Pratite nas

Povijesnice

28. Travnja 1991. – Osnovana 4. gardijska brigada “Pauci”

Objavljeno

na

U pripremama za ustrojavanje hrvatskih oružanih snaga 28. travnja 1991. ustrojena je i 4. brigada Zbora narodne garde, jedna od najboljih postrojbi buduće Hrvatske vojske. 

Odmah nakon osnutka redarstvenicima iz Središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a u Lučkom, Rakitju i Kumrovcu, priključili su se dragovoljci, uglavnom s područja južne Hrvatske i zapadne Hercegovine.

U kampovima Resnik, Trilj i Imotski započela je obuka i ustrojavanje glavnine ljudstva, ali i kontinuirano primanje novaka. Odmah je bilo jasno da ljudstvo neće biti problem nego najosnovnije naoružanje. Četvrta brigada nije imala vremena za obuku, pa je to učinjeno u hodu, tijekom borbenih zadaća koje su izvršavane pod geslom “In hoc signo vinces” (U ovom ćeš znaku pobijediti).

Prvi borbeni zadatak 4. brigade bilo je oslobađanje i obrana Kruševa u srpnju 1991. Slijedile su obrambene ali i oslobodilačke akcije od Zadra, Sinja, Drniša, Šibenika, Vodica do oslobađanja Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa u akcijama Lipanjske zore, Tigar i Vlaštica. Poslije južnog bojišta brigada je preustrojena te je uspješno sudjelovala u operaciji Maslenica u kojoj se potvrdila kao jedna od najboljih postrojbi Hrvatske vojske.

Nakon Maslenice brigada sudjeluje u akcijama Zima 94, Skok-1 i Skok-2, Ljeto 95, a potom u akcijama Oluja, Južni potez i Maestral. U posljednjoj bitci rata na ulazu u Mrkonjić Grad poginuo je jedan od njezinih legendarnih zapovjednika Andrija Matijaš Pauk po kome je brigada poslije dobila ime „Pauci“.

Tijekom Domovinskog rata Četvrta brigada nije znala za poraz niti za izgubljeni položaj pa je stoga tadašnji ministar obrane Gojko Šušak rekao: “Hrvatska vojska u svom sastavu ima sedam gardijskih brigada, sve dobro obučene i naoružane, ali samo je jedna koja je udarna, a to je Četvrta gardijska brigada”.

Tijekom borbi za slobodu Hrvatske poginula su 194 pripadnika 4. gardijske brigade, 5 gardista su nestala, a 1600 njezinih pripadnika je ranjeno. Preustrojem Hrvatske vojske 4. gardijska brigada je postala dijelom nove Gardijske motorizirane brigade, a njezine simbole danas nosi 2. motorizirana bojna “Pauci”.

Legendarna 4. gardijska brigada “Pauci” obilježava 26. obljetnicu osnutka

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

18. prosinca 1991. – VRO ‘Đavolja greda’ poznatija pod nazivom ‘Kopački rit’

Objavljeno

na

Objavio

Niti jedan pedalj hrvatskog teritorija neprijatelj više nije okupirao na ovoj istočnoj bojišnici i na taj način vratio se moral i hrvatskoj vojsci i stanovništvu u gradu Osijeku

Prije točno 27 godina vojno-redarstvenom akcijom “Đavolja greda” poznatijom pod nazivom “Kopački rit” spriječen je daljni prodor neprijateljskih snaga nakon pada Vukovara i obranjen Osijek.

Nakon okupacije Paulina Dvora 16. prosinca 1991., odnosno nakon što su srpske postrojbe izbile na lijevu obalu Drave i nasuprot Donjogradskom groblju, Luci Tranzit i Nemetinu, hrvatska strana morala je krenuti u protunapad.

Naime, prednji kraj obrane Osijeka sada je bio izložen izravnoj vatri s boka, dok je istočni dio grada bio izložen u cijelosti.

Štoviše, preko Kopačkog rita agresoru se otvarala mogućnost povezivanja sa snagama istočno od Osijeka, a kako je bila riječ o području prohodnom za tenkove, postojala je čak i opasnost od presijecanja grada na dva dijela.

Stoga je cilj akcije „Đavolja greda“ bio potisnuti agresora sa šireg prostora Kopačkog rita i proširiti zonu obrane na lijevoj obali Drave, i kako bi se onemogućio prilaz sjevernim dijelovima grada.

No, agresorske snage bile su vrlo dobro ukopane i opremljene, te su imale dobre izvore informacija, zbog čega je već u prvom sukobu 16. prosinca bilo žrtava na hrvatskoj strani.

Stoga je udar 18. prosinca 1991. izveden u strogo kontroliranim uvjetima, a komuniciralo se isključivo u šiframa motorolama i telefonom.

Nositelj akcije bila je 135. brigada, zatim dijelovi specijalne policijske jedinice Orao, topništvo i 1. bojna 160. brigade, vod specijalne postrojbe Bojna Frankopan, pripadnici policije iz Belog Manastira, te riječna ratna flotila.

Nakon izviđanja i topničke pripreme, hrvatske postrojbe potpuno su porazile okupatora.

Još istog jutra zapovjednik osječke obrane Branimir Glavaš obišao je teren i čestitao im. U oslobađanju je poginulo 8 hrvatskih branitelja, a akcija „Đavolja Greda“ pamti se kao prvi ofenzivni uspjeh hrvatskih postrojbi na istočnoslavonskom bojištu.

Zaplijenjena je pritom veća količina oružja i opreme, a srpske snage više nisu napredovale na tom dijelu bojišnice te je Osijek do kraja rata ostao nepokoreni grad.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

15. prosinca – Spomendan bl. Drinskih mučenica

Objavljeno

na

Objavio

Spomendan bl. Drinskih mučenica

Danas slavimo spomen smrti pet časnih sestara, poznatijih u narodu kao Drinske mučenice.

Ubijene su poslije mučenja od srpskih četnika 15. prosinca 1941. u Goraždu, u vrijeme četničkog masakra nad 8000 tisuća Hrvata i Bošnjaka Podrinja.

Dvije sestre bile su Hrvatice, dvije Slovenke i jedna Austrijanaka. Najmlađa je imala 29 godina, a najstarija 76.

Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica iz Hrvatske, 29 g.). Iako su svima činile dobro, a ponajviše susjedima i mještanima pravoslavcima, predvečer 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda. Samostan Marijin dom nakon toga opljačkali su i zapalili.

Vjerne i bogobojazne kršćanske duše

Zloglasno mjesto Pale pored Sarajeva poznato je javnosti kao snažno četničko i logističko uporište u posljednjem ratu odakle je četiri godine srpska vojska terorizirala i ubijala građane Sarajeva, prenosi Kamenjar.com

No to je i mjesto gdje su katoličke časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi imale prije 1. svjetskog rata svoj Marijin dom s kapelicom Majke Divne, te školu koju su uz katoličku, pohađala pravoslavna i muslimanska djeca. Škola je djelovala do stvaranja prve Jugoslavije kada je velikosrpski kraljev režim zabranio njezino djelovanje.

Sestra su ostale na Palama skrbeći za bolesne i siromašne, bez obzira na nacionalnost.

Dana 11. prosinca 1941. bosanski četnici opkolili su samostan, te zarobili časne sestre i svećenika Franca Meška kojeg su nacisti s brojnim drugim svećenicima potjerali iz Slovenije. Sve njih počeli su voditi prema Goraždu, gdje je upravo na djelu bio pokolj Hrvata i Bošnjaka Podrinja, o čemu svjedoči rođeni Goraždanin don Anto Baković. Put od 65 km trajao je danima.

Dok su svećenika pustili, časne sestre su zatvorili u jednu prostoriju, s namjerom da ih siluju i obeščaste.

Predvečer 15. prosinca u Goraždu, opijeni alkoholom i potocima krvi zaklanih koji su tekli Drinom, došli su u sobu te ih počeli udarati i trgati odjeću s njih. Sestra Jula Ivanišević naglo je otvorila prozor i uz povik: „Isuse, spasi nas!“ skočila u noć. Isto su učinile i druge sestre slijedeći Julin primjer. Budući da visina nije bila velika, nisu poginule na mjestu, nego polomile udove i ostale ležati.

Četnici su pojurili iz kuće u noć, te ih izboli noževima dok su polomljene ležale na hladnom podrinjskom tlu, te ih odvukli do obala Drine gdje su ih ostavili. Jedna od sestara, sestra Berchmana koja je tada imala 76 godina, ostala je na životu i došla do sela u blizini Carevih voda. Ondje su je ljudi primili i počeli liječiti, no četnici su to saznali i 23. prosinca je zaklali.

Jednoj djevojci u selu su naredili da od njenog habita napravi četničku zastavu s mrtvačkom glavom.

Tako su svoj život završile vjerne i bogobojazne kršćanske duše, časne sestre s Pala pored Sarajeva. Blažene Drinske mučenice beatificirane su 2011. u Sarajevu.

U međuvremenu, pravosuđe Srbije je rehabilitiralo četnički pokret i proglasila Dražu Mihajlovića jednim od prvih boraca protiv nacista u Europi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari