Pratite nas

Kolumne

‘Hitler je htio svijet bez Židova’, Vučić je htio, i učinio, Srbiju bez Hrvata, bez Albanaca, bez Muslimana

Objavljeno

na

Veličanstvena je bila, što je i razlog da se proučava u vojnim školama, ta vojna pobjeda Hrvatske Vojske nad velikosrpskim agresorom, u vojno redarstvenoj akciji Oluja, kojom je oslobođena gotovo četvrtina okupiranog hrvatskog teritorija.  Svake godine na dan njenog spomeniranja, i zaslužnog obilježavanja pokazuje se i potvrđuje sve čišćom, sve opravdanijom, sve legalnijom te iznad svega pobjedničkom.

Druga, poražena velikosrpska, strana  na dan memoiranja i predavanja „Oluje“ hrvatskoj budućnosti na trajno čuvanje i obilježavanje, pokazuje ogromnu nacifašističku dimenziju načertanijskog osvajačkog ekspanzionizma, kojeg se ni nakon tako sramnog poraza velikosrbi, od kojih su neki na vlasti, ne odriču. Potvrđuje se stara spoznaja kako Srbi za svoje vojne poraze, a ne zna se ni za jednu pobjedu, okrivljuju uvijek pobjednike. Pa možda i razumljivo, jer jedino okrivljujući pobjednika priznaju poraz.

A kako je hrvatska „Oluja“ pobjedila ostatke nacizma i fašizma kojeg su velikosrbi čuvali i njegovali pod zvjezdom petokrakom, ta pobjeda Hrvatske Vojske označila je i kraj Drugog svjetskog rata u Europi. Time je velikosrbima poraz bolniji, i nikad ga neće preboliti, jer više nemaju partizanskih kapa koje bi im skrivale  nacizam,  fašizam i četnizam.

I zato su još brutalniji prema hrvatskoj pobjedi, jer ih je politički ogolila i pokazala svijetu tko su i što su.  Svake godine uoči tog, ne samo hrvatskog već i europskog pa i svjetskog velikog dana, o kojem se uči u vojnim školama svijeta, iz velikosrpskih političkih jazbina u kojima se u titulama predsjednika i premijera, ministara i vojskovođa skrivaju poraženi četnici, koji su po Hrvatskoj četnikovali za vrijeme okupacije hrvatskog tetitorija, sve više zaudara nacifašistički smrad pred kojim demokratski i slobodni, civilizirani i mirnodopski narodi svijeta začepljuju nos.

U sramoti vojničkog poraza obilježenog i predajom cijelih vojarni sa naoružanjem, i bježancijom koju nije uspio zaustaviti ni poziv hrvatskog Predsjednika da ostanu, ovogodišnju 23. obljetnicu „Oluje“, i njen veličanstven  vojnički uspjeh, kojeg krasi vojna čistoča pobjednika, tadašnji vođa poraženih četnika, a današnji srpski predsjednik bez kokarde na glavi opisao je olujnu operaciju oslobađanja okupiranih hrvatskih prostora riječima: „Hitler je htio svijet bez Židova, Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba”.

Kada dokazani četnik govori o Hitleru, on govori o sebi i svom hitlerizmu kojeg je provodio cijelo vrijeme na okupiranim hrvatskim prostorima. Hitler je htio svijet bez Židova, četnički vojvoda, današnji srpski predsjednik  je ne samo  htio već i učinio Hrvatsku bez Hrvata na okupiranim prostorima. To kazuje da je četnički nacifašizam na hrvatskom teritoriju u svojim krvavim planovima i realizacijama nadmašio i Hitlerov nacizam.

Zbog toga se srbijanski predsjednik, Šešeljev suradnik u zločinima, tako rado i referira na Hitlera koji mu je uzor u politici istrijebljenja pojedinih naroda. A o četničkoj strahovladavini zločina, ubijanja, silovanja, progona i etničkog čiščenja Hrvata na hrvatskim okupiranim teritorijima zna srpski predsjednik Vučić, budući da je redovito posjećivao te prostore sa kojih je u ćetverogodišnjoj okupaciji bio istrgao i spalio  svaki hrvatski spomen i znak.

Taj nekažnjeni srpski zločinac kreator je, i supočinitelj, zajedno sa svojim četničkim vojvodom Šešeljom strašnih zločina nad Hrvatima i njihovim svetinjama. Okupirani hrvatski prostori bili su prije „Oluje“, u vrijeme njegove hitlerovsko četničke diktature zločina najčišči srpski teritorij. Teritorij koji je želio, i učinio bez Hrvata na hrvatskoj zemlji.

Hitler je htio svijet bez Židova, kaže aktualni srbijanski predsjednik, no taj isti ondašnji četnik a današnji predsjednik,  htio je Srbiju bez Hrvata, i to je napravio. Htio je Srbiju bez Albanaca i to je bio učinio, sve dok se za Kosovare nije zauzela Svjetska zajednica. Htio je genocidni srpski entitet u Bosni i Hercegovini bez Hrvata i Muslimana, i to je napravio. Ono što taj zločin čini još strašnijim je činjenica da ga je svijet, kao genocidni entitet, i priznao.

Gdje su danas,  srbijanski predsjedniče,  Hrvati iz Srijema, Vojvodine s Kosova dok je tim dijelom vladala tvoja  četnička zločinačka vojska s kokardom na glavi. Nema ih i nema im traga.

Danas ih ne bi bilo  i na okupiranoj hrvatskoj zemlji da nije bilo „Oluje“  Hrvatske pobjedničke vojske. Ne žali šešeljevac Vučić  za otišlim Srbima iz Hrvatske,  on žali jer ih nije uspio trajno naseliti  na Kosovo.  On žali što su se vratili prognani Hrvati na svoja ognjišta na oslobođenoj hrvatskoj zemlji.

Stoga, kada aktualni srbijanski predsjednik  govori o Hitleru  to je znak da nacizam nije pobijeđen u velikosrpskoj politici. A to je dovoljna poruka europskoj zajednici da pokrene jednu političku Oluju i zauvijek pobijedi ostatke hitlerizma u Srbiji.

„Hitler je htio svijet bez Židova“, Vučić je htio i učino Srbiju bez Hrvata, bez Albanaca, bez Muslimana. Kakva je razlika u tim naci ideologijama. Nikakva.

Ono što je opasnost za svjetski mir i budućnost Sjeverna Koreja i Islamska Republika Iran, to je za ovaj europski dio Vučićevo nekažnjeno četnikovanje.

 Vinko Đotlo/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Hrvatska kao avangarda – I prije direktive EU-a ukinuli smo demokraciju!

Objavljeno

na

Objavio

Francuski povjesničar François Guizot davne je 1849. godine zapisao: „Snaga riječi demokracija je tolika da nijedna država ni partija ne može postojati ili misli da ne može postojati, a da tu riječ ne upiše na svoj barjak“.

Na demokraciju su se pozivali, a i danas se pozivaju svi relevantni političari, bili oni lijevoga, desnoga ili centrističkoga političkog usmjerenja. U demokraciju su se redovito klele i komunističke države s totalitarnim poretcima. Štoviše, u nazivima tih država redovito je stajalo kako je riječ o „demokratskim“ i „narodnim republikama“. Komunistička Jugoslavija u vremenu najmonstruoznijih zločina (Bleiburg), od 7. ožujka do 29. studenoga 1945., nosila je ime „Demokratska federativna Jugoslavija“. O kakvoj se demokraciji stvarno radilo danas je jako dobro dokumentirano: masovne grobnice izranjaju kao gljive poslije kiše „od Vardara pa do Triglava“.

Problem nastaje kad se političkim elitama ne sviđa volja naroda

U doslovnom prijevodu „demokracija“ znači vladavinu naroda. Riječ je o ideji vladavine u kojoj sudjeluju svi članovi zajednice (narod), izravnim odlučivanjem ili posredno putem izabranih predstavnika. Za demokratski provedene izbore ili pak referendume kaže da su „festivali demokracije“.

Za političke elite – koje su na verbalnoj razini, dakako, prvoborci demokracije i demokratskih procesa – problem nastaje onda kad im se ne sviđa volja naroda, tj. kad ona nije baš u skladu s njihovim političkim shvaćanjima. U tom slučaju političari – „demokrati“ skloni su vrlo osebujnim interpretacijama pojma „demokracija“, a u praksi njihova političkog djelovanja tada nerijetko možemo vidjeti primjere u kojima se ide za otvorenim ukidanjem demokracije.

Posljednjih nekoliko desetljeća tako na razini Europske unije možemo svjedočiti formiranju jedne otuđene kaste – političke elite koja je potpuno izgubila dodir s realnim potrebama i željama tzv. malog čovjeka. Budući da svaka akcija izaziva reakciju, takvo ponašanje masonoidnih političkih elita proizvelo je odgovor u vidu jačanja tzv. populističkih stranaka. Kod tih stranaka nesumnjivo možemo vidjeti i slučajeve negativnog populizma i manipulacije. No, veći dio tzv. populističkih stranaka dobro detektira današnje probleme orunuloga europskog kontinenta i njegovih naroda, što se, naravno, ne sviđa bruxelleskom mainstreamu koji ih etiketira kao „glupe populiste“.

Sorosevci: Demokracija je na izdisaju, treba ju zamijeniti kineski model

Pitanje je vremena kad će se tzv. mainstream (eufemizam za većinu tradicionalnih europskih stranaka koje su, neovisno o predznaku, misaono unificirane i slične kao jaje jajetu) i otvoreno založiti za ukidanje demokracije, a sve zato da „glupi populisti“ i neobrazovan i nepismen narod ne bi mogli stvarati probleme za uglađenu bruxellsku gospodu.

Pred pet godina, o čemu je tada izvijestio „Večernji list“, u Hong Kongu je održan skup Instituta za novu ekonomsku misao pod pokroviteljstvom „demokrata“ i pobornika „otvorenog društva“ Georga Sorosa. Na konferenciji su sudjelovali brojni dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju, povjesničari, sociolozi i politolozi. Zaključak spomenutih umnika na skupu bio je taj da je demokracija na izdisaju i da je „budućnost u dorađenom kineskom modelu političko-ekonomskog sustava“. Na Sorosevu skupu mogla se čuti i misao da je demokracija diktatura „neobrazovane i nemoralne većine“.

„Društveni kredit“ i u Europi?

Budućnost Europe neki, dakle, vide na azijsko-kineskim ideološkim paralelama i meridijanima. U Kini se inače uskoro uvodi sustav „društvenog kredita“, tj. sustav bodovanja svakog pojedinca u društvu koji će određivati njegove izglede u životu. Ovaj orvelijanski sustav provodit će se primjenom high-tech nadzornih sustava koje će kontrolirati tzv. umjetna inteligencija. „Moralno-politički nepodobni“ Kinezi u takvu će sustavu biti bez ikakvih izgleda za život dostojan čovjeka.

Nema nikakve sumnje da će bruxellski birokratski monstrum u sustavu „društvenog kredita“ i sam uvidjeti odličan model kako u Europi dovesti u red „glupe populiste“ i nepismenu „raju“ jer, u konačnici, u testiranju sustava umjetne inteligencije koja bi to omogućila Europa ima i prednosti pred Kinom. Ne će se tada više moći dogoditi da neki tamo nepismeni birači na referendumu izglasuju Brexit. Vijeće mudraca Sjedinjenih Europskih Država bit će jedino ovlašteno za tumačenje što je dobro, a što loše, što dopušteno, a što zabranjeno.

„Društveni kredit“ u Hrvatskoj – mačji kašalj

Provedba sustava „društvenog kredita“ u našoj će domaji biti mačji kašalj. Ljudi u Hrvatskoj i ovako nisu mentalno izišli iz vremena komunizma i opredijelili se za slobodu. Moralno-politička podobnost i dalje je glavni kriterij političkog, društvenog i profesionalnog napredovanja. A kad je u pitanju referendumsko izjašnjavanje – Hrvatska nema probleme kao Velika Britanija. U Narodnoj Demokratskoj Republici Hrvatskoj vrijedi pravilo da nije bitno tko glasuje, nego tko broji glasove.

Mogu se primitivni, zaostali i fašistoidni kamenjarci i blatari truditi koliko žele da reformiraju i demokratiziraju izborni sustav putem referenduma, ali od toga u konačnici nema ništa. Za pacifikaciju neobrazovane rulje zadužen je pukovnik jurišnih odreda mainstreama Lovro Dimitrijević Apis poznatiji kao „Hvaljen Isus i Marija“.

Hrvatska možda je prema izvješću Svjetskoga gospodarskog foruma u nekim područjima na dnu ljestvice u društvu s ekonomskim gigantom Venezuelom, no, kao što vidimo, zahvaljujući Apisu i mainstreamu u nekim smo područjima već sada avangarda. Bruxelles još uvijek, naime, nije donio direktivu o ukidanju demokracije, ali ju je mainstream u Hrvatskoj već ukinuo!

O tempora, o mores, živjeli demokracija, mainstream i progres!

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Prosvjednici su možda izgubili bitku, no rat je tek započeo

Objavljeno

na

Objavio

Oni koji sada u vrhu vlasti i HDZ-a i u većini oporbe i medija slave propast referendumskih inicijativa i to što se u Vukovaru skupilo “samo” 15 do 20 tisuća prosvjednika, zavaravaju se.

Prosvjednici su možda izgubili bitku, no rat je tek započeo. Uljuljkivanju i lovorikama nema mjesta jer onaj tko je u 14 dana uspio skupiti, sasvim svejedno 350 ili 400 tisuća potpisa, ozbiljan je politički igrač i nije ga pametno podcijeniti. Vjerojatno u Hrvatskoj sada ne postoji neka druga politička snaga koja bi mogla u tako kratkom roku prikupiti više potpisa za bilo što.

Ako znamo da onaj tko ne izlazi na izbore, ne izlazi ni na potpisivanje peticija, možemo zaključiti da su oni koji su dali svoj potpis glasači, odnosno birači i da će ti ljudi koristiti svoje biračko pravo. Ako pak znamo da su oni potpisom prosvjedovali protiv sadašnjih vlasti, Plenkovićeve Vlade i HDZ-a koji on vodi, jasno je da je vladajuća stranka u velikim nevoljama. Jer se može procijeniti da su potpisnici i prosvjednici iz HDZ-ova biračkog korpusa.

Kada bi samo polovica njih izišla i na sljedeće izbore i umjesto HDZ-u glas dala nekoj drugoj političkoj opciji, HDZ bi doživio potop. A koliko je svaka tisuća birača važna potvrđuju brojke iz 2016., kada je na izborima za HDZ glasovalo 683 tisuće birača (61 saborski mandat), a za ujedinjenu lijevu opciju 637 tisuća (54 mandata).

Uostalom, Most je sa 187 tisuća glasova osvojio 13, a Živi zid je sa 117 tisuća glasova čak osam mandata. Stvarna ili hinjena mirnoća i samozadovoljstvo vladajućih sada počivaju na nekoliko premisa.

Glavna kaže da će Plenković i njegov HDZ uspjeti nadoknaditi gubitak na desnom biračkom tijelu ulaskom u lijevi politički prostor koji će mu donijeti nove birače. To će se, prema tim računicama, morati dogoditi zbog potpune razlomljenosti ljevice, pa će oni koji sada slijeva aplaudiraju Plenkoviću ubuduće glasovati za njega. Je li tome baš tako?

Bivši šef i HDZ-ov premijer Sanader također se bio okušao u političkom manevriranju prema ljevici i gušenju stranačke desnice, no kad je trebalo, nije dobio dio glasova ljevice, nakon njegova odlaska HDZ je izgubio vlast. Sve je došlo na naplatu, a HDZ se vratio u sedlo tek kada se opet okrenuo prema svojem originalnom svjetonazoru.

Realnije je, dakle, procijeniti da je HDZ-ovo klatno doseglo svoju krajnju lijevu granicu i da više od toga HDZ-ovo biračko tijelo ne može tolerirati. Pouka je da najveći dio razočaranih birača SDP-a i ljevice sigurno neće glasovati za HDZ, pa bio on i Plenkovićev. Pa kada ministar Lovro Kuščević na HTV-u ustvrdi da su referendumske inicijative “zagadile društvo” on to kaže ili iz straha ili zato što uopće ne shvaća koja tektonska pomicanja nastaju u HDZ-ovu biračkom tijelu.

Takve izjave iz vrha HDZ-a samo dodatno “ogađuju” HDZ kod tog dijela birača. Jedan od bivših HDZ-ovih lidera iz toga zaključuje da HDZ još nema pojma što mu se sprema i čudi se kako u vrhu stranke ne vide da su referendumske inicijative potpisivale uglavnom tisuće mladih i educiranih, obiteljskih ljudi. Koji su već nekoliko puta od prošlog proljeća, kada su u kolonama prosvjedovali u središtima velikih hrvatskih gradova, pokazali da posjeduju neku novu političku energiju.

Kako se stvari odvijaju, sad je već zamislivo da su oni blizu formiranja nove političke, konzervativne opcije koja bi, potencijalno, mogla izmijeniti hrvatski politički okvir. Ovdje se, dakle, ne radi o već viđenom – da dio srditih HDZ-ovaca radije glasuje za pravaške državotvorne stranke ili za sličnu opciju koju vode Hasanbegović, Esih i Glasnović. Naprotiv, ovdje je riječ o aktivizmu sasvim nove ekipe ljudi koji za sebe najkraće kažu da oni “vole Hrvatsku i Boga”.

Kažu i to da su protiv političkih kalkulanata. Svesti te grupe mladih, obrazovanih konzervativaca na štićenike i aktiviste Željke Markić također bi moglo biti pogrešno. Koliko se zasad može čuti iz tog za javnost zasad vrlo zatvorenog kruga, Markić je “svoje odigrala” i u tijeku je okupljanje oko lidera koji će imati težinu za izbore.

I kada se kaže da je Plenković ovladao HDZ-om te da je dobro da se od pokreta HDZ profilira u stranku, zaboravlja se da je u HDZ-u kao pokretu bilo mjesta i za konzervativce. Ako se oni više u njega ne mogu uklopiti i ako za njih u HDZ-u više nema mjesta, jasno je da moraju krenuti svojim putem. A onda će postati odlučujuće tko će na izborima dobiti tih 350 tisuća glasova. I koji bi, da parafraziramo Kuščevića, iz temelja mogli “zagaditi” izbore.

Davor Ivanković / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari