Pratite nas

Reagiranja

Marko Jurič se ovog časa nalazi na sudu jer je upro prstom u Pupovca

Objavljeno

na

Ako hoćeš nešto u životu što nikad nisi imao,
morati ćeš učiniti nešto što nikad nisi učino.
– JD Houston

Moj prijatelj Marko Jurič se ovog časa nalazi na sudu jer je upro prstom u Pupovca i SPC, u ono što neskriveno zastupaju u Hrvatskoj.

Otišao je na sud i vratiti će se sam, u kojem god smjeru ga pošalju.

Marko Jurić je na Cvjetnom trgu napravio drugi korak izvan zone komfora.

Nije bio sam dok je vodio emisiju Markov trg i iz svojih gostiju pokušavao izvući nešto na razini nacionalne hrabrosti, nešto što bi prešlo granicu te kastrirane komforne zone. Kako nije uspijevao, emisiju bi završavao nekom oštrom rečenicom koja je izazivala reakciju.

Zona komfora (Comfort zone) su vrlo prepoznatljive riječi u političkoj terminologiji na Zapadu a odnose se na kritiku sustava koja će ili neće praviti valove, koja ga hoće ili neće ugroziti, a ako ga ugrozi, onda će sustav upotrijebiti svoju moć da ugrozi izazivača.

Jedino oružje koje ti u tom času može pomoći je ako puno ljudi stane iza tebe, imenom i prezimenom, glavom i bradom, jer to onda postaje mnijenje, elektoralna moć, nešto što se umjesto kažnajvanja pojedinca pretvara u kažnjavanje naroda.

Onda je jednog dana Marko Jurič prekoračio granicu i izišao iz zone komfora. Upro je prstom i imenovao nedodirljive. Sustav je reagirao i on je izbačen s posla s kojega mu se glas čuo daleko, a oni koji su mu u vrijeme dok je stajao u zoni komfora davali podršku, šutke su se razišli.

To je nabolje opisao Velimir Bujanec kad je povodom Markova izbacivanje s iste televizije na kojoj i on radi, rekao da postoje dva načina na koje možeš reći istinu, jedan na koji ćeš ugroziti sebe i posredno možda i brdo s kojega su ti dozvolili vikati, a drugi na koji nećeš. Drugim riječima: jedan kojim ćeš ugroziti sustav i drugi kojim nećeš.

Koliko mi je poznato, uza sve pasivno nezadovoljstvo, sustav s kojim nitko nije zadovoljan ali nitko ne izlazi iz zone komfora, stoji čvrst kao što je stajao od dana kad je izdao ideale za koji se prolijevala krv, kad su sa uzvicima padali kao snoplje, a sustav “okrenuo ploču”, ili ju skinuo i odnio u pećinu, stvorio ju nevidiljivom, pobrisao i uzvike i imena i mrtvih, a kamoli ne živih.

To najbolje ilustriraju podaci da su poput Marka, na tisuće Hrvata, jedan po jedan, stavljeni u onu Platonovu pećinu Zvonka Bušića iz koje nekad kao jedini izlaz ostaje da se ubiješ.

Onda ti na sprovod dođu deseci tisuća onih kojih nije bilo dok si bio živ, jer sustav ti dozvoljava plakati nad onima koji su ga imali potencijala ugroziti ali su otišli i ne vraćaju se.

To je stvarnost koju simbolizira Marko Jurič, danas, sam u sudnici u Zagrebu, bez i jednog jedinog Hrvata ispred zgrade pravde kojoj su oči umjesto maramom, pokrivene komadom prozirne plastike.

Ima naroda u kojima su i mrtvi okupljali, ujedinjavali i vodili tamo gdje se ostvaruje, izvan zone komfora. Bilo je i u našem narodu vremena kada su mrtvi okupljali, ali ovo nije to vrijeme i ovo nisu ti ljudi. Ovi ljudi ostavljaju nekoj budućoj generaciji da se ogleda hrabrošću, a sustav koji isto tako brine o svojoj budućnosti, već uvodi kurikularnu reformu i svijest o “post-jugoslavenskom ratu” napr., o ratu bez imena i pozdrava, bez uzroka i posljedica, bez pravde i krivice, bez nas i bez njih, nego sa svima zajedno, odakle smo mislili da smo za uvijek otišli, a kuda ćemo se, ostanemo li u zoni komfora, za sigurno vratiti, kada će i uspomene na junačke dane, i spomen ploče i sve što podsjeća na to vrijeme, kada će i samo to vrijeme biti poništeno, a svaki spomen na njega biti osuđen revizionistički nepoželjnim.

Nakon što je maknut s televizije, Marko Jurič nije poslušao upozorenje pa ja napravio još jedan korak u prostor izvan zone komfora. Otišao je na Cvjetni trg i na licu mjesta upro postom u nedodirljive, u poražene koji se zahvaljujući tom sustavu, umjesto pobjednika, iz ratnog pepela dižu poput feniksa, što dolazi kao francuski ključ bačen u zubčanike stroja koji pobjednike vodi u budućnost a poražne ostavlja iz sebe.

To je stvarnost koju simbolizira Marko Jurič, danas, sam u sudnici u Zagrebu, bez i jednog jedinog Hrvata ispred zgrade pravde kojoj su oči umjesto maramom, pokrivene komadom prozirne plastike.

Hrvati su preokupirani svadbama i koncertima u slavu slobode koja nestaje kao kamena ploča sa zida u Jasenovcu, jer sve je određeno jednom crtom u pijesku koja se zove zona komfora.

Samo složni su jaki – Samo jaki su slobodni!

Dinko Dedić/ProjektVelebit

[Dok ovo pišem Marko je u sudnici i ne zna da ću to objaviti i možda će mi iz skromnosti zamjeriti što sam objavio ali će biti kasno i za mene i za njega, kao što će biti kasno i za sve nas ako ne izađemo iz zone komfora. Biti će kasno i za tisuću mojih fb “sljedbenika” (followers) koji su zonu komfora našli u potpunoj anonimnosti i za polovinu od 2.5 tisuće mojih fb prijatelja koji su izabrali stajati u sjeni dok im se kroji sudbina, da im ni ja ni itko drugi ne zna ni imena.]  

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Župnik u Hrvatskoj Župi u New Yorku: Taj konzul koga nam šaljete ovdje nije dobro došao

Objavljeno

na

Objavio

PIXSELL

Mir i dobro 
Ja sam fra Nikola Pašalić, ofm
Župnik u Hrvatskoj Župi u New Yorku

Poštovani gospodine Petešić, pišem ovo Vama u nadi da će ova moja poruka doći do predsjednika Vlada RH, gospodina Plenkovića.
Evo čitam i čudim se i ne mogu se načuditi imenovanju kojega je potpisao gospodin predsjednik Hrvatske Vlade, imenovanje Generalnoga Konzla RH u New Yorku…

Pa zar smo mi Hrvati ovoga dijela Amerike stvarno zaslužili da nam se imenuje takvoga čovjeka da surađuje sa Hrvatima-Amerikancima među koje spadam i ja, jer imam dvojno državljanstvo…

Je li ovo izjave s kojem će se taj Generalni Konzul doći predstaviti meni kao voditelju Hrvatske Župe koja broji više od 10 000 Hrvata u ovom Velegradu i okolici…????

“Kada je Donald Trump izabran za predsjednika Sjedinjenih Država, ne toliko me fascinira. Proteze, primitive, seksisti, ksenofobe, homofobe, lažljivci, neznalice i neznanja su svugdje što želite. Ono me fascinira toliko mnogo Amerikanaca da su podlegle onim najmanjim strastima i izabrali ga kao svog predsjednika. (kao što sam bio pozitivno fasciniran kada je Barack Obama izabran po prvi put.) Čini mi se da je suvremena liberalna demokracija dotaknula dno. Prostakuk, primitivizam, neznanje, neznanje, uz punu potporu suvremenih tehnologija, stekli su punu legitimitet u javnom izrazu. Očito će neko vrijeme u Americi, Europi i ostatku svijeta pronaći alate i načine uvjeravanja građana da je mnogo mudrije da države vode pametne, kompetentne i kompetentne ljude … ..”

Ova izjave je više nego zastrašujuća… dakle i ja spadam u te i takve, jer sam to slobodno mogu reći glasovao za predsjednika Trumpa…a i većina moji župljana…

U mojih 12 godina bivovanja u New Yorku, uz dužno poštovanje drugim Generalnim Konzulima, jedini koji je stvarno surađivao sa zajednicom bio je gospodin Petar Ljubičić i svak mu čast…

Taj dotični koga ste Vi izabrali i kojega nam šaljete ovdje, ne misleći s kim se on treba sastajati, i za koga ga šaljete ovdje nikako neće dobro doći u ovu našu zajednicu….s takvim mišljenjm, s takvim stavom, s takvim izjavam i takvim ponašanjem…

Danas dok smo proslavljali Stepinčevo u zajedništvu sa nadbiskupom Đurom Hranićem, dosta me mojih vjernika zapitalo: pa je li to moguće da nam se šalje, nakon mjeseci i mjeseci upražnjene stolice i jednostavne ne brige za Hrvate u ovom dijelu Amerike, takav čovjek, takvoga karaktera i takvoga znanja i iskustva i takvih pogleda na svijet…

Znam da je politika takva kakva jest… no strašno je čuti i vidjeti da se interesi iseljenih Hrvata i cijele Hrvatske stavljaju u drugi plan samo da bi se ostalo na vlasti… Zar nam nije bilo dosta “Vesne Pusić” i takvih koji su rušili sve ono što su moja braća, boreći se za Domovinu njih 5, stvarali…

Teško mi je gledati sve ovo…

Još jednom ponavljam…. takav čovjek s takvim ponašanjem sigruno nije dobro došao u našu zajednicu… niti ću ga ja kao župnik ove zajednici primiti dok se god ne ispriča za sve svoje izjave …

Uz pozdrave i želje da blaženi Kardinal Stepinac zagovara Sve Vas u našoj vlasti, da bi Vas Bog nadahnuo da stavite interese naroda i Domovine ispred osobnih i političkih intersa i intersa stranki.

fra Nikola Pašalić

Hrvatska zajednica u New Yorku pokrenula peticiju protiv imenovanja generalnog konzula

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Potpora humanitarnih udruga hrvatskoj predsjednici Grabar-Kitarović nakon Vučićeva posjeta

Objavljeno

na

Objavio

Članice humanitarnih udruga iz vremena Domovinskog rata uputile su u četvrtak pismo podrške predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović nakon što su njezin poziv predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću da posjeti Hrvatsku i izjave o “pojedincima s rubova političkog spektra, lijevog i desnog”, koji protiv toga prosvjeduju, izazvali nesporazume i prijepore u dijelu hrvatske javnosti.

Hrvatska pozadinska fronta, Centar Apel te nekadašnje članice Bedema ljubavi 1991. poziv predsjednice hrvatske države srbijanskom predsjedniku procjenjuju kao korak ka rješavanju nagomilanih problema između Hrvatske i Srbije, iako, kako ističu, razumiju bol obitelji hrvatskih branitelja i civila čiji su članovi stradali ili nestali tijekom Domovinskog rata i koji su na dan Vučićeva posjeta prosvjedovali.

Među tim nagomilanim problemima izdvajaju pitanje nestalih, položaj Hrvata u Srbiji, protokol Vukovarske ratne bolnice kao i pitanje povrata dokumenata koji su od neizmjerne važnosti za otkrivanje istine o zatočenim hrvatskim braniteljima.

U istupima hrvatske predsjednice Grabar-Kitzarović, u njezinu glasu i licu tijekom Vučićeva posjeta prepoznale su, kažu, brigu i želju da se učini odlučujući korak u rješavanju svih tih problema.

Svjesne su da predsjednici Republike Hrvatske nije bilo lako pozvati osobu koja je sudjelovala u ratnim zbivanjima 90-tih i koja nosi veliku odgovornost, no ta ista osoba jedina može započeti s rješavanjem tih problema, navodi se u priopćenju.

U pismu su se predstavnice Hrvatske pozadinske fronte, Centra Apel te nekadašnje članice Bedema ljubavi 1991. osvrnule i na prosvjed održan na Trgu bana Josipa Jelačića u vrijeme dolaska srbijanskog predsjednica Vučića, a s kojega su, po njihovoj ocjeni, neke poruke bile neprimjerene i promašene, iako, ističu, treba imati na umu da su izazvane bolnim osjećajima i još bolnijim sjećanjima na izgubljene živote članova obitelji.

“Trebalo je imati hrabrosti i snage, podmetnuti svoja leđa radi svih onih nemoćnih i ucviljenih majki koje traže svoje neprežaljene sinove, polako gubeći nadu i vjeru u pravdu”, ističu u pismu podrške predsjednici Grabar-Kitarović, uz želju da hrvatski branitelji i udovice hrvatskih branitelja shvate da u njoj imaju prijatelja i zaštitnika.

(Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari