Pratite nas

Herceg Bosna

Grabovica – Najteži i najkrvoločniji zločin u muslimansko-hrvatskom građanskom ratu u BiH

Objavljeno

na

Ilustracija Kamenjar.com

Sutra je 9. rujna, što znači da će se navršiti točno 25 godina od početka opeacije “medački džep” koja je bila najčišća, kirurški čista operacija HV-a, a u isto vrijeme Muslimani će upasti u hrvatsko selo Grabovica, koja se nalazi u njihovoj dubini, i nevjerojatnom, krvničkom egzekucijom smaknuti 33 civila hrvatske nacionalnost od kojih je najmlađa bila djevojčica u dobi od 4. godine koja se zvala Mladenka Zadro

8. rujan, odnosno točno 25. godina od ove zapovjedi “Komandanta 9. motorizovane brigade VRSK” Jove Kordića za “nasilno izviđanje i borbena dejstva”. Iz samog sadržaja ove “zapovijesti” vidljivo je da nije riječ samo o izviđanju, odnosno prikupljanju podataka, nego i o zaposjedanju nekih kota i čvrstih objekata. Dakle, ovo je zapovjed za napad.

Istina, to nije trebao biti neki veliki strateški napad, čak ni napad nekih većih taktičkih razmjera, ali je očito cilj bio približiti se i ugroziti komunikaciju između Gospića i Karlobaga. Zašto bi Srbi napravili ovakvo što kad to nema nikavog smisla? Ali kad to stavimo u kontekst onog “prijedloga za raspravu” koje je Slobodan Jarčević sastavio 10. kolovoza 1993. a može se vidjeti ovdje:

( http://www.slobodanpraljak.com/…/SUKOB_ABiH_i_HVO-KO…/95.pdf )

.. onda se to prilično dobro uklapa. Jer kaže Jarčević: “Hrvatska tvrdoglavost u napadu na RSK, iskoristiti i vezati im što više jedinica na ratištima oko Maslenice, GOSPIĆA, Drniša i na Peruči.”

Također, vratio bih se na transkript iskaza novinara Šefka Hodžića u Haagu od 23. ožujka 2005. od stranice 53. red 15. pa do stranice 54. red 7. u kojem on prepričava što se dogodilo na jednom sastanku ispred kuće Safeta Ćibe (za one koji ne znaju, taj tip vam je fenomen, jer vi svugdje imate gradonačelnike i načelnike općina, i u demokratskim i u totalitarnim sustavima, ali za Safeta Ćibu karakteristično je to što nikad nije izabran na izborima, već rukopoložen od strane Alije Izetbegovića za načelnika čak 3 općine odjednom, i to općina Konjic, Jablanica i Prozor. Dakle ponavljam, takvo što ne postoji ni u totalitarnim sistemima. General Praljak pričao je kako je u Konjicu i prije Safeta Ćibe bio neki razumni Musliman, s kojim je on planirao da HVO iz pravca Konjica razbije srpsku opsadu Sarajeva, a problem je nastao tek kad je general Praljak isti prijedlog iznio Izetbegoviću, to je sve bilo 1992. nakon operacije “Lipanjske zore” kad je HVO bio na vrhuncu snage. Međutim, Izetbegoviću se nije svidjela ideja da mu Hrvati deblokiraju Sarajevo i uzmu zasluge, pa je postavio Ćibu za načelnika 3 općine, a ovaj je odmah počeo širiti neprijateljstvo prema Hrvatima i na taj način postati jedna od ključnih osoba što se muslimansko-hrvatski građanski rat u BiH uopće dogodio) kojem su još nazočili Vehbija Karić i Sefer Halilović.

(General Daidža govori o svojim namjerama deblokade grada Sarajeva)

Prema Hodžićevim rječima, Karić je tad rekao da se očekuje brzojav Arifa Pašalića (komandant 4. korpusa) o tome da će HVO napasti elektrane na Neretvi, što je naravno još jedna izmišljotina i laž, da bi Sefer Halilović rekao “preduhitrit ćemo mi njih” i da stižu snage iz Sarajeva i Zenice i da planiraju napasti HVO “u srijedu ili četvrtak”. Ravnanja radi, 4. rujna 1993. kad je ovaj sastanak održan bila je subota, a što pak znači da je prva iduća srijeda ili četvrtak padala na datume 8. odnosno 9. rujna. Tu je još jedan zanimljiv dokument sa suđenja Haliloviću pod brojem DP 270, a riječ je o jednom izvješću koje je pisano naknadno, odnosno 25. rujna 1993. a u kojem stoji kako su “snage 2. bataljona 9. motorizovane brigade ABiH došle u Grabovicu 8. rujna, dakle na današnji dan prije 25 godina. Kasnije je ispalo da su oni na to područje došli 7. rujna.

Dakle, ti datumi se opasno podudaraju i tvore zatvoreni krug vrlo suvislih indicija. Dokaza, neoborivih dokaza o srpsko-muslimanskoj sprezi protiv Hrvata još nema, za to će trebati pričekati još 7 dana, kad se počinju pojavljivati neoborivi dokazi o srpsko-muslimanskom komplotu, a onda kad se ove činjenice pogledaju retroaktivno, sve sjeda na svoje mjesto.

Netko bi s pravom mogao postaviti pitanje pa zašto onda Srbi nisu pokušali nešto čačkati oko Maslenice, kod Drniša, na Peruči”? Moje mišljenje je da se ni Srbima nije dalo previše izlagati glave samo da bi rasteretili Muslimane, pa su pokušali probati prvo s Gospićem, pa ako to bude išlo onda mogu “zapaliti” i ostale bojišnice. Međutim, kao što se vidi iz ove zapovjedi, njihova “borbena gotovost” bila je zadana za 9. rujan u 8 sati, a mi smo, kao i uvijek tog istog 9. rujna krenuli u 5 sati ujutro (ovaj termin je zaštitni znak, prave tradmark ofenzivnih akcija HV-a, 5 ujutro je bio termin u kojem je HV počinjala svoje operacije, dok četnici i balije, što bi rekli gospon Bandić, “još taru krmelje”). Dakle, mi smo njih preduhitrili i dali im po glavini tako dobro da im nije palo na pamet provocirati ne nekoj drugoj bojišnici pa opet dobiti po lampi kao u medačkom džepu. Osim toga, Jarčevićev naum o “vezivanju snaga” nije urodio plodom, jer su akciju u medačkom džepu izvele domicilne postrojbe koje su ionako bile tu, odnosno 9. gardijska brigada iz Gospića, zatim 111. brigada iz Rijeke, to je jedna vrlo kvalitetna R-brigada koja je uglavnom ratovala na području Gospića, tu je bila mislim jedna posada iz 133. brigade iz Otočca, i naravno, prije svih, tu je bila specijalna policija koja je ionako bila u Velebitu, a bila je najmobilniji dio OSRH, a osim toga, hrvatska specijalna policija nikad nije nogom kročila na teritorij BiH osim možda krajem operacije Oluja 1995. kad su zatvarali granicu kod Kulen-Vakufa pa je možda pokoji specijalac zašao koji metar u teritorij BiH.

Osim toga, od Muslimana se ionako isključivo branio HVO, a ove dragovoljačke skupine sastavljene od pripadnika HV-a koji su rodom ili porijeklom bile iz BiH nisu HV, nego upravo ono što sam naveo. Dakle, zna se da je iz 1. gardijske brigade Tigrovi bilo 40 a iz 2. gardijske brigade Gromovi 60 takvih dragovoljaca porijekom iz BiH koji u se stavili na raspolaganje HVO-u, a to nikako nije isto kao kompletna 1. i 2. gardijska brigada HV-a. To naravno nije smetalo Muslimanima da šire propagandu kako su ih napale čitave gardijske brigade HV-a, a što naravno ne odgovara istini, jer istina je, da su tu bile angažirane čitave gardijske brigade HV-a onda bi ta muslimanska vojska završila u trokutu brže nego što su traktorske kolone 1995. završile u Banja Luci.

Naravno, Hrvatska nije mogla dopustiti sebi ulazak u frontalni rat svim sredstvima protiv Muslimana, a što neki koji ne vide širi kontekst smatraju izdajom, međutim zaboravljaju da je u tom trenutku 27% hrvatskog ozemlja bilo pod okupacijom, a zaboravljaju i da je srpski plan bio onakav kakav je sadržan u Jarčevićevom prijedlogu, dakle pustiti Hrvate i Muslimane da se međusobno poubijaju i isrcpe u međusobnim dvobojima a onda dokrajčiti i jedne i druge i stvoriti veliku srbiju.

Sutra je 9. rujna, što znači da će se navršiti točno 25 godina od početka opeacije “medački džep” koja je bila najčišća, kirurški čista operacija HV-a, a u isto vrijeme Muslimani će upasti u hrvatsko selo Grabovica, koja se nalazi u njihovoj dubini, i nevjerojatnom, krvničkom egzekucijom smaknuti 33 civila hrvatske nacionalnost od kojih je najmlađa bila djevojčica u dobi od 4. godine koja se zvala Mladenka Zadro.

Nakon toga, hrpa neljudskog izmeta koji se skupno naziva “međunarodna zajednica” izvršit će nevjerojatan i neviđen pritisak na Hrvatsku jer je preventivnim napadom čistim kao suza spriječila srpski napad planiran ovim dokumentom, dok ista ta međunarodna zajednica neće uputiti niti jednu oštriju riječ, a kamoli izvršiti neviđena pritisak na muslimansku stranu zbog barbarskog, krvničkog pokolja u Grabovici koji je van svake konkurencije najgori, najteži i najkrvoločniji zločin u muslimansko-hrvatskom građanskom ratu u BiH….

Predrag Nebihi/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obilježena 25. obljetnica stradanja Hrvata u Uzdolu

Objavljeno

na

Objavio

U organizaciji 3. bojne brigade Rama i branitelja Uzdola danas je obilježena 25. obljetnica stradanja Hrvata u Uzdolu.

Prije svete mise a nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća župnik don Ivan Tomić kazao je kako je ovo žalostan dan za Župu, dan spomena na veliku tragediju i ratni zločin.

-Svjesni smo toga što je naša zemlja pretrpjela u ratu, no ovo je i dalje naša želja, naša svetinja. Stoga ljubimo svoju zemlju, hrvatsku, ramsku i uzdolsku uvijek i zauvijek ma gdje bili. Uvijek se sjetimo odakle dolazi naša krv, kazao je župnik te pozdravio sve vjernike, obitelji poginulih, oce svećenike na čelu sa mons. Tomom Vukšićem, vojnim biskupom ordinarijem u BiH koji je i predvodio misu, kao i hrvatskog člana Predsjedništva BiH dr. Dragana Čovića koji je predvodio mnogobrojno izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH.

Mons. Vukšić u svojoj propovijedi kazao je kako Crkva nije nadležna za provođenje zemaljske pravde ali jeste zajednica moralna i neotuđiva i naša obveza je molitva i sjećanje, solidarnost i ljubav.

-Stoga pozivam nadležne institucije na provođenje zakona i pravde, istaknuo je mons. Vukšić.

-Nastojanja kršćana je oslobađanje od zlog pamćenja. S nadom da će biti od koristi promicanje vrijednosti općeg dobra u cjelokunoj društvenoj zajednici, te konačna pobjeda dobra nad zlim. Prošlost živi kroz sjećanje, i njezin sadržaj utječe u mnogočemu na našu budućnost, prošlost tako postaje obnovljena a budućnost pak gledana iz perspektive nade, zaključio je biskup Vukšić u svojoj propovijedi.

Pripadnici Prozorskog bataljona Armije BiH su u sklopu operacije ‘Neretva 93.’, 14. rujna 1993. godine napali mjesto Uzdol i pri tome počinili stravičan ratni zločin na okrutan način ubivši 41 osobu katoličke vjere i hrvatske nacionalnosti.

Među žrtvama se nalazilo 29 civila, od kojih je najmlađa žrtva imala 10, a najstarija 87 godina, te 12 pripadnika HVO-a.

Za navedene strašne zločine podignuta je optužnica protiv Envera Buze, zapovjednika Samostalnog bataljona Prozor Armije BiH, a sudski proces je u tijeku.

UZDOL, SJEĆANJE NA NEVINE ŽRTVE (14. RUJNA 1993 – 14. RUJNA 2018.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Govor generala zbora Stanka Sopte na 23. obljetnici oslobođenja kraljevskog hrvatskog grada Jajca

Objavljeno

na

Objavio

Govor generala zbora Stanka Sopte
23. obljetnica oslobođenja kraljevskog hrvatskog grada Jajca
Jajce, 13 rujna 2018.

POŠTOVANI PRIJATELJI!

Godine se slažu u knjigu povijesti. U sjećanje. Tako uvijek u rujnu dolazi i obljetnica oslobođenja kraljevskog hrvatskog grada Jajca. Jajce je brojalo svoje godine i svoja sjećanja i složilo tešku i krvavu knjigu povijesti. Iz te su knjige mnogi htjeli čitati i često čitali i ono što u njoj ne piše i o čemu ona pojma nema. Izmišljali su povijest. No naša teška i krvava knjiga povijesti ne ljubi ništa drugo do onoga što je u njoj krvlju njenih sinova zapisano. Sve od kad Jajce postoji i sve od kada šume vodopadi njegove rijeke Plive.

Jajce pamti starohrvatska vremena svoga ponosa i svoje slave, vremena svojih hrvatskih kraljeva u Bosni, no pamti i teška vremena u kojem je utvrda za utvrdom, tog slavnog hrvatskog kraljevstva u Bosni, šapatom padala. I pamti strašna vremena svoga zadnjeg kralja i kako je na izdaju smaknut i pokopan tu na Humu ponad grada. Pamti i duga stoljeća ropstva i patnje pod turskim kopitom, pamti desetljeća olovnih godina komunističkih prijetnji i stradanja. Pamti i zadnje ratove, svoj pad i svoje oslobođenje.

Danas smo u 23. obljetnici oslobođenja hrvatskog i kraljevskog grada Jajca od četničkih hordi i postrojbi JNA kada su hrvatske snage HVO-a i HV, kroz operaciju Maestral, u svom nezaustavljivom naletu pomele okupatorske postrojbe i svome hrvatskom gradu Jajcu donijele slobodu. Na krvi i životima vitezova Hrvatskog vijeća obrane Hrvatske republike Herceg Bosne, izrasta sloboda i život ovoga grada.

Stoga se danas s neizmjernom zahvalnošću sjećamo svojih poginulih prijatelja i suboraca, svojih vitezova, sjećamo se naših ranjenih, iskupili smo se ovdje mi veterani, njihovi prijatelji i suborci iz toga slavnog i pobjedničkog boja.

Želimo im pokoj vječni i laku grudu zemlje Hrvatske. Želimo njihovim obiteljima reći veliko hvala. Želimo gradu Jajcu poželjeti život u slobodi i hrvatskom narodu čestit i dostojanstven život u njihovom gradu Jajcu.

Živjeli.

Kamenjar.com

 

Obilježena 23. obljetnica oslobađanja Jajca

 

 

13. rujna 1995. nad slapovima Plive zavijorila se hrvatska zastava!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari