Pratite nas

Vijesti

Žrtve Burića štale u Garevcu pouzdano dokazuju postojanje ‘posavskog Bleiburga’.

Objavljeno

na

Žrtve Burića štale u Garevcu pouzdano dokazuju postojanje posavskog Bleiburga. O tim događajima i tragediji Hrvata Bosanske Posavine piše u Marko Babić u knjizi „Bosanskoposavski Bleiburg : žrtve Burića Štale u Garevcu“. Od 545 ubijenih zarobljenih vojnika (od toga 76 izvedenih iz bolnice u Prudu), čak 246 ubijenih je Hrvata iz sela Garevac pokraj Modriče.

Do travnja 1945. i ulaska partizana u Bosansku Posavinu, te partizanskih pokolja, Hrvati Bosanske Posavine konstantno su stradavali i bili ubijani od četnika u razdoblju od 1941.-1945. godine.

Brojni zločini četnika obilježili su život Hrvata Bosanske Posavine u II. svjetskom ratu od samog početka u travnju 1941. i pokolja u Derventi, a još veću tragediju hrvatski narod tog kraja doživio je dolaskom partizana koji su počinili brojne pokolje nad civilima i zarobljenicima ovog hrvatskog kraja. Kada su u travnju 1945. partizani ušli u Bosansku Posavinu, počeli su masovni zločini nad Hrvatima ovog kraja.

Derventa i pokolji četnika još u travnju 1941. godine

Tako već tijekom travanjskog rata 1941. Bosanska Posavina je imala svoje žrtve. Poglavito je stradala Derventa i njezina okolica. Srpski su vojnici 12. travnja 1941. umorili: Peju Matijavića, Jozu Krijana, Niku Principa, Jozu Kljajića, Matu Glavaša, Iliju Kozinu, te Anđu Sušić i njezinu šestogodišnju kći Anicu. Sutradan, 13. travnja 1941., četnici su ubili: Blaža Kovačevića, Stipu Zirduma, Luciju Koljan i njezinu majku Mariju, ženu Jakova Miloša iz Dervente, Šimu Markanovića i Anku Orozović. Jelku Ravlić četnici su smrtno ranili: umrla je nakon što je bespomoćna iskrvarila. Dva dana prije, 11. travnja 1941., srpski kapetan Marušić strpao je u zatvor u Derventi sedmoricu Hrvata, koje su četnici sutradan pobili. Računa se da je u danima nakon proglašenja NDH, u Derventi i njezinoj okolici od srbočetnika stradalo najmanje dvadesetpetero Hrvata, uglavnom civila.

Brojna pustošenja četnika i partizana u Bosanskoj Posavini ostala su nezabilježena, jer se o tim pokoljima nije smjelo, pod prijetnjom zatvora, govoriti čak 45 godina. Žrtve – Hrvati – morali su šutjeti.

Zločini četnika i partizana u Odžaku i okolici

No, ipak ostalo je dosta toga i zapamćeno. Usporedbe radi, četnici su ubili u II. svjetskom ratu 158 osoba u odžačkom kraju, a partizani krajem rata i nakon prestanka rata 1.754 osobe (preživjeli svjedoče da su brojni četnici pred kraj rata umjesto kokarde stavili petokraku na kapu).

Dokumentarni film Marija Raguža „Odžak – Pouka povijesti“ govori o zločinima četnika i partizana nad Hrvatima Bosnaske Posavine. Film je gledatelje ostavio bez daha. Kroz svjedočanstva preživjelih, film govori o stradanju Hrvata odžačko-modričkog kraja koncem II. svjetskog rata.

Bosanski Šamac, Hasićani i Tišina

Prošlost hrvatskog naroda općine Bosanski Šamac iznimno je duga i bogata događajima, ali mnogi od tih događaja, sve do današnjih dana, ostali su obavijeni velom tajni.
Jedan od tih, za sudbinu hrvatskoga naroda bosanskošamačke općine iznimno važnih događaja, zbio se krajem Drugog svjetskog rata, na Uskrs 1945. godine. Krvavi uskršnji događaj o kojemu se desetljećima nije smjelo pričati, kojega nije bilo preporučljivo čak ni spominjati, a još manje ga proučavati ili istraživati.

Mlađi čitatelji zasigurno će se pitati zašto se o tom događaju nije smjelo pričati, zašto ga se nije smjelo proučavati ili istraživati?, piše hasicani.com.

U desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, komunistički režim činio je sve da se četnički zločini počinjeni nad Hrvatima što više prikriju i umanje, što je i razumljivo kada se zna da su na čelu tog represivnog sistema bili uglavnom isti ljudi koji su zločin i počinili.
Prikrivanje i umanjivanje četničkih zločina najefikasnije se provodilo metodom „brisanja prošlosti“. Na sve se načine nastojalo iz pamćenja hrvatskog naroda izbrisati prošlost, pa čak i samo sjećanje na nju – a sve zato da bi se jednoga dana, u “nekim boljim vremenima” što lakše i bezbolnije nastavilo tamo gdje se, u jednom trenutku povijesti, stalo.

A ta vremena su, svjedoci smo, gotovo pola stoljeća kasnije i došla.

Zločin koji je nad hrvatskim narodom bosanskošamačke općine izvršen na Uskrs 1992. godine, bio je samo repriza zločina počinjenog na Uskrs 1945. godine!

Četnički napadi na hrvatska sela općine Bosanskog Šamca u razdoblju 1941.-1945. bili su skoro svakodnevni, a jedan od najsnažnijih izveden je dana 4. siječnja.1945. godine. Sela su napadnuta iz više pravaca, a glavnina udara bila je na Gornji Hasić, iz pravca Kruškovog Polja. Napad na Donji Hasić i Hrvatsku Tišinu izveden je iz pravca srpskih sela Crkvine i Škarića (slučajno ili ne, istom taktikom se poslužilo i u nedavnom ratu, 1992. godine. Povijest se ponavlja!). Napad je od strane branitelja dočekan spremno i organizirano, u cjelini je razbijen i odbijen, nakon čega su se četnici, uz velike gubitke u ljudstvu, povukli i primirili. Barem na neko vrijeme.

Točnije, sve do Uskrsa 1945. godine.

Nakon što su sredinom travnja 1945. zauzele Hasiće i Tišinu, združene partizanske i četničke jedinice sve snage su preusmjerile na grad Bosanski Šamac. Kada je postalo jasno da ista sudbina koju su doživjeli Hasići i Tišina očekuje i Šamac, izbjeglo stanovništvo spas je potražilo u selu Prudu.

Garevac i Burića Štale – masovno ubijanje i klanje 545 zarobljenih vojnika NDH

Borbe za Prud trajale su još tjednima, a njegovim padom uslijedilo je još jedno, ovaj put još veće krvoproliće: mnogi Hrvati, uglavnom civili koji su se dotad sklanjali po podrumima kuća i koji ni na koji način nisu sudjelovali u borbama, zaklani su ili strijeljani bez ikakvog suda ili osude, a najveći “zločin” im je bio taj što su Hrvati.

Glavno stratište za likvidaciju bila je bara Starača u Prudu, gdje je noževima, sjekirama, maljevima i čekićima ubijeno više desetina Hasićana. U Prudu su ubijene stotine civila i zarobljenih vojnika.

Na posavskom ratištu 1945. predalo se partizanima 628 vojnika NDH. Nakon predaje oni su zatvoreni u Burića štalu u Garevcu iz koje je izvedeno i masakrirano 545 zarobljenih vojnika. O toj hrvatskoj tragediji i partizanskim zločinima u Garevcu do sada se vrlo malo pisalo. U knjizi  „Bosanskoposavski Bleiburg“ taj dio temelji se na svjedočenju Marka Marića, koji je preživio pokolj zatočenika u Burića štali. Analizira se tematska literatura o II. svjetskom ratu i poraću i zaključuje da je ona, glede Bosanske Posavine, manjkava i nepouzdana.

Ovaj dan pokolja obilježava se u selu Garevac kod Modriče. Ubojstvo 545 zarobljenih vojnika, među kojima je bilo i 76 ranjenika i bolničara iz bolnice u Prudu. Od tog broja, iz samog Garevca bilo je 246 ubijenih Nakon predaje 628 hrvatskih vojnika partizanima, uz obećanje da će im biti pravedno suđeno, oni su bili zatočeni u Burića štali u Garevcu od 23. do 28. svibnja 1945. godine. Međutim, umjesto bilo kakvog suda, odatle su u skupinama odvođeni u obližnje šume gdje su na okrutan način ubijani i potom bacani u rijeku Bosnu…

Masakriranje ranjenika u Prudu i zarobljene vojske zatočene u Burića štali jedna je od najvećih zločina II. svjetskog rata uopće. Knjiga je istodobno prinos Posavskom žrtvoslovu II. svjetskoga rata i poraća. Ona donosi statističke podatke o broju žrtava za 178 posavskih naselja, sadrži statistički pregled za 10.111 hrvatskih žrtava po posavskim župama, ali utvrđeni broj žrtava nije konačan.

Žrtve Burića štale u Garevcu pouzdano dokazuju postojanje posavskog Bleiburga.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Luka Mišetić podnio tužbu protiv Milorada Pupovca

Objavljeno

na

Objavio

Odvjetnik Luka Mišetić na svom je Twitter profilu objavio kako je podnio tužbu protiv Milorada Pupovca zbog izjave na N1 u kojoj je kazao kako je Mišetić “jedan obični ratni profiter.

“Danas sam podnio tužbu zbog klevete na sudu u New Yorku protiv Milorada Pupovca zbog izjava koje je on dao o meni 24. svibnja na N1 televiziji”, stoji u objavi na njegovom Twitter profilu.

Mišetić je uz objavu priložio i kopiju tužbe:

Podsjetimo, Pupovac je u N1 Studiju uživo komentirao prozivku Luke Mišetića da negira genocid u Srebrenici i izjavio sljedeće:

“Gospodin Mišetić je mene za nešto prozivao. Taj gospodin ne zavređuje da se osvrćem na njegove objede jer on je jedan običan ratni profiter koji nesreću Bošnjaka, Hrvata i Srba iz svoje američke debelje fotelje naplaćuje debelim i golemim sumama novca, uključujući i novce ove države. Zadnji je koji meni i Joviću može spočitavati da negiramo bilo kakvu vrstu zločina i bilo čije stradanje. Prema tome, molim Vas, nemojte me pitati o tome jer to je za mene uvredljivo”, rekao je tom prilikom Milorad Pupovac.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Video – Miroslav Škoro – Želim biti narodni predsjednik

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Škoro objavio je u video-poruci na svojoj facebook stranici kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske, istaknuvši kako Hrvatska treba osnaženje ustavnoga položaja predsjednika Republike Hrvatske.

Hrvatska treba osnaženje ustavnoga položaja predsjednika Republike, rekao je Škoro, dodavši da je zato i donio odluku da će se kandidirati za predsjednika.

Poručio je kako je srž njegova programa savez s narodom nasuprot vladavini političkih elita i kompromisa sklopljenih daleko od očiju javnosti i volje biračkoga tijela.

“Želim biti narodni predsjednik i samo ću vama polagati račun”, naglasio je Škoro, istaknuvši da će njegov prvi predsjednički potez bit će upućivanje poziva parlamentu za promjenu Ustava.

Ako tu inicijativu potrebna većina ne prihvati predložit će predsjedniku vlade raspisivanje ustavnoga referenduma, a ako on odbije taj prijedlog pozvat će građane na prikupljanje potpisa za provođenje referenduma, rekao je, dodavši kako bi tada volio vidjeti onoga tko će pokušati izigrati volju naroda.

Jedino predsjednik predstavlja cijeli narod, ne želim biti fikus

Predsjednik Republike, naglasio je, jedini je dužnosnik koji predstavlja cijeli narod i koji mandat dobiva neposredno od toga naroda. Njegov utjecaj u političkom sustavu stoga treba biti razmjeran toj činjenici, istaknuo je Škoro dodavši kako on ne želi biti predsjednik fikus nego predsjednik koji će imati dovoljno ovlasti za provedbu onih politika za koje će ga narod izabrati.

Te su ovlasti, rekao je, raspisivanje referenduma, zakonodavni referendum, sazivanje sjednice vlade, predlaganje kandidata za suce Ustavnoga suda i privremeni veto. Predsjednik po njegovim riječima, mora imati pravo raspisivanja referenduma bez suglasnosti premijera.

“Drage Hrvatice i Hrvati pripadnici nacionalnih manjina, neću vam obećati da će Hrvatska biti među najbogatijim zemljama na svijetu”, poručio je dodavši kako jamči da će sve svoje intelektualne i poduzetničke sposobnosti staviti u funkciju države.

Za njega, istaknuo je, Hrvatska nije slučajna država i dokazat će da je itekako uspješan projekt kojeg su ugrozili nesposobni političari.

“Želim vratiti povjerenje u instituciju predsjednika Republike i zato tražim vaš glas da zajedno damo novi poticaj i hrvatskoj kulturi i znanosti”, rekao je Škoro, zatraživši glas kako bi se mogli stvoriti kvalitetniji uvjeti u gospodarstvu i okrenuti ploča u funkcioniranju diplomatsko-konzularne mreže koja mora biti most Hrvatske sa svijetom, a ne deponij za zbrinjavanje pojedinaca.

Bude li izabran, zalagat će se za izgradnju Europske unije kao zajednice ravnopravnih i suverenih nacija, a ne kao federacije ili ne daj Bože unitarne državne zajednice.

Posebno je, kazao je, štititi interese Hrvata u BiH i susjednim zemljama te raditi na tješnjem povezivanju iseljene i domovinske Hrvatske”.

Ocijenio je kako su ilegalne migracije i terorizam najveći sigurnosni izazov za Hrvatsku u slijedećem razdoblju. “Hrvatska se mora izboriti za potporu europskih partnera u obrani zajedničke granice Europske unije”, poručio je.

Smatra kako je nužno nastaviti modernizaciju Hrvatske vojske, koja mora biti vrhunski opremljena i vrhunski spremna kao mehanizam odvaraćanja svakoga tko bi imao teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj ili bi je htio dovesti u podređeni položaj.

Razočarane u politiku pozvao da izađu na birališta

Posebno se obratio onima koji ne izlaze na izbore te izrazio razumijevanje njihovim razočaranjem u politiku. “Mene je to razočaranje i potaknulo da se kandidiram za časnu dužnost predsjednika lijepe nam domovine”, rekao je, poručivši im da izađu li na birališta nema te stranačke mašinerije koja će ih zaustaviti.

Naglasio je i kako nema ljubavi bez žrtve te dodao kako bi bilo najlakše ostati po strani i gledati što se događa. No, on ne može okrenuti i glavu i praviti se da ga se to ne tiče pa birače da krenu po pobjedu kako bi državu vratili narodu.

“Idemo zajedno pobijediti i uz Božju pomoć probuditi Hrvatsku”, poručio je Škoro.

Naglasio je da u Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana te naglasio kako je to zapisano u prvom članku hrvatskoga Ustava.

Hrvatskom danas vlada kontrolirani stranački sustav

Škoro je ustvrdio da Hrvatskom danas vlada kontrolirani stranački sustav, u kojemu se na vlasti izmjenjuju dvije najjače stranke sa svojim trgovačkim partnerima, a dogodine nas možda čeka i velika koalicija.

Smatra kako su se političke elite potpuno otuđile od naroda te da bahatost i arogancija ide toliko daleko da se raznim smicalicama i manipulacijama ne dopušta održavanje referenduma.

“Gubitak povjerenja u državne institucije poprimio je zabrinjavajuće razmjere, a neki čak govore o Hrvatskoj kao o neuspješnom projektu”, istaknuo je podsjetivši kako stotine i tisuće hrvatskih kćeri i sinova svojom pameću i svojim radom već izgrađuju neke druge države jer ovdje nisu imali šansu bez stranačke iskaznice.

Jednostavno, ustvrdio je, nisu više željeli živjeti u državi u kojoj spirala mržnje i netolerancija nagriza njezine same temelje. To nije Hrvatska kakvu su sanjali naši predci i koju je stvarao dr. Franjo Tuđman te za koju ratovali i ginuli hrvatski branitelji, naglasio je.

Pobjeda u Domovinskom ratu i ostvareno jedinstvo u tom vremenu moraju biti polazna točka u izgradnji moderne hrvatske države, rekao je dodavši kako u takvim okolnostima hrvatska treba predsjednika koji će biti oruđe naroda za odlučni zaokret.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari