Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Četnički debakl u Australiji i hrvatska šutnja

Objavljeno

na

Foto: Anzac day

“Vijest o konačnoj zabrani četničkog sudjelovanja u mimohodu australskih veterana i njihovih ratnih saveznika iz WW2, proširila se po Australiji kao požar na vjetru, nakon što je najprominentniji australski dnevnik “The Australian” u današnjem vikend izdanju, na drugoj stranici objavio da je Projekt Velebit sa supotpisnicima “Domovinom” iz Sydneya i Odborom Hrvata u Victoriji, priskrbio izbacivanje četničkih predstavnika iz mimohoda u kojemu svake godine, uz Australce sudjeluju američki, francuski, britanski, kanadski i drugi veterani ratnih savezničkih država, među kojima su u Melbourneu, unatoč protesta koje su dolazili svake godine, sudjelovali i srpski četnici”.

Kolega Dinko Dedić obavještava na ovaj način hrvatski narod diljem svijeta o politički nesagledivo važnom događaju, koji u međunarodnim političkim okvirima prvi put koliko i najstariji Hrvati pamte, znači neupitnu hrvatsku, istodobno i civilizacijsku, pobjedu nad stoljetnom ružnom srpskom kampanjom laži, krivotvorenja i u konačnici zla.

Dok najvažnije australske novine i mediji tome daju golemi značaj, dok australske službe sigurnosti istražuju nevjerojatne prijetnje razgolićenih barbara kolegi Dinku Dediću, u Hrvatskoj kao da je netko umro. Samo što nije proglašen dan žalosti.

Ni jedan jedini mainstream medij, pogotovo HRT ni jednom riječju nije informirao hrvatski narod o tome, a s obzirom da je u tijeku predizborna kampanja, niti jedna stranka, savez, grupa ili inicijativa nije se riječju osvrnula na ovaj događaj. Izuzev Velimira Bujaneca, hercegovačkog portala Kamenjar.com, Direktno.hr i Maxportal.hr, niti jedan navodno desni ili suverenistički alternativni medij nije zabilježio slova o ovome, a definitivno se ovaj događaj može i mora uzeti kao primjer i dokaz da je znanjem, voljom i odlučnošću itekako moguće razoriti srpske laži o hrvatskom narodu i porušiti krivotvorine na kojima počivaju.

Ovo je pravac slobode. Prilično je sigurno da šutnja u Hrvatskoj više nego bilo što pokazuje da današnjem društvenom i političkom poretku nije cilj razaranje srpske agresivne politike i ubilačkih ciljeva, nego korištenjem upravo i srpskih uz antifa laži, razoriti hrvatsku državnost i vratiti ju na pozicije prije devedesete godine prošlog stoljeća.

S druge strane srodni mediji, uz čast navedenim iznimkama, pri čemu govorim na žalost i o autorima u koje se godinama zaklinje nacionalna javnost, pokazuju da im je ispod visokozvučnih deklaracija, zapravo jedini cilj, svrha i opravdanje – utezgariti štogod nad hrvatskom žrtvom i porazima, kako bi imali nad čime plakati i izazivati patetične suze i komercijalnu sućut.

I kako bi njihovo postojanje imalo opravdanja u fingiranoj stalnoj “borbi” protiv “Srba i udbaša”, koja nikada ne smije završiti eventualnim uspjehom ili nekakvom taktičkom pobjedom, jer u biti jedni druge uvjetuju svojim postojanjem osiguravajući društveni prosperitet jedni drugima.

Konačno, jasno je zašto šuti državni vrh, ministarstvo vanjskih poslova i kontrolirani mediji, jer akcija Projekta Velebit i nekolicine australskih hrvatskih organizacija zorno je pokazala da problemi nisu nerješivi, nego da država i diplomacija jednostavno – ne žele štititi hrvatski i univerzalni interes.

Zato nastoje prešutiti ovaj vrhunski presedan i poučak o tome što se sve može, koji kao presedan može pokrenuti i lavinu promjena u zemlji, pa to ugrožava same temelje režima koji se štiti i velikosrpskim krivotvorinama.

Svakako zato informaciju o ovome događaju valja dijeliti društvenim mrežama, jer vraća toliko potrebno samopouzdanje i pobjednički duh hrvatskom narodu, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

ANZAC dan je nacionalni dan sjećanja na borce koji su bili dio kontingenta Australian and New Zealand Army Corps (ANZAC) koji su se borili u Galipolju za vrijeme Prvog svjetskog rata. Ovaj praznik se slavi u Australiji i Novom Zelandu 25. travnja. (izvor: wikipedia)

Vijest o izbacivanju četnika jako odjeknula u Australiji

 

Četnicima zabranjeno sudjelovanje na mimohodu ratnih veterana u Melbourneu!

 

 

Vijest o izbacivanju četnika jako odjeknula u Australiji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ministar pravosuđa komentirao odluku o ‘ZDS’: Moramo znati da su ti dečki, koji su ginuli za hrvatsku, ginuli s tim pozdravom

Objavljeno

na

Objavio

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjakovićem u Dnevniku Nove TV odgovarao je na pitanja Mislava Bage o aktualnostima pravosuđu o kojima se ovih dana naveliko govori – curenju informacija iz DORH-a i presudi kojom poklik ”Za dom spremni” nije prekršaj.

Presuda Visokog prekršajnog suda o tome da poklik ”Za dom spremni” nije prekršaj pokrenula je lavinu reakciju u javnosti. Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković u Dnevniku Nove TV je kazao da će se odluke o konkretnim slučajevima u kojima netko koristi poklik ”Za dom spremni” donositi u odnosu na uvjete tom slučaju.

“Ako povik može izazvati nerede, tada će to vjerojatno biti procesuirano i sankcionirano”, kaže Bošnjaković.

Na pitanje smatra li da je u redu da se o ”Za dom spremni” odlučuje od slučaja do slučaja, Bošnjaković je odgovorio da je u odluci suda istaknuo da se Thompsonova pjesma Bojna Čavoglave, u kojoj se koristi taj izraz, pjeva već 20 godina i da se očekuje da će se ”Za dom spremni” uzvikivati na koncertu.

Odluka od slučaja do slučaja

”Tamo gdje to znači nered, pozivanje na nasilje, mržnju – to će biti procesuirano. A ovo je koncert koji je u duhu svih ostalih. Uvijek će od slučaja do slučaja procjenjivati”, kazao je.

”Ja osobno nisam fan tog pozdrava i neću ga nigdje izgovoriti jer mislim da on asocira na ona neka vremena u NDH. Međutim, moramo znati da je taj pozdrav sadržajni dio grba HOS-a. Moramo znati da su ti dečki, koji su ginuli za hrvatsku, ginuli s tim pozdravom. I u to vrijeme taj je grb imao potpuno drugačije značenje i konotaciju”, rekao je Bošnjaković na pitanje bi li on zakonom zabranio korištenje tog poklika.

O curenju informacija i aferi vjetroelektrane

Bošnjaković je za Novu TV komentirao izjavu premijera Andreja Plenkovića koji je rekao da očekuje da DORH i policija procesuiraju i one koji su vezani uz SDP i, primjerice, javnu nabavu za Europsku predstavnicu kulture u Rijeci. Kaže da ne vidi ništa sporno u premijerovoj izjavi.

Na pitanje smije li uopće političar govoriti da očekuje istragu osobe ili stranke, Bošnjaković je odgovorio: ”Ja ne mogu reći da očekujem da oni vas procesuiraju, ali očekujem da procesuiraju ono što je negativno”. Rekao je da ne zna je li premijer govorio o SDP-u.

Kada je riječ o provaljenim mjerama tijekom istrage u aferi vjetroelektrane, u kojoj je, između ostalih, uhićena i Josipa Rimac, Bošnjaković kaže da pitanje odgovornosti zbog curenja informacija nije pitanje za njega.

”To je pitanje za tijela progona, tijela istraživanja, oni se time bave. Ja očekujem da oni te stvari efikasno naprave kako se takve stvari u budućnosti ne bi događale”, rekao je.

Hoće li napustiti politiku?

Kazao je da ne zna koliko je ljudi radilo na tom slučaju tijekom istrage. ”Ako ja znam taj broj, onda previše ljudi ima tu informaciju i to je onda previše ranjivo”, objasnio je. Dražen Bošnjaković kaže da je kazna za otkrivanje informacija do tri godine zatvora.

Na pitanje hoće li napustiti politiku, kratko je odgovorio da za time nema razloga.

Velika Thompsonova pobjeda! SUD ODLUČIO: ‘ZDS’ u pjesmi ‘Bojna Čavoglave’ nije prekršaj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Paradoksi ispod Škorinog kišobrana

Objavljeno

na

Objavio

Uvijek je trenutak pokazati ljudski integritet, a on se pokazuje na dosljednom pristupu svim izazovima i problemima. Jedna od najvažnijih obilježja kršćana je načelnost i primjena polazišta – ne čini drugome ono što ne želiš da drugi učini tebi. To bi značilo da ne ocjenjuješ drugoga drugačijim mjerilima nego sebe, a ako primjenjuješ suprotna mjerila i polazišta, onda je to teški grijeh, koji se u današnjoj civilizaciji još može nazvati i namjerni pokušaj denunciranja.

Baš u tom okvirnom i vrijednosnom kontekstu, ponašanje i javne poruke Miroslava Škore, bezuvjetno se mogu nazvati krajnje licemjernim, pokvarenim i ruganjem temeljnom kršćanskom načelu. Ruganjem zato što se baš na njega poziva. Evo kako je reagirao na odluku Marijane Petir da na izbore ide s HDZ-om:

“Prema vlastitoj izjavi, izabrala je svoj put ne želeći dodatno dijeliti desnicu. Kada je desnica u pitanju, pri tome sam za suradnju i otvoren za razgovore i dogovore, pogotovo međunarodne, ali ne može desnicu u Hrvatskoj predstavljati stranka koja je tako hladno isforsirala i ispotpisivala Istanbulsku konvenciju, Marakeški sporazum, koja odbija referendumske inicijative vlastitog naroda… Ne može se predstavljati suverenističkom opcijom ako našu naftu šalje na obradu u Mađarsku i predstavljati se da brine o svom narodu, a pri tome koristi svaku prigodu da negdje ‘čopne’ milijardicu, negdje dvije, a negdje i više. Žao mi je što to moram reći, ali to je uistinu tako” kaže Škoro.

Teško je reći radi li se ovdje, odnosno u ovome nizu prilično besramno kontradiktornih javnih poruka, o neznanju i neinteligentnosti čovjeka s potpisom “doktor” bilo kakvih znanosti, ili nevjerojatnom bezobrazluku utemeljenom na teškom potcjenjivanju zdrava razuma velike većine hrvatskog naroda ili još gore – o ruganju!?

Škoro mjesecima već inzistira, iskreno s punim pravom, da nije desničar, niti je njegova politička platforma i ideja, što god to bilo, desnica. To je u po mnogo čemu nevjerojatnom razgovoru neku večer eksplicitno potvrdio i na HTV-u. U ovoj izjavi se Škoro, točno kao militantni ateisti kada za udare na Katoličku crkvu prizivaju Bibliju, ili Isusa, pozicionira na ekskluzivnog tumača desnice, ne ostavljajući ni minimum prostora za drugačiji pristup. I, ne polazeći od mogućnosti da bi netko mogao pitati – pa dobro, što si i tko si ti, kakvi su ti oko tebe, da si preuzimaš takva javno arbitrarna prava?

Kada već prigovara Petirki savez s desnicom, osporavajući HDZ-u pravo na desni ili dio desnog političkog profila, te Marijani Petir osporavajući smisao poruke da joj je motiv saveza s HDZ-om spriječavanje dolaska ljevice na vlast, onda bi Škoro, kao svaki političar s integritetom i običan čovjek, morao polaziti od minimuma vlastite pozvanosti. A pozvanost je polaziti od sebe, jer se ne može drugima prigovarati točno ono što sam jesi ili činiš.

Za Škoru HDZ nije desnica, a s tim je i Petir nevjerodostojna, da ne kažem lažljivica, jer desnica ne može podupirati Marakeški sporazum. Približno točno, jer se odnos prema Marakeškom sporazumu ne kvalificira lijevim ili desnim idejama, nego isključivo sa suverenističkog ili globalističkog polazišta, no odnos prema Marakeškom sporazumu može skrivati i u pozadini označava odnos prema identitetu i profilu Europe, povratku njenim kršćanskim korijenima, ili islamizaciji Europe i uništenju njenog civilizacijskog profila.

Ovo drugo, a u biti prvo dubinsko pitanje, zanemaruje Škoro i pokušava prodati kao desno ili suverenističko polazište. Njemu je prva zvučna politička akvizicija bio predsjednik Bloka za Hrvatsku, Zlatko Hasanbegović, koji nikada u brojnim javnim i političkim istupima nije izgovorio ni jednu jedinu riječ neslaganja s euro-oligarhijskim migrantskim politikama i useljavanju milijuna muslimana u Europu, niti je bilo kada izgovorio kritičku riječ o Marakeškom sporazumu i globalnoj legalizaciji golemih migracija prema kršćanskom svijetu, a saveznika u Škorinom pokretu, hrastovca Ladislava Ilčića nazvao je šovinistom jer je u jeku migracijskog stampeda ukazao na kulturološke i civilizacijske, posve prirodne, razlike islamskih i kršćanskih naroda. Da ne spominjemo višegodišnje političko ignoriranje islamističke antikršanske i antihrvatske komponente bošnjačke politike u BiH. Dakle, odakle onda s tih polazišta Škori, prije svega moralno pravo upućivati Marijani Petir javne prijekore?

S druge strane, kada već višestruko javno tijekom zadnjih godinu dana Škoro tvrdi da nije predstavnik desnice, a nije baš ni po čemu, izuzev po prilično militantnom eksponiranju i očekivanju njegovih pristaša, i na to ima političko pravo, nejasno je i nepošteno pokušavati arbitrirati na desnici, a još je podmuklije i kvarnije javno osporavati bilo kome nekakvu nečistoću i nevjerodostojnost, iz vlastite nečistoće i nevjerodostojnosti.

Pogotovo je to opasno, ako se od toga gradi javna politička iluzija, pojačana klasičnim huškanjem nezanemarivoga broja frustriranih i nezadovoljnih ljudi očajnički željnih hrvatske političke vjerodostojnosti. To je neusporedivo opasnije i podmuklije od otvorenog neprijateljstva i otvorene prevare, jer se s jasnim i otvorenim iskušenjima ljudi znaju nositi.

Ili, uzmimo primjer poruka Škorinih oslonaca, već spominjanog “desničara” Peternela, čija je karijera obilježena globalističkim organizacijama u Hrvatskoj, s javnim stavovima o građanskom ratu u Hrvatskoj ili najnovije akvizicije Hermana Vukušića, koji slijedom Škorinog izjednačavanja NDH i Titove Jugoslavije, Tita i Pavelića, ZDS i Smrt fašizmu sloboda narodu, slavodobitno najavljuje programsko načelo da nije bitno tko je gdje bio 1945., ili 1991.godine!? Ispod ove opasne poruke, koja bi mogla biti idiotizam da se radi recimo o poruci Ćipe Mlinarića, Marijana Pavličeka ili hrastovca s ilčićevski prisvojenim suverenističkim brandom Hrvoja Zekanovića, ipak je teško govoriti o idiotizmu ako se radi o visoko obrazovanom Hermanu Vukušiću.

Zamislite načelo u kojemu je jednako jesi li letio svezan u lanac žrtava u Hudu ili stotine drugih jama, ili si bio nad jamom i naoružan bacao ljude u smrt!? Zamislite načelo u kojemu je nebitno kolješ li, ili si zaklan, progoniš li ili si prognan, potčinjavaš li ili si potčinjen? Tko u kršćanskom i uopće poželjnom civiliacijskom diskursu, izuzev tu i tamo Nenada Stazića, Mate Kapovića ili SPC-a i srpskih institucija trajno, uopće smije javno izustiti takve poruke, pa čak imati takve primisli!? Očito pod Škorinim “kišobranom”, kao nekada kod majstora Laze, može sve.

Zamislite načelo u kojemu je vrijednosno isto, jesi li bio Stanimirović 1991.godine, ili si bio Blago Zadro recimo? Ili si bio tada hrvatski branitelj, a danas vrlo nezgrapna politička figura Ćipe Mlinarić, pripadnik tzv. Turbo voda, ili Šoškočanin? Upravo u krilu političara Ćipe Mlinarića, pod već legendarnim “Škorinim kišobranom”, Herman Vukušić izjednačuje svojom porukom te suprotnosti, kako bi ispao veći Škoro od Škore.

Kako se izborna priča zahuktava, postaje sve gadljivije i tužnije pratiti srozavanje baš svih načela, i to od ljudi i platforme, koja nudi zamjenu za “postojeći duopol”, pod kojim se u biti krije histerična kampanja uništenja, inače kronično bolesnog HDZ-a, koga pod svaku cijenu treba spriječiti od bilo kakve mogućnosti ozdravljenja, ili bar spašavanja zdravih cjelina. Stvarno treba biti zaluđen ili idiot, ali ne Raspudićev, pa ne vidjeti ove nevjerojatne kontradikcije i nelogičnosti, koje su svoju čak i simboličku dimenziju i firmu dobile u liku i dijelu Lazara Grujića, turbodesničara.

Marko Ljubić / Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari