ŽAR ZA HRVATSKU JOŠ UVIJEK TOPLI IZ DIJASPORE

0

Svake godine 26. siječnja Australija slavi svoj Dan – Dan Australije, a u Australiji živi na stotine tisuća ljudi hrvatskog podrijetla.

Australija je jedna od jačih ruku hrvatske prekomorske dijaspore, i baš evo Siječanj 2017. godine obilježava 25. obljetnicu međunarodnog priznanja neovisnosti i suverenosti Republike Hrvatske, a 27. siječnja obilježava 26 godina od kada su u potpori za hrvatsku neovisnost australski Hrvati i Hrvatice organizirali i masovno počeli po prvi puta izlaziti na ulice gradova Australije nebi li upoznali «zapadni svijet» o prijetećim vjetrovima iz Srbije krvave agresije nad Hrvatskoj, ako Hrvatska ustraje na svom referendumom (1990) odabranom putu ka neovisnosti i odvajanju od komunističke Jugoslavije. I tako se, pored drugih prosvjeda tijekom godine, svakog australskog državnog praznika u Siječnju, dok je u Hrvatskoj trajao rat, izlazilo na ulice glavnih gradova Australije za slobodu Hrvatske i za mir.

Baš se tako ovih dana sjetih prosvjeda u Sydneyu održanog 27. siječnja 1991. u centru i kroz centar Sydneya, na ulicama tisuće Hrvata i Hrvatica, stotine hrvatskih barjaka i plakata za mir i demokraciju u Hrvatskoj, koja se u to vrijeme politički borila izaći iz komunizma pa onda npr. u Siječnju 1993. godine kada su Hrvati i Hrvatice u svojim tisućama blokirali centar grada Sydneya oko zgrade Ujedinjenih Naroda. Žar za slobodu Hrvatske kolao je venama svih australskih Hrvata jer sebe su tada stavili u prve redove iz dijaspore kako bi koliko je god to bilo moguće pomogli Domovini na njezinom putu u samostalnost i demokraciju. Krenulo se početkom 1991. godine iz hrvatskih klubova, udruga, domova na široke ulice gradova Australije mirnim prosvjedima (kojih je bilo na desetke u svakom glavnom ili većem gradu Australije tijekom rata u domovini), potporom i lobiranjem za slobodu Hrvatske.

1990. godina zabilježila je početak osobitih napora u zalaganju Hrvata i Hrvatica u Australiji, i u čitavoj dijaspori, za neovisnost Hrvatske pa se to zalaganje može veoma lako usporediti s pojmom «rat riječima» ili propagandni rat, jer ni Srbi u Australiji nisu mirovali po tom pitanju, samo s obrnute strane jer nisu htjeli slobodu Hrvatske. Kao i svugdje u dijaspori, Hrvati i Hrvatice Australije pisali su na tisuće pisama potpore Hrvatskoj, te zamolbe za pomoć i priznavanje napora za samostalnost i demokraciju u Hrvatskoj, urednicima mainstream i drugim medijima, pisali su predsjednicima federalne vlade Australije i premijerima svih država, parlamentarcima, gradonačelnicima u sredinama u kojim su u dijaspori živjeli. I na ovu 26. obljetnicu jednih od prvih mirnih i masovnih izlazaka na ulice Australije kako bi se glasno širila poruka da Hrvatska hoće slobodu i demokraciju, i da joj za to treba pomoć slobodnog i demokratskog svijeta, zapitala sam nekoliko Hrvata i Hrvatica u Australiji što oni danas misle o političkoj situaciji u Hrvatskoj, pa evo i pitanja i odgovora, odgovori koji – usput – vjeran su i odraz mišljenja mnogih Hrvata i Hrvatica u Australiji.

  1. Pratite li redovito političku situaciju i političke događaje u Hrvatskoj? Kako: novine, TV, radio, internet?

TOMISLAV Beram (Sydney): Redovito pratim situaciju političku u Domovini, najviše internet Youtube, TV Bujica, HRT TV po mojem mišljenju nije demokratska, to je kao jednosmjerna ulica, stari komunistički režim. Živim u nadi da će se i to promjeniti – na bolje.

ANNE Dujmović (Perth): Da, pratim TV, internet. Svakodnevno provodim dosta vremena u praćenju vijesti iz Hrvatske, osobito politička zbivanja i događaje i to pratim istim intenzitetom i zaintersiranošću kao već desetlijećima no danas je to mnogo lakše nego prije upravo zbog interneta.

Tomislav Beram

STEPHEN Asić (PERTH): Vijesti iz Hrvatske dobijem na razne načine, najviše preko interneta od raznih aktivista, njihovi dopisi uvijek imaju i poveznice na sve važnije novine u Hrvatskoj, zatim preko Dnevnika HRTV, hrvatskih novina iz Australije, prijatelja itd.

VALENTIN Perković (WOLLONGONG): Da, pratim svaki dan na internetu. Prolistam Vercernji List, Jutarnji I ponekad Slobodnu Dalmaciju , Zadarski List. Moram spomeniti da su Jutarnji I Slobodna jako lijevo orjentirani, ali to je veliki problem svugdje u svijetu danas. KATARINA Brozović-Bašić (MELBOURNE): Da, pratim politička zbivanja u Hrvatskoj, i to svakodnevno, te održavam izravne kontakte s ljudima u političkom životu u Hrvatskoj, koristeći sva sredstva društvenih mreža.

  1. Kako Vi vidite političku situaciju danas u Hrvatskoj?

TOMISLAV Beram (Sydney): Političko stanje danas je u Hrvatskoj nažalost ovakvo: oni koji su nosili četničku odoru, pušku, ubijali i rušili mladu Hrvatsku, njima se daju sve privilegije, dok se kažnjava Hrvate koji su branili Hrvatsku od srpskog agresora.

Anne Dujmovic

ANNE Dujmović (Perth): Neodlučnu. Previše se fokusiraju da ugode manjini naručito srpskom Pupovcu koji mrzi sve Hrvatsko.

STEPHEN Asić (PERTH): Nakon dosta problematičnih godina, političkih previranja, situacija se je dosta stabilizirala sa novom vladom na čelu sa Andrejom Plenkovićem i također sa popularnom predsjednicom Grabar Kitarović. Jasno, osim pozitivnog početka treba vidjet kako će se situacija  dalje razvijat. Tu su i odnosi sa susjednim zemljama, sa EU i sada sa novom  američkom administracijom. Pogotovo odnosi sa susjednom Srbijom. Sada je  vrijeme, kad njoj treba zeleno sbvijetlo za ulazak u EU, da se na nju izvrši pritisak i konačno riješu svi neriješeni međusobni sporovi, unatoč mogućoj preši sa strane EU da se taj process ubrza.

VALENTIN Perković (WOLLONGONG): Vidim da su ljudi frustrirani sa statusom quo. Ljudi traže alternativu, svi znaju da političari samo obećavaju da bi dobili mjesto u parlamentu. Ništa se važno nije promjenilo pa to objašnjava frustraciju.

KATARINA Brozović-Bašić (MELBOURNE): Politička situacija u Hrvatskoj danas je vrlo složena. Umjesto suočavanja sa ratnim profiterstvom i veleizdajom, sa kriminalom u pretvorbi i privatizaciji koja se odvijala uoči i tijekom rata, te totalitarističkoj jugoslavenskoj prošlosti i odstranjivanju protivnika suverene Hrvatske iz suvremenog javnog, političkog života putem lustracije iz europskih zemalja i drugih, nakon smrti dr. Tudjmana u Prosincu 1999. dogodila se ‘Trećesiječanjska Revolucija’ s kojom su Račan i Mesić nastojali vratiti sat u razdoblje Socijalističke RH, krajem 80-tih godina, koje se tumače kao ‘zlatna dob socijalizma’, a svaki oblik hrvatske samosvijesti i suverenosti potisnuti prema novim oblicima ‘jugoslavenstva’, lažnog pomirenja i novog ‘bratsva i jedinstva’… Pobjedom Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima 2015. se otvorio prozor nadi da se ipak može nesto promjeniti u Hrvatskoj; a osveta toj pobjedi domoljubnih snaga je bila zestoka medijska hajka i promocija “novih” političara trećega puta – MOST – zbog kojih nije došlo do jasne pobjede Karamarkove Domoljubne koalicije, tek relativne, na parlamentarnim izborima 2015.g. gdje je putem ‘balansiranja između dva suprostavljena politička bloka’ mala treća sila uspjela kočiti svaku promjenu iz platforme relativnog pobjednika. Svrgnućem Tomislava Karamarka i izborom Andreja Plenkovića predsjednikom HDZa, ta stranka se repozicionirala u desni centar hrvatskog političkog prostora, ostavljajući drugima desno krilo na političkom spektrumu. Dok je pobjeda takvog HDZa na izborima 2016. bila nešto jača za HDZ sa 61 mandata, otvorio se veliki prostor gdje trećina Sabora danas se sastoji od malih stranaka i onih koji gravitiraju MOSTu ili pak Živom Zidu; pa ulazimo u scenarij nestabilne parlamentarne demokracije, kakva je viđena primjerice u Italiji, ili čak ovdje u Australiji u proteklim godinama. A to pak znači da je provedba sustavnih promjena teško izvediva, bez velikih kompromisa i popustanja onima s kojima se stvara parlamentarna većina. Tek ćemo nakon izbora na općinskoj I županijskoj razini u Svibnju vidjeti kako ce se ključni akteri postaviti.

  1. Prema Vašem mišljenju koji su najveći problemi s kojima se Hrvatska danas suočava – politički?

TOMISLAV Beram (Sydney):  Mene strašno zabrinjava, kao da Hrvatski političari ne poznaju tužnu prošlost kroz koju je Hrvatski narod prolazio u Prvom, Drugom svjetskom ratu. Dali oni znaju o Prosinačkim žrtvama, dali znaju o zločinu kojega su Srbi počinili 1928. godine u beogradskoj skupštini…

ANNE Dujmović (Perth): Nesloga, komunizam, prijetnje iz Srbije i unutrašnje izdajice, političari kao što je Plenković koji ne poštuju želju naroda npr.smjenjivanje ministara koje je narod izabrao.

Stephen Asic

STEPHEN Asić (PERTH): Najvažniji je problem onaj unatarnji, kako

 stvoriti jedan konsensus u narodu, pomaknuti se od podjela, stvarnih i

izmišljenih, na koje se stalno vraćamo, pogotovo onih ideoloških.

Jasno da je ekonmska komponenta prioritet broj jedan, kako zemlju

 podignuti, razviti, s time da ima posla za svakog građanina, pogotovo

 za mlađe naraštaje, da ne moraju ići vani trbuhom za kruhom.

Druga važna komponenta su Hrvati izvan RH, za koje se kaže da su

 druga ekonomska grana zemlje po važnosti, kako njih uključit u

društveni i politički život Hrvatske. Pogotovo prekomorska dijaspora,

koja se osjeća potpuno zapuštena. Tu onda dolazi u pitanje dali je

 Hrvatska mnogo veći, globalni, pojam ili samo u okviru današnjih

državnih granica?

VALENTIN Perković (WOLLONGONG): Za mene je oduvijek najveći problem što prije rata i sada nakon toliko godina u samostalnosti još uvijek se sprovodi stara politika, socijalizam. Jedini izlaz kod nas je smanjivanje tolike državne moći, birokracije i  poreza. Što će nam toliko političara, koji ionako ne rade ništa. Trebamo težiti ka slobodnom tržištu kao i svaka uspješna država u svijetu poput SAD, Australije itd. Čak i odkad  su  Kinezi  shvatili da nema do proizvodnje i capitalizma.  Skoro je milijarda izašla  iz siromaštva i danas prvi put u povijesti Kina ima više milijardera nego SAD. Nije Njemačka slučajno tako jaka i nije to od socijalizma, samo pogledaj koliko kvalitetnih proizvoda izvoze. Nemožemo se mi samo oslanjati na turizam, to bi trebalo biti samo sećer na kraju.

KATARINA Brozović-Bašić (MELBOURNE): Tijekom godine se održavaju izbori u drugim EU zemljama, gdje stranke s jasnim nacionalnim profilom dolazu do izražaja. To bi moglo značiti kako će birokracija Europske Unije konačno razumijeti da je to savez suverenih država, a ne nad-država. Naravno, postoje pitanja u Bosni i Hercegovini, međutim, Hrvatska tu igra puno značajniju ulogu nego što izgleda i mislim kako će se pronaći mirni put ka riješavanju pitanja ravnopravnosti Hrvata kao ustavno-konstitutivnog naroda u BiH. Unutar Hrvatske, pitanje je stabilnosti i gospodarskog oporavka; gdje se nadam kako parlamentarni partneri neće kočiti dobre planove koje je Plenkovićeva Vlada zacrtala. Međutim, nastavili se narušavati institucije i pretvarati Sabor u lakrdiju demokracije, postoji mogućnost da se prije isteka 2017. krene u treće parlamentarne izbore, kako bi se stvorila jasna većina koja će onda moći mirno donositi odluke… ali za sada, takav potez nije na vidiku.

  1. Zabrinjava li vas ili osobno smeta nešto posebno u političkoj situaciji u Hrvatskoj i ako da, što?

TOMISLAV Beram (Sydney):  Zabrinjava me da Srbija tuži Hrvatsku da je radila agresiju nad Srbima 1991. godine, nijedna kuća nije srušena u Srbiji niti su u Srbiji hrvatski vojnici ubili ijednu osobu.

ANNE Dujmović (Perth): Smeta me i zabrinjavaju me nepoštivanje braniteljskih udruga,opći životni standardi Hrvata, nezaposlenost, pravosuđe,korupcija

STEPHEN Asić (PERTH): Zabrinjava, kako sam ranije nagalsio, politiziranje,

Na ideološkoj bazi. Neprihvaćanja u potpunosti novije hrvatske povijesti,

specifično Domovinskog rata. Zatim demonizacija hrvatskog imena u svijetu

 čega mnogi udomovini nisu svjesni, kao da se to njih ne tiće. I dalje postoji

odnos na relaciji mi i oni, samo sto “oni” više ne postoji, odkako smo se

osamostalili, ostali smo samo “mi”. Sve što je povezano sa hrvatskom

 prošlošču, povezano je sa nama, kao narod, i kad se pljuje po toj našoj

prošlosti pljuje se po nama kao  narodu, i na nama je svima da zajedno

ustanemo u obranu. A to je moguće samo onda kad se mi kao zajednica,

kao narod, suočimo s tom prošlošču onakva kakva je bila,  a ne kako nam je

netko prepisuje.

Valentin Perkovic

VALENTIN Perković (WOLLONGONG): U Jugi je većina  ljudi živjela u siromaštvu i bez mogućnosti, zato smo i doselili u Australiju. Ljudi i dan danas izlaze iz Lijepe naše, i to je nešto što me najviše zabrinjava.

KATARINA Brozović-Bašić (MELBOURNE): Osobno mi u Hrvatskoj smeta troma birokracija i structure preostale iz totalitarnog režima, koja je previše koncentrirana u Zagrebu i naizgled funkcionira radi sebe same. Smeta mi način na koji se usporavaju sve potrebne promjene, posebno u pravosuđu i velikim državnim institucijama poput HRT i HINA; te nedostatak istinskog građanskog odgoja hrvatskih državljana o njihovim pravima da se suprostave zaprekama. Posebno mi smeta koliko se novca iz državnog proračuna troši na razne nevladine udruge, projekte i programe od kojih ne vidim velikih rezultata, osim činjenice da je “nevladin sector” jedan od najvećih “industrija” u Hrvatskoj sa preko 10 tisuća, da 10 tisuca zaposlenika! Zapravo, puno toga bi promjenila… Moram priznati, promjene se događaju, ali još uvijek ne dovoljno brzo koliko bi trebale da bi Hrvatska postala moderna, žilava i učinkovita država.

  1. Jeste li na bilo koji način iz Australije sudjelovali u pomaganju Hrvatskoj na njezinom putu u neovisnost ranih 1990-ih (npr. novčano, lobiranje, prosvjedi…)?

TOMISLAV Beram (Sydney):  Lobirao sam australske političare, da se uključe u zaustavljanju srpske agresije nad Hrvatskoj, na primjer 1990. organizrao sam sastanak u Canberri sa Senatorom Gareth  Evansom, tadašnjim ministrom vanjskih poslova Australije, na kojem su iz hrvatske zajednici bili Fabijan Lovoković, Barbara Zaher, Jozo Pavlović, Tomislav Bošnjak i ja, gdje se razgovaralo o događajima u Hrvatskoj I kako bi Australija mogla pomoći; 1992. Doznali smo kako Australije daje na stotine tisuća dolara pomoći Crvenom križu Jugoslavije, a rat je buktao diljem Hrvatske, ne Srbije odnosno Jugoslavije, to ukazuje koliko je srpski lobi bio jak ovdje, no Australija je poslala svoju humanitarnu udrugu Care Australia već 1992. u Hrvatsku poradi zbrinjavanja na stotine tisuća izbjeglica i od Srba sa iz svojih domova protjeranih Hrvata i Bošnjaka, a tada nam je Ministar Evans i osigurao AU$100,000.00 s kojima smo platili prijevoz za Hrvatsku kontejnera punih ljekova, robe i hrane. Često sam bio i organizator mirnih za potporu Hrvatskoj prosvjeda u Sydneyu i Canberri, te novčano pomagao hrvatske napore za slobodu, kako su to radili i svi i to često odvajajući od svojih potreba novac u korist dobrobiti domovine Hrvatske.

ANNE Dujmović (Perth):  Puno sam radila i to dragovoljno, osobito na prikupljanju novčane pomoći izbjeglicama i progranicima Hrvatske, te ratnoj siročadi, te također donirala vlastitog novca u te svrhe.

STEPHEN Asić (PERTH): Kao politicki aktivist sudjelovao sam i pomogao u njenoj uspostavi i obrani, i u vrijeme devedesetih godina i u godinama kad nije bilo hrvatske države. Ta borba počela se vodit mnogo ranije, to je bio jedan kontinuitet, proces koji je počeo odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata. Danas se taj raniji dio, rušenje “bivše”, uglavnom zaboravlja, a taj raniji rad bio je ključan u uspostavi današnje RH.

VALENTIN Perković (WOLLONGONG): Odkad  smo došli u Australiju ranih šezdesetih  uključili smo se  u Hrvatsku  zajednicu. Tata je sudjelovao  u HOP -u i uvijek smo svi sudjelovali u prosvjedima protiv  Jugoslavije. Kad je počeo rat uključili smo se  u HDZ. Nama su Četnici 91. uništili sve i potjerali   rodbinu u progonstvo što je mene potaklo da odem u Hrvatsku. Tamo sam bio svjedok svega i svačega ali najviše su mi ostale uspomene od dobrih i hrabrih ljudi.

Katarina Brozović-Bašić

KATARINA Brozović-Bašić (MELBOURNE): Rođena sam u Melbourneu i odgojena u hrvatskoj zajednici, stoga, je moja obitelj sudjelovala u svim načinima pomaganju Hrvatskoj na njenom putu do neovisnosti, posebno putem hrvatskog katoličkog centra sv. Nikole Tavelića na Clifton Hillu… Moj otac je posebno pratio politička zbivanja u tadašjnoj Jugoslaviji, te govorio o pravu Hrvata na svoju slobodu i državu, kada to nije bilo popularno. Od malih nogu se sjećam demonstracija o hrvatskim pitanjima… pa u mojoj obitelji smo dočekali prve izbore sa velikom nadom. Tada sam pomagala hrvatskoj zajednici u političkom lobiranju, predstavljanju dogadjaja australskoj javnosti. Osnovala hrvatski radio program na ljevoj društvenoj radio postaji 3CR u Melbourneu, i dogodilo se da smo emitiranjem počeli u danima nakon okupacije Vukovara, stoga smo našem programu dali ime ‘Hrvatski radio Vukovar u Melbourneu’ kako bi sačuvali to ime. 1992. sam odlučila otići u Hrvatsku kao novinar kako bi zabilježila dogadjaje iz prve ruke. Po povratku u Australiju 1992 sam krenula u intenzivniji rad ‘za Hrvatsku’ i izabrana sam bila tajnicom tadašnjeg Hrvatskog međudruštvenog odbora u Victoriji… Više se ne sjećam koliko humanitarnih projekata je obavljeno u tih dvije godine… ali je meni, kao i većini Hrvata cilj bio pomoći Hrvatskoj na sve moguće načine.

January 1991 Sydney
  1. Je li u političkom smislu Hrvatska danas onakva kakvu ste onda možda zamišljali? Ako ne, kakvu ste zamišljali? Što bi se trebalo promijeniti?

TOMISLAV Beram (Sydney):  Danas Hrvatska nije onakva kakvu sam ja, a i mnogi drugi zamišljali. Zamišljao sam Hrvatsku slobodnu, demokratsku, u kojoj će vladati Bog i Hrvati. Što se tiče promjena koje po mojem mišljenju trebalo bi se svakom Hrvatu i Hrvatici dati priznanje i pravo, a ne progoniti branitelje Hrvatske. Izgleda mi kao da se smatra da je njihov grjeh to što su se usudili braniti Hrvatsku od srpskog agresora. A HRT medija bi trebale biti neovisne od politike. 

ANNE Dujmović (Perth): Sigurno, ova danšanja Hrvatska nije ona koju sam zamišljala onda kada se krenulo u stvaranje neovisne Hrvatske. Najvažniju promjenu za koju smatram da je neophodna za bolju Hrvatsku i onakvu kakvu smo zamišljali su u stvari one promjene usredotočene na lustraciju, potrebne su čvrste rezolucije o provođenju lustracije u Hrvatskoj.

STEPHEN Asić (PERTH):  Teško je reći kakvu smo mi Hrvatsku

 zamišljali, osim da bude slobodna, neovisna i demokratski ustrojena.

Mislim da smo to ostvarili, ali jasno, nije dovoljna samo politička promjena zemlje, nedostaje i promjena ljudi, njihovog mentaliteta, što ta nova država znači, što se od nas očekuje.  Mnogi su još vezani za prošlost, gledaju na današnjicu iz te perspektive. Ta promjena u ljudskom biću uzest će još vremena.

VALENTIN Perković (WOLLONGONG): Na početku jedino što je meni bilo važno jest da nema više Jugoslavije. Ali sada je vrijeme da se krene u novi rat, rat protiv korupcije. Moramo se riješiti tog starog mentaliteta i fokusirati se na uspjeh mladih, staviti njih na prvo mjesto i dati im priliku da se dokažu.

KATARINA Brozović-Bašić (MELBOURNE): Hrvatska ide u smjeru kakvu sam zamišljala i očekivala – zapadno europska država. Dok proces demokratizacije društva još uvijek traje i vidim kako hrvatski državljani postaju sve više svijesni svojih prava unutar takvog sustava…Puno toga se u Hrvatskoj još treba promjeniti, kako bi Hrvati zaživjeli u svojoj demokraciji. Prvenstveno očekujem suočavanje sa totalitarizmom, onako kako su ostale istočnoeuropske zemlje provele, kako bi se povijesna istina konačno znala. Istodobno, očekujem da hrvatski državljani konačno stanu na svoje noge kao politički akteri svoga društva, da koriste svoja politička prava i postanu aktivni sudionici u stvaranju svoje budućnosti – što znači da izlaze na izbore… Konačno, očekujem kako će Hrvatska sustavno poraditi na spajanju svog iseljeništva sa Domovinom. Ne samo kroz male programe folklornih turneja, ili sastanaka, niti kroz pseudo-investicija i dionica, nego istinskog otvaranja mogućnosti za doseljavanje Hrvata u Hrvatsku. Istinsko vrednovanje onoga što svaki od nas koji živi izvan Hrvatske, posebno u razvijenim demokracijama “prvoga svijeta” poput Australije.

Napisala i priredila: Ina Vukić, Sydney, Australia / Kamenjar.com

facebook komentari