Pratite nas

Reagiranja

Josipović: ‘Sesardiću partizanska povijest roditelja ne može biti isprika, prije mu je teret’

Objavljeno

na

Gospodin Neven Sesardić ponovo je javnosti prezentirao uradak kojim, htio on to priznati ili ne, nastupa kao dio orkestra koji svira u revizionističke diple. Pozivajući se na presumpciju nevinosti, želi reći kako su franjevci sa Širokog Brijega, stradali na kraju drugog svjetskog rata, nevine žrtve, time i mučenici, za mnoge njemu slične i junaci, a partizani zločinci, piše skladatelj Ivo Josipović u Jutarnjem Listu

Sesardić se od optužbe da sudjeluje u povijesnom revizionizmu brani time što mu je otac bio partizan. Svaka čast, dobro je da se time ponosi! Ali, njega osobno ta činjenica ne ekskulpira, tim je veća njegova sramota za stavove koje iznosi. Znam ljude kojima su preci bili partizani, a danas zagovaraju “povijesnu istinu” po kojoj je povijest drugog svjetskog rata povijest partizanskih zločina, a ne povijest megaizdaje i megazločina ustaša i njihovih kolaboranata. Iako, naravno da je istina kako su i pobjednici (hrvatski partizani, Amerikanci, Rusi, Britanci…) činili zločine. Isto tako, znam i brojne potomke ustaša koji jednako vole svoje očeve i djedove, ali su svjesni da su, povijesno gledano, bili na krivoj strani. Zato Sesardiću za njegove stavove partizanska povijest roditelja ne može biti isprika, prije mu je teret.

Žali se Sesardić da izvan konteksta upozoravam na njegova predavanja na kojima je govorio o genetskom uzroku niže inteligencije crne u odnosu na bijelu rasu. Kaže, nije istina to što kažem. Pa, tko ne vjeruje neka ima strpljenja na youtubeu pogledati papazjaniju od predavanja u kojoj izričito tvrdi, uz povremena vrdanja, da je niža inteligencija crnaca znanstvena činjenica, a prihvatljiva mu je teza kako su za to odgovorni i geni i utjecaj okoline.

U Sesardićevoj je priči o presumpciji nevinosti najmanje važno što očito ne zna pravo značenje tog pravnog instituta i što ga miješa s kolokvijalnim korištenjem tog izraza. Neću ponovo o tome. Važnije su vrijednosti koje se kriju iza Sesardićeve priče.

Nije istina što tvrdi Sesardić kako nema dokaza kako su fratri sa Širokog Brijega podržavali ustaše, da su u bici za Široki brijeg bili borci, da su samostan pretvorili u utvrdu s koje su zajedno s ustašama i Nijemcima pružali oštar oružani otpor partizanima. Upravo zato, rekao sam, bili su legitiman vojni cilj. S povijesne distance treba žaliti svaki izgubljeni život, naravno i onaj svakog od ubijenih fratara čiji broj po različitim izvorima varira od najmanje 12 pa do preko 60. Naravno, iz današnje perspektive ne podržavam praksu koju su tada u ratu imale sve zaraćene strane (ne samo ustaše, partizani ili druge ovdašnje formacije već i saveznici i njihovi protivnici širom svijeta) da strijeljaju zarobljene neprijatelje bez suda ili temeljem odluka raznih prijekih sudova. To se odnosi i na događaje na Širokom Brijegu. Ako Sesardić ne vjeruje Aniću da su fratri sa Širokog Brijega bili kolaboracionisti ustaša i da su se snažno oružano suprotstavili partizanima zato što je Anić partizan (vjeruje li onda svome ocu?) i sudionik borbe, neka samo okrene jedan list u istom broju Jutarnjeg lista u kojemu je objavio svoj zadnji uradak. Tamo će iz pera novinara Bajrušija saznati da je navedeno istina te da tu istinu potvrđuju i drugi izvori (povjesničari, a i dokumenti, ne samo partizana već i saveznika, posebno Britanaca, ali i Nijemaca). Bez obzira na “fake” studije revizionističke naravi koje povijest borbe za Široki Brijeg vide kao puki partizanski zločin.

Sesardiću je irelevantno, patetično i bizarno što sam nabrojio imena pobijenih partizana na Širokom Brijegu. Njih su zajedno s Nijemcima i ustašama pobili i fratri sa Širokog Brijega. Imena tih mladih ljudi koji su ostavili kosti podno utvrđenog samostana Sesardiću, naravno, ne znače ništa. Za razliku od imena fratara koji su sudjelovali u njihovu ubijanju. Oni su, kao i preživjeli partizani, ponos i uzor Hrvatske, ne kolaboracionisti u mantijama ili bez njih.

Ali, vratimo se na predavanje o genima i inteligenciji. Zašto je ono važno za ovu priču? Kad se ona stavi u mozaik s tezama Sesardića kako uzvik “za dom spremni” ili crtanje svastike na Poljudu nisu bitne pojave i da ne ukazuju na ustašofiliju, onda imamo jasan psihoprofil osobe koja ili dijeli vrijednosti sadržane u tim tezama ili uopće ne razumije društvo, politiku i povijest. Ne znam što je gore po Sesardića. Bit ću benevolentan i pretpostaviti da Sesardić ne dijeli vrijednosti na kojima se temelji ustašofilija i povijesni revizionizam, već da naprosto ne razumije o čemu govori. Zato preporučujem Sesardiću, i ne samo njemu, da pročita dvije opsegom male, ali sjajne i sadržajem velike knjige. One kažu da je povijest ljudskog roda povijest periodičnog javljanja fašizma (u raznim formama i pod raznim nazivima) s najpogubnijim posljedicama na ljude kao pojedince, društvene zajednice i ljudsku civilizaciju.

Knjiga “Vječiti povratak fašizma” nizozemskog filozofa i esejista Roba Riemena upozorava da je današnje negiranje simptoma fašizma poput povijesne epidemije kuge. Ljudi su dugo negirali postojanje bolesti; kad su je prepoznali, bilo je kasno. Iskru fašizma prepoznaje i u svojoj Nizozemskoj, te kaže: “Ovaj aktualni fašizam opet su omogućile političke stranke koje su se odrekle vlastitih vizija, intelektualci koji njeguju lagodni nihilizam, sveučilišta koja ne zaslužuju to ime, pohlepa za novcem koju generira poslovni svijet te masovni mediji koji radije odražavaju ono što narod želi nego da mu služe kao kritičko zrcalo. To su korumpirane elite koje njeguju duhovnu prazninu u kojoj se fašizam opet može uzdići.”

Drugi veliki pisac i filozof, Umberto Eco, detektira 14 elemenata svakog fašizma. Kaže, što više tih elemenata prepoznajemo u društvu, to smo mu bliži. “Fašizam se danas, kao ideologija i pokret, reinkarnira u stotine novih likova: u liku skinheadsa (naziskinsa), u liku nogometnih navijača s huliganskim metodama koji se skrivaju iza patriotskih transparenata i hiper-patriotske euforije, u kršćanske fundamentaliste koji siju homofobiju, u veterane prošlih ratova koji žele arbitrirati u društvu umjesto legalnih institucija, evokatore poraženih snaga iz Drugoga svjetskog rata, izvođače degutantnih fašističkih pjesama, promicatelje nasilja i netolerancije, ksenofobije, nacionalizma, ratnohuškačkog militarizma – sve te likove rese slične karakteristike.” (citat sa stranice hrvatskog izdavača TIMpressa)

Sesardiću, jeste li prepoznali u pojavama koje smatrate nevažnima neke od fenomena na koje ukazuje Eco? Ja jesam, kao što prepoznajem i neke druge koji me čine zabrinutim za budućnost Hrvatske.

“U pozadini tih novih pojava fašizma, tog vječnog fašizma, stoje mnogostruke krize. U tim procjepima raste i buja ‘ljuta trava’ vječnog fašizma, i Ecova je nedvojbena zasluga što je ukazao na te njegove sastojke, a na nama je da ih detektiramo u našim društvima i razvijemo protutijela kojima ćemo prepoznati, utvrditi i liječiti društvo od ovakvog tipa političke patologije, ali ne post festum, kao što se to dogodilo s fašizmom, nacizmom, ustaštvom i drugim njihovim inačicama, već kao prevenciju – da se takvo nešto nikad ne dogodi.” (idem)

Zato se ja, gospodine Sesardiću, bez obzira na Vašu ljutnju, i bijes brojnih ustašoidnih portala i novina koji su mene i obitelj zasuli uvredama, lažima i prijetnjama, neću umoriti u tome da prokazujem patologiju povijesnog revizionizma. Hrvatska, isto kao i svi drugi narodi, nije imuna na guju, onu fašističku, nacističku, ustašku, četničku ili koju drugu. Srećom hrvatsku su povijest ipak odlučno odredili antifašisti, partizani i njihova borba, ne ustaše i njihov kolaboracionizam. Domoljublje je Hrvatsku držati na strani antifašističke koalicije i pobjednika u II. svjetskom ratu, glupost je Hrvatsku pozicionirati kao zemlju suradnicu Hitlera i Mussolinija. Zato se Hrvati ni malo ne trebaju sramiti svoje povijesti, pa i onda kada konstatiraju da u njoj ima i tamnih mjesta, da i danas ima onih koji bi opet pustili onu guju a Hrvatsku ogrnuli u gustu maglu, napisao je Ivo Josipović u Jutarnjem Listu.

Matchday: Sesardić vs. Josipović

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Akademik Pečarić: Otvoreno pismo Predsjedniku Ustavnog suda RH

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani Predsjedniče Ustavnog suda RH,

S nevjericom sam pročitao Vaše Priopćenje od 5. lipnja 2020. u kome konstatirate:

„U odnosu na pozdrav +Za dom spremni’.  Ustavni sud je u nekoliko svojih odluka izrazio jasno stajalište da je riječ o ustaškom pozdravu Nezavisne Države Hrvatske te da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.“

Vidim da ste i doktor znanosti, pa pretpostavljam da znate osnovne činjenice o tom pozdravu.

Tako poznati hrvatski povjesničar Ivo Rendić Miočević (Hrsvijet, 29. kolovoza 2017.) tvrdi:

…danas u Hrvatskoj inkriminirani (bez potrebitoga zakona) pozdrav „Za dom spremni“ kojim se Pavelić koristio u svezi s Ličkim ustankom 1932. antimonarhofašistički je poklik.

Vi ste dr. znanosti! Tvrdite da se radi o ustaškom pozdravu iz NDH! Tvrdite li Vi da je NDH postojala te 1932. godine?

Naime vidim da znate pun naziv NDH, a ne pronalazim nigdje riječ koja je povezana s ustašama u tom nazivu.

Ali, kako ste doktor znanosti pretpostavljam da ipak znate da u to vrijeme nije postojala NDH.

U knjizi dr. sc. Marija Jareba Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine, Zagreb 2006. (drugo neizmijenjeno izdanje objavljeno je 2007. godine). U toj knjizi postoji prilično opširno poglavlje (stranice 344.-414.) o organizacijama Hrvatskoga domobrana, od nastanka te organizacije u Argentini 1931. godine do Drugoga svjetskog rata. Postoji, dakle, dovoljno podataka o Hrvatskome domobranu, no nešto treba i pročitati. Ta organizacija bila je dio Pavelićeva Ustaško-domobranskog pokreta. Pavelić je istodobno bio ustaški poglavnik i vrhovni starješina, odnosno njegov su pokret činili Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) i organizacije Hrvatskoga domobrana. Ustaška organizacija bila je malobrojna i vojnički ustrojena organizacija, a domobranske organizacije bile su ustrojene kao masovne i legalne organizacije koje su okupljale hrvatske iseljenike (i radnike u nekim europskim zemljama).

U hrvatskoj javnosti je poznata i domobranska zastava na kojoj je pozdrav ZDS i datum 12. svibnja 1931., kao i dokumenti iz tog vremena u kojima se izrijekom tvrdi kako se radi o „domobranskom pozdravu“.

S obzirom da se tvrdi kako je Pavelić autor tog pozdrava, a bio je vođa i Ustaša i Domobrana, očito nije mu smetalo to što se tvrdilo da se radi o domobranskom pozdravu.

Dapače, kada već izričito tvrdite da je ZDS ustaški pozdrav iz NDH, morali bi znati da je odnos ustaša i ostalih u toj državi bio sličan onom o kome piše dr. Jareb. I u NDH se ZDS koristio mnogo šire i imate ogroman broj dokumenata na kojima piše ZDS, a koji nisu izdale Ustaše.

Dapače, Ustaše su ga koristile samo godinu dana a onda su tom pozdravu dodali i Poglavnika. A ZDS je ostao u širokoj upotrebi.

To sam nedavno napisao i našim povjesničarima:

A što se tiče ZDS i naših povesničara smiješno mi je kada vidim da nikome nije palo na pamet da je samom Paveliću itekako to bio domobranski pozdrav jer mu je bilo draže da je prihvaćen mnogo šire u narodu, a to je i potvrđeno u NDH jer su ga Ustaše koristile samo godinu dana.

Kao znanstveniku itekako bi i Vama trebalo biti očito da je na isti način kao što je prije rata Paveliću odgovaralo to što je ZDS domobranski pozdrav, tako mu je odgovaralo da je u hrvatskoj državi pripadao svima, a ne samo Ustašama.

Kao znanstveniku itekako bi i Vama trebalo biti očito da je takvo izjednačavanje svih s Ustašama nešto što je danas dio Memoranduma SANU 2, a tijekom Domovinskog rata pa sve do danas to čine svi koji su protiv hrvatske države.

Meni kao akademiku iz znanosti koju smatraju vrhuncem logike nikad neće biti jasno kako u tome sudjeluju i suci VS RH. Pravnici bi itekako trebali znati što je logika!

Ili Vi doista mislite da je NDH postojala i tridesetih godina prošlog stoljeća? Istina, vidimo da i danas u Srbiji, a i njihove sluge u RH tvrde kako je i danas RH zapravo ustaška država.

Kao znanstveniku meni je itekako jasno zašto prof. dr. sc. Rendić-Miočević piše kako je ZDS danas u Hrvatskoj inkriminirani (bez potrebitoga zakona).

S druge strane ono što mi nije jasno jesu napadi na od vlasti odobreni grb HOS-a, a da Vrhovni sud nije izdao ovakvo priopćenje u kojem bi nam objasnio mogu li hrvatski dužnosnici uklanjati i govoriti o uklanjanju znakovlja koje je odobrila hrvatska država.

Ili se oni samo ponašaju u skladu s vama sudcima VS RH, sudeći po tvrdnji prof. Rendić-Miočevića, a i mnogih drugih?

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Bojnu Čavoglave proglasiti himnom hrvatskih dragovoljaca

Objavljeno

na

I što sad? Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske zaključio je da se povikom „Za dom spremni“ na početku pjesme Bojna Čavoglave Marka Perkovića Thompsona ne krši Zakon o prekršajima javnog reda i mira!

Zbog ovog povika jedan od najpopularnijih hrvatskih domoljubnih pjevača, ali i dragovoljac Domovinskoga rata, dosad je imao niz neugodnosti, prijetnji, marginaliziranja i podcjenjivanja.

Poglavito su ga napadali tzv. antifašisti i ekstremni ljevičari, koji još uvijek žale za propalom Jugoslavijom i koji nikada nisu voljeli Hrvatsku, niti su se za nju borili.

Međutim, i sad se pokazalo da baš u toj pjesmi, koja je nastala u vrijeme hrvatskog pobjedničkog Domovinskog rata, taj pozdrav je tim i takvima „najmanje“ smetao. Najviše su bili „kivni“ na tekst pjesme (!), a nisu se usudili o tome govoriti ni pisati, pa su iz konteksta izvukli samo i isključivo – „Za dom spremni“.

A pjesma ide ovako:

„Za Dom spremni!

U Zagori na izvoru rijeke Čikole

Stala braća da obrane naše domove.

Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi

Nećete u Čavoglave dok smo živi mi.

Tuče thompson, kalašnjikov a i zbrojevka

Baci bombu, goni bandu preko izvora

Korak naprijed, puška gotovs i uz pjesmu svi

Za Dom braćo, za slobodu borimo se mi.

Čujte srpski dragovoljci, bando četnici

Stići će vas naša ruka i u Srbiji.

Stići će vas Božja pravda, to već svatko zna

Sudit će vam bojovnici iz Čavoglava.

Slušajte sad poruku od Svetog Ilije-

Nećete u Čavoglave, niste ni prije.

Oj Hrvati, braćo mila iz Čavoglava

Hrvatska vam zaboravit neće nikada…“

Nakon što je Visoki prekršajni sud RH donio odluku da u ovoj pjesmi povik „Za dom spremni“ nije sporan (kao što nikada nije ni bio), predlažemo da se Bojna Čavoglave sada proglasi i Himnom hrvatskih dragovoljaca pobjedničkog Domovinskoga rata!

I da se izvodi na svim državnim manifestacijama!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari