Pratite nas

U potrazi za Istinom

Hrvatskoj treba lustracija detuđmanizacije i to jedina lustracija koja je Hrvatskoj ne samo potrebna nego i nužna

Objavljeno

na

Evo malo materijala za čitanje. Riječ je o isječku iz knjige Ivana Aralice “Što sam rekao o Bosni”. Aralica je u ovoj prigodi manje bitan kao književnik i akademik, puno je bitniji kao potpredsjednik županijskog doma sabora u vrijeme kad se odvijao čitav ovaj detuđmanizatorski scenarij.

On je dakle svjedok vremena koji je sve ovo pisao upravo u tom vremenu, ne s nakadnom pameću, i upravo zato, jer se radi o onovremenom svjedočanstvu, i činjenici da je Aralica sve to vidio iz “prvog reda” daje ovom štivu poseban značaj, piše Predrag Nebihi

Ovo tzv. “pismo šestorice” (Banac, Gotovac, Goldstein, Pusić, Žunec, Cviić) kao i Bančev članak objavljen u The New Republic nije, kako to vole reći liberali, komunjare i neki “desničari”, tek “čin normalan u demokratskim društvima, da se on šefa države traži ostavka”, to je samo maska.

Ovo pismo, koje je u ime Erasmus Gilde sastavio Ivo Banac po narudžbi Josipa Manolića kao pokušaj udara na Tuđmana pred drugi opći sabor HDZ-a koji je održan 15. listopada 1993. dolazi u vrijeme kad se na Hrvatsku vrši neviđen međunarodni pritisak zbog preventivnog napada vojno-redarstvenih snaga RH kod Gospića poznatog kao “medački džep”, dok u isto vrijeme muslimanska vojska, Armija BiH svim silama, uz pomoć srpskog topništva i logistike napada šire područje Mostara u operaciji “Neretva”.

Riječ je dakle o višestruko veleizdajničkom činu u kojem najznačaniju ulogu ima upravo Ivo Banac, isti onaj koji bi danas htio biti alfa i omega “desnice”, mentor kojekakvim karamarcima i hasanbegovićima , gdje se zapravo iste ove političke zablude koje je Erasmus Gilda plasirala 1993. danas putem nekakvog čovječuljka žele plasirati kao ideologija desnice.

Pritom se još bezočno i drsko usude pozivati na Tuđmana.

Iz ovog štiva vidjet ćete i tko su štetočine u BiH koje se usude predstavljati kao reprezenti mišljenja većine hrvatskog naroda u BiH, a to su isti oni koje je Nino Raspudić dok je još bio suvisao, s pravom nazivao “daidžama”, to su isti oni koji su u montiranju lažnih haških optužbi sekundirali ne samo Mesiću i Manoliću nego i čitavom Erazmusu, ali i uredništvi negdašnjeg ferala a danas uredništvu srpskih “Novosti”, isti oni kojima je upravo “desničarska vedeta” Hasanbegović u vrijeme dok je bio ministar kulture isplatio pola milijuna kuna iz državnog proračuna u isto vrijeme ispuštajući sipino crnilo uzimajući istovremeno nekakvim nebitnim i opskurnim portalima tipa “forum.tm ili muf.hr” a za koje čak ni ja koji pratim stvari i uočavam jako dobro do tad nisam čuo, uslijed njihove nebitnosti.

Svi ti markešići, jeleči, topići, lovrenovići, džaje, jozelići i slični, članovi udruga maskirnih imena tipa “Hrvatsko narodno vijeće” ili “Hrvatsko kulturno društvo Napredak” su direktno sudjelovali o kreiranju monstruoznih haških optužbi i neviđenih laži poput one da je Mostar bio u opsadi, da je u Mostaru HVO napadao Armiju BiH, da su Hrvati sami sebe etnički očistili iz srednje Bosne i sličnih, kojima su opravdavali bezočnu osmanlijsku agresiju garniranu zločinima s elementima genocida na hrvatske krajeve u BiH.

Kad je general Praljak držao završni govor u obraćanju sudu tijekom žalbene rasprave, najvažnija rečenica u tom obraćanju bila je pri samo kraju kad je rekao:

“U Mostaru, Armija BiH je napadala HVO a ne obratno!”  I tu vam je general Praljak rekao golu istinu.

A da bi vi shvatili kako je kroz sud prošla hrpa tih laži koje su kreirali ne samo vijećari i cvijećari, komunjare i kvaziliberali, nego i ovi koji bi danas preuzeli upravljanje hrvatskom desnicom na daljinski teledirigirani upravljaš udbaških struktura, KOS-struktura, AID-struktura, al-qaida-struktura i sličnog ološa, morat ćete pročitati ono što vam ja pokazujem, u najboljoj namjeri, po posljednji put.

Kad mene netko pita kako ja gotovo uvijek pogodim razvoj događaja, to je zato jer sam prestao lagati sam sebe, jer sam prestao slušati čobane koji me žele voditi niskim strastima i nedostatkom zdravog razuma, sijanjem straha i svođenjem kompleksnih povjesnih i političkih događaja koji su imali dinamiku koja se znala mjenjati nekoliko puta i na dnevnoj bazi na razinu sms-poruke twiter-objave ili skraćeno rečeno – parole, koje hrane lijenost ljudi koji ne žele čitati.

Zato se ovdje obraćam samo vama kojima čitanje i želja za znanjem nisu mrski, i koji ne želite poput onih, za koje je general Praljak rekao da ih je sit, jer “sve žele svesti na razinu svog osobnog znanja, odnosno bolje rečeno – neznanja!” gnojiti i upadati svaki put u istu zamku, a onda optuživati druge jer su stvari krenule krive i kmečati poput traktorista iz Oluje. Meni je lako pogoditi razvoj događaja jer krećem iz točnih premisa koje zaista reguliraju stvarnost, a ne nečiji mokri snovi u kojima se spaja nespojivo, i u kojima se čak i jednog Banca, notornog veleizdajnika želi proglasiti domoljubom.

Znam da Aralica ima malo težak stil pisanja, ali pročitajte var prvih 20-ak stranica ovog štiva, i svi oni kojima glava ne služi samo za šišanje shvatit će odakle vjetar puše.

Naravno, ja ću se s ovim “pismom šestorice” kao i s ovim Bančevim člankom u The New Republic, obračunati na svoj način, kad za to dođe vrijeme, negdje oko 25-godišnjice izlaska ovog pamfleta u kojoj tevabija rasistički optužuje Hercegovce dok se osmanlijske etničke čistače, odrubitelje glava, napadače i osvajače tretira kao najuzvišeniju gospodu finih manira s bečkog dvora.

Da bi mogli to sve pratiti kako treba, morat ćete pročitati bar 4 štiva kao uvod u cijelu tu priču. Ovo štivo je najduže i najteže za čitanje, a nakon toga ići će sve lakše i lakše.

Hrvatskoj treba lustracija detuđmanizacije i to jedina lustracija koja je Hrvatskoj ne samo potrebna nego i nužna. Bez toga sve priče o reformama, tvrdnjama kako će se ovakvim promjenjanam izbornog zakona nešto bitno promjeniti obične su priče za malu djecu, naivce i ‘nepismenu telad’!

Predrag Nebihi

Pročitajte isječak iz knjige Ivana Aralice “Što sam rekao o Bosni”:

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Kako je hrvatski blaženik i uskoro svetac spašavao Židove

Objavljeno

na

Objavio

Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, hrvatski blaženik i uskoro svetac, spašavao je Židove skrivajući ih od ustaša u Bolnici sestara milosrdnica. Činio je to u dogovoru sa Židovskom općinom Zagreb, a te dosad neotkrivene podatke prije ovogodišnjeg Stepinčeva Večernjem listu ustupio je zagrebački poduzetnik židovskog podrijetla Marko Danon.

– Nadbiskup Stepinac imao je dogovor s predsjednikom Židovske općine dr. Hugom Khonom i nadrabinom Miroslavom Šalomom Freibergerom da Židove koje Židovska općina pošalje u bolnicu i jamči da će im platiti liječenje, bolnica odmah prima na liječenje. To je išlo zacijelo tako brzo da bi, na primjer, oni danas poslali dopis, a čovjek bi već sutra bio primljen u bolnicu. To je funkcioniralo do svibnja 1943. kad je u Zagreb došao Himmler a s njime i SS jedinice, koje su uhitile mnogo Židova u Zagrebu, između ostalih i predsjednika općine dr. Khona i nadrabina Freibergera, i odvezli ih u Auschwitz.

Praktički je poslije toga Židovska općina vegetirala s jednim ili dva čovjeka koji su ostali i više nije mogla plaćati troškove za liječenje u bolnici, pa je zacijelo od toga svibnja 1943. do kraja rata za Židove koji su se skrivali u bolnici troškove podmirivala Zagrebačka nadbiskupija.

Oni su, u svakom slučaju, još dvije godine bili u bolnici – objašnjava Danon, napominjući da se Židovi u to vrijeme nisu mogli liječiti u državnim bolnicama, nego isključivo u Bolnici sestara milosrdnica kojom je upravljala Katolička crkva i koja je imala svoju autonomiju pa NDH na nju nije imala utjecaja.

– Da nije bilo Bolnice sestara milosrdnica, Židovi u Zagrebu, nažalost, bez obzira na to u kojem su statusu bili, arijevaca ili iz mješovitih brakova ili su pak prešli na katoličku vjeru, ne bi mogli biti liječeni u drugim bolnicama jer su bile pod upravom NDH. Mogli su se liječiti isključivo u Bolnici sestara milosrdnica i skrivati se ondje – kaže Danon, dodajući da su sestre milosrdnice prije rata tu bolnicu osuvremenile tako da je bila najbolja i najopremljenija bolnica u Kraljevini Jugoslaviji. Od kvalitete kadrova nadalje, od kirurgije, oftalmologije i drugih odjela, piše Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Otac djevojke koja je navodno nasilno ‘žigosana’ slovom U bio je kandidat SDP-a za Županijsku skupštinu

Objavljeno

na

Objavio

Otac djevojke jedne zadarske škole požalio se medijima kako joj kćer kolege učenici zlostavljaju zbog pripadnosti albanskoj nacionalnoj manjini. To zlostavljanje doživjelo je svoj vrhunac kada su joj, po riječima oca užarenim upaljačem utisnuli slovo ‘U’ na ruci zbog čega se oglasilo ministarstvo znanosti i obrazovanja te ministrica Divjak, dječje pravobraniteljice i posebice zastupnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac koji je tražio stroge sankcije zbog čina mržnja i ksenofobije.

Ipak, obrat u slučaju dogodio se u petak kada je otkriveno kako je djevojka, pripadnica albanske nacionalne manjine na Facebooku objavljivala fotografije u majici s ustaškim znakovljem, a njena poznanica je komentirala kako je u istoj majici često viđena u gradu Zadru.

Poznanica je medije kazala kako joj kolege nisu mogli nasilno utisnuti upaljačem slovo “U” iz prve, odnosno da je djevojka sudjelovala dobrovoljno u tome, što je potvrdio i ravnatelj zadarske škole.

“Dječak joj slovo ‘U’ nije mogao napraviti u jednome potezu, bez da se ona trznula… pa tamo je bilo 20 učenika…”, kazala je poznanica.

Ravnatelj škole Jozo Dragić, na inzistiranje da objasni zašto odmah u srijedu nije policiji prijavio događaj, istaknuo je da su djeca poslana sa sata tjelesnog k njemu u ured, jer je profesorica primijetila slovo “U” na ruci djevojke te da su ga preklinjali da ništa ne poduzme, da su oni prijatelji.

“Snosim tu krivicu, ako je to tako, da sam trebao odmah prijaviti, ali ja sam stvarno sve učinio po Protokolu o nenasilju u školi. Nisam ni izjavio da je to bezazlena dječja igra, to su sama djeca meni izjavila, tim riječima, neposredno nakon događaja i molili me da ne zovem ni liječnika ni policiju”, objasnio je ravnatelj Dragić te na upit očekuje li sankcije, odgovorio: “Izgleda da očekujem, na žalost.”

Otac djevojke Adem Shala – izaslanik na SDP-ovoj Konvenciji i kandidat na izborima

Dodatnu pozornost cijelom slučaju, a kojeg je zgrozio i premijera Andreja Plenkovića, privlači činjenica kako je otac djevojke Adem Shala 2018. godine bio kandidat za Županijski odbor Županijske organizacije SDP-a u Zadru.

Nadalje, Adem Shala je 2017. godine bio i kandidat SDP-a za člana Županijske skupštine Zadarske Županije, a 2016. godine bio je izabran za jednog od 26 delegata koji su predstavljali SDP-ovu zadarsku Gradsku organizaciju na Konvenciji stranke u Zagrebu, piše narod.hr.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari