Hrvatskoj treba lustracija detuđmanizacije i to jedina lustracija koja je Hrvatskoj ne samo potrebna nego i nužna

Evo malo materijala za čitanje. Riječ je o isječku iz knjige Ivana Aralice “Što sam rekao o Bosni”. Aralica je u ovoj prigodi manje bitan kao književnik i akademik, puno je bitniji kao potpredsjednik županijskog doma sabora u vrijeme kad se odvijao čitav ovaj detuđmanizatorski scenarij.

On je dakle svjedok vremena koji je sve ovo pisao upravo u tom vremenu, ne s nakadnom pameću, i upravo zato, jer se radi o onovremenom svjedočanstvu, i činjenici da je Aralica sve to vidio iz “prvog reda” daje ovom štivu poseban značaj, piše Predrag Nebihi

Ovo tzv. “pismo šestorice” (Banac, Gotovac, Goldstein, Pusić, Žunec, Cviić) kao i Bančev članak objavljen u The New Republic nije, kako to vole reći liberali, komunjare i neki “desničari”, tek “čin normalan u demokratskim društvima, da se on šefa države traži ostavka”, to je samo maska.

Ovo pismo, koje je u ime Erasmus Gilde sastavio Ivo Banac po narudžbi Josipa Manolića kao pokušaj udara na Tuđmana pred drugi opći sabor HDZ-a koji je održan 15. listopada 1993. dolazi u vrijeme kad se na Hrvatsku vrši neviđen međunarodni pritisak zbog preventivnog napada vojno-redarstvenih snaga RH kod Gospića poznatog kao “medački džep”, dok u isto vrijeme muslimanska vojska, Armija BiH svim silama, uz pomoć srpskog topništva i logistike napada šire područje Mostara u operaciji “Neretva”.

Riječ je dakle o višestruko veleizdajničkom činu u kojem najznačaniju ulogu ima upravo Ivo Banac, isti onaj koji bi danas htio biti alfa i omega “desnice”, mentor kojekakvim karamarcima i hasanbegovićima , gdje se zapravo iste ove političke zablude koje je Erasmus Gilda plasirala 1993. danas putem nekakvog čovječuljka žele plasirati kao ideologija desnice.

Pritom se još bezočno i drsko usude pozivati na Tuđmana.

Iz ovog štiva vidjet ćete i tko su štetočine u BiH koje se usude predstavljati kao reprezenti mišljenja većine hrvatskog naroda u BiH, a to su isti oni koje je Nino Raspudić dok je još bio suvisao, s pravom nazivao “daidžama”, to su isti oni koji su u montiranju lažnih haških optužbi sekundirali ne samo Mesiću i Manoliću nego i čitavom Erazmusu, ali i uredništvi negdašnjeg ferala a danas uredništvu srpskih “Novosti”, isti oni kojima je upravo “desničarska vedeta” Hasanbegović u vrijeme dok je bio ministar kulture isplatio pola milijuna kuna iz državnog proračuna u isto vrijeme ispuštajući sipino crnilo uzimajući istovremeno nekakvim nebitnim i opskurnim portalima tipa “forum.tm ili muf.hr” a za koje čak ni ja koji pratim stvari i uočavam jako dobro do tad nisam čuo, uslijed njihove nebitnosti.

Svi ti markešići, jeleči, topići, lovrenovići, džaje, jozelići i slični, članovi udruga maskirnih imena tipa “Hrvatsko narodno vijeće” ili “Hrvatsko kulturno društvo Napredak” su direktno sudjelovali o kreiranju monstruoznih haških optužbi i neviđenih laži poput one da je Mostar bio u opsadi, da je u Mostaru HVO napadao Armiju BiH, da su Hrvati sami sebe etnički očistili iz srednje Bosne i sličnih, kojima su opravdavali bezočnu osmanlijsku agresiju garniranu zločinima s elementima genocida na hrvatske krajeve u BiH.

Kad je general Praljak držao završni govor u obraćanju sudu tijekom žalbene rasprave, najvažnija rečenica u tom obraćanju bila je pri samo kraju kad je rekao:

“U Mostaru, Armija BiH je napadala HVO a ne obratno!”  I tu vam je general Praljak rekao golu istinu.

A da bi vi shvatili kako je kroz sud prošla hrpa tih laži koje su kreirali ne samo vijećari i cvijećari, komunjare i kvaziliberali, nego i ovi koji bi danas preuzeli upravljanje hrvatskom desnicom na daljinski teledirigirani upravljaš udbaških struktura, KOS-struktura, AID-struktura, al-qaida-struktura i sličnog ološa, morat ćete pročitati ono što vam ja pokazujem, u najboljoj namjeri, po posljednji put.

Kad mene netko pita kako ja gotovo uvijek pogodim razvoj događaja, to je zato jer sam prestao lagati sam sebe, jer sam prestao slušati čobane koji me žele voditi niskim strastima i nedostatkom zdravog razuma, sijanjem straha i svođenjem kompleksnih povjesnih i političkih događaja koji su imali dinamiku koja se znala mjenjati nekoliko puta i na dnevnoj bazi na razinu sms-poruke twiter-objave ili skraćeno rečeno – parole, koje hrane lijenost ljudi koji ne žele čitati.

Zato se ovdje obraćam samo vama kojima čitanje i želja za znanjem nisu mrski, i koji ne želite poput onih, za koje je general Praljak rekao da ih je sit, jer “sve žele svesti na razinu svog osobnog znanja, odnosno bolje rečeno – neznanja!” gnojiti i upadati svaki put u istu zamku, a onda optuživati druge jer su stvari krenule krive i kmečati poput traktorista iz Oluje. Meni je lako pogoditi razvoj događaja jer krećem iz točnih premisa koje zaista reguliraju stvarnost, a ne nečiji mokri snovi u kojima se spaja nespojivo, i u kojima se čak i jednog Banca, notornog veleizdajnika želi proglasiti domoljubom.

Znam da Aralica ima malo težak stil pisanja, ali pročitajte var prvih 20-ak stranica ovog štiva, i svi oni kojima glava ne služi samo za šišanje shvatit će odakle vjetar puše.

Naravno, ja ću se s ovim “pismom šestorice” kao i s ovim Bančevim člankom u The New Republic, obračunati na svoj način, kad za to dođe vrijeme, negdje oko 25-godišnjice izlaska ovog pamfleta u kojoj tevabija rasistički optužuje Hercegovce dok se osmanlijske etničke čistače, odrubitelje glava, napadače i osvajače tretira kao najuzvišeniju gospodu finih manira s bečkog dvora.

Da bi mogli to sve pratiti kako treba, morat ćete pročitati bar 4 štiva kao uvod u cijelu tu priču. Ovo štivo je najduže i najteže za čitanje, a nakon toga ići će sve lakše i lakše.

Hrvatskoj treba lustracija detuđmanizacije i to jedina lustracija koja je Hrvatskoj ne samo potrebna nego i nužna. Bez toga sve priče o reformama, tvrdnjama kako će se ovakvim promjenjanam izbornog zakona nešto bitno promjeniti obične su priče za malu djecu, naivce i ‘nepismenu telad’!

Predrag Nebihi

Pročitajte isječak iz knjige Ivana Aralice “Što sam rekao o Bosni”:

 

Što vi mislite o ovoj temi?