Pratite nas

Povijesnice

Gvozdansko – nepoznata priča o hrvatskom junaštvu

Objavljeno

na

Te hladne noći u opsjednutom Gvozdanskom, ugasla je posljednja vatra i stražari na zidinama sklopili su oči; bio je to kraj života i početak priče o junacima

Kažu da hrabrost čovjeka dolazi do izražaja samo u najtežim okolnostima, kada se iz teškoće može izaći samo junačkim osobnim činom, stoga je potpuno razumljivo da su takvi događaji obično vezani uz ratove i kako to inače biva, neki od njih su gotovo pa zaboravljeni. Takav je slučaj s hrabrom obranom Gvozdanskog koja je u svojim posljednjim danima zasjenila bogatu povijest tog jakog kaštela iznad rječice Žirovice koji se nalazi između Dvora i Gline.

U doba kada je pala Bosna, Turci su se jako približili posjedima Zrinskih na kojima su se nalazili bogati rudnici i talionice željeza, olova, bakra i srebra koji su prethodno postavili temeljem bogatstva i političkog utjecaja Zrinskih.

Kralj Matija Korvin, u narodu poznatiji i kao dobri, obitelji Zrinski dao je privilegiju rudarenja na svojim posjedima bez plaćanja poreza. To je Zrinskima omogućilo uspon  i posjede na kojima je ta moć počivala trebalo je obraniti pod svaku cijenu, što duže moguće.

Gradnju Gvozdanskog tako je naručio Petar II. Zrinski ( 1435. – 1493. ) i u to vrijeme, utvrda je bila jedinstvena. Služila je obrani rudnika, no ubrzo je postala i mjesto na kojem su Zrinski temeljem povlastice kralja Ludovika II. počeli kovati vlastiti novac.

Kovanje novca

O tome postoje i bilješke koje govore kako je “…15. siječnja 1525. godine na kraljevskom dvoru u Budimu bio službenik Nikole Zrinskog Ivan Černeki, o poslu kovanja novca i srebrenih majdana gospodara svoga…”

Prema mišljenju numizmatičara, u kovnici novca u Gvozdanskom kovani su najljepši srebrenjaci ovih prostora; denari, groši i taliri. No, nakon smrti Nikole III. Zrinskog 1534. godine kovanje novca prestaje pa Gvozdansko i njegova posada nadalje brane samo okolne rudnike i talionice.

Izgled utvrde

Prvi tlocrt i opis Gvozdanskog potječe od Luigia Fernanda Marsiglia koji ga crta 1699. godine, dakle više od stoljeća i pol nakon što je Gvozdansko postalo simbolom neravnopravne borbe protiv Osmanlija i odlučnosti da se zemlja obrani pod svaku cijenu.

Kaštel je tako, bio izvrsno branjen, imao je blagi trapezasti oblik s okruglim kulama na sva četiri ugla. Prilazilo mu se putem koji vodi od rječice Žirovice polako se uspinjući do ulazne pravokutne kule na sjeverozapadnom pročelju.

Posljednja sekcija mosta bila je podizna, a nasuprot ulazu bila je smještena široka i visoka okrugla kula čiji je promjer bio preko 10 metara i debljine zida oko dva metra. U nju se ulazilo se preko pokretnog mosta, kroz vrata koja su bila smještena na prvom katu. Gvozdansko je bilo prostrano, i vojničke prostorije bile su naslonjene na obrambene zidove dok je kula služila za smještaj zapovjednika, te kao skladište svega potrebnog u slučaju opsade.

Početak opsade

Upravo su u tu kulu krajem kolovoza 1578. godine unesene posljednje zalihe hrane i streljiva. Vode je zbog velike vodospreme bilo sasvim dovoljno. Hrane i oružja bilo je dovoljno za tri mjeseca. Gvozdansko i njegovih tristotinjak branitelja predvođenih kapetanom Doktorovićem, Nikolom Ožegovićem i Andrijom Stepšićem pripremalo se za dolazak Osmanlija i opsadu. Od toga, profesionalnih vojnika bilo je jedva pedesetak. Ostatak su bili žene, djeca i starci, obitelji koje su u kaštelu potražile utočište od napadača.

Nisu trebali dugo čekati. Početkom listopada 1577. godine Gvozdansko je s deset tisuća vojnika napao Ferhat-paša i već krajem studenog situacija je postala ozbiljna. Među braniteljima je nastupila glad, počelo je nedostajati i streljiva te baruta. Pozive na predaju koje im je uputio Ferhat-paša ipak su odbili.

Uslijedili su novi juriši, i oni najžešći dogodili su se 10. 11. i 12. siječnja. Zapisi govore kako je tih dana bilo iznimno hladno. “U noći sa 12. na 13. siječnja ljeta 1578. Ferhat-paša zapovjedio je osobnoj straži da nalože još nekoliko vatri i donesu još bundi jer nije mogao zaspati od hladnoće, temperatura zraka toliko je pala da su i konji, koji su bili na otvorenom, počeli ugibati od hladnoće. Cijele noći čuli su se jezivi pucnjevi drveća, koje je pucalo od hladnoće, a u gradu u kojemu je sve utihnulo ugasle su i zadnje vatre, što je strašno uznemirilo turske izvidnice, koje su o tome smjesta izvijestile pašu. Paša je zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde podigao uzbunu i pripremio svoju vojsku za obranu, no cijele noći, čas se grijući, čas motreći naizmjence, turski i vlaški vojnici bili su u strahu.”

Pokop uz sve počasti

U osvit zore 13. siječnja, Ferhat-paša zapovjedio je juriš prema utvrdi zametenoj snijegom. Kad su Turci prišli gradu ni puška nije planula, a na bedemima su i dalje stajali nepomični stražari s oružjem u rukama.

Kad su provalili gradska vrata, u gradu su našli samo nepomična smrznuta tijela, bez hrane, vode ili drva za ogrjev. Taj prizor ganuo je mnoge turske zapovjednike, a osobito Ferhat-pašu, te je naredio da se u čast svih branitelja Gvozdanskog, koje nije pobijedio, pronađe katolički svećenik te da se mrtvi branitelji pokopaju na kršćanski način uz vojne počasti.

U vremenu koje je dolazilo, događaji oko Gvozdanskog zasjenjeni su drugim dramatičnim junačkim djelima i tako je kaštel ostao po strani, gotovo zaboravljen. Kao simbol tvrdoglave obrane i žrtve.

Ured za blaga i misterije

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

21. kolovoza 1991. – Herojski čin pripadnika 108. brigade iz Slavonskog Broda

Objavljeno

na

Objavio

Pripadnici 108. brigade Zbora narodne garde učinili su pravi pothvat zaustavivši 21. kolovoza 1991. vlak koji je prevozio oružje JNA.

Bio je to jedan od brojnih transporta JNA iz Slovenije koji su povlačenje iz te republike iskoristili da oruđe i oružje direktno dopremaju pobunjenim hrvatskim Srbima.

Branitelji iz Slavonskog Broda rastavili su zaustavljeni vlak, pritom zaplijenivši oko 50 brdskih topova, osamdesetak minobacača većih kalibara, više desetaka protuzrakoplovnih topova, streljivo te stotinjak protuoklopnih sredstava.

Tim smjelim pothvatom i kasnijom predajom vojarni u Slavonskom Brodu osigurano je oružje za domicilnu brigadu, ali i obranu Slavonije.

108. brigada ustrojena je još 28. lipnja u okolici Slavonskog Broda, a prvi zapovjednik bio je Pero Katalinić. Zanimljivo, zbog velikog odaziva ustrojene su odmah četiri bojne, a odaziv na mobilizaciju gotovo 2000 dragovoljaca bio je viši od 80%.

Prvo borbeno djelovanje brigada je imala na području Okučana nakon što su pobunjeni Srbi napali to područje, proglasivši 12. kolovoza autonomiju. Brodska brigada uz velike žrtve ratovala je na novogradiškoj bojišnici i zatim na bosansko-posavskom bojištu.

Nakon pada Bosanskog Broda u studenom 1992. uslijedila je demobilizacija većeg dijela brigade, a postrojbi ostaje obveza nadzora državne granice snagom jedne bojne.

Velik dio boraca nastavio je ratovati u jednoj od gardijskih brigada, a od pripadnika 108. brigade ustrojene su i neke nove pričuvne brigade, još od rujna 1991., 121. i 123., kasnije 139. i 157. brigada Hrvatske vojske, piše HRT

Za slobodu Hrvatske život je položio 161 pripadnik brigade, dok je ranjeno oko 750 branitelja od njih oko 5000 koji su služili 108.-u, jednu od najboljih pričuvnih brigada Hrvatske vojske.

 

3. svibnja 1992. Slavonski Brod – masakr nad djecom u Domovinskom ratu

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1991. snimljen legendarni spot ‘Banijska praskozorja’ (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine napravljen je legendarni spot “Banijska praskozorja” u spomen na heroja Domovinskog rata Gordana Lederera. On je kadrove iz spota snimio noseći svoju kameru Banijom rame uz rame s hrvatskim vojnicima, “Tigrovima”.

Vrijedi spomenuti da je spot osmislio i realizirao montažer Dražen Iričanin, a svjetlo dana je ugledao zahvaljujući Siniši Bulajiću i Damiru Gombaru. Svakako se sjećajući Gordana i njegovih snimaka trebamo sjetiti i njegove “desne ruke” Dražena Šimića.

Pjesma „Brothers In Arms“ („Braća po oružju“) od prvih je dana ušla u srca hrvatskih branitelja.

Ona je i spomen svim nevinim žrtvama rata, ne samo u Hrvatskoj nego i drugdje u svijetu.

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), u suradnji s drugim Udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, 2017.-te dodijelila je svjetskoj glazbenoj grupi The Dire Straits – „Veliku zlatnu plaketu“, za pjesmu „Brothers In Arms“, koja je na određeni način postala i himna hrvatskih branitelja tijekom obrambenog Domovinskog rata.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari