Pratite nas

Feljton

KRVAVIM TRAGOVIMA

Objavljeno

na

Prilikom posjeta Sinju povodom 301 Alke ovoga ljeta, obišla sam nekoliko lokacija, nijemih svjedoka komunističko partizanskih zločina za vrijeme II svjetskog rata odnosno poraća.

Potravlje

Župnika Potravlja na obroncima Svilaje kod Sinja,  Antu Cvitanovića partizani su 1944 godine ubili i bacili u Husinu jamu na Vagnju, Kamešnica. Njegovu tragičnu i mučeničku smrt opisao je fra Josip Janković, župnik u Vrlici za vrijeme rata. U pismu navodi da je ubojica i mučitelj fra Ante Cvitanovića bio Maruška Vuković iz Sinja, koji je za vrijeme rata otišao u partizane, ubijao ljudi i svaka zla činio. Maruška vuković je bio glavni na strijeljanju fra Stanka Litre i ostalih na groblju sv. Frane.  Nadalje, u pismu navodi:

Jedne nedjelje u ljetu 1945., ne znam koja je nedjelja bila, ja sam završio sv. misu u crkvi Gospe Rožarice u Vrlici, i kada sam sve pospremio u sakristiji, izašao sam na vrata sakristije i na platou između svijeta čujem gdje me (netko) zove: „fra Jozo, fra Jozo!“ I ja se okrenem prema strani odakle me zove i vidim Marušku Vukovića. Obučen u vojničku, oko vrata na prsima talijanski šmajser (pikavac), i kada sam došao bliže, on prevrće šmajser iz ruke u ruku, pa mi kaže: „Što bi bilo da potegnem?“ – Nije mi bilo ugodno. I ja mu na to odgovorim: „Ostavi, ubit ćeš me!“ Onda će on meni: „Ja sam Ti sredio i fra Antu Cvitanovića! A da znadeš kako: Ja bih ga upitao: ‘Fra Ante, vjeruješ li u Boga?, i kada bi odgovorio „Vjerujem“, dobio je metak u ruke ili noge. Tako je dobio 100 metaka, jer mi je 100 puta odgovorio „Vjerujem“, i na stotom metku bio je mrtav!“

Nedavno je u Župi sv. Filipa i Jaova apostola u Potravlju, svečano otriven i blagoslovljen kip podignut u čast fra Anti Cvitanoviću.

Markovićeva jama u selu Podi kod Sinja

Markoviåa jamaPotkraj svibnja 1944 godine partizani su u Aržanu i Podima u Cetinskoj krajini ubili 138 nevinih hrvatskih žrtava od kojih je većina izmasakrirana hladnim oružjem i bačena u Markovića jamu u Podima pokraj Graba. Početkom 90-tih godina ekshumirane su 102 žrtve koje su osam godina ležale na odjelu patologije Kliničkog bolničkog centra Firule u Splitu da bi zatim 2000 godine bile pokopane, zajedno s ostalim žrtvama u spomen kosturnici u Dobranju. Postoje naznake da je bio još ubijenih. Ubijeni su većinom bili iz imotskog kraja, od Ljubuškog, Tomislavgrada, Posušja, Gruda, a tek manji broj s triljskog područja.

Jama je prvi puta otvorena 1990 godine kada su se u nju spustili speleolozi. Prilikom vađenja posmrtnih ostataka pronađeni su obuća, odjeća, vojne iskaznice i drugi predmeti. U naknadnim razgovorima sa svjedocima došlo se do spoznaje kako su te žrtve bili hrvatski vojnici i civili koje su partizani pogubili nakon bitke kod Aržana. Pokolj je napravio mosorski partizanski odred a jedan od najodgovornijih za jamu Podi bio je Marko Čabe.

Partizanske zločine u Aržanu i Podima 1944 opisao je autor Ivan Kozlica u svojim knjigama „Krvava Cetina“ i „Markovića jama“.

Imena žrtava mogu se pronaći https://komunistickizlocini.net/2015/11/16/136-hrvatskih-zrtava-zatucenih-i-bacenih-u-jamu-podi-kod-trilja/ i

 https://komunistickizlocini.net/2015/10/06/partizani-zive-bacali-u-markovica-jamu-126-hrvata-od-koji-su-102-posmrtna-ostatka-eksumirana-iz-markovica-jame-u-selu-podi/

Dobranje

Na dobranjskom groblju 2000. godine na Uskrsni ponedjeljak, pokopane su u zajedničku grobnicu žrtve partizansko komunističkih pokolja 1944 godine u Podijima i Aržanu. Nad grobnicom podignut je spomenik djelo akademskog kipara Josipa Bosnića.

Lovreć

Dana 22. srpnja 1943.  dogodio se hrvatskoj javnosti nepoznati pokolj kojeg su počinili pripadnici nekoliko stotina Talijana iz divizije “Bergamo”, skupa sa stotinjak kninskih četnika popa Đujića, te oko stotinu pretežito vojvođanskih Nijemaca, s kojima su bili i vojvođanski Srbi (SS-ova folksdojčerska divizija Princ Eugen).

U tom strašnom pokolju, ubijeno je 63 civila Hrvata (nekoliko iz susjednih sela).

Od toga broja civila četnici, fašisti i SS-ovci spalili su žive 22 civila u kući Mate Frankića. Neki su iskočili iz goreće kuće, pokušavši se spasiti, ali su zločinci opet ih bacali u zapaljenu kuću. Ostali su ubijeni Pere Olujića kuće, kod braće Olujić te pred kućom Marinkice Petričevića.

U svezi ovog zločina Ustaško-domobransko Zapovjedništvo svojim nadređenim u Zagrebu, između ostalog, napisali su: „…talijanska vojska nije saveznička, već neprijateljska… njima nije stalo da unište partizane već da potpuno unište i istrijebe naš narod i njegovu imovinu… ni Turci kod svojih navala u ove krajeve nisu postupali onako divljački…“

http://narod.hr/kultura/22-srpnja-1943-lovrec-imotski-pokolj-talijana-cetnika-nad-hrvatima

Dugopolje

Dugopolje1

445 Dugopoljaca poginulo je u 2. svjetskom ratu, uključujući i one koji su stradali od bolesti, gladi, bombardiranja. Ukupan broj stradalih za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća iznosio je 20% od ukupnog broja stanovništva Dugopolja tog vremena.

– 13 Dugopoljaca ubili su, dokazano je, Talijani (Svi osim Jakova Balića Dujina izgubili su živote tijekom 1942. godine. Njega su 1943. godine nedaleko od kuće uhitili pripadnici talijanske postrojbe i ubili)

– 34 mještana pobili su četnici zajedno s Talijanima (Veliki pokolj stanovnika Dugopolja počinili su četnici i pripadnici talijanskih postrojbi 2. i 4. listopada 1942. godine. U dva dana na najmučniji način likvidirali su 35 civila, poglavito djece i staraca. Pokolj su počinili pripadnici četničkog bataljuna iz Knina zajedno s jednom četom 89. bataljuna crnih košulja, dijelovima jedne artiljerijske baterije i oklopne jedinice smještene u Solinu. Uz to, valja reći, da su prije i nakon spomenutog pokolja četnici sami ili zajedno s pripadnicima partizanskih i talijanskih postrojbi ubili još 5 stanovnika Dugopolja)

– 131 čovjeka likvidirale su partizanske postrojbe ( Najveći broj stanovnika Dugopolja stradao je od partizanskih postrojbi, sveukupno 131. Jedna osoba je poginula u borbi protiv partizana tijekom 1941. godine, 13 ih je stradalo tijekom 1942., 12 tijekom 1943., 40 tijekom 1944., 56 tijekom 1945., 1 u 1946., i 2 tijekom 1948. godine. Za 6 osoba postoje samo podaci da su stradale od partizanskih postrojbi)

– 60 osoba ubijeno je od ustaša, domobrana i njemačke postrojbe (23 stradalo u sukobu s pripadnicima ustaških i domobranskih postrojbi, a 8 u sukobima s pripadnicima ustaških, domobranskih i njemačkih postrojbi. Osmorici stradalih treba pridodati još 29, za koje s velikom vjerojatnošću možemo zaključiti da su stradali u bitkama od pripadnika ustaških, domobranskih i njemačkih postrojbi, no izričite potvrde nismo uspjeli pronaći – “Dugopoljski žrtvoslov”)

– 57 Dugopoljaca stradalo je isključivo od njemačkih postrojbi (Od njemačkih postrojbi stradalo je 57 stanovnika Dugopolja, od čega 45 osoba u 1943., 8 u 1944., i 4 u 1945. godini. Najveći pojedinačni pokolj u Dugopolju izvršili su pripadnici 7. SS divizije “Prinz Eugen”. Oni su u dva dana, 28. i 29. rujna 1943. godine, strijeljali, zaklali i zapalili 40 stanovnika, uglavnom djece i staraca)

Najveći broj Dugopoljaca stradao je u likvidacijama od partizanskih postrojbi, ukupno 131 osoba. Najviše Dugopoljaca partizani su ubili zadnje godine rata, čak njih 56, a likvidacija je bilo i nakon prestanka rata.

Najveći masovni pokolj izvršili su Nijemci, pripadnici 7. SS divizije “Prinz Eugen”, koji su 28. i 29. rujna 1943. strijeljali, zaklali i zapalili 40 ljudi, pretežito djece i staraca.

Možda i najbestijalnije iživljavanje nad žrtvama počinili su u zajedničkom pohodu Talijani i četnici u listopadu, kada su četiri stanovnika bacili u vatru, gdje su skončali u najvećim mukama, a na tijelo jednoga zaklanog Dugopoljca stavili glavu svinje.

https://www.facebook.com/antitotalitarizam/posts/839546719453614

Kevina jama kod Radošića

Kevina4

Kevina je jama jedno od najznačajnijih stratišta komunističkih zločina na području Dalmatinske zagore i središnje Dalmacije. Tijekom II. svjetskog rata u nju su partizani bacali osobe koje ih nisu podržavale, redom bez suđenja. Također je u jamu bačen stanoviti broj zarobljenih talijanskih vojnika. Točan broj žrtava do danas nije utvrđen ali procjenjuje se da ih je nekoliko tisuća.

Od vremena raspada SFR Jugoslavije, rođaci osoba za koje se zna ili smatra da su bačeni u Kevinu jamu obilježili su mjesto pločom i križem, te je mjesto – čiji je spomen za desetljeća komunističke vladavine izazivao jezu i o kojem se nije smjelo govoriti (jer se u javnosti ustrajno širila propaganda da partizani tobože nikada nisu činili nikakve zločine, a da su naprotiv njihovi neprijatelji bili svi redom “fašistički zločinci” koji zavrjeđuju sve što ih je snašlo) – s vremenom postajalo simbolom za žrtve komunističkog terora u Središnjoj Dalmaciji.

  1. godine objavljen je zapis Filomene Filke Ratković o smrti njenog oca Vladimira Stude i veće grupe drugih civila s područja Kaštel Novog koje su lokalni antifašisti ubili bez suđenja u rujnu 1943. godine. Iz tog se literarnog djela koje je sačinila osoba, koja se vremena zločina sjeća, može prepoznati kontekst komunističkog terora u kojemu je nastalo stratište na mjestu Kevine Jame.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/strasni-partizanski-zlocini-na-kozjaku-o-kojima-se-predugo-moralo-sutjeti-807537

Crkva hrvatskih mučenika u Udbini

Udbina

U Spomen parku oko Crkve hrvatskih mučenika predviđen je veliki memorijalni zid na kome se postavljaju Spomen-kamenja svih hrvatskih stratište, mjesta pogibije i masovnih grobnica, najviše u razdoblju 1941 – 1995 godine. Neki ga nazivaju Zid memorije, Zid sjećanja, Spomen na sve žrtve koje su pale za Krst časni i slobodu zlatnu, za svoju vjeru, narod i domovinu.

Navodim neke od spomen kamenja dok se cjeloviti popis može pronaći na stranici http://chm-udbina.com.hr/index.php/spomen-kamenje

Aržano 1943. cista provo,  Balatin Lički Osik 1945., Bilaj 1941. – 1945., Bleiburško polje 1945. Austrija, Boričevac 1941,  Borovo Selo, Borovo Naselje 1991. Vukovar, Crni potok 1945. Našice, Donji Hrastovac – Bašćine Hrvatska Kostajnica 12. 9. 1991., Goli otok 1949. – 1989., Golubinka 1945. Mratovo promina, Golubonka 1941. – 1945. Tišnjanska dubrava, Gor. Vrapče 1945. Polovina, Zagreb,      Gvozdansko 13. 01. 1578., Jama Golubnjača Trubar – Vaganj 27. 07. 1941. Drvar,   Jazovka 1945. Sošice – Žumberak, Kaniža – Gospić 1945., Kevina jama 1945. Radošić Lećevica, Kočevski rog 1945. Slovenija, Košute Kukuzovac 1943. Trilj, Krnjeuša 1941. Bos. Petrovac, Lički Ribnik 1941. – 1945., logor Jasenovcac 1941. – 1948., Maceljska gora 1945. Krapina, Orsula 1944. Dubrovnik,  Ovčara 1991. Vukovar, Podi 1944. Trilj, Podlapača 1941. – 1945. Udbina, Podlapača 1991. – 1994. Udbina, posavska Mahala 1945. Odžak , Saborsko, 1991., Stratište otok Daksa 1944.-45., Široki Brijeg 1945., Škabrnja 1991., Tezno 1945. Maribor Slovenija, Uzdol, Rama 14. 09. 1993., Zrin 09. 09. 1943., Petrinja – rujan 1991., Kusonje 1991. – Pakrac, Jakljan 1945. – 214 zarobljenika, Joševica – 16. prosinca 1991. – 1941. – 1945., Viduševac – 30. rujna 1991., Donji Mosti 1941. – kapela – Bjelovar, Glavice – Sinj – 1945., Kunci – Potravlje 1941. – 1995., Sajmište i Borovo naselje 1991., Šuma Lug 1945. – Bjelovar, Župa Stolac – Orlja – Borojevci – Ošanići – 1992. – 1993.

Vlatka Sakar

Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Feljton

Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Osmi dio

Objavljeno

na

Objavio

Frano Cigić sa svojim ribarskim mrežama

Franjo Cigić piše: Borili smo se za Hrvatsku državu od 1102 god. pa do današnjih dana 2016. god, te uz Božju pomoć nastavljamo, kao Hrvatski narod; starodržavnički, održat se na tlu Hrvatskih povijesnih zemalja.  Odlučio sam 29.travnja 2016.god u navršenoj 88. godini života staviti na papir moja sjećanja i doživljaje, od djetinjstva pa do starosti.  Zašto smo branili N.D.H.?

Frano Cigić je rođen 22 travnja 1928. godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio je zarobljen kod Dravograda u svibnju 1945. Prošao je Križni Put i samo zahvaljujući dragome Bogu ostao je živ.. Sve što Franu Cigića danas zanima je da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Mi ćemo ovdje u nastavcima donijeti životnu priču Frane Cigića, onako kako je on to zapisao. …

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Sedmi dio.

Nastavak:

Ona hrvatska narodna izreka govori: sve laži na zemlji izrečene među ljudima i narodima oni se na koncu saznaju.na koncu sam odlučio o tom vremenu događaja proglašenja obrane u 4. god. nezavisne države obstanka. Te na koncu povjerovat lažnim savjetima, da se povučemo, te sa oružjem predamo Engleskim vojnim snagama,koje su bile na tlu austrije. Iste su po potpisanom ugovoru potpisale , da vojska izgubljenog rata bude ljudski prmljena  i tako razoružana. To je liga naroda uvela ali umjesto toga hrvatska vojska, inteligencija, svećenstvo doživjeli smo Bleiburg, koline smrti, u poslijeratno vrijeme 15.5.1945. godine pa dalje pod naređenjem Tita i KP Jugoslavije, tako bijasmo pobijeni, desetkovani, pljačkani, i zlostavljani u višenarodnoj komunističkoj Jugoslaviji

Do njenog obstanka do 1990 god, a potom ponovno se nastavlja jer je hrvatski narod na čelu profesora povijesti Dr. Franjo Tuđman na vrhu HDZ polupredsjedničkog mandata idvojio republiku Hrvatsku iz više narodne komunističke Jugoslavije koju nisu htjele rušiti Europske velesile sa Usa na čelu.

Jugoslavenska takozvana Titova armija pod upravom KPJ i veliko srpske zamisli hoće opet sačuvat državno veliko srpsku Jugoslaviju, te opet nastavljaju sa istim i sličnim zvjerstvom nad hrvatskim narodom, kao što je to bilo sa prvom Jugoslavijom.

Zahvaljujući povjesnoj istini da je NDH postojala i bila branjena po apsolutnoj većini hrvatskog naroda i u većini svih hrvatskih građana, osim manjine koja se odazvala po Pudviću (?) četničkom vođi na području Srba i kninske krajine, gdje su u suradnji talijanske vojske nesmetano zvjerski ubijali, pljačkali hrvatski narod u istočnoj Lici i zapadnoj Bosni , tako je bilo i u drugim mjestima NDH. Tada su se muslimani svojim izvornim imenom Hrvatima, a pravoslavci gdje je NDH mogla održavat vlast: svi zakonski i pravni normi vlada NDH. tako je bilo i po pitanju samoobrane NDH.

Neprijatelji hrvatskog naroda do dan danas služe se svim izmišljotinama i lažima o postojanju NDH kao države u ondašnjoj Europi; GDJ NDH nije bila sasvim svoja i tu su bile snage njemačke vojske i talijanske sve do 9.rujna 1943. godine; ako postavimo pitanje od dva zla jesmo li birali manje sa proglašenjem NDH 10.travnja.1941.god. svakako da će biti zaključak.

Jugoslavija višenacionalna sklepana protiv volje hrvatskog naroda. I ona se raspada, kako je naprijed naglašeno. Poznati vođa i učitelj , miretvorac zvani; stavlja se na čelo hrvatskog naroda, te uzvikuje, dok je još bilo vrijeme; Ne idite u Beograd, pitajte Hrvatski narod. Narodno vijeće u koaliciji sa srpskom radikalnom strankom na čelu Prebičevića ignorira upozorenje Stjepana Radića, kao što su ignorirali sva druga upozorenja prije toga.

Na žalost hrvatski narod predaje u ruke Srpskim težnjama, da su u prvoj Jugoslaviji vladali, kako su zamislili. Zato predstavnik hrvatske republikanske seljačke stranke, Stjepan Radić u novostvorenoj trojedinjenoj Kraljevini; Srba, Hrvata i Slovenaca nastavlja sa istim upozorenjima tražeć ravnopravno vladanje u toj novostvorenoj trojedinjenoj državi na čelu srpskog kralja.

Stjepan Radić

Ta upozorenja su trajala od 1918. pa do 1928.god. lipnja mjeseca, kada je Poniša Račić u skupštini države Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu; na pitanje vatrenog govornika, isti postavlja pitanje dokle će ta nepravedna zakonska rješenja donositi, tako da se hrvatski narod iskorištava u korist srpskog naroda. Odgovor je glasio: da se srpska krv prolivena u prilog oslobođenja hrvata, ispod stoljetne vladavine Mađarske i  Austrijske vlasti.

Stjepan Radić uzvraća može li se ta srpska krv dokazati da je prolivenau rušenju austrougarske stoljetne vladavine nad hrvatskim narodom. Na to pitanje Stjepana Radića srpskom predstavništvu Puniši Račiću. On je povukao automatski pištolj iza pasa i uperio prema Stjepanu Radiću, gdje su sjedili predstavnici seljačke republikanske stranke. Puniša Račić tim potezom usmrtio je Pavla Radića, Granda, a smrtno ranio Stjepana Radića i zauvijek ga ušutio, jer je isti podlegao smrću sa posljedicom u skupštini upotrebom automatskog oružja po Puniši Račiću.

Vijest je objavljena i cijeli svijet se zgražao, ali se ništa nije pokrenulo.

Na izdisaju predsjednik hrvatske republikanske seljačke stranke izistio je posljednju riječ: Nikad više Beograd. Svim naravno ljudima i narodima je poznato da se ne može nešto zajednički spajat, jer neće moći zaživjeti i eto se dokazalo na primjeru zajedničkog života u jednoj državi Srba i Hrvata, jer su Srbi kulturno, vjerski, i gospodarski razvijani stoljećima., jedni pored drugih živjeli , a to se zove Bizantska kultura ljudskog srpskog načina življenja i ponašanja.

Puniša Račić

Hrvati su narod stoljećima živjeli kršćanskom uljudbom i zapadnom civilizacijskom kulturom. Na žalost moćni državnički ljudi na čelu svojih veliki naroda to nisu htjeli uvažiti po pitanju stvaranja Jugoslavije države sklepane od više naroda. Od tuda je klica zla širila se krvoprolićem na ovom području težnjam veliko srpski zamisli, pa eto do današnjih dana nastoje se iste greške ponavljat. Zato je opravdano bilo proglašenje nezavisne države hrvatske, kao i odvajanje hrvatske republike iz mnogo nacionalne umjetne državotvorne Jugoslavije.

Vratimo se o slučaju ubojstva hrvatskog predstavnika u Beogradu lipnja 1928.god.

To je bila godina mog rođenja.

Zato sam odlučio napisat o borbi hrvatskog naroda za Državu Hrvatsku. Neprijatelji hrvatskog naroda u svim svojim izmišljotinama i lažima zaobilaze istinu,  kako je u više navrata naprijed napisano. Samo oni ponavljaju u bezbroj puta ustaške zločine, ali ne kažu nigdje da je hrvatski narod kao jedan branio svoju proglašenu po imenu NDH . to se zbilo nakon 1938 (?) opet smo imali HOS Hrvatske pravne zakone sudstvo, školstvo, hrvatski poznat novac kunu, to su povjesne činjenice onog vremena.

Starije generacije hrvatskog naroda i svi njegovi građani zaslužili su za obranu četiri godine pod teškim i neodrživim uvjetima. U doba zbivanja na tlu hrvatski povjesni zemalja, koje su bile u sastavu NDH Srijem, Slavonija, tj od Zemuna do Slovenske granice od Drave do mora i otoka, od Senja do Dubrovnika i Boke  Kotorske te uključujuć Bosnu i Hercegovinudo Drine. Vojne zone Italije bile su na području Južne Hrvatske na sjeveru hrvatski zemalja  njemačke vojne postrojbe i borbeno djelovale protiv u šumi.

Stvarane komunističke Jugoslavije; to su činjenice u ono doba postojanja nezavisne države Hrvatske.

U to doba bio sam 12.god proglašenja NDH dana 10.travnja 1941. znači dovoljno star a posebno zainteresirani u hrvatskom rodoljubno i katolički vjerski odgajan. Zato sve što sam naveo u mom sjećanju i povjesne knjige čitajući , koje pišu povjesničari slični Fra Mandiću, zato oni mlađi koji budu čitali moje zapise; borili smo se za Državu Hrvatsku. Mogu se pozvat od kud sam sve to stavio na papir jer ako se ništa nije napsalo i reklo; neprijatelji hrvatskog naroda sve rade, pišu govore da se samo čuje njihova mržnja govorena i napisana kroz deseto stoljeća gaženja, pljačkanja, ubijanja i progonjenja u prvoj Jugoslaviji, ajoš gore u drugoj Jugoslaviji na čelu Tita; KPJ koju su svemoćne zapadne sile pomagale , već sam o tom naprijed pisao, kako je to teklo i zašto. U svakom narodu a posebno hrvatskom narodu, mnogi ljudi se ponašaju, tko mi gazda, ja mu sluga, od tuda dolazi da silnici vladaju po svojim nelogičnim zamislima.

Zahvaljujući pravednicima, koji se rađaju a kroz uzdizanje uočavaju nepravdu činjenu nad ljudima,  tako je to uvijek bilo i biti će na ovom svijetu pa tako i među hrvatskim narodom. Đzahvaljujući učenju nauke Isusa Krista, koje pripovjeda među katolicima, pa tako i među hrvatskim narodom.

Uvijek se naglašava: mir, dobro i ljubav, počem od obitelji pa među ljudima i narodima, ne činite drugom što vi ne bi željeli da vama drugi čini. Jedno, drugo i treće mnogi ljudi slušaju, ali oni svoje nepraedne i nerealne zamisli silom sprovode, pa od tuda su uvijek bili ratovi  mržnja jedni protiv drugih.

Vratimo se pravednicima rođenim od hrvatskom naroda. Tko bi mogao vjerovati da bi svojevremeni fanatik komunističke ideologije, Franjo Tuđman u zreloj dobi došao do uvjerenja, da je hrvatski narod istina. On započinje u prilog istine govorit i pisat knjige u onim teškim vremenima komunističke vladavine u sklepanoj višenarodnoj državnoj tvorevini komunističkoj Jugoslaviji na čelu Tita. O tom sam više puta naglasio, a profesor povijest dr. Franjo Tuđman nastavlja sa zamislima u djelo sprovoditi knjige po njemu napisane kao što su bile: Mali narodi i velike ideje, Žrtve drugog svjetskog rata i Bespuće. Te knjige su mnogo značile među hrvatskim narodom u doba svjetskog političkog gibanja 1988. god.

Nastavlja se…

Franjo Cigić

(Napomena: Stavovi i mišljenja iznesena u tekstu su autorova – Tekst je prijepis bilješki koje je Frano Cigić vlastoručno zabilježio.)

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Sedmi dio.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Feljton

Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Sedmi dio

Objavljeno

na

Objavio

Frano Cigić na svom brodu Free Lancer

Franjo Cigić piše: Borili smo se za Hrvatsku državu od 1102 god. pa do današnjih dana 2016. god, te uz Božju pomoć nastavljamo, kao Hrvatski narod; starodržavnički, održat se na tlu Hrvatskih povijesnih zemalja.  Odlučio sam 29.travnja 2016.god u navršenoj 88. godini života staviti na papir moja sjećanja i doživljaje, od djetinjstva pa do starosti.  Zašto smo branili N.D.H.?

Frano Cigić je rođen 22 travnja 1928. godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio je zarobljen kod Dravograda u svibnju 1945. Prošao je Križni Put i samo zahvaljujući dragome Bogu ostao je živ.. Sve što Franu Cigića danas zanima je da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Mi ćemo ovdje u nastavcima donijeti životnu priču Frane Cigića, onako kako je on to zapisao. …

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Šesti dio.

Nastavak:

Ta obostrana razmišljanja i prihvaćanja udarile su temelj buduće nazivu Hrvatsko nacionalno izmirenje koje se ističe kao zamisao profesora dr.Franje Tuđmana , prilikom provođenja referenduma 1990.god. za izdvajanje Republike Hrvatske iz komunističke Jugoslavije.

Dok je bio živ general Drinjanin znao je naglašavati preko glasila hrvatskog narodnog otpora, obrane i revije  to mjesečnika Drine. On je govorio ako vam moje ime smeta u borbi za ponovnu obnovu hrvatske države nemojte ga spominjati, jer je neprijatelj lažno mene optuživao jer sam stvarao i branio NDH.

U slučaju provođenja referenduma 1990.god. nije bilo prikladno isticati sve ono što je general vitez u borbi za državu Hrvatsku činio i dugogodišnje pisao u Obrani i Drini, koji izlaze u Španjolskoj od 1960.god. Zato profesor dr. Franjo Tuđman u tom vremenu preuzimlje na sebe svu političku odgovornost u teškim okolnostima izdvajanja Republike Hrvatske iz tadašnje komunističke Jugoslavije.

U tom svom razmišljanju i radu on traži suputnike koje je poznavao kao vjerne državotvorne borce u hrvatskoj političkoj, rodoljubnoj emigraciji.

Kroz desetljeća pratio je Drina press pisanje jer ona mudra i pametna izreka je glasila: U mirno doba više vrijedi reći i napisati, pametnu,  mudru i dalekovidnu rečenicu u prilog ponovne borbe za slobodu i državu Hrvatsku, nego u ratu stotine granata.

Takva misao pokrenula je profesora povjesti dr.Franju Tuđmana, da počme pisati knjige kao što su bile; Mali narodi i velike ideje, naslov je glasio, osobno sam istu pročitao, kao i druge dvije, a to su bile, druga govori Žrtve drugog svjetskog rata i treća govori Bespuće., koja razlaže o veliko srpskim lažima i izmišljotinama o ustaškom radnom logoru, koji je stvoren da one ljude i organizacije koje ruše volju Hrvatskog naroda tj. proglašenu NDH te napisane i objavljene knjige su izazvale  neograničenu mržnju i progone na profesora povijesti dr. Franju Tuđmana od strane komunističkih vlastodržaca u titovoj komunističkoj Jugoslaviji. Tako je bilo i sa drugima koji su se usudili pisat, govorit, istinu o stanju hrvatskog naroda , koji se sustavno uništava u svim oblicima Hrvatskog nacionalnog života u titovoj komunističkoj Jugoslaviji.

Riječi dr. Franje Tuđmana koji je započeo izlagati srpskim generalim u Beogradu; Zašto osuđujete hrvatski narod da je zločinački , oni su njemu odgovorili , rad i komunističke partije kojoj mi pripadamo a i ti tj, Jugoslavije.

Dr. Franjo Tuđman, njima srpskim generalima uzvraća, ako je to tako onda ja više ne mogu toj K.P.J. pripadati, jer njena lažna izmišljanja i optuživanja su mene zavodili protiv mog Hrvatskog naroda, ali od sada ne mogu više jer ja sam počeo praviti usporedbe i razlikovat pojmove o potrebi rušenja velikosrpske zamisli o stvaranju velike Srbije na tlu povjesni hrvatski zemalja .

Tu izjavu prenosi tiskara hrvatskih boraca u emigraciji 1964 godine koja postoji u Španjolskoj. Ta izjava profesora povijesti dr. Franje Tuđmana širi se od čovjeka do čovjeka u Hrvatskom narodu; a djeluje kao živa bomba u rušenju sklepane lažno i nelogično komunističke Jugoslavije na čelu lažno ubačenog na čelo K.P.J Tita.

Prva knjiga napisana je po dr.Franji Tuđmanu, Mali narodi i velike ideje; veliki naroda na tlu Europe, kako su jedne zemlje i sisteme uništiti i sebi pokoriti, a mali narodi ostaju nezapaženi u tim narodima pa tako mali Hrvatski narod ostaje neuvažen u prvom svjetskom ratu kao i drugom.

Bilo je upozorenja, kako sam naprijed naglasio ali su ondašnji političari vodili Hrvatski narod sa uvjerenjem da nismo u stanju opstat kao narod živući na tlu hrvatskih povjesnih zemalja . od tadašnjih povjesnih vremena do današnjih u Hrvatskom narodu, neznatna manjina vjeruje u neku novu sklepanu Jugoslaviju. U tom Srpska pravoslavna crkva, uvjerava vjernike pravoslavne vjere da su srbi a to je velika laž i izmišljotina. Zato moramo razuvjeriti vjernike da je njihova pripadnost Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi kojima je put, da se ugledaju u svoje predčasnike o kojim sam već naglašavao naprijed u izlaganju.

Sve je teklo logično i snošljivo, dok nije dr.Ante Starčević  u skupštini Mađarske naglasio; poznatu izreku Hrvati su starodržavnički narod, zato mi kao narod ne možemo opstat u zajedničkoj carevini Pešte, Beča i Beograda. Ban Khuen Hedervari; toj ideji i istini hrvatskog naroda u povjesnoj prošlosti o kojoj sam opširno naglašavao. Misli se suprostaviti, te daje zakonsko pravo Srpskoj pravoslavnoj crkvi da hrvatske pravoslavne vjernike razuvjeri o svojoj vjerskoj pripadnosti, ali ban Hedervari udara klicu razdora među Hrvatske pravoslavne vjernike, jer ljudi se daju povesti za životnim potrebama i nagradama, a to njima omogučuje Beogradska vlast, koja donosi svoje zakone na tlu dobiveni u posjed hrvatski povjesni zemalja uz pomoć Engleske, Francuske i Amerike. To je bilo u doba prve Jugoslavije kad još gore u doba stvaranja i vladanja u komunističkoj Jugoslaviji na čelu Tita.

Tako velikosrpsko vladanje i ponašanje nad porobljenim hrvatskim narodom poslije prvog i drugog svjetskog rata. Kasnije Musolini je zamislio ideologiju obnavljanja Rimskog carstva, jedan narod, jedan vođa, jedna zastava; svi za jednog jedan za sve.

Frano Cigić

Hitler je zamislio ideologiju stvaranja nove Europe. Stvaranje bogatstva ,  mora biti pravno dokazano. Krađa, kriminal, kažnjavan, zakone kršit je kažnjavano. Bogatstvo i bankarstvo kontrolirano, socialno nacionalno pravo za sve osigurano. To se zvala ideologija social nacional sistem uređenja i narodima upravljanja.

Ideologija slobodnog tržišta tj.prohod robe, novca, ljudi i kultura slobodna je sa jednog kraja svijeta do drugog kraja svijeta. Vjere su sve slobodne pripovjedat, a ljudi su rasno svi ravnopravni; te četvrta ideološka zamisao: komunistička internacionala sa crvenom petokrakom, zavladati sa svih 5 kontinenata ovog svijeta.

Veliko srpska ideologija osvajanja hrvatski povjesni zemalja  nije obiležena imenom i vladanjem, a to se zove Fašizam, taj osvajački i veliko srpski ideološki zamisao , do današnji dana želi se nametnuti Hrvatskom narodu.; jer je iskoristio svjetsko političko gibanje u kontinenatalnoj Europi gdje je započeo drugi svjetski rat.  Kako sam naglašavao naprijed zašto se to dogodilo.

U tom vremenu hrvatski narod , bio je razapet među ideološki svjetski a posebno europski narodi. NDH je proglašena 10.travnja 1941.god. nije bila kakvu je hrvatski narod zaslužio, kakvu je želio. Nije bila niti sasvim svoja; bila je napadnuta, sa strane četnički bandi do zubi naoružani, predvođenim profesionalnim oficirima raspadajuće kraljevine Jugoslavije., a pomagana od strane Engleza i Amerike.

Bilo je pravo i potreba, volja i odraz hrvatskog naroda branit novo proglašenu NDH, jer u tom momentu Njemačka vojna sila ruši kraljevinu, sklepanu od 3 razločita naroda, po ničem slična da bi se moglo u toj državi živjet zajedno;

ali to nije smetalo u to doba na vlasti vođe ideologije fašističke i i social nacionalističke. Oni su po svaku cijnu željeli kraljevinu sklepanu državu od tri različita naroda i imati u savezu sile osovine, tako da bi vojska sile osovine imala slobodno kretanje po toj sklepanoj velikosrpskom državnom tvorevinom; te sile trojne osovine bile su iznenađene: one stvaraju novi plan razbijanja , te veliko srpske državne tvorevine sastavljene poslije završetka prvog svjetskog rata uz volju i priznanje pobjednika nad austrougarskom carevinom, o tom sam već naprijedslučaj tog događaja opisao.

A sada se govori i radi o razbijanju po šavovima te umjetno stvorene veliko srpske državne tvorevine na tlu jugoistočne europe i srednjoeuropskih zemalja; Hrvatskom i Slovenijom, koje su stoljećima bile u sastavu austrougarske carevine.

Engleska, Francuska već je bila ratno poražena ali USA staje uz Englesku, kao bi na koncu USA snaga uspjela pobjediti silu osovine; to gore naglašeno o razbijanju stvorenog saveza sile osovine, te u kratkom razdoblju istog rušenog , po špijunaži sa kojom je surađivala srpska pravoslavna crkva.

27.3.1941. godine velike demonstracije se pojavljuju u Beogradu protiv stvorenog saveza sa silom osovine i kraljevskom velikosrpskom vladom.

Na tim demonstracijama se uzvikivalo ; dolje potpisani savez sa silom osovinom, zato bolje rat, nego pakt, bolje grob, nego rob. Tu je sve počelo, a vojna sila njemačke sa avionima zvane Štuke napadaju Beograd, a njemačka vojska napada jugoslaviju, koja će biti poražena u roku nedjelju dana. Ali sam već naprijed napisao; u politici griješiti ravno je krvoproliću i na tom počinje krvoproliće, o kojem sam naglasio, da su četnici uzvratili svojim zvjerstvom nad hrvatskim narodom, da pale, progone, i zvjerski ubijanjem na tlu , novoproglašene NDH. koja se prostirala u svojim povjesnim tisućugodišnjim granicama.

Već sam rekao da NDH nije bila sasvim svoja. Od dva zla biralo je ustaško vodstvo, prihvatiti savjet, koji je glasio; proglasite državnu nezavisnost, prije ulaska njemačke vojske na tlo hrvatski povjesni zemalja, tako laži i izmišljotine neprijatelj hrvatskog naroda su suprotne istini zbivanja, da su talijani na čelu Musolinija i Nijemci na čelu Hitlera stvorile nezavisnu državu Hrvatsku.

Nastavlja se…

Franjo Cigić

(Napomena: Stavovi i mišljenja iznesena u tekstu su autorova – Tekst je prijepis bilješki koje je Frano Cigić vlastoručno zabilježio.)

Prethodni dio možete pročitati ovdje: Hercegovački Hrvat Frano Cigić u borbi za Hrvatsku Državu – Šesti dio.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori