Pratite nas

Razgovor

Povjesničar Hrvoje Mandić: Zločin u Grabovici je klasični primjer etničkog čišćenja duboko unutar teritorija pod nadzorom ABiH

Objavljeno

na

Zločini A BiH nad civilima hrvatske nacionalnosti u selu Grabovica, dogodio se 8/9 rujna 1993.godine u sklopu napadne operacije Armije BiH poznate pod nazivom „Neretva ’93“.

“Kako je riječ o naseljenom mjestu koje se nalazilo duboko unutar teritorija koje je tada kontrolirala Armija BiH, u ovom slučaju ne može biti riječ ni o kakvom “incidentu na crti bojišnice”, nego o klasičnom primjeru etničkog čišćenja duboko unutar teritorija pod nadzorom A BiH”, ističe povjesničar Hrvoje Mandić iz Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH u razgovoru za HRsvijet.

Kada je i kako počela operacija Neretva ’93 i koji su njeni osnovni ciljevi?

-Prije svega u vrijeme izvođenja napadne operacije ABiH pod nazivom „Neretva ’93“ imao sam samo šest godina. O navedenoj operaciji mogu samo govoriti iz pozicije profesionalnog povjesničara, isključivo na temelju činjenica i analize dostupnih ratnih dokumenta.

Ovoj odluci su prethodile političke odluke muslimanskog političkog vodstva na čelu s ratnim vođom Muslimana-Bošnjaka Alijom Izetbegovićem kao i odluke sa savjetovanje vrha A BiH u Zenici 22. kolovoza 1993.godine na kojem su sudjelovali isključivo zapovjednici iz reda muslimanskog (bošnjačkog) naroda.

Nedvojbeno je da su temeljni ciljevi operacije bili prodor prema Mostaru, Čapljini i Stocu, te eliminacija HVO, odnosno stavljanje HVO-a pod potpunu podčinjenost A BiH što je bilo u potpunoj suprotnosti s ranije potpisanim sporazumima.

Također je nedvojbeno da je ova napadna operacija A BiH pokazatelj da je tadašnji bošnjački političko-vojni u potpunosti prigrlio ratnu opciju, odnosno odlučio zagospodariti prostorima koji su po tadašnjim prijedlozima MZ trebali ući u sastav hrvatskih provincija u BiH.

U vrijeme trajanja hrvatsko – muslimanskog rata crte bojišnice između A BiH i VRS su bile mirne pa je A BiH većinu snaga povukla s tih crta bojišnice i usmjerila ih na crte bojišnice sa HVO-om. Poznati su brojni primjeri suradnje A BiH i VRS, posebno na tadašnjem hercegovačkom ratištu.

Notorna je činjenica da su u ljeto 1993. godine današnji “mirotvorac” Safet Oručević, zajedno s bivšim oficirom JNA i generalom Armije BiH Arifom Pašalićem, dogovarao s Ratkom Mladićem “zajednički izlazak na Neretvu i sve do Neuma” kao i stvaranje “srpsko-muslimanske hercegovačke regije”, uz tvrdnju da Muslimani u Mostaru “sa Srbima mogu i hoće da žive, a s Hrvatima ne mogu i neće.”

Safet Oručević, odnosno tadašnje muslimansko političko i vojno vodstvo u Mostaru, mjesecima su plaćali Srbima da svojim topništvom tuku hrvatske ciljeve u djelu Mostara pod nadzorom HVO-a. Navodno su Srbi povremeno tukli i više nego je bilo plaćeno uz opasku da “oni časte” – valjda u ime “antifašizma” te bratstva i jedinstva “naših naroda”.

Radi utvrđivanje povijesne istine koja je neophodna da bi Hrvati i Bošnjaci, kao konstitutivni narodi u Bosni i Hercegovini, mogli stvarati suživot predlažem zajedničku znanstvenu konferenciju hrvatskih, bošnjačkih i međunarodnih povjesničara, kao i istaknutih sudionika iz vremena rata kako bi došli do što realnije slike o svemu što se događalo u vrijeme hrvatsko – muslimanskog (bošnjačkog) rata.

U sklopu te operacije A BiH je počinila brojne zločine. Možete li nabrojati zločine A BiH učinjene u sklopu operacije „Neretva ’93“ s posebnim osvrtom na zločine u Grabovici i Uzdolu čije godišnjice obilježavamo ovih dana?

-Sve te zločine je pratilo etničko čišćenje, a navest ću samo veće zločine: Orlište, Trusina, Doljani (Stipića livada), Grabovica, Mostar, Konjic, Jablanica, Uzdol u Hercegovini i poglavito Bugojno u Bosni u ljeto 1993. godine. Poznati su i zločini ABiH na Hrvatima u Zenici, Vitezu, Travniku, Kaknju kao i u drugim mjestima Središnje Bosne.

Grabovica je po svemu ipak posebna. Bio je to, detektivskim rječnikom rečeno“ gotovo savršen zločin“. Riječ je o zločinu koji se dogodio duboko u dubini teritorija kojeg je kontrolirala A BiH.

Poubijani su civili hrvatske nacionalnosti – svi stanovnici sela Grabovice. Slučajno su ostali živi samo dva dječaka, braća Zadro koji su se u vrijeme zločina uspjeli sakriti. Dakle, nije riječ ni o kakvom “incidentu na crti bojišnice”, nego o klasičnom primjeru etničkog čišćenja duboko unutar teritorija pod nadzorom A BiH.

Iz svih dokumenata A BiH vidljivo je da su za taj zločin znali svi nadređeni zapovjednici kao i bošnjački politički vrh a to je sve sakriveno od očiju javnosti od leševa koji su nestali do medijske i pravosudne blokade. Već odavno je o zločinu nad Hrvatima u Grabovici sve poznato, ali nema ni optužnice, a kamo li presude. Slično je i s Uzdolom.

Da li su činjenice o zločinu u Grabovici poznate sudu u Haagu i domaćim sudovima?

-Ako sam kao mladi povjesničar došao do ovih činjenica, nema razloga da do njih nisu mogli doći strani i domaći istražitelji. Jesu li do njih došli ili nisu i zbog čega te činjenice nisu uzimane u obzir kod procesuiranja ratnih zločina, po osobnoj ili zapovjednoj odgovornosti, nije mi poznato. Moj cilj bio je utvrditi činjenice relevantne za povijest kao znanost.

Poznato je da su brojni istražitelji tužiteljstva BiH prikupljali dokumentaciju o zločinima i da su cijeli timovi istražitelja prebrali i dio arhiva HVO-a koji se nalazi u Republici Hrvatskoj. Kakvi su rezultati njihovih istraživanja?

-Koliko je meni poznato oni u predistražnim i istražnim radnjama nisu pokazivali nikakav interes za zločine A BiH nad Hrvatima nego su ciljano i selektivno tražili dokaze protiv pripadnika HVO-a. Rezultate takve kampanje vidimo posljednjih godina pred pravosudnim organima u BiH.

Zbog čega nisu tražili dokaze za zločine A BiH nad Hrvatima?

-Vjerojatno su takav nalog dobili od svojih nadređenih, a zbog čega nisu uopće tražili dokumentaciju o zločinima A BiH nad Hrvatima problem je odnosa politike i pravosuđa. Odgovor na ovo suštinsko pitanje treba dati pravosudni sustav Bosne i Hercegovine kao i političke strukture u Bosni i Hercegovini. Naravno, i međunarodni mentori koji se desetljećima bave pravosuđem u BiH.

Dio optužbi dužnosnika HR HB i pripadnika HVO-a rađen je na temelju transkripata iz Ureda Predsjednika RH Tuđmana. Možete li to komentirati?

-Kao povjesničar ništa ne komentiram, to je zadaća politologa te društvenih kritičara. Mogu samo navesti činjenicu da su transkripti iz Ureda predsjednika RH Tuđmana objavljeni i dilani selektivno a ne cjelovito zbog čega se na tako iznesenim transkriptima ne može steći cjelovit uvid o ulozi predsjednika RH Franje Tuđmana i Republike Hrvatske vezano za rat u BiH.

Pored toga nisu objavljeni transkripti iz ureda Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i Alije Izetbegovića koji bi uz transkripte prvog hrvatskog Predsjednika dali više svjetla na sve što se događalo u ratu 1991.-1995.

Istina, javnosti su dostupni transkripti Ratnog Predsjedništva BiH ali je odnos središta političke moći prema njima sasvim oprečan od odnosa prema djelu transkripata iz Ureda prvog hrvatskog predsjednika.

Dakle, za ukupnu i znanstveno utemeljenu ocjenu, morati ćemo sačekati objavu i danas nedostupnih dokumenata. Tek tada moći ćemo donijeti kvalitetnu i samoodrživu prosudbu.

M.Jurković/hrsvijet.net

 

25 godina od zapovijedi čije posljedice će se vidjeti za 7 dana u Grabovici i za 12 dana u Uzdolu!

 

 

25. obljetnica pokolja Hrvata u Grabovici

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Kujundžić: Tu nema nikakve pobjede, to nisu ozbiljni političari pa da možeš slaviti pobjedu nad njima

Objavljeno

na

Objavio

Drugi put u godinu dana saborska oporba nije uspjela smijeniti ministra zdravstva Milana Kujundžića.

Gostujući u HRT-ovoj Temi dana, ministar Kujundžić kaže je kako je rezultat glasovanja bio očekivan.

– Žalosti što su uopće tražili glasovanje, a posebno na način na koji su to učinili. Tu nema nikakve velike pobjede, to su ljudi nad kojima ne možeš slaviti pobjedu. Argumente koje su koristili demantirao sam u Saboru – nikada više liječnika i sestara u zdravstvenom sustavu, nikada veće plaće, nikada veće investicije, nikad bolji rezultati liječenja nego što ih imamo sada. Poteškoća ima, ali doslovno sam im nabrajao sve argumente ali to do njih nije dopiralo, oni su se samo nabacivali blatom na sustav i udarali na osobnoj razini. A kada ih se malo takne istinom o njima osobno onda su utonuli u depresiju tako da sada razmišljam da osnujem neki centar za liječenje jer – depresivni su, rekao je Kujundžić.

Ove godine zdravstveni sustav raspolaže s 26 milijardi kuna i više od 2 milijarde kuna financijske injekcije Ministarstva financija. Što se s tim novcem može učiniti, a što se ne može a trebalo bi, pitao je voditelj ministra.

– U tri godine ove Vlade poraslo je ulaganje u zdravstvo po glavi stanovnika sa 750 eura, koliko je bilo 2015., na 802 eura ove godine, što je jedan pozitivan pomak. Međutim to je daleko manje od onoga što se troši u svijetu i mi s tim činimo najviše što možemo, ustvrdio je ministar dodavši da taj maksimum nose liječnici i sestre svojim entuzijazmom, svojom humanošću i svojim znanjem.

Stoga, kaže, te ljude trebamo zadržati u Hrvatskoj, treba sačuvati dostupnost zdravstva svim građanima RH neovisno o imovinskom cenzusu i treba nastaviti usvajati sve nove metode liječenja koje svijet prati.

– Neće biti lako to postići neovisno o tome tko će biti ministar i tko će biti premijer. Ali vjerujem da ćemo, kao i do sada, to uspjeti bez povećanja javnoga duga, poručio je.

Samo 30 posto građana plaća zdravstvenu zaštitu, a koristi je 100 posto građana.

– U pitanju je vrlo nepovoljan omjer, obično je taj omjer 50:50 u državama s kojima se želimo uspoređivati. Dobro je da država to uspijeva financirati, ali trebat će neke stvari korigirati jer neki ljudi koji ne plaćaju zdravstveno osiguranje imaju dovoljno sredstava da to čine, ustvrdio je dodavši da bez obzira na te korekcije svi zajedno moramo ostati solidarni, zadržati liječnike i sestre u zemlji i pokušati pratiti svjetsku medicinu.

 

Ministar Kujundžić: Nekima treba osigurati privikavanje na istinu o sebi

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Penava – Hoće li ikada doći vrijeme za pravdu za hrvatske heroje?

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava je na sjednici Gradskog vijeća u petak poručio kako se nisu stekli uvjeti za veća prava Srba u Vukovaru. Uslijedio je incident kad mu je nakon toga vijećnik SDSS-a poklonio Statut Grada ispisan na ćirilici. Penava ga je bacio na pod i nazvao to činom agresije. Vukovarsko vijeće na kraju je odbacilo povećanje prava srpskoj nacionalnoj manjini i naglasilo da j “apsolutno ispoštovana odluka Ustavnog suda”.

S vukovarskim gradonačelnikom Ivanom Penavom o incidentu je za Dnevnik Nove TV razgovarao reporter Andrija Jarak.

Gospodine Penava, danas ste burno reagirali na statut grada Vukovara napisan na ćirilici. Mislite li da ste pretjerali?

Ne bih rekao da sam burno reagirao. Prije bih postavio pitanje zašto smo svo ovo vrijeme puštali da se događaju stvari u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u ovim dijelovima koji su ratom pogođeni. Zašto nismo burnije reagirali kada smo prikupili više od 700.000 potpisa na referendumu prije pet ili šest godina? Zašto nismo burnije reagirali u ime pravde i ljudskih života? Mnogo je tih pitanja. Zašto nismo burnije reagirali kada se u Gradskoj vijećnici i državi čulo da je Oluja etničko čišćenje?

Prvi put ste tako bacili papir na pod.

Možemo i tako reći, ali recimo ovako – da sam barem na sekundu u jednoj drugoj domeni pokušao biti dostojan svojih Vukovaraca, svih nacionalnosti koje su stale u obranu grada ’91. godine kada su oni puno, puno burnije reagirali jer su znali tko su i što brane. Da je nas više danas koji znaju te iste stvari, vidjeli bi da ne bi bio ovako istaknut. Ta reakcija zapravo ne bi uopće bila burna, nego sasvim jedna normalna s obzirom na okolnosti u Vukovaru.

Spomenuli ste druge nacionalnosti. SDSS vas optužuje da ste gradonačelnik samo Hrvatima, a ne i Srbima.

A što će SDSS drugo reći? HDZ s koalicijskim partnerom HKS-om u Gradskom vijeću ima najveći broj vijećnika pripadnika srpske nacionalne manjine. Međutim, oni za SDSS imaju jednu veliku manu. Naime, sva trojica su hrvatski branitelji. Tu otpišite i jednu trećinu srpske populacije koja otpada jer je za SDSS to kvalifikacija koja ih diskvalificira kao Srbe.

Onda imate i drugu trećinu ljudi koji su zatečeni u mirnoj reintegraciji u hrvatskom Podunavlju i koji su s nama prihvatili vrijednosti ove države, pristali s nama graditi bolji Vukovar i bolju Hrvatsku i prihvatili ju kao svoju jedinu državu. Onda i njih možete odmah otpisati jer ni to za SDSS nisu dovoljno dobri Srbi.

Što onda ostaje? Ostaju ljudi koji su na tragu velikosrpske ideologije. Sjetit ću vas da je taj SDSS nastao od SDS-a, osnivača Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića poznatog po izjavi za vukovarsku bolnicu da je pao posljednji utaški bastion. A na tom tragu i svih ovih okolnosti i događanja koja imamo, pa i ove agresije danas koju su onako manipulativno i demonstrativno izveli u vijećnici SDSS-a u Vijećnici.

Hoće li ikada doći vrijeme za uvođenje ćirilice u Vukovar?

Gledajte, kakvo će vrijeme doći to će dragi Bog reći. Za grad Vukovar mislim da je krivo pitanje postavljeno. Meni bi logičnije pitanje bilo hoće li ikada doći vrijeme za pravdu za hrvatske heroje. Kad kažem heroje, mislim na heroje svih nacionalnosti koji su poginuli u Vukovaru. Pravdu za silovane žene grada Vukovara, za više od 300 stradale djece u Vukovaru.

To su pitanja koja su, po meni, dominantna, bitna. Daj Bože da jednom to pitanje dođe na dnevni red. To bi značilo da je Hrvatska sređena država i da nema problema. Međutim, da se ne postavimo predefenzivno, zašto nitko ne postavlja pitanje je li popis na temelju kojeg se ostvaruje i potražuje to pravo točan?

Bojite li se da bi Vlada mogla, sukladno zakonskim ovlastima, raspustiti Gradsko vijeće ako se ovakva situacija nastavi?

Ne bojim se. Svatko ima svoje ovlasti. Danas smo utvrdili da svatko treba povlačiti poteze u koje čvrsto vjeruje i iza kojih čvrsto stoji i dosljedan je. Nije da imam straha u tom smislu, ali nije ni da mislim da uopće Vlada pomišlja na takvu reakciju. Trudim se gledati problematiku grada Vukovara i svojih sugrađana, a naravno o problemima Vlade i svake druge institucije u državi neka brigu vode oni koji su za to odgovorni.

Sad jedno osobno pitanje. Jedan dan kažete da ste spremni napustiti HDZ ako se ova pitanja ne počnu rješavati, a drugi dan kažete da ste se spremni kandidirati za predsjednika HDZ-a. Što je od toga točno?

Mislim da sam bio dovoljno jasan. Rekao sam da su neke vrijednosti u ovoj državi za mene iznad svega, iznad bilo kakve osobnosti, stranačke discipline, politike, iako je to samo po sebi bit politike da imate takve vrijednosti i da se zalažete za njih, što znači da vrijednosti Domovinskog rata, temeljne ljudske vrijednosti o kojima pričamo u Vukovaru, života, slobode, ravnopravnosti, prava na presudu u razumnom roku. To su vrijednosti za koje se zalažemo i koje su nam u korijenima Ustava, temeljima Domovinskog rata. Za njih sam spreman na sve.

I otići iz HDZ-a i kandidirati se za predsjednika?

Upravo tako kako sam vam rekao. Ja već gotovo tri godine komuniciram jedne te iste stvari, vrlo jasno i miroljubivo. A kako ste rekli u prvom pitanju, burno, sve što je u kontri burnog ja sam bio godinu dana. Nije bilo efekta. Naravno da razmišljam , i da moram razmišljati jer mi je to dužnost, o drugim putevima rješavanja ovog problema jer sam tu da riješim stvar.

Penava: Nisu se stekli uvjeti za ravnopravnu upotrebu ćirilice u Vukovaru

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari