dana, ostali su obavijeni velom tajni.
Jedan od tih, za sudbinu hrvatskoga naroda bosanskošamačke općine iznimno važnih događaja, zbio se krajem Drugog svjetskog rata, na Uskrs 1945. godine. Krvavi uskršnji događaj o kojemu se desetljećima nije smjelo pričati, kojega nije bilo preporučljivo čak ni spominjati, a još manje ga proučavati ili istraživati.

Mlađi čitatelji zasigurno će se pitati zašto se o tom događaju nije smjelo pričati, zašto ga se nije smjelo proučavati ili istraživati?, piše hasicani.com.

U desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, komunistički režim činio je sve da se četnički zločini počinjeni nad Hrvatima što više prikriju i umanje, što je i razumljivo kada se zna da su na čelu tog represivnog sistema bili uglavnom isti ljudi koji su zločin i počinili.
Prikrivanje i umanjivanje četničkih zločina najefikasnije se provodilo metodom „brisanja prošlosti“. Na sve se načine nastojalo iz pamćenja hrvatskog naroda izbrisati prošlost, pa čak i samo sjećanje na nju – a sve zato da bi se jednoga dana, u “nekim boljim vremenima” što lakše i bezbolnije nastavilo tamo gdje se, u jednom trenutku povijesti, stalo.

A ta vremena su, svjedoci smo, gotovo pola stoljeća kasnije i došla.

Zločin koji je nad hrvatskim narodom bosanskošamačke općine izvršen na Uskrs 1992. godine, bio je samo repriza zločina počinjenog na Uskrs 1945. godine!

Četnički napadi na hrvatska sela općine Bosanskog Šamca u razdoblju 1941.-1945. bili su skoro svakodnevni, a jedan od najsnažnijih izveden je dana 4. siječnja.1945. godine. Sela su napadnuta iz više pravaca, a glavnina udara bila je na Gornji Hasić, iz pravca Kruškovog Polja. Napad na Donji Hasić i Hrvatsku Tišinu izveden je iz pravca srpskih sela Crkvine i Škarića (slučajno ili ne, istom taktikom se poslužilo i u nedavnom ratu, 1992. godine. Povijest se ponavlja!). Napad je od strane branitelja dočekan spremno i organizirano, u cjelini je razbijen i odbijen, nakon čega su se četnici, uz velike gubitke u ljudstvu, povukli i primirili. Barem na neko vrijeme.

Točnije, sve do Uskrsa 1945. godine.

Nakon što su sredinom travnja 1945. zauzele Hasiće i Tišinu, združene partizanske i četničke jedinice sve snage su preusmjerile na grad Bosanski Šamac. Kada je postalo jasno da ista sudbina koju su doživjeli Hasići i Tišina očekuje i Šamac, izbjeglo stanovništvo spas je potražilo u selu Prudu.

Garevac i Burića Štale – masovno ubijanje i klanje 545 zarobljenih vojnika NDH

Borbe za Prud trajale su još tjednima, a njegovim padom uslijedilo je još jedno, ovaj put još veće krvoproliće: mnogi Hrvati, uglavnom civili koji su se dotad sklanjali po podrumima kuća i koji ni na koji način nisu sudjelovali u borbama, zaklani su ili strijeljani bez ikakvog suda ili osude, a najveći “zločin” im je bio taj što su Hrvati.

Glavno stratište za likvidaciju bila je bara Starača u Prudu, gdje je noževima, sjekirama, maljevima i čekićima ubijeno više desetina Hasićana. U Prudu su ubijene stotine civila i zarobljenih vojnika.

Na posavskom ratištu 1945. predalo se partizanima 628 vojnika NDH. Nakon predaje oni su zatvoreni u Burića štalu u Garevcu iz koje je izvedeno i masakrirano 545 zarobljenih vojnika. O toj hrvatskoj tragediji i partizanskim zločinima u Garevcu do sada se vrlo malo pisalo. U knjizi  „Bosanskoposavski Bleiburg“ taj dio temelji se na svjedočenju Marka Marića, koji je preživio pokolj zatočenika u Burića štali. Analizira se tematska literatura o II. svjetskom ratu i poraću i zaključuje da je ona, glede Bosanske Posavine, manjkava i nepouzdana.

Ovaj dan pokolja obilježava se u selu Garevac kod Modriče. Ubojstvo 545 zarobljenih vojnika, među kojima je bilo i 76 ranjenika i bolničara iz bolnice u Prudu. Od tog broja, iz samog Garevca bilo je 246 ubijenih Nakon predaje 628 hrvatskih vojnika partizanima, uz obećanje da će im biti pravedno suđeno, oni su bili zatočeni u Burića štali u Garevcu od 23. do 28. svibnja 1945. godine. Međutim, umjesto bilo kakvog suda, odatle su u skupinama odvođeni u obližnje šume gdje su na okrutan način ubijani i potom bacani u rijeku Bosnu…

Masakriranje ranjenika u Prudu i zarobljene vojske zatočene u Burića štali jedna je od najvećih zločina II. svjetskog rata uopće. Knjiga je istodobno prinos Posavskom žrtvoslovu II. svjetskoga rata i poraća. Ona donosi statističke podatke o broju žrtava za 178 posavskih naselja, sadrži statistički pregled za 10.111 hrvatskih žrtava po posavskim župama, ali utvrđeni broj žrtava nije konačan.

Žrtve Burića štale u Garevcu pouzdano dokazuju postojanje posavskog Bleiburga.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Milanović: Hrvatska vojska je dio hrvatske tradicije i bez vojske Hrvatska ne bi ni postojala

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović u povodu 29. obljetnice Oružanih snaga RH rekao je u četvrtak kako je Hrvatska vojska dio tradicije i da bez vojske Hrvatska ne bi ni postojala.

“Dvadeset i devet godina u životu jedne mlade nacije s dubokim korijenima već je pomalo tradicija. Hrvatska vojska je ne samo institucija, nego ovakva kakva jest, kako izgleda, kako je odjevena i kakvo oružje nosi, već je polako dio hrvatske tradicije”, poručio je Milanović prilikom svečanog prijema u prigodi obilježavanja Dana hrvatske vojske i Dana hrvatske kopnene vojske.

Tradiciju ne treba izmišljati, dodao je, imamo onu prastaru i onu novu i na nju možemo biti ne samo ponosni, već i zadovoljni onime što smo napravili, ali nikada do kraja. Istaknuo je da se moramo sjetiti i biti vječno zahvalni onima koji su dali život za našu zemlju. Kako je rekao, Hrvatska bi bez diplomacije, bez obzira koliko je važna, postojala, ali bez vojske ne bi.

U diplomaciji se nije ginulo, u uredima nije dobivalo rane, u vojsci se ginulo, rekao je predsjednik.

“Hrvatska vojska je tu, prije svega da brani Hrvatsku, narod, teritorij i interese onako kako ih demokratska hrvatska vlast, izabrana demokratskim načinom, uz sudjelovanje svih društvenih sudionika zacrta i kako građani ove zemlje odluče”, rekao je.

Dodao je da demokracija, moderno zapadno društvo, njegove vrijednosti te tradicija – vojska, obitelj, ali i vjera i crkva za one koji vjeruju, svaka na svoj način, ali povezane čine totalitet i hrvatsku posebnost. Rekao je da se i da se mora ulagati u vojsku, opremu i njezine ljude kako bi oni bili što bolji.

Osvrnuo se i na obilježavanje Dana državnosti te je rekao “koji god to dan bio, sve su to nekako isti dani, istog razdoblja u kojem su nastajale moderna Hrvatska i Hrvatska vojska”.

Dodao je da tradicija vojske ne počinje od nule, ali da ju ne treba tražiti u prošlim vremenima “jer to dijeli hrvatski narod i tu nikada dogovara neće biti”. “Naša državnost kada je vojska u pitanju, počinje upravo onda kad ste vi osnovani”, poručio je predsjednik okupljenima.

U prigodi svečanog obilježavanja, Počasno zaštitna-bojna izvela je novi standard svečanog pozdrava u kojemu se prvi puta koristi puška hrvatske proizvodnje – višenamjenska hrvatska strojnica VHS-D2.

Na svečanom prijemu promaknuo je djelatne generale Oružanih snaga. Tako je u čin general pukovnika promaknut general bojnik Mladen Fuzul, u čin general bojnika promaknuti su brigadni generali Tihomir Kundid, Ivica Olujić, Denis Tretinjak te Krešo Tuškan. U čin brigadnog generala, promaknuti su brigadiri Tomislav Galić i Željko Ljubas, dok je u čin komodora promaknut kapetan bojnog broda Milan Žunić.

Milanović je danas prisustvovao obilježavanju Dana hrvatske vojske i Dana hrvatske kopnene vojske na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman” te je uručio činove i pohvale pripadnicama i pripadnicima Hrvatske vojske.

Hranj: Hrvatska vojska stvorena je iz ničega

Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Robert Hranj podsjetio je da je prošlo 29 godina od dana kad se Hrvatska vojska, tada Zbor narodne garde, postrojio i prvi put predao prijavak vrhovnom zapovjedniku.

“Hrvatska vojska tada je stvorena praktički od ničega, razvijala se u ratnim vremenima, uspjela je obraniti domovinu i uspjela je pobijediti u nametnutom nam ratu”, rekao je Hranj. Dodao je da su se razvoj i modernizacija hrvatske vojske nastavili kroz NATO i Europsku uniju, gdje je Hrvatska vojska dala nemjerljiv doprinos u ostvarenju važnih strateških ciljeva.

“Hrvatska vojska će se i dalje nastavljati modernizirati usprkos svim poteškoćama s kojima se svakodnevno susrećemo. Svi projekti modernizacije i dalje su validni i vjerojatno ćemo ih malo odgoditi zbog ove krize, ali od ničega ne odustajemo”, poručio je Hranj. Istaknuo je da su najveća vrijednost Hrvatske vojske upravo njezi ljudi u koje treba ulagati.

Jazz orkestar Hrvatske vojske pod vodstvom bojnika Davora Dropulića izveo je pjesme “Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj” Daleke obale, “Moja Domovina” Hrvatskog Band Aida, “Dajem ti srce” Doris Dragović te “Tvoja zemlja” Vice Vukova.

Na svečanosti je sudjelovalo 150 državnih i vojnih uzvanika. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Braniteljske udruge reagirale na članak u srpskim Novostima o Zoranu Marasu

Objavljeno

na

Objavio

Čast čovjeka štiti se od rođenja do smrti. Sintagma je koju često koristi pravo kao znanost.

Svjedočimo kako to u Hrvatskoj i nije tako, iako bi trebalo biti. Svjedočimo i kako pojedini mediji nisu na raspolaganju javnosti zbog svrhe postojanja nego zbog čiste manipulacije. U opisu informiranja srpskog narodnog vijeća stoji kako je „samostani srpski tjednik Novosti novine općeinformativnog karaktera, koje prate i kritički pišu o svim relevantnim političkim, društvenim i kulturnim događajima u Hrvatskoj, regiji i svijetu.” Ne bi to bilo ništa čudnog da im podršku ne daje Savjet za nacionalne manjine Vlade RH kojeg smo ove godine financirali sa 43.395.000,00 kn, dok se sama tiskovina obilno opskrbljuje povećim iznosom novca nas poreznih obveznika u iznosu od nekoliko milijuna kuna točnije 3, 6 milijuna kuna godišnje.

Novinarska etika navodi kako novinari trebaju izvještavati prije svega istinito, pošteno, točno, uravnoteženo i nepristrano.

Zoran Maras je dragovoljac, pripadnik specijalne policije iz Domovinskog rata, kojem ova država može jedino zahvaljivati za žrtvu koju je podnosio u obrani Hrvatske od krvave srbijansko četničke i JNA agresije. Umjesto toga mi imamo nadripiskarala u nadrinovinama koja udaraju po svima kojima je Hrvatska bila, jest i ostat će na prvom mjestu. Ovo nije prvi put da su se srpske Novosti okomile na predsjednika Udruge specijane policije iz Domovinskog rata. Osvrćući se na članak srpskih Novosti naslova „Ubojstva bez ubojica“ od 22.svibnja 2020.godine u kojem je iz najave svima jasno kako je to novinarski atak na jednu osobu, a svjesni činjenice kako je Zoran Maras oslobođen djela koje mu se stavljalo na teret ostali smo zgroženi kako se u članku gaze ustavna prava i još ponavlja kako to nije prvi put da čine.

Ni to nije dovoljno novinaru srpskih Novosti poznatom po nasrtanju na hrvatske branitelje i hrvatsko općenito i to za naš račun, jer mi smo oni koji izdvajaju novce koje država šakom i kapom dijeli temeljem navodnog javnog interesa. Ove novine sposobne su za svakojake manipulacije pa i krivotvoriti izjavu osobe na koju su nasrnule. Zoran Maras jednom prilikom reče:“Nećemo dozvoliti ustašizaciju Domovinskog rata niti rehabilitaciju komunističkog antifašizma” Nije to smetalo tzv novinaru da izokrene rečenicu te napiše nešto što nije izgovoreno, što je ne samo nemoralno i neetički nego I neprofesionalno. Novosti služe za propagiranje svoje ideologije, bez obzira koliko ona bila nazadna i loša. No srpske Novosti se u ovom slučaju, služe dezinformacijama, ludim teorijama zavjere i manipuliranjem činjenicama, a za taj rad su plaćeni novcem poreznih obveznika, iz državnog proračuna.
Gadljivo je čitati sva podmetanja u ovom listu protiv jednog od dokazanih hrvatskih ratnika koji su obranili državu Hrvatsku od srbijano-četničke i JNA agresije.

Stoga mi dragovoljci i branitelji iz Domovinskog rata stajemo uz svog suborca, heroja Domovinskog rata i osuđujemo sve one koji koristeći novac nas hrvatskih poreznih obveznika napadaju na svetinje Domovinskog rata. A Pupovcu, njegovu sdss-u i sljedbenicima stranke koju je osnovao osuđeni ratni zločinac poručujemo neka se pokriju ušima preko glave!

Sloboda govora jest Ustavom zajamčeno pravo jednako kao i pravo pojedinca na štovanje i pravnu zaštitu njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva ugleda i časti stoji u članku 35. hrvatskog Ustava. Jednako tako stoji u hrvatskom Ustavu i odredba kako je svako nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. A ovdje je čak utvrđeno kako krivnje nema!Ta otkada su srpske Novosti iznad hrvatskog Ustava te se još hvale kako su o istom slučaju pisali nekoliko puta?

Stoga upućujemo zahtjev predsjedniku hrvatske vlade Andreju Plenkoviću da odmah zaustavi financiranje novina koje počivaju na tržišnoj ekonomiji jer se prodaju po kioscima te vrate u hrvatski državni proračun uplaćene iznose. Novac je uplaćen za financiranje lista nacionalne manjine koji će obrađivati manjinska pitanja, a ne kako piše SNV u opisu glasila kao novinama općeinformativnog karaktera, koje prate i kritički pišu o svim relevantnim političkim, društvenim i kulturnim događajima u Hrvatskoj, regiji i svijetu. Sami izračunajte zaradu za 52 broja svaki u nakladi od 6200 primjeraka koji se prodaju na kioscima za 10 kuna. Zašto je potrebno da se hrvatske porezne obveznike prisiljava financirati nešto s čim se ne samo ne slažu već je pisanje i djelovanje lista usmjereno protiv nas i naših interesa. Ne zaboravimo sve članke u kojima je prednjačio govor mržnje prema Hrvatima, Hrvatskoj i svemu s hrvatskim predznakom.

Imamo pravo reći stop medijskom nasilju imamo pravo tražiti prekid financiranja tog medijskog nasilja. U konkretnom slučaju jasno je kako se radi o pisanju koje je imalo cilj samo naškoditi časti ili ugledu heroja Domovinskog rata Zoranu Marasu. Netko je jednom rekao kako su novinari “javni psi čuvari demokracije”. Nažalost nakon tolikih tekstova u srpskim Novostimo moženo jedino zaključiti kako su “javni psi huškači”.

Zoranu Marasu predsjedniku Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata koji je zadnji osjetio govor mržnje, manipulacije činjenicama i povredu časti i ugleda u srpskim Novostima izražavamo punu podršku, poštovanje i zahvalnost za doprinos koji je dao osobođenju Hrvatske od srbijansko.četničkog i JNA agresora te za napor koji ulaže kako bi se u miru očuvale vrednote Domovinskog rata.

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara
Zlatko Majić, predsjednik Udruge topnika 1. GBR “Tigrovi”
Berislav Gregorić, predsjednik Udruge policije branitelja Jastrebarsko

Zagreb, 27. svibnja 2020. godine

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari