ZloÄini A BiH nad civilima hrvatske nacionalnosti u selu Grabovica, dogodio se 8/9 rujna 1993.godine u sklopu napadne operacije Armije BiH poznate pod nazivom āNeretva ā93ā.
āKako je rijeÄ o naseljenom mjestu koje se nalazilo duboko unutar teritorija koje je tada kontrolirala Armija BiH, u ovom sluÄaju ne može biti rijeÄ ni o kakvom āincidentu na crti bojiÅ”niceā, nego o klasiÄnom primjeru etniÄkog ÄiÅ”Äenja duboko unutar teritorija pod nadzorom A BiHā, istiÄe povjesniÄar Hrvoje MandiÄ iz Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH u razgovoru za HRsvijet.
Kada je i kako poÄela operacija Neretva ā93 i koji su njeni osnovni ciljevi?
-Prije svega u vrijeme izvoÄenja napadne operacije ABiH pod nazivom āNeretva ā93ā imao sam samo Å”est godina. O navedenoj operaciji mogu samo govoriti iz pozicije profesionalnog povjesniÄara, iskljuÄivo na temelju Äinjenica i analize dostupnih ratnih dokumenta.
Ovoj odluci su prethodile politiÄke odluke muslimanskog politiÄkog vodstva na Äelu s ratnim voÄom Muslimana-BoÅ”njaka Alijom IzetbegoviÄem kao i odluke sa savjetovanje vrha A BiH u Zenici 22. kolovoza 1993.godine na kojem su sudjelovali iskljuÄivo zapovjednici iz reda muslimanskog (boÅ”njaÄkog) naroda.
Nedvojbeno je da su temeljni ciljevi operacije bili prodor prema Mostaru, Äapljini i Stocu, te eliminacija HVO, odnosno stavljanje HVO-a pod potpunu podÄinjenost A BiH Å”to je bilo u potpunoj suprotnosti s ranije potpisanim sporazumima.
TakoÄer je nedvojbeno da je ova napadna operacija A BiH pokazatelj da je tadaÅ”nji boÅ”njaÄki politiÄko-vojni u potpunosti prigrlio ratnu opciju, odnosno odluÄio zagospodariti prostorima koji su po tadaÅ”njim prijedlozima MZ trebali uÄi u sastav hrvatskih provincija u BiH.
U vrijeme trajanja hrvatsko ā muslimanskog rata crte bojiÅ”nice izmeÄu A BiH i VRS su bile mirne pa je A BiH veÄinu snaga povukla s tih crta bojiÅ”nice i usmjerila ih na crte bojiÅ”nice sa HVO-om. Poznati su brojni primjeri suradnje A BiH i VRS, posebno na tadaÅ”njem hercegovaÄkom ratiÅ”tu.
Notorna je Äinjenica da su u ljeto 1993. godine danaÅ”nji āmirotvoracā Safet OruÄeviÄ, zajedno s bivÅ”im oficirom JNA i generalom Armije BiH Arifom PaÅ”aliÄem, dogovarao s Ratkom MladiÄem āzajedniÄki izlazak na Neretvu i sve do Neumaā kao i stvaranje āsrpsko-muslimanske hercegovaÄke regijeā, uz tvrdnju da Muslimani u Mostaru āsa Srbima mogu i hoÄe da žive, a s Hrvatima ne mogu i neÄe.ā
Safet OruÄeviÄ, odnosno tadaÅ”nje muslimansko politiÄko i vojno vodstvo u Mostaru, mjesecima su plaÄali Srbima da svojim topniÅ”tvom tuku hrvatske ciljeve u djelu Mostara pod nadzorom HVO-a. Navodno su Srbi povremeno tukli i viÅ”e nego je bilo plaÄeno uz opasku da āoni Äasteā ā valjda u ime āantifaÅ”izmaā te bratstva i jedinstva ānaÅ”ih narodaā.
Radi utvrÄivanje povijesne istine koja je neophodna da bi Hrvati i BoÅ”njaci, kao konstitutivni narodi u Bosni i Hercegovini, mogli stvarati suživot predlažem zajedniÄku znanstvenu konferenciju hrvatskih, boÅ”njaÄkih i meÄunarodnih povjesniÄara, kao i istaknutih sudionika iz vremena rata kako bi doÅ”li do Å”to realnije slike o svemu Å”to se dogaÄalo u vrijeme hrvatsko ā muslimanskog (boÅ”njaÄkog) rata.
U sklopu te operacije A BiH je poÄinila brojne zloÄine. Možete li nabrojati zloÄine A BiH uÄinjene u sklopu operacije āNeretva ā93ā s posebnim osvrtom na zloÄine u Grabovici i Uzdolu Äije godiÅ”njice obilježavamo ovih dana?
-Sve te zloÄine je pratilo etniÄko ÄiÅ”Äenje, a navest Äu samo veÄe zloÄine: OrliÅ”te, Trusina, Doljani (StipiÄa livada), Grabovica, Mostar, Konjic, Jablanica, Uzdol u Hercegovini i poglavito Bugojno u Bosni u ljeto 1993. godine. Poznati su i zloÄini ABiH na Hrvatima u Zenici, Vitezu, Travniku, Kaknju kao i u drugim mjestima SrediÅ”nje Bosne.
Grabovica je po svemu ipak posebna. Bio je to, detektivskim rjeÄnikom reÄenoā gotovo savrÅ”en zloÄinā. RijeÄ je o zloÄinu koji se dogodio duboko u dubini teritorija kojeg je kontrolirala A BiH.
Poubijani su civili hrvatske nacionalnosti ā svi stanovnici sela Grabovice. SluÄajno su ostali živi samo dva djeÄaka, braÄa Zadro koji su se u vrijeme zloÄina uspjeli sakriti. Dakle, nije rijeÄ ni o kakvom āincidentu na crti bojiÅ”niceā, nego o klasiÄnom primjeru etniÄkog ÄiÅ”Äenja duboko unutar teritorija pod nadzorom A BiH.
Iz svih dokumenata A BiH vidljivo je da su za taj zloÄin znali svi nadreÄeni zapovjednici kao i boÅ”njaÄki politiÄki vrh a to je sve sakriveno od oÄiju javnosti od leÅ”eva koji su nestali do medijske i pravosudne blokade. VeÄ odavno je o zloÄinu nad Hrvatima u Grabovici sve poznato, ali nema ni optužnice, a kamo li presude. SliÄno je i s Uzdolom.
Da li su Äinjenice o zloÄinu u Grabovici poznate sudu u Haagu i domaÄim sudovima?
-Ako sam kao mladi povjesniÄar doÅ”ao do ovih Äinjenica, nema razloga da do njih nisu mogli doÄi strani i domaÄi istražitelji. Jesu li do njih doÅ”li ili nisu i zbog Äega te Äinjenice nisu uzimane u obzir kod procesuiranja ratnih zloÄina, po osobnoj ili zapovjednoj odgovornosti, nije mi poznato. Moj cilj bio je utvrditi Äinjenice relevantne za povijest kao znanost.
Poznato je da su brojni istražitelji tužiteljstva BiH prikupljali dokumentaciju o zloÄinima i da su cijeli timovi istražitelja prebrali i dio arhiva HVO-a koji se nalazi u Republici Hrvatskoj. Kakvi su rezultati njihovih istraživanja?
-Koliko je meni poznato oni u predistražnim i istražnim radnjama nisu pokazivali nikakav interes za zloÄine A BiH nad Hrvatima nego su ciljano i selektivno tražili dokaze protiv pripadnika HVO-a. Rezultate takve kampanje vidimo posljednjih godina pred pravosudnim organima u BiH.
Zbog Äega nisu tražili dokaze za zloÄine A BiH nad Hrvatima?
-Vjerojatno su takav nalog dobili od svojih nadreÄenih, a zbog Äega nisu uopÄe tražili dokumentaciju o zloÄinima A BiH nad Hrvatima problem je odnosa politike i pravosuÄa. Odgovor na ovo suÅ”tinsko pitanje treba dati pravosudni sustav Bosne i Hercegovine kao i politiÄke strukture u Bosni i Hercegovini. Naravno, i meÄunarodni mentori koji se desetljeÄima bave pravosuÄem u BiH.
Dio optužbi dužnosnika HR HB i pripadnika HVO-a raÄen je na temelju transkripata iz Ureda Predsjednika RH TuÄmana. Možete li to komentirati?
-Kao povjesniÄar niÅ”ta ne komentiram, to je zadaÄa politologa te druÅ”tvenih kritiÄara. Mogu samo navesti Äinjenicu da su transkripti iz Ureda predsjednika RH TuÄmana objavljeni i dilani selektivno a ne cjelovito zbog Äega se na tako iznesenim transkriptima ne može steÄi cjelovit uvid o ulozi predsjednika RH Franje TuÄmana i Republike Hrvatske vezano za rat u BiH.
Pored toga nisu objavljeni transkripti iz ureda Slobodana MiloÅ”eviÄa, Radovana KaradžiÄa i Alije IzetbegoviÄa koji bi uz transkripte prvog hrvatskog Predsjednika dali viÅ”e svjetla na sve Å”to se dogaÄalo u ratu 1991.-1995.
Istina, javnosti su dostupni transkripti Ratnog PredsjedniÅ”tva BiH ali je odnos srediÅ”ta politiÄke moÄi prema njima sasvim opreÄan od odnosa prema djelu transkripata iz Ureda prvog hrvatskog predsjednika.
Dakle, za ukupnu i znanstveno utemeljenu ocjenu, morati Äemo saÄekati objavu i danas nedostupnih dokumenata. Tek tada moÄi Äemo donijeti kvalitetnu i samoodrživu prosudbu.
M.JurkoviÄ/hrsvijet.net
Ā
Ā
Ā
