Josipovićevo predizborno tretiranje desnice

Predizborno je vrijeme razdoblje u kome je sve moguće, pa tako i nagla promjena političkih stajališta i različiti oblici dodvoravanja ideološkim neistomišljenicima.  Sve ovisi o zacrtanim političkim ciljevima i skupinama na čiju se potporu tipuje. Kreatori političkih strategija su očito napravili svoje. Sad je na operativama da to provedu u djelo.

 Aktualni predsjednik Ivo Josipović, i unatoč činjenici da mu Milanovićev SDP još uvijek nije dao partijski blagoslov za još jedan predsjednički mandat, poodavno je u kampanji. Stratezi Josipovićeve kampanje računali su s već spomenutim Milanovićevim postupcima,  pa su u međuvremenu isforsirali medijsku popularnost Mirele Holly, čija je stranka po sadašnjim anketama popularnija od Milanovićevog SDP-a.

Uz takve rezultate anketa njihovi kreatori, u svojstvu neovisnih stručnjaka,  preko djela medija poručuju kako je aktualnom predsjedniku potreban još jedan mandat da bi kroz to razdoblje ponovo ujedinio ljevicu, što treba tumačiti u prvom redu kao homogeniziranje ljevice, ali i kao izravnu prijetnju aktualnom premijeru Zoranu Milanoviću.

Planska tretiranja desnice

Usporedo s dirigiranim procesima i pokušajima homogeniziranja na ljevici, na desnici se  događaju iznimno čudni procesi koje, bez bilo kakvog pretjerivanja, treba iščitavati isključivo kao poteze koje pogoduju aktualnom predsjedniku, što jasno ukazuje i na mjesto njihovog kreiranja.

Pažljivijim promatračima političkih događaja u Hrvatskoj, naime, nije promakla svojedobna izjava aktualnog predsjednika kada je kazao da će mnogi biti iznenađeni potporom koju će on kao kandidat ljevice dobiti na desnici.

Prvo se dogodio famozna „Barbika“ – plan kojeg su izradili Josipovićevi operativci  i na brzinu ga „tutnuli“ u ruke tzv. desničara koji redovito idu toliko udesno da uvijek zatvore cijeli krug  i po pravilu se vraćaju s lijeve strane.

Nakon „Barbike“, kroz pojavljivanje biskupa Mile Bogovića na Jadovnom, gdje se pojavio u društvu Josipa Leke, Predraga Matića i Ivana Grujića, upriličena je nova šok terapija, čije uzročnike mnogi povezuju s Grujićevim otvorenim prijetnjama tužbom odaslanim nešto ranije biskupu Bogoviću, ali i nevidljivim operacijama ostataka Perkovićeve mreže.

Svoju navodnu bliskost s Crkvom, i odustajanje od  politike „progona ustaških zmija“ poželio je ovih dana, nakon Leke i Grujića, demonstrirati i samozvani predsjednički kandidat Ivo Josipović. Aktualni je predsjednik, kako se čini, imao namjeru posjetiti franjevce na Širokom Brijegu i mjesto masovnog komunističkog zločina počinjenog nad trideset nekadašnjih članova tamošnje franjevačke zajednice.

[su_youtube url=”https://www.youtube.com/watch?v=dpR2kHbiNU8″ width=”640″ height=”340″][vsw id=”Bw88Nnat9fM” source=”youtube” width=”620″ height=”450″ autoplay=”no”][/su_youtube]

Međutim, Josip Leko, Romana Vlahutin, a neki tvrde i dijelovi Perkovićeve mreže u BiH, nisu uspjeli odraditi dodijeljenu im zadaću, pa su se na mjestu ubojstva tamošnjih franjevaca, umjesto Josipovića, pojavio Tomislav Karamarko, koji je u svom prošlotjednom nastupu na Daksi Josipa Broza nazvao agentom NKVD-a i Kominterne.

Umjesto planirane posjete franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu, aktualni se predsjednik morao zadovoljiti posjetom Grabovici – mjestu stravičnog pokolja hrvatskih civila od strane Armije BiH , posjetom mostarskom dopisništvu jedne privatne dnevne novine, jednom kulturnom događaju, ali i dokonim ispijanjem kava s nekim tamošnjim dužnosnicima.

Matićeve prijetnje Srbiji

U biti, temeljni cilj Josipovićeve posjete Hercegovini  upriličen je u prigodi obilježavanja Međunarodnog dana nestalih osoba, a tom prigodom su se predsjednici Hrvatske, Srbije, Crne Gore i BiH potpisanom  Deklaracijom dodatno obavezali na suradnju

U tumačenje Josipovićevih ciljeva tom se prigodom umiješao i ministar Predrag Matić, za koga se u posljednje vrijeme u kuloarima tvrdi da u posljednje vrijeme vrlo često, i u privatnom aranžmanu, putuje u Beograd, gdje ostvaruje susrete s nekim visokopozicioniranim srbijanskim dužnosnicima.

Govoreći o kriterijima za ulazak Srbije, Crne Gore i Srbije u EU, aktualni je ministar branitelja, naravno za potrebe predizborne kampanje, demantirao sve ono što su o ovoj temi do sad govorili Ivo Josipović i Vesna Pusić, u čemu analitičari vide otvoren pokušaj Josipovićevog izbornog stožera da za potrebe svog šefa pridobije i dio stradalničke populacije.

-Neki naši susjedi koji žele se uključiti u europske asocijacije moraju ispuniti mnoge uvjete. Hrvatska je rekla da im neće pri tome praviti probleme. Ja s ovoga mjesta isto tako mogu reći da ćemo uz manje ili više problema dogovoriti se i oko granica i oko povrata kulturnog blaga i oko mapa minskih polja, međutim, dok god ne budemo sigurni u njihove iskrene namjere i da su nama dali potpune podatke za koje mi s pravom vjerujemo da se nalaze u Beogradu, najvećim dijelom, nešto malo u BiH i Crnoj Gori, suglasnost Hrvatske za ulazak u EU neće dobiti. To je obveza i ove Vlade i svih budućih Vlada dok oni budu ulazili u europske integracije – poručio je Matić, i to samo dan nakon Karamarkove posjete Mostaru.

Kontroverzna referendumska inicijativa

U vrijeme dok su čelnik najjače oporbene stranke i aktualni predsjednik, za potrebe predsjedničke pred kampanje, boravili u BiH, u zemlji se razbuktala kampanja vezana za referendumsku inicijativu o djelomičnoj promjeni izbornog sustava koja bi se trebala odvijati u vrijeme predsjedničke kampanje.

Razloga za promjenu izbornog sustava u Hrvatskoj, dakako, ima jako mnogo i nikoga takav zahtjev ne bi trebao iznenaditi. Međutim, dvojben je selektivan pristup tom problemu kao i timing otvaranja i realiziranja ove referendumske inicijative.

Zar ne bi bilo puno logičnije da je otvaranju ovog najnovijeg referendumskog procesa prethodila znanstvena i javna rasprava tijekom koje bi ovo pitanje bilo obuhvaćeno u cijelosti, uključujući i traženje rješenja o uvođenju dopisnog glasovanja za hrvatsko iseljeništvo, koje je u sadašnjem izbornom sustavu potpuno diskreditirano.

Isto tako, u najmanju ruku politikantski djeluje i smještanje ovog procesa u razdoblje pred same predsjedničke izbore. Za mnoge promatrače bi bilo puno logičnije da je otvaranje ovog procesa pokrenuto nakon okončanja predsjedničkih izbora. Analitičari vjeruju da bi upravo takav timing otvaranja ovog procesa mogao prisiliti Milanovićevu vladu na korekcije postojećeg Izbornog zakona, što bi vrlo vjerojatno imalo za posljedicu da se i predstojeći parlamentarni izbori održe po novim izbornim pravilima.

Međutim, to očito nisu ciljevi kojima su se vodili  kreatori ove inicijative.  Prema mišljenju osoba s kojima sam zadnjih dana razgovarao ova najnovija referendumska inicijativa isključivo je u funkciji predstojećih predsjedničkih izbora.

Na svima nama je moralna obveza zapitati se: da li je to tako?

Da li je stvarni uzrok ove najnovije inicijative skriven u želji aktualnog predsjednika za pobjedom već u prvom krugu, dok se želja pojedinaca za osobnom promocijom pokušava iskoristiti kao povod za realiziranje ciljeva ranije zacrtanih od strane Josipovićevog stožera, pitanje je na koje mnogi traže odgovor.

Na pojedincima i skupinama uvučenim u realiziranje ovakvih procesa ostaje da prije ulaska u takve ili slične aranžmane dobro promisle nije li i u ovom slučaju riječ o običnom predizbornom tretiranju desnice.

Dok se ljevicu pokušava homogenizirati, na desnici se dakle otvorena provode različita tretiranja, uz manje ili više vidljivo aktivno sudjelovanje ostataka mreže Josipa Perkovića u njima.

J. Zdunić/hrsvijet.net