Vrijeme je da pred Josipovićevu crvenu guju stavimo košaru guščjih jaja i – kamen!

Konsolidirajući ”ekipu” kroz Antifašističku ligu, Josipović priprema udar na Grabar Kitarović, koja je “crvenoj eliti” najveća opasnost. Vrijeme je za ”Šumu Striborovu”! Stavimo košaru guščjih jaja pred tu komunističku guju – neće im odoljeti! Isplazit će svoj zmijski jezik – i stvorit će se uvjeti da ju udarimo kamenom u glavu, piše Nikica Gović (7dnevno)

Ivo Josipović ne odustaje. Zapravo sve i da hoće ne može odustati, jer on je “prijestolonasljednik” crvene komunističke elite koja ga je odgojila, stvorila i impostirala na Pantovčak, u srećom samo jednom mandatu, iako to nisu planirali. Mislili su da će uspjeti ostati svih deset godina i do kraja srozati Hrvatsku sustavnim i upornim stigmatiziranjem vlastite zemlje i ponižavanjem hrvatskoga naroda pod krinkom demokracije, koja je demokracija samo onda ako se provodi na njihov način.

Josipović, još uvijek opasan, s političkim ambicijama i ne baš glupom igrom oko ”trećeg puta” na kojem će, kad se malo dublje pogleda, očito nastojati objediniti sve nove opcije koje su na prvi pogled hrvatske i domoljubne, a obilato koriste njegovu čvrstu kadrovsku strukturu u medijima i nevladinom sektoru – i unatoč preziru kojeg je izazvao kod jedne frakcije unutar SDP-a tj. one koja ima dostatnu razinu nacionalne svijesti – bi Milanovića mogao dovesti u poziciju da bez njega neće moći formirati sljedeću vladu, a Josipovićevi ulozi bi u tom slučaju mogli biti vrlo visoki. Izvanredni lokalni izbori, naime, pokazuju da će parlamentarni očito proći kao i predsjednički – da će biti mrtva trka u duboko podijeljenoj Hrvatskoj. Josipović, koji je pet godina za zatupljenu hrvatsku javnost, imao umiveno lice “demokrata”, zapravo ni ne zna što je demokracija jer u njoj nikad nije živio, u njoj nije školovan, a za vrijeme predsjedničkog mandata, iako je imao priliku, je nije uspio upoznati.

On spada u onaj dio “ekipe” novostvorenih “crvenih” intelektualaca koji hrvatsku državu nikad nisu željeli. Njihove karijere (u tu kategoriju spada i predsjednik Vrhovnog suda Hrvatin, i mnogi hrvatski ”uglednici”) su rasle kao dio velikog strateškog plana koji je podrazumijevao stvaranje vlastite komunističke elite ”zemlje radnika i seljaka” nakon što nam je ona prava, građanska, pobijena nakon 8. svibnja 1945. te i kosti joj počivaju po mnogobrojnim neidentificiranim jamama diljem Hrvatske.

Bianco mandat za ubijanje hrvatske elite – od Dakse nadalje

Poligon za vježbe te ”selekcije i eliminacije” bio je pokolj dubrovačke elite na Daksi 1944. Kad se pogledaju biografije tih ljudi – liječnika, profesora, pomorskih kapetana, inženjera – svi odreda su bili ono čime se Josipović danas diči i u što se kune – bili su antifašisti.

Njihov najveći krimen je bio što su bili obrazovani – i to u trećoj ili čak četvrtoj generaciji – i trebalo je ”zatrt im sjeme” kako bi se, u krvi, posijalo novo sjeme buduće crvene komunističke elite, a taj ekskluzivitet je bio namijenjen djeci polupismenih pravovjernih komunista kojima je dan bianco – mandat za ubijanje. Na Daksi su ubijali mahom korčulanski partizani ili – da budem precizan – partizani i komunisti iz Blata na Korčuli, danas jednog od glavnih bastiona HDZ-a na tom otoku. Osim na Daksi Dubrovčane, ubijali su i svoje sumještane, i ljude koje su – prema informacijama koje otočani i danas šapuću, a koje su me jako zaintrigirale – na otok doveli kao zarobljenike s dubrovačkog područja. Mnogima je promaklo da je Josipović u valu dodjele odličja mandat završio dodjelom ”odličja za antifašizam” koje je po Mesiću kao svom izaslaniku poslao u Dubrovnik. I Mesić je odličje predsjednika RH u jednom dubrovačkom hotelu uručio sinu izvjesnog Milata zvanog Hrastovac, koji je bio vođa te koljačke ekipe.

Pretragom medija uočio sam da je tu vijest – i to kao afirmativnu, u stilu ”odlikovao ga predsjednik Republike”, glupo i malomišćanski tupo prenio tek lokalni portal. Taj Hrastovac je bio “najbolji drug” i kad su, na pravdi Boga, ubili nevinog malodobnog brata prof. dr. Zvonimira Šeparovića s još nekoliko mladih Blaćana, a koji su iz tajnog grobišta na otoku ekshumirani prije dvije godine i dostojno pokopani na mjesnom groblju u Blatu. Supruga ”najboljeg druga”, prema usmenoj predaji očevidaca, je nad tom jamom, nakon što su ti mladi muškarci ubijeni i u nju bačeni – navodno plesala.

Josipovićeva identifikacija sa surovom pravdom

S tim i takvim događajima Josipović se očito može lako identificirati, pa ne čudi da je deportacijom biste Josipa Broza Tita u Kumrovec Kolinda Grabar Kitarović izazvala veliki potres u udbaško-kosovskoj “eliti” koja drma Hrvatskom, a koja je u toj panici, i već ipak ostarjela da bi žustro i đonom podržala svoje “kraljeviće” – počela pokazivati svoje pravo lice. Kao ona snaha u “Šumi Striborovoj” koja – kad je vidjela guščja jaja – nije mogla izdržati da ne isplazi svoj zmijski jezik. To da je snaha ustvari guja razumjela je jedino njezina stara svekrva, kojoj se srce kidalo za sinom dok je on veličao svoju suprugu optužujući majku da je ona guja. Taj obrazac iz bajke za djecu Ivane Brlić Mažuranić, koja je kao i mnoge bajke i basne na neki način namijenjena i odraslima, je obrazac današnje Hrvatske. Komunistička guja je kao sin koji može biti metafora za narod koji to jasno ne vidi. I onda ta prikrivena guja, bez pardona, optuži domoljubne, normalne Hrvate, da su oni neka ustaška guja, uključujući i Predsjednicu koja je iz Ureda makla Tita. Taj čin je za komunjarsku elitu svojevrsna hereza. Zato su se odmah još jednom objedinili, u Antifašističku ligu, jednu smiješnu organizaciju, potpuno neusklađenu s vremenom u kojem živimo, koja nije ništa drugo neko neki akvarij u kojem će Nobilo, Pusić, Josipović, nekoliko starih partizanki, Budo Lončar, itd., hraniti svoje iluzije. Taj akvarij ne bi bio ništa opasno da ta ekipa nema tako snažnu medijsku mrežu koja ih promovira, a jedna od najjačih karika, što je bilo sasvim jasno i u subotnjem Dnevniku, je upravo Radmanova televizija zvana HTV. Ako se ne varam, tu svoju ”ligu” osnivaju već drugi put u nepunu godinu dana. Prošloga svibnja su isto tj. ista ekipa potpisivali neku antifašističku povelju i sastali se tim povodom u ”Lisinskom” na Dan pobjede u Drugom svjetskom ratu, 8. svibnja.

Dream team “ligaša” koji slave totalitarnog diktatora

Uz Josipovića u tom ”dream teamu” su i obligatna Vesna Teršelič i njezina KOS-ova ekspozitura Documenta, Milorad Pupovac, koji je i predsjednik Vanjskopolitičkog odbora Sabora i koji bi u svakoj normalnoj, demokratskoj europskoj državi nakon okupljanja s “ligašima” koji slave totalitarnog diktatora bio smjenjen, a za predsjednika te organizacije je izabran Zoran Pusić.

U maniri zamjene teza o gujama iz Šume Striborove, okupljenim skupštinarima po drugi put novoosnovane Antifašističke lige se obratio bivši predsjednik Josipović riječima: ”U svojoj političkoj praksi susreo sam se s kritikama zbog govora o antifašističkim vrijednostima i prisutnosti ustaške guje. Nažalost, nisam bio u krivu, jer nam povijest pokazuje da se fašističke ideje pojavljuju periodično, uporno i tamo gdje to ne bismo očekivali”.

Mislio je, naravno, na Predsjednicu i njezinu odluku da makne Titovu bistu. Na Josipovićeve riječi se nadovezao novopečeni predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić: ”U današnjoj Hrvatskoj treba govoriti o antifašizmu jer demokratske vrijednosti sad ugrožava radikalna desnica, odnosno apologeti ustaštva u Hrvatskoj i četništva u Srbiji, čiji su postupci karakteristični za fašizam i nacizam, koji nisu relikt prošlosti već dio sadašnjosti, što je zabrinjavajuće. A oni koji su ustali protiv fašizma kada je on izgledao nepobjediv zaslužuju najveće poštovanje”.

Ne znam bih li se smijao ili rasplakao nad ove dvije izjave, osobito kad vidim koji profil osoba ih izgovara. Zoran Pusić je sin Eugena Pusića, suca ustaškog suda, dakle onog koji nije ”ustao protiv fašizma”, već je bio dio zločinačkog aparata koji je Srbe, Židove, Rome i Hrvate koji su protiv fašizma ustali, uključujući i 18 katoličkih svećenika – deportirao u logore. Eugena Pusića, a o tome sam već pisao, su od Križnog puta spasili Englezi i on je ustvari cijeli život bio ucijenjen i bio je britanska uzdanica u Jugoslaviji, jedan od onih koji su – i to s pozicije profesora na Sveučilištu – bili jamac održanja glavne matične ploče u koju su Britanci mnogo uložili, a to su Udba i KOS.

Ivo Josipović je sin projugoslavenski orijentiranog komunista iz Makarske, koji nije, kako se piše, nikad bio zapovjednik logora na Golom otoku, ali je bio u brigadi koja je punila jame po Lici, i kao zaslužan drug se doselio u Zagreb, dobio ukradeni židovski stan, i bio istaknuti komunist, pravovjeran do te mjere da je bio određen iz Beograda kao onaj čiji će glas biti presudan za pad Savke Dapčević Kučar i Mike Tripala nakon Hrvatskog proljeća 1971. Povezuje ga se s komunističkim ”menagmentom” SKH koji je donosio političke odluke o likvidacijama hrvatskih emigranata i slao ih u Beograd ”na potpis”.

Politički rukopis Josipovićeva oca Ante

Dakle, posve je jasno što i koja struktura tako čvrsto povezuje Josipovića i Pusića, sinove projugoslavenskog komunista i do smrti ucijenjenog suca u NDH. I jedan i drugi s ”ustašama” maliciozno u svojim govorima povezuju Predsjednicu. Josipović s rečenicom o fašističkim idejama na mjestu na kojem se to ne bi smjelo (Pantovčak), a Pusić izjednačujući je s Nikolićem i Vučićem, aludirajući da ako su oni četnici – što jesu, da je Kolinda Grabar Kitarović ustašica – što nije. To je standard njihove ”demokracije”. Iako komentare na tekstove ne čitam, u prošlome me zaintrigirao jedan, jedne gospođe, potpisane punim imenom i prezimenom, što cijenim i koji je napisan vrlo pristojno. Gospođa očito nije dobro razumjela što sam napisao, kao što ni ne zna da je ključ pridruživanja Hrvatske Višegradskoj skupini – koju očito kao i ja podržava – isključivo lustracija starih struktura. Za Josipovićeva mandata to pridruživanje je sustavno opstruirano, a o Višegradskoj skupini je bilo govora i otpora i na sastanku s potpredsjednikom SAD-a Joeom Bidenom. Žao mi je što gospođa ne zna da sam o potrebi uključivanja u Višegradsku skupinu – za Hrvatsku najpoželjnije regionalno udruživanje – pisao u više navrata, ujedno opisujući na koji način je bivši predsjednik opstruira i to zato jer je njemu bilo koje regionalno udruživanje – osim ono sa Srbijom – neprihvatljivo.

Vilović, Josipovićev kadar, i dalje brifira Nijemce

U tom komentaru, koji je toliko lijepo i pristojno napisan da zaslužuje odgovor, mi je rečeno da sam prešutio dio Gauckovog govora o građanskom ratu i Zapadnom Balkanu. Riječ je o govoru koji je izrečen za vrijeme ručka, a objavljen je nakon zaključenja broja. Izričaj predsjednika Gaucka ne čudi. On, naime, ni po fokusu svojih zanimanja, ovlasti i političke uloge, (za razliku od kancelarke koja zna) ne mora znati da je yugo-smicalica o građanskom ratu pala u svakom smislu još 2008. kad se Međunarodni sud pravde proglasio nadležnim za sudovanje po tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid, a međunarodni sukob u cilju stvaranja Velike Srbije politikom etničkog čišćenja i genocidnim radnjama – potvrđen u nedavno objavljenoj sudskoj presudi. Predsjednik Gauck, ovaj dio Europe doista naziva Zapadni Balkan, za razliku od kancelarke koja ga kao i hrvatska predsjednica naziva jugoistočnom Europom. I mene je zaintrigirao taj govor za ručkom, osobito dio gdje Gauck govori da se ”treba nastaviti Josipovićevim putem”, a pouzdano znam da Josipovića nakon sastanka u Zagrebu Gauck “ne može očima vidjeti”. I dobio sam odgovor koji također nije neočekivan. Gaucka za diplomatski dio svake bilaterale brifiraju njegovi savjetnici.

A oni se pak informiraju u hrvatskoj diplomatskoj službi. Zapadni Balkan i hvaljenje Josipovića je jedino što njemačka strana trenutačno može dobiti od hrvatskog veleposlanika Vilovića, koji je najizravnije Josipovićev kadar! On je ujedno i lice velikog dijela hrvatske diplomacije koja bi, kao i bivši predsjednik, najrađe bila dio yugo-ambasada. Priče o zapadnom Balkanu i građanskom ratu Predsjednica je tijekom ručka Gaucku pojasnila, što je za Večernji list i izjavio njezin glasnogovornik. Njegov govor za ručkom, slijedom briefa kojeg su njegovi savjetnici za vanjsku politiku dobili od hrvatskih diplomata, je manje važan. Najvažnije za nas kao zemlju partnera unutar euroatlantskih integracija jest da je Joachim Gauck uvjereni i prekaljeni antikomunist i da pokazuje da razumije tu dimenziju hrvatskog problema, koja je ključna. Bivši predsjednik je i nakon presude Međunarodnog suda pravde izjavio kako je tužbu trebalo povući i sa Srbijom se dogovoriti. A sad, pripremajući se vrlo vrlo lukavo na novi proboj na hrvatskoj političkoj sceni, konsolidirajući ”ekipu” kroz Antifašističku ligu priprema udar i na Kolindu Grabar Kitarović, koja im se ispriječila kao najveća opasnost. Vrijeme je za ”Šumu Striborovu”! Da pred tu komunističku guju, koja za gmizanje okrivljuje dobre, poštene te ”gujinom zaslugom” moralno i ekonomski obespravljene Hrvate, stavimo košaru guščjih jaja. Kojima neće moći odoljeti. Već će, konačno, nekontrolirano isplaziti svoj zmijski jezik! I stvorit će uvjete da tu “crvenu guju” konačno udarimo kamenom u glavu!

[ad id=”40551″]

Autor: Nikica Gović / 7Dnevno