Pratite nas

Isus i danas ozdravlja

Objavljeno

na

Novi nam je papa odmah na početku progovorio o važnosti evangelizacije; Isus je izabrao najbolji način i nama je u baštinu ostavio taj isti način naviještanja… Ozdravljanje bolesnikâ znak je njegova uskrsnuća, njegove svemoguće prisutnosti među onima koji mu se mole i poziv nevjernicima da povjeruju. Neki će reći da im ne trebaju čudesa i ozdravljenja kako bi povjerovali, no činjenica je da mnogima (poput Tome apostola) ipak trebaju, posebno teško ili neizlječivo bolesnima

Neki će ljudi reći da se po molitvi ne može ozdraviti i da Isus danas ne ozdravlja kao nekada. To je potpuno krivo. Tko god tako kaže, pokazuje da ne poznaje Bibliju i Božja obećanja. Isus nije odnio sa sobom snagu liječenja nego je to ostavio svojoj Crkvi, svome narodu, svima koji vjeruju u njega. Nije je zadržao samo za sebe.

jesus-heals-a-possessed-man

On nam je zapovjedio: „Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove!“ (Mt 10,8). Prije više od 2000 godina dio je Isusova plana bio poći među mnoštvo da bi ga se dotakao i ozdravio ga – misliš li da je On danas manje spreman to činiti? Evanđelist Marko kaže: „…Na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati“ (Mk 16,16). Na posljednjoj večeri Isus je svojim učenicima rekao da će nakon njegova odlaska – njegove smrti i uskrsnuća od mrtvih i uzašašća – stvari za njih krenuti nabolje, jer će im poslati Duha Svetoga i oni će činiti djela koja je i on sâm činio (Iv 14,12); da će u nama i dalje boraviti i snagom Duha Svetoga još ozdra­vljati, i u dvadesetprvom stoljeću, onako kako je to činio u prvom. Samo u zadnjih nekoliko mjeseci bio sam svjedokom različitih ozdravljenjâ: ruke i noge koje su zbog prometne nesreće, ili od rođenja bile kraće nekoliko centimetara, po molitvi su izrasle; potpuno ravna stopala, ozdravila su odnosno na njima su se stvorili novi lukovi; iskri­vljene kralježnice, izravnale su se. Sjećam se zatim: ozdravljenja žene koja je ostavila slušni aparat, ozdravljenja djeteta bolesnog od tumora, nestanka kamenaca u bubregu djevojčice itd. Gospodin Isus nije ih razočarao.

Pokazao im je da je On Bog koji liječi, Bog koji se brine i koji ih ljubi, Bog koji ih spašava. Čudesno je vlastitim očima vidjeti ozdraviteljsku Božju snagu na djelu. Nisam uvijek tako čvrsto vjerovao da će Isus uslišati moje molitve, ali sada, nakon što sam toliko toga vidio, teško bi mi bilo ne vjerovati. Isus Krist ozdravlja i danas. On nije zaboravio svoj narod. On je započeo službu ozdravljanja i ona se nastavlja. U Poslanici sv. Pavla Hebrejima 13,8 piše: „Isus je isti, jučer, danas i zauvijek“. Ovo je sigurno jedna od najvažnijih rečenica u cijeloj Bibliji a znači: Isus je ozdra­vljao, ozdravlja i ozdravljat će! On se nikada nije mijenjao i nikad se neće promijeniti ni umoriti. Uistinu, ne bismo imali nikakve koristi od toga što je Isus nekada ozdravljao, činio čudesa i oslobađao od đavla da On to ne čini i danas. Cjelovita se ozdravljenja, napisao je bivši papa Benedikt XVI., koja je Krist činio onima koje je susretao „nastavljaju događati i danas, po djelu Duha Svetoga, na osobit način u Crkvi, zajednici koja liječi, koja krijepi i koja tješi“. Papa nastavlja: „pozvani smo biti službenici nade“ (Spe salvi br. 34) za one koji trpe i koji traže zdravlje, pomoću naše prisutnosti, brige, naše zauzete ljubavi.

DAR OZDRAVLJANJA

U dekretu Presbyterorum ordinis Sabor naglašava du­žnost svećenikâ da prepoznaju milosne darove (karizme) kod svojih vjernikâ te da se ti darovi stave u službu drugih (usp. PO 9). Katekizam Katoličke Crkve naglašava da su „karizme“ posebne milosti a znače blagonaklonost, nezasluženi dar, dobročinstvo. Koja god im bila narav, katkada i izvanredna, kao što je dar čudesa ili jezika, karizme su usmjerene na posvetnu milost, a cilj im je opće dobro Crkve.

One su u službi ljubavi koja izgrađuje Crkvu. (usp. KKC 2003) Gladnima i siromašnima, koji od nas traže da ih nahranimo kruhom, besmisleno je govoriti kako se nekada dobro jelo i kako su ljudi bili siti. Treba ih nahraniti danas. Tako i bolesnike treba ozdraviti danas. Imati dar ozdravljanja nije nešto što posjedujemo, što po vlastitoj volji možemo uključiti ili isključiti već je to prolazna milost, prolazni pokret Božjega Duha koji pomaže bolesniku. Dar ozdravljanja sastoji se u tome da bolesnik ozdravi po molitvi. Ova definicija može se činiti jako jednostavnom ali Bog je jednostavan, a mi previše kompliciramo. Duh Sveti je ključ svih čudesâ koja se događaju pred našim očima. On ima glavnu ulogu u ozdravljenjima. Naša otvorenost Duhu Svetom i uživljavanje u patnju drugoga čini da se događaju brojna ozdravljenja.

Dar ozdravljanja udijeljen je svakoj osobi koja prihvaća Isusa kao svoga Spasitelja, vjerujući da je on Sin Božji. Oni koji imaju dar ozdravljanja ne smiju privlačiti ljude sebi nego Isusu. Zato često govorim ljudima da ja nisam osoba koja ozdravlja po vjeri ili molitvi nego neka gledaju u Isusa. On ozdravlja. Dakle, preko dara ozdravljanja djeluje i očituje se Duh Sveti koji ozdravlja, oslobađa od zloduhâ itd. Oni koji ozdravljaju u Ime Isusovo samo su jednostavni instrumenti vođeni od Drugoga! Bog je poput violine koja traži glazbenika da bi stvorio lijepe melodije. Važno je uočiti da u 1 Kor 12,9.28.30. Pavao triput govori o „darovima ozdravljanja“, ne o „daru ozdravljanja“. Dakle, radi se o množini. To je i logi­čno jer kao što postoje mnoge bolesti, tako postoje i različiti darovi ozdravljanja od različitih bolesti.

Netko ima dar ozdravljanja onih koji imaju problema sa zglobovima, očima ili imaju psihičke smetnje. Drugi opet imaju dar za unutarnje ozdravljenje ili bolesti srca, itd. Kod sebe sam primijetio da su po molitvi mnogi ozdravili od bolesti leđa, padavice, sluha, neplodnosti, ra­vnih stopala… Kao kršćani, svi možemo moliti za sebe i za druge, poglavito bolesnike. To znači da smo svi po sakramentima primili redoviti dar ozdravljanja, međutim postoji izvanredni dar ozdra­vljanja koji Bog daje pojedi­ncima da bi tu službu vršili na velikim skupovima ljudi, npr. u dvoranama, na stadionima itd. Baš kao što nije isto baviti se nekim sportom rekreativno ili igrati profesionalno.

Prije nego što sam za zdravlje molio na velikim susretima, nekoliko sam godina molio za pojedi­nce i radio s malim skupinama. S vremenom su se darovi Duha Svetoga, zbog prakticiranja dara ozdravljanja umnožili. Isus se hoće poslužiti tvojim molitvama da bi ljude blagoslivljao, liječio i oslobađao. Isus hoće ozdravljati po tebi. Daj mu priliku, te će On to i učiniti. Rezultate molitve moramo ostaviti njemu, koji uvijek odgovara na naše molitve. On će ispuniti svoja obećanja odgovarajući na potrebe svoga naroda. Ne zaboravi da je Isus jedini koji ozdravlja. Mi trebamo biti kanali njegove milosti i ljubavi. Uvijek se treba usredotočiti na njega, a ne na ljude; „Jer bez mene ne možete ništa učiniti“ (Iv 5,5). Kad je netko uključen u službu ozdravljanja, treba imati svoga duhovnog vođu, biti u molitvenoj zajednici. Dobro je da svećenik zna za njega. Važnu ulogu ovdje igra dar razlučivanja duhovâ, zbog mogućih manipulacija. S druge strane treba imati na umu da se služba ozdravljanja također sastoji u tome da druge ljude dovedemo do Isusa. Kad čovjek upozna ili susretne Isusa onda će ozdraviti. To nam opet pokazuje da smo svi uključeni u tu poniznu službu ljubavi.

 

dr. fra Ivo Pavić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. U svijetu nitko  ne zna ništa o Vukovaru!

Objavljeno

na

Sipa Press

Prolazi još jedna obljetnica sjećanja na nevine žrtve Grada Vukovara, ali i Škabrnje u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Koliko djeca u školi uistinu znaju o ovim velikim tragedijama hrvatskog naroda, koliko znaju o agresorima? Malo ili ništa. Međutim, još je žalosnija činjenica da se recimo o onome što se događalo u Vukovaru tijekom 1991. gotovo ne zna ništa u Europi, a kamoli u svijetu.

Mnogi ne znaju ni pokazati na zemljopisnoj karti gdje je Vukovar, a kamoli Škabrnja, iako je riječ o jednoj od najvećih ratnih katastrofa nakon II. svjetskog rata. O ovom razorenom gradu vrlo malo ili bolje rečeno ništa ne znaju ni žitelji susjednih država, poput Madžarske, Italije…

U školama diljem Europe se ne uči o Domovinskome ratu. Tome se ne treba čuditi kad se ni u hrvatskim školama ovoj temi ne pridaje zaslužena pažnja. Međutim, što rade hrvatska veleposlanstva diljem svijeta, je li ona barem prigodom ovakvih događanja upozoravaju tamošnje medije, odnosno iznose istinitu sliku o onome što ste događalo na ovim prostorima? Prema šutnji europskih medija vrlo lako se da zaključiti da se u ime nečijih interesa ova tema zaobilazi, marginalizira i prešućuje! Zašto?

S druge pak strane svjedoci smo da se svijetom širi lažna istina o Domovinskome ratu, pa čak i da se agresora pretvara u žrtvu. Nitko to ni demantira. To traje iz godine u godinu, pa će na kraju laž  ipak  postati – istina.

Dakle, pitanje glasi: što ste gospodo hrvatski veleposlanici učinili ili što činite da se 26 godina nakon okupacije Vukovara i Škabrnje zna o tim događajima u državama u kojima predstavljate Hrvate, odnosno zašto šutite, umjesto da „urličite“ o onome što ste nadamo se gledali i ovih dana u ovome gradu i ovome selu?

U vrijeme Domovinskoga rata hrvatska je diplomacija odnijela pobjedu, baš kao što su to učinili i mediji, ali u miru opet gubimo.

Ne, ništa se u Europi ne zna o Vukovaru, o bijelim križevima na Memorijalnom groblju ili pak o Ovčari.

Sramotno, ali je tako!

Inače, svjetski mediji su relativno dobro informirani o „ustaškoj Hrvatskoj“, pa i o „genocidu Hrvata nad Srbima“, o čemu im ne svjedoče samo Srbi, već i pojedini hrvatski (?) političari, domaće izdajice i dezerteri.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari