Dujmović: Mesićeva politika će sad kroz Milanovića odraditi treći mandat

Mjesecima upozoravam, mjesecima objašnjavam, mjesecima se bojim najgoreg i zbog tog straha od najgoreg, pincetom prebirem po svemu što nam se nudi. Mjesecima apeliram na elementarni razum, pokazujući da će histerija i otvorena mržnja prema Kolindi Grabar-Kitarović natjerati dio ljudi da iz kaprica glasaju protiv nje, čak i kad je na drugoj strani Zoran Milanović! Da bi se na kraju dogodilo upravo najgore, piše Tihomir Dujmović u kolumni za portal Direktno.hr

Scenarij na koji upozoravam od početka: da će uz dva desna kandidata, koji će se uzajamno iscrpljivati, na kraju pobijediti – lijevi!

I sad ćemo imati inauguraciju hrvatskog predsjednika na istom onom Markovom trgu na koji je njegova izvršna vlast kad joj je bio na čelu, prije koju godinu, poslala specijalce pod punom borbenom opremom na stopostotne invalide Domovinskog rata. Može li perverznije?

U prvim danima, da ne kažem satima, nakon pobjede Zorana Milanovića, već se ocrtavao novi politički smjer, onaj koji ćemo gledati sljedećih pet godina. To je u prvom redu politički smjer koji je davnih dana zacrtao i provodio Stjepan Mesić. Uostalom, prvi sastanak koji je Zoran Milanović odradio još u izbornoj noći, bio je upravo sastanak sa Stjepanom Mesićem. Kad još tome dodamo sliku s fešte iz Milanovićevog stožera gdje s tanjurom u ruci Budimir Lončar čeka svoj komad torte, društvo političkih mentora je zaokruženo i sve je jasno. Inače, tu bi sliku gdje Budimir Lončar u Milanovićevom stožeru čeka red na svoj komad torte trebalo staviti na zid sljedećih pet godina svima koji su poništili listić i tako pomogli ostvarenju ove idile! Čeka nas dakle po svemu sudeći sadržajno govoreći, treći mandat Stjepana Mesića sa svim detaljima koje smo već proživjeli.

Govorimo li o novoj vanjskoj politici koja slijedi, Zoran Milanović je o tome posve otvoreno govorio još u kampanji, a sada slušamo veselu pjesmu Vesne Pusić koja zadovoljno i ponosno tvrdi da sada dolazi na red vraćanje regije u sam fokus hrvatske politike. Dakle, umjesto Jadran-Baltika, povratak u regiju! Mi ćemo time dugoročno platiti krvavu cijenu tog našeg vječnog okretanja istome, tako da je ako zbog ičega onda zbog ovog glavnog smjera hrvatske vanjske politike bilo uputno da Kolinda uz sve svoje mane i gafove ostane na Pantovčaku. Snažan, unaprijed najavljen, dakle posve očekivan, povratak Hrvatske iz sve snage u regiju, nož je u srce hrvatskim nastojanjima da se već jednom izgradi kao moderna europska, mediteranska i srednjoeuropska zemlja koja je tek rubno na Balkanu. Niti možemo graditi hrvatsku državu na temeljima lustracije, niti se možemo i smijemo maknuti s Balkana. To je nažalost ceh koji plaćamo glede činjenice da živimo Hrvatsku u raljama djece komunizma!

Na ideološkoj razini isto nas tako čeka povratak na staro. Na Mesićev titoizam. Arsen Bauk je još u izbornoj noći najavio da nema ništa protiv povratka Titove biste na Pantovčak, koji dan kasnije utjecajni SDP-ovac, Joško Klisović je posve otvoreno najavio takvu mogućnost, sada nam ostaje igrati jedino na Milanovićev razum koji bi trebao razabrati da u priči u kojoj želi biti predsjednik svih građana, vraćanje Titove biste nije ništa drugo negoli cipelarenje dobrog dijela nacije koja to ni pod koju cijenu ne želi.

Osim titoizma, kad ljevica dolazi na vlast, povijest uči da redovito na red dolazi i animozitet prema Katoličkoj crkvi. S terena stiže informacija da je u jednom zagrebačkom mjesnom uredu gdje se glasovalo, revoltirani SDP-ovac već tražio da se sa zida ukloni križ, jer da ga to iritira! U Velikom Polju, SDP-ov promatrač je tražio da se sa zida skine križ i da se ukloni slika Franje Tuđmana što je i napravljeno! Inače, te scene sa skidanjem križeva s javnih prostora bila je politički  specijalitet u mandatu Stipe Mesića! Dakle, počelo je, počelo!

U izbornoj noći, pak, Žarko Puhovski nije odolio da nam ne najavi kako je sada trenutak da se ukinu dvije zadnje insignije NDH: kuna i “za dom spremni”! Dakle, prominentni komentator svih mogućih tv i radijskih kanala, na kunu i dalje gleda pogledom iz centralnog komiteta! Kako se ne može pobjeći od ideološke inicijacije iz mladosti! Kuna kao relikt NDH?! Tko još na kunu tako gleda osim Žarka Puhovskog? Stara garda ne izlazi iz Titova šinjela…

Da će se pojaviti novi odmak od dosadašnje politike Pantovčaka prema BIH gdje je Kolinda izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BIH permanentno problematizirala kao nelegitiman, moglo se isto tako vidjeti prvih dana nakon izbora. Milanović je najavio suradnju sa svojim starim prijateljem Komšićem od kojeg se jedno vrijeme doduše distancirao, a prvi je ruku starom prijateljstvu pružio upravo Komšić požurivši se među prvima čestitati Milanoviću na pobjedi. Dakle, i tu slijedi obrat! Stigla je osim toga među prvima i čestitka od Erdogana, upućeni izbori tvrde da su dugo razgovarali telefonom. Zoran Milanović o BiH ne zna baš ništa, a kao ilustracija može poslužiti podsjetnik na to kako je Milanović kao premijer, politički nepismeno zakomplicirao granične relacije s BiH petljajući po Kleku i graničnoj crti.

U riječ, ispunjava se moje tužno proročanstvo kako se svaki put kad ljevica stigne na vlast, tresu sami temelji hrvatske države. Redovito!
Sve ovo što smo vidjeli već prvih dana i sve ono što nam slijedi, dalo se pretpostaviti i upravo je zbog toga fatalno i neoprostivo da je pomoć Milanoviću i ovakvoj politici stigla i s desnice. Neću reći da su Škoro i Škorini glasači jedini krivac za ovaj fatalni poraz, ali nema nikakve sumnje da su dolasku Milanovića na vlast pomogli. Kako smo imali dva kandidata u zadnjem krugu, od ove odgovornosti se ne može pobjeći: svaki glas koji nije bio za Kolindu, gurao je Milanovića prema Pantovčaku. Uostalom, da je Škoro ušao u drugi krug i da je Kolinda rekla da neće zaokružiti niti jednog kandidata, to bi bila izdaja. Da je Škoro ušao u drugi krug i da Kolinda izrijekom ne pozove svoje birače da daju glas Škori, da li bi Škorini glasači to zamjerili? Pa naravno!  I imali bi puno pravo! E pa onda vrijedi i obratno! Jer u dilemi Milanović ili Kolinda (ili Škoro) kod domoljuba ne može biti dileme! Vidjet ćete u ovih pet godina zbog čega!

Naime, da Kolinda nije savršena, da je griješila, da je bila puna gafova u kampanji, nije se teško složiti, ali mi već u prvim danima vidimo da je gola laž teza da su Kolinda i Milanović isto i da je posve svejedno tko je na Pantovčaku. Kolinda je Titovu bistu maknuIa, sada se ozbiljno raspravlja treba li je vratiti. Za Kolindina “vakta” nisu se skidali križevi s javnih prostorija! Dok je Kolinda bila na vlasti, regija je bila “back yards”, stražnje dvorište njene vanjske politike, sada se najavljuje kao samo središte buduće hrvatske vanjske politike. Da nije ništa drugo, već bi i ovo moralo biti dovoljno da se Milanoviću ni na koji način s desnice nije smjelo pomoći u dolasku na Pantovčak! I ta činjenica da mu se tezom “neću zaokružiti niti nju, niti njega, nego narod” realno pomoglo, to će za dugo vremena ostati nažalost težak kamen spoticanja za buduću suradnju na desnici. Koja je nužna i po meni nema nikakve alternative.

No, Škoro i Škorini glasači su na kraju krajeva ipak samo produkt jedne politike, odnosno produkt jedne frustracije zbog politike koju kako vidimo ovaj narod ustrajno odbacuje. Fatalno je i posve nerazumno da HDZ niti sada ne želi pogledati istini u oči i već jedanput prihvatiti činjenicu da ovo nije politika koja  narod treba i želi. Od raskida koalicije s Mostom i potom posve protuprirodne koalicije i koalicijske politike koja uopće nije imala izborni legitimitet, mislim na suradnju s HNS-om i Pupovcem, politika HDZ-a uporno gubi podršku naroda i fantastično je kako se to ne želi vidjeti.

Na lokalnim izborima u Zagrebu, unatoč svim mogućim predviđanjima kako nije moguće da Drago Prgomet ostvari dobar rezultat u Zagrebu, vodstvo HDZ-a na čelu s Plenkovićem je ustrajalo na Prgometu kao glavnom HDZ-ovom igraču u Zagrebu i doživjeli su debakl. Da je tada bilo pameti u oporbi i da je Petrov poslušao Hasanbegovića, pa da su išli s jednom listom, imali bi u Zagrebu većinu, jer je Most na kraju završio sa 4,9 posto i nije prešao prag. Taj se poraz u HDZ-u zgurao pod tepih, nikad nitko za njega nije odgovarao, a cijela priča s Prgometom je već na načelnoj razini bila posve kriva. Između ostaloga i zato što su čovjeka koji je izašao iz stranke ekspresno inaugurirali u novi HDZ-ov vrh, pokazujući tako figu svim onim lojalnim članovima koji su  cijelo to vrijeme ostali vjerni stranci. Takvo poniženje starih članova uslijedilo je i sa Kujundžićem koji je avanzirao do razine ministra unatoč tome što je isto tako u jednoj fazi izdao stranku! I borio se protiv nje na izborima! Staviti takva dva razmetna sina na ovako visoke pozicije bila je pljuska u lice svim onim čestitim i poštenim članovima koji godinama nisu mijenjali dres.

Sljedeći signal da nešto nije u redu.donijeli su izbori u Lici. Unatoč neviđenim donacijama koje su ministri slijevali u Liku uoči tamošnjih lokalnih izbora, čak je i tradicionalno vjerna  HDZ-ova lička publika ustala protiv Plenkovićeve politike, pa je Dado Milinović postao moralnim pobjednikom tih izbora. Ni ti rezultati se nisu analizirali tako da se shvati da se nešto kapitalno treba mijenjati. Jer, ako HDZ u Lici ne pobjeđuje uvjerljivo, kako li će tek biti u drugim dijelovima Hrvatske, glasilo je pitanje. Sad je stigao odgovor: u Istri je HDZ praktični nestao, a na minimum je sveden i u Međimurju i u hrvatskom Zagorju! Što se još mora dogoditi i gdje se još mora izgubiti da se shvati da narod ovakvu  politiku ne želi?

Na europskim izborima HDZ bi doživio potpuni debakl samo da je bilo mrvica više pameti u oporbenim redovima. Da su “Neovisni za Hrvatsku” išli za zajedničkom desnom listom dobili bi sigurno jedan ako ne i dva mandata više i car bi bio posve gol. Niti taj poraz se nije analizirao, niti se iz njega izvukla bilo kakva pouka. Čini se da je to u tradiciji HDZ-a, pa tako ni Jadranka Kosor nikada nije dopustila analizu svojih poraza. Takvo pak iracionalno držanje ne vodi nikamo drugdje negoli u – novi poraz. I on se sada zapravo zakonomjerno i morao dogoditi. Bio je to četvrti signal da nešto nije u redu i da se politika mora mijenjati. Ako se i sada nastavi ovim putem davanja bezrezervne podrške starom političkom smjeru, nema puno dvojbe da će HDZ doživjeti novi poraz na parlamentarnim izborima. Bude li se iz njega spašavao bijegom u koaliciju sa SDP-om, to će biti šah-mat, tužni kraj velike, ozbiljne, stranke koja je zapravo stvarala hrvatsku državu. Otići će ravno na police povijesti.

Ništa novo pod kapom nebeskom, sve stranke na jugoistoku Europe koje su čupale svoje države iz komunističkog blata, u međuvremenu su nestale u bespućima povijesne zbiljnosti, vrijeme je jednostavno napravilo svoje, došle su nove snage,a stare veličine od silne dekadencije nisu razumjele novo vrijeme. Nema nikakve šanse da HDZ izbjegne ovaj crni scenarij ako  ne pogleda istini u oči, ako ne prihvati gdje je pogriješio, ako ne razabere zašto ga narod odbacuje i ako ne shvati što sve mora promijeniti, napisao je Tihomir Dujmović/Direktno.hr