Pratite nas

Reagiranja

Marko Jurič se ovog časa nalazi na sudu jer je upro prstom u Pupovca

Objavljeno

na

Ako hoćeš nešto u životu što nikad nisi imao,
morati ćeš učiniti nešto što nikad nisi učino.
– JD Houston

Moj prijatelj Marko Jurič se ovog časa nalazi na sudu jer je upro prstom u Pupovca i SPC, u ono što neskriveno zastupaju u Hrvatskoj.

Otišao je na sud i vratiti će se sam, u kojem god smjeru ga pošalju.

Marko Jurić je na Cvjetnom trgu napravio drugi korak izvan zone komfora.

Nije bio sam dok je vodio emisiju Markov trg i iz svojih gostiju pokušavao izvući nešto na razini nacionalne hrabrosti, nešto što bi prešlo granicu te kastrirane komforne zone. Kako nije uspijevao, emisiju bi završavao nekom oštrom rečenicom koja je izazivala reakciju.

Zona komfora (Comfort zone) su vrlo prepoznatljive riječi u političkoj terminologiji na Zapadu a odnose se na kritiku sustava koja će ili neće praviti valove, koja ga hoće ili neće ugroziti, a ako ga ugrozi, onda će sustav upotrijebiti svoju moć da ugrozi izazivača.

Jedino oružje koje ti u tom času može pomoći je ako puno ljudi stane iza tebe, imenom i prezimenom, glavom i bradom, jer to onda postaje mnijenje, elektoralna moć, nešto što se umjesto kažnajvanja pojedinca pretvara u kažnjavanje naroda.

Onda je jednog dana Marko Jurič prekoračio granicu i izišao iz zone komfora. Upro je prstom i imenovao nedodirljive. Sustav je reagirao i on je izbačen s posla s kojega mu se glas čuo daleko, a oni koji su mu u vrijeme dok je stajao u zoni komfora davali podršku, šutke su se razišli.

To je nabolje opisao Velimir Bujanec kad je povodom Markova izbacivanje s iste televizije na kojoj i on radi, rekao da postoje dva načina na koje možeš reći istinu, jedan na koji ćeš ugroziti sebe i posredno možda i brdo s kojega su ti dozvolili vikati, a drugi na koji nećeš. Drugim riječima: jedan kojim ćeš ugroziti sustav i drugi kojim nećeš.

Koliko mi je poznato, uza sve pasivno nezadovoljstvo, sustav s kojim nitko nije zadovoljan ali nitko ne izlazi iz zone komfora, stoji čvrst kao što je stajao od dana kad je izdao ideale za koji se prolijevala krv, kad su sa uzvicima padali kao snoplje, a sustav “okrenuo ploču”, ili ju skinuo i odnio u pećinu, stvorio ju nevidiljivom, pobrisao i uzvike i imena i mrtvih, a kamoli ne živih.

To najbolje ilustriraju podaci da su poput Marka, na tisuće Hrvata, jedan po jedan, stavljeni u onu Platonovu pećinu Zvonka Bušića iz koje nekad kao jedini izlaz ostaje da se ubiješ.

Onda ti na sprovod dođu deseci tisuća onih kojih nije bilo dok si bio živ, jer sustav ti dozvoljava plakati nad onima koji su ga imali potencijala ugroziti ali su otišli i ne vraćaju se.

To je stvarnost koju simbolizira Marko Jurič, danas, sam u sudnici u Zagrebu, bez i jednog jedinog Hrvata ispred zgrade pravde kojoj su oči umjesto maramom, pokrivene komadom prozirne plastike.

Ima naroda u kojima su i mrtvi okupljali, ujedinjavali i vodili tamo gdje se ostvaruje, izvan zone komfora. Bilo je i u našem narodu vremena kada su mrtvi okupljali, ali ovo nije to vrijeme i ovo nisu ti ljudi. Ovi ljudi ostavljaju nekoj budućoj generaciji da se ogleda hrabrošću, a sustav koji isto tako brine o svojoj budućnosti, već uvodi kurikularnu reformu i svijest o “post-jugoslavenskom ratu” napr., o ratu bez imena i pozdrava, bez uzroka i posljedica, bez pravde i krivice, bez nas i bez njih, nego sa svima zajedno, odakle smo mislili da smo za uvijek otišli, a kuda ćemo se, ostanemo li u zoni komfora, za sigurno vratiti, kada će i uspomene na junačke dane, i spomen ploče i sve što podsjeća na to vrijeme, kada će i samo to vrijeme biti poništeno, a svaki spomen na njega biti osuđen revizionistički nepoželjnim.

Nakon što je maknut s televizije, Marko Jurič nije poslušao upozorenje pa ja napravio još jedan korak u prostor izvan zone komfora. Otišao je na Cvjetni trg i na licu mjesta upro postom u nedodirljive, u poražene koji se zahvaljujući tom sustavu, umjesto pobjednika, iz ratnog pepela dižu poput feniksa, što dolazi kao francuski ključ bačen u zubčanike stroja koji pobjednike vodi u budućnost a poražne ostavlja iz sebe.

To je stvarnost koju simbolizira Marko Jurič, danas, sam u sudnici u Zagrebu, bez i jednog jedinog Hrvata ispred zgrade pravde kojoj su oči umjesto maramom, pokrivene komadom prozirne plastike.

Hrvati su preokupirani svadbama i koncertima u slavu slobode koja nestaje kao kamena ploča sa zida u Jasenovcu, jer sve je određeno jednom crtom u pijesku koja se zove zona komfora.

Samo složni su jaki – Samo jaki su slobodni!

Dinko Dedić/ProjektVelebit

[Dok ovo pišem Marko je u sudnici i ne zna da ću to objaviti i možda će mi iz skromnosti zamjeriti što sam objavio ali će biti kasno i za mene i za njega, kao što će biti kasno i za sve nas ako ne izađemo iz zone komfora. Biti će kasno i za tisuću mojih fb “sljedbenika” (followers) koji su zonu komfora našli u potpunoj anonimnosti i za polovinu od 2.5 tisuće mojih fb prijatelja koji su izabrali stajati u sjeni dok im se kroji sudbina, da im ni ja ni itko drugi ne zna ni imena.]  

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Veterani Puma o Bajaginom koncertu: Dotični je veličao četništvo i ljude koji su ubijali po Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Mi kao branitelji borili smo se za slobodnu i demokratsku Republiku Hrvatsku – demokratsku u smislu da svatko ima pravo iznijeti svoje mišljenje, da pjeva i sluša što želi, ali da se pritom poštuju drugi bez da ih se vrijeđa i ponižava.

Nije nam namjera nametati neke zabrane, ali kao branitelji i građani imamo pravo na svoje stajalište, a još više na poštovanje kakvo imaju svi veterani u demokratskim zemljama.

Smatramo kako je krajnje uvredljivo za sve Varaždinke i Varaždince, a posebice za hrvatske branitelje, organizirati nastup srpskog pjevača Momčila Bajagiča-Bajage koji je tijekom Domovinskog rata zajedno sa ostalim izvođačima iz Srbije otvoreno podupirao velikosrpsku agresiju na teritoriju međunarodno priznate Republike Hrvatske.

Prije 23. godine u Varaždinu dočekani smo kao heroji koje se slavilo, bacalo cvijeće, a danas izgleda kao da se sve to zaboravilo. Vrijedi li danas netko tko dolazi na jedan dan u Varaždin kako bi animirao ljude više nego što vrijede živi heroji, ranjenici i zarobljenici koji su branili iste te ljude prije 23. godine?

Danas kada se zna kako je dotični svojim pjesmama veličao četništvo i ljude koji su ubijali po našoj zemlji, potrebno je zapitati se kakav primjer dajemo sami sebi, našim braniteljima i njihovim obiteljima, našim mladima koje je potrebno učiti kako se teško stvarala naša domovina?

Danas kada su odnosi sa Srbijom sve gori jer njihova politika ni dan danas nije se promijenila prema Hrvatskoj, a mi se opet kao kroz povijest međusobno svađamo, i to radi jednog pjevača.

Štoviše, promislimo o osjećajima obitelji 175-orice poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i obitelji civila ubijenih prilikom oslobađanja grada Varaždina, županije i diljem Lijepe Naše koje zasigurno ne žele slušati repertoar dotičnog nad grobovima svojih sinova, muževa, očeva….

Ponavljamo još jednom, nismo ni za kakve zabrane, no neki red i poštovanje bi trebao postojati.

Jer ukoliko sami sebe ne poštujemo, što možemo očekivati od drugih.

 

DUJMOVIĆ: Bajaga je ili glup ili pokvaren!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

ĆORIĆ: ‘Oduzmite odlikovanje Miloradu Pupovcu ili mi svoja vraćamo’

Objavljeno

na

Objavio

Udruga šest desnih, pravaških i republikanskih stranaka okupljena u projektu “DESNO” poslala je priopćenje kojim traži od Predsjednice Republike Hrvatske da oduzme odlikovanja Miloradu Pupovcu. Time su se pridružili zahtjevu dr. Sanje Bilač.

Priopćenje glasi:

Temeljem ustavnih ovlasti predsjednik Republike Hrvatske dodjeljuje odlikovanja i priznanja. Te ovlasti mu daje članak 98. Ustava RH, a on mu nalaže da se pri donošenju takvih odluka vodi važećim Zakonom o odlikovanjima i priznanjima. Isti govori o razlozima zašto se koje odlikovanje ili priznanje dodjeljuje, a također i propisuje postupak dodjeljivanja, uručenja, način nošenja i isticanja primljenih odlikovanja i priznanja kao i način oduzimanja dodjeljenih odlikovanja i priznanja.

Iz nama nepoznatih razloga bivši predsjednik RH Stipe Mesić je 24.05.2001. bivšem razvodniku „tzv. JNA“ Miloradu Pupovcu uručio visoko državno, vojno i civilno odlikovanje „Red hrvatskog pletera“. Ovo odlikovanje dodjeljuje se za vojne zasluge u obrani ili očuvanju suvereniteta RH kao i za osobiti doprinos razvitku i ugledu RH i dobrobiti njezinih građana. Razloga za dodjeljivanje ovog odlikovanja  nismo nigdje našli, ali razloga za oduzimanje ovog odlikovanja aktualna predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović ima na pretek. Njegova nazočnost u Bačkoj Palanci 04.08.2018. na komemorativnom skupu povodom „Dana sećanja na stradale i izbegle Srbe“ točka je na „i“ njegovog višegodišnjeg izrugivanja svim vrijednostima koje su proistekle iz veličanstene vojno-redarstvene operacije „Oluja“, a samim tim i iz pravednog, obrambenog i oslobodilačkog Domovinskog rata.  

Kao legalisti smo u skladu s člankom 28. Zakona o odlikovanjima i priznanjima uputili pisani zahtjev predsjednici RH da oduzme Miloradu Pupovcu odlikovanje „Red hrvatskog pletera“. Zahtjev je upućen ispred političkog projekta DESNO koji već sada okuplja šest desno, pravaško i demokršćanski orijentiranih političkih stranaka, veliki broj udruga sličnog profila kao i niz istaknutih pojedinaca. Time smo ispoštovali zakonsku formu ali ovaj zahtjev smo uputili, kao i ovaj javni apel, u ime velikog broja građana koji od Kolinde Grabar Kitarović očekuju da isto i učini.  

Kao nositelj odlikovanja „Red hrvatskog pletera“ bio sam iznimno ponosan na njega jer mi ga je osobno uručio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman sve do spoznaje da isto odlikovanje ima etno Srbin Milorad Pupovac. Veliki broj nas, nositelja ovog odlikovanja odlučio je da u slučaju ne oduzimanja odlikovanja Miloradu Pupovcu isto vratimo predsjednici RH, stoji u priopćenju koje ispre političkog projekta DESNO – Demokrastki savez nacionalne obnove potpisuje glavni tajnik HSP AS Pero Ćorić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari