Dalija Orešković žestoko napala HRT zbog emitiranja snimke Thompsonova koncerta na Hipodromu

Dok se Hrvatska bori s ozbiljnim demografskim i ekonomskim problemima, Dalija Orešković ponovno radi ono jedino što zna, sije moralnu paniku, glumi ideološkog policajca i histerično prebrojava krvna zrnca. Njezina najnovija Facebook objava, u kojoj je brutalno napala HRT zbog emitiranja snimke Thompsonova koncerta na Hipodromu, školski je primjer čistog političkog jada, nemoći i onog dobro poznatog ljevičarskog elitizma koji s visoka pljuje po vlastitom narodu. Umjesto iole suvisle rasprave o programu javnog servisa, Orešković nam je servirala agresivni pamflet natopljen dubokim prijezirom prema tradiciji, katoličkim blagdanima i stotinama tisuća građana ove zemlje. Kroz jeftine ulične provokacije i podmetanja o „crnokošuljašima“, ona očajnički pokušava reanimirati ustaše i partizane u 2026. godini, dokazujući po tko zna koji put da joj je skupljanje jeftinih političkih bodova kod ekstremne ljevice daleko bitnije od elementarnog poštivanja naroda koji taj isti HRT, uostalom, i plaća, piše hrvatski-glasnik.com

Parazitiranje, jeftini populizam i stvaranje vlastite izborne baze isključivo na ideološkim podjelama – bez ikakve analize i konstruktivnog sudjelovanja u rješavanju egzistencijalnih pitanja hrvatskih građana – prepoznatljiv je narativ političke borbe influencerice Dalije Orešković. Pokušaj da se Hrvate podijeli na „naše“ i „njihove“ već je povijesno osuđen i kažnjen, a bit će osuđen i u budućnosti. Ova propala odvjetnica i oktroirana bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, čiji je jedini zadatak bio proganjati i neutemeljeno optuživati političke protivnike (sjetimo se samo slučaja Karamarko), opet je pokazala da se u politiku ne razumije te da ju vodi isključivo mržnja prema neistomišljenicima. Njezina nova meta je HRT, i to zbog emitiranja snimke Thompsonova koncerta ni manje ni više nego na Tijelovo – katolički blagdan koji ona otvoreno omalovažava. Analizirali smo njezinu objavu na društvenim mrežama.

Ideološki napad upakiran u blagdansku igru riječi

Tako Dalija u uvodu svoje objave piše:

“Na blagdan Tijelova, U-utjelovljenje novog kralja, nove vjere, nove domoljubne mjere…”

Orešković koristi teške riječi i igra se jeftinih asocijacija poput „U-utjelovljenje“, čime odmah na samom startu otkriva da njezin tekst nije argumentirana kritika javnog servisa, već ideološki motiviran napad. Ona izravno vrijeđa vjernike i tradiciju, namjerno povezujući katolički blagdan Tijelovo s ustaštvom s očitim ciljem provociranja većinskog naroda u Hrvatskoj. To je šamaranje svih vjernika koji taj dan slave iz čistih vjerskih razloga, što nema nikakve veze s političkim djelovanjem. Kakvo jeftino i zlonamjerno etiketiranje Hrvata!

Moralno posrnuće Dalije Orešković i medija: Napad na hrvatsku mladost napad je na opstojnost hrvatske države

U nastavku Dalija piše:

“Možda bi se mogla snimiti i uvodna emisija, poput onih koje se prikazuju neposredno prije velikih utakmica ili eurosonga. Pa u njoj ispričati priču o premijeru koji je s djecom došao na generalnu probu, o crnokošuljaškoj mladeži koja je uoči koncerta pjevala o Juri Francetiću u Bogovićevoj ulici u Zagrebu, o oslobađajućoj presudi za jedan urlik “za dom spremni” u live prijenosu, jer je počinitelj, eto, bio uzbuđen iščekivanjem velikog spektakla.”

Ovdje svjedočimo nevjerojatnoj kriminalizaciji obitelji i djece. Spominjanje premijerova dolaska na generalnu probu s djecom kao nekakvog političkog grijeha pokazuje njezin potpuni gubitak kompasa. Od kada je odlazak na glazbeni događaj s obitelji postao kazneno djelo ili politički krimen? Dalija Orešković svjesno generalizira: izolirane izgrednike iz Bogovićeve ulice koristi kako bi etiketirala stotine tisuća normalnih posjetitelja koncerta. To je klasična ljevičarska metoda nametanja kolektivne krivnje cjelokupnoj mladeži. K tome, ona otvoreno izruguje pravosudne postupke i pokazuje da, iako je pravnica po struci, ne poštuje trodiobu vlasti ni neovisnost sudstva čim sudske odluke ne idu u prilog njezinom političkom narativu.

Kulturni elitizam i širenje paranoje

Pa onda nastavlja:

“Spektakl je doista bio velik. Bio je sve samo ne koncert na kojem se publika okuplja zbog glazbe. Bila je to manifestacija sile koja se potom prelila na ulice, na tribine i stadione, na prijeteće grafite, pa čak i na mise na kojima se nekoga proklinje, neka pate i neka umru u patnji ako im se ne sviđa to crnokošuljaško domoljublje.”

Ovo agresivno negiranje stvarnosti i čisti elitizam u tvrdnji da se publika „ne okuplja zbog glazbe“ izravna je uvreda za stotine tisuća Thompsonovih obožavatelja. To je manifestacija njezina kulturnog snobizma koji s visoka i s prijezirom gleda na ukus vlastitog naroda. Dalija očajnički pokušava kreirati atmosferu straha, konstruirajući izmišljene distopije u kojima se „proklinje na misama“ i šalju poruke „neka umru u patnji“. Gdje su dokazi za ove dramatične i teške optužbe? Nigdje. Riječ je o čistoj političkoj paranoji i širenju panike s ciljem prikupljanja jeftinih bodova kod radikalne ljevice.

Sljedeći dio njezina pamfleta posebno je zanimljiv:

“Uslijedila je turneja Thompsonovanja po lijepoj našoj i po susjednoj nam BiH. Uslijedila je normalizacija ustaškog pokliča i rehabilitiranje NDH, pjev saborskog zastupnika iz redova vladajuće većine o Anti Paveliću kao vođi svih Hrvata, i mise na kojima se blagoslivljaju pronađeni posmrtni ostaci njezine vojske, prekriveni zastavama Republike Hrvatske, ove naše, po Ustavu još uvijek antifašističke.”

Ovdje Dalija praktički propagira zabranu prava na pokop i kršćanski pijetet, problematizirajući mise i blagoslov pronađenih posmrtnih ostataka. Napadom na civilizacijsko pravo na dostojanstven pokop i molitvu za mrtve – bez obzira na uniformu koju su ti ljudi nosili prije više od 80 godina – ona zapravo posredno brani “tekovine” komunističkih krvnika i opravdava stravične zločine poput Hude jame i Tezna. Poziva se na Ustav, ali svjesno prešućuje da taj isti Ustav u svojim izvorišnim osnovama jasno osuđuje sve totalitarne režime, uključujući i komunizam čije simbole njezina politička opcija redovito tolerira i slavi. Osim toga, grubo iskrivljuje činjenice jer se pojam “antifašizam” kao ideološka platforma u tekstu Ustava nigdje izrijekom ne spominje na način na koji ga ona interpretira.

Skandalozan napad na javni servis

Pa onda piše:

“Dobro je da se taj spektakl U-tjelovi još jednom, na Tijelovo. HRT kao javni medijski servis, dat će mu institucionalnu dimenziju.”

Politička influencerica bi, očito, uskratila prava većini platitelja pretplate. HRT je javni servis koji financiraju svi građani Hrvatske, uključujući i ogroman broj onih koji slušaju Thompsonovu glazbu i drže do domoljubnih vrijednosti. Zašto bi HRT bio rezerviran isključivo za kulturne i političke ukuse Dalije Orešković i njezine uske baze birača? Uostalom, na ovu skandaloznu rečenicu trebao bi reagirati i sam javni servis, jer je uvredljiva, vrlo opasna, pa i utuživa.

“Jugoslavija je mrtva” poručio je autor stihova “loša bila četr’es’peta, rasula nas preko svijeta. Mislili smo da se sprda ili da je zaostao u razvoju događaja, kad ono, ispostavilo se da je ta rečenica bila kao pucanj iz pištolja na početku utrke, start za povijesni revizionizam, start za govor mržnje protiv svakoga tko na činjenice i na razum ukazuje, start za prijetnje i protjerivanje svih čija krvna zrnca nisu domoljubna ako su crvena, a ne crna…”

Ovaj dio nije ništa drugo nego otvoreni žal za Jugoslavijom i obrana crne 1945. godine. Njezin napad na općeizvjesni povijesni stih zapravo je otvoreno plakanje za propalom državom i gruba relativizacija bleiburške tragedije te poslijeratnih komunističkih zločina. I tko onda ovdje stvarno broji krvna zrnca? Upravo ona! Orešković je ta koja u ovom paragrafu dijeli ljude na „crvene“ i „crne“, crtajući mete na leđima svima koji ne dijele njezino rigidno viđenje povijesti. Optužbe o nekakvom „protjerivanju“ su čista fantastika i namjerno potpirivanje međunacionalne i međustranačke mržnje.

Loša literatura kao odraz političke nemoći
“Da, treba nam ta snimka, ne samo na Tijelovo, nego svaku večer, prije ili iza dnevnika, da se sudara sa poslanicama, pardon – izjavama premijera, da premijera stavi na sporedno mjesto, kao dosadnu reklamu usred filma. Kralj je ipak samo jedan, ne mogu biti dva. Kralj vjere od ognja i mača, kralj domoljublja zaogrnutog u ustaške pokliče, kralj države u kojoj su državne institucije u službi jedne političke stranke.”

Ovo je vrhunac njezine provokacije. Završnica teksta potpuno prelira u zonu loše, patetične literature o „kraljevima od ognja i mača“.

Dalija Orešković ovom objavom zorno pokazuje svu političku jad i nemoć današnje oporbe. Cijeli ovaj verbalni ispad izravan je rezultat golemih frustracija i dokaz da njezina opcija građanima na izborima ne zna ponuditi baš ništa suvislo. Umjesto da se bavi ekonomijom, demografijom i stvarnim, svakodnevnim problemima naroda, njezina jedina politička platforma ostaje histerično bavljenje ustašama i partizanima u 2026. godini. Ovim tekstom Dalija je dokazala da je istinski ideološki nasljednik misli i djela Nenada Stazića – onog istog koji je ostao zapamćen po skandaloznoj izjavi kako „1945. godine posao nije odrađen do kraja“, piše hrvatski-glasnik.com