Pratite nas

Kolumne

MLADEN PAVKOVIĆ: Biskup Komarica nema podršku. Zašto?

Objavljeno

na

Banjalučki biskup Franjo Komarica ostao je gotovo usamljen u borbi za povratak Hrvata u Bosansku Posavinu (svaka čast iznimkama).

Na tom području prije hrvatskog obrambenog Domovinskog rata živjelo je oko 200 tisuća Hrvata. Međutim, nakon srbijanske okupacije ovog dijela Bosne i Hercegovine velika većina je protjerana ili ubijena.

Dosad se na svoja ognjišta vratilo svega oko pet do deset posto onih koji su tamo desetljećima živjeli. Nu, ni danas nije jasno na koji je način ovaj kraj doživio ratni i politički poraz. Neki su skloni mišljenju da je zbog toga  kriv i prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman, ali on je jednom prigodom izjavio da je on naredio da se taj dio (kraj) brani, a da ni sam ne zna tko je učinio suprotno njegovoj zapovijedi.

Također je izjavio da ako je netko kriv za pad Bosanske Posavine, onda su prije svega krivi oni koji je nisu branili, koji su pobjegli, puno ranije nego se i očekivao njezin kraj.

Bosansku Posavinu među ostalim branili su čak i dragovoljci iz Podravine, ali naravno i drugih krajeva Hrvatske. I to do zadnjeg dana. Bio sam i sam dio tog pakla, jer sam kao pripadnik 145. borbene grupe „Jastrebovi“, pod zapovjedništvom Željka Capića i Midhada Srabovića, ostao tamo do 7. listopada 1992., kad smo se definitivno morali povući prema Slavonskom Brodu. O tome sam napisao i knjigu.

Da nema biskupa Komarice koji nas stalno podsjeća na ovu tragediju sve bi već odavno palo u zaborav. Teško je reći zašto je to tako i zašto oni koji bi trebali nešto reći – šute.

Sada je cijenjeni i uvaženi banjalučki biskup teško „zaratio“ s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, a ovaj ga je bez imalo poštovanja javno  optužio da iznosi neistinite tvrdnje o stanju u tom entitetu i položaju malobrojnih Hrvata koji tamo još uvijek žive ustvrdivši kako se u Republici Srpskoj podjednako poštuju svačija prava.

Čelni čovjek RS koja je nastala na krvi, prije svega nevinih Hrvata, optužio je i Hrvate da ometaju vraćanje imovine Srbima, a biskupu Komarici je predbacio kako je on osobno sukrivac za takvo stanje jer „uporno širi dezinformacije“ o položaju izbjeglih Srba i statusu njihove imovine.

  • „Mi preko vaših ovakvih nastupa ne možemo olako prijeći“, zaprijetio je putem medija Dodik banjalučkom biskupu.

Komarica je svojedobno poručio Dodiku da napokon obiđe ovaj kraj,  pa da vidi da je tamo Bleiburg, tim prije što su Hrvati u vrijeme rata pobijeni ili protjerani. Također je dodao da pod vodstvom predsjednika Republike Srpske Hrvati nemaju gotovo nikakva prava, pa čak ni pravo na svoje rodno mjesto.

Na probleme u Bosanskoj Posavini upozorava i Udruga Hrvata povratka u Bosansku Posavinu Feniks. Ni njihov glas se (namjerno) dovoljno ne čuje.

Ako se problem ovog dijela Bosne i Hercegovine želi riješiti, prije svega treba podsjetiti da je ovaj dio Posavine najuništavaniji dio BiH, da je tamo najviše uništeno imovine posavskih Hrvata, da je u obnovu ovog dijela najmanje uloženo sredstava, a da od onog što je uloženo, najmanje je dodijeljeno Hrvatima. Tu je u prosjeku najmanje obnovljenih hrvatskih kuća. A ono što je ipak među najvažnijima je činjenica da se u taj dio Posavine dosad vratilo najmanje Hrvata!

Predsjednik Udruge povratnika u ovaj kraj Mato Grubišić uz ostalo je rekao da su svi izbjegli Hrvati iz Posavine otišli preko državne granice i nalaze se u inozemstvu, a da bosanskohercegovačke ambasade s njima ne kontaktiraju te da države u kojima žive uopće ih ne obavještavaju o događajima u BiH.

Hrvati koji su otišli iz Bosne i Hercegovine, a koji se trebaju vraćati u entitet, o tome mogu samo sanjati, jer politika Republike Srpske uporno niječe BiH i prijeti da će se pripojiti Srbiji. Osim toga, mada su konstitutivan narod BiH, hrvatski povratnici u praksi tamo nemaju status ni nacionalne manjine, dok im je Hrvatska davno ukinula status izbjeglica, i odlukom Račanove vlade, prevedeni su u redovne građane Hrvatske.

Bez obzira na ovakvu tešku i gotovo katastrofalnu situaciju mnogi se Hrvati ipak žele vratiti u Posavinu. Iz godine u godinu zanimanje je sve veće.

Uzalud i biskup Komarica upozorava i hrvatski politički državni vrh da tako više ne može. Eto, o tragediji Bosanske Posavine tek tu i tamo i u hrvatskim medijima objavi se neka rečenica. A kad ste recimo pročitali da dolaskom u RS  na neki općinski šalter još nije uvedena latinica,  a kamoli hrvatski jezik te da  tamo danas isključivo slave pravoslavnu krsnu slavu i polažu vijence ispred spomenika poginulih iz samo jednoga naroda?

Ili da u službe općinske administracije još uvijek nije primljen niti jedan Hrvat povratnik, itd. i tome slično.

Sve u svemu, ne smijemo dozvoliti da Bosanska Posavina ostane najuspješniji spomenik izvedenog etničkog čišćenja u Europi nakon II. svjetskog rata!

Mladen Pavković / Kamenjar.com

> Biskup Komarica: Kako je moguće da nitko ne odgovara jer ovdje nema ljudi

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Sporazum nije, ali zapravo je

Objavljeno

na

Objavio

U upravo prihvaćenom Globalnom kompaktu o migracijama govori se isključivo pozitivno i propagandistički. On se doima ne kao odgovor na probleme, nego kao programatski tekst novog svjetskog poretka.

Migranti su, kaže se, izvor bogatstva i razvoja. Nema spomena o socijalnim, sigurnosnim i kulturološkim problemima u zemljama imigracije. Djeci rođenoj na području druge države treba automatski osigurati državljanstvo, kao što treba omogućiti spajanje razdvojenih obitelji migranata.

Prema ilegalnim imigrantima valjalo bi ukinuti sankcije, osigurati slobodu kretanja, siguran prijelaz granica i socijalnu zaštitu, liberalizirati vizne režime, spriječiti diskriminaciju, priznati strane, pa i neformalne kvalifikacije.

Iako se navodi kako je suvereno pravo država da same određuju vlastitu imigracijsku politiku, tekst je napisan u imperativnom tonu, uz čestu upotrebu formulacije „obvezuju se države potpisnice”.

Hrvatska predsjednica odbila je otputovati u Marrakech, ali zato je spomenuti kompakt svesrdno podržala Vlada i poslala svog pouzdanika Davora Božinovića na konferenciju, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Taj sporazum u kojemu se ističu ljudska prava, solidarnost, integracija itd. možda je i prihvatljiv, ali su enervantne manipulacije kojima je rasprava o njemu u nas praćena.

Najprije se tekst pokušao sakriti od javnosti i za njega se saznalo tek kad je Kolinda Grabar-Kitarovć objavila da odbija sudjelovati na skupu u Maroku.

Do danas je taj tekst ostao nedostupan široj javnosti, a rasprava u Saboru je zaobiđena, iako su o njemu raspravljali skoro svi parlamenti europskih država. Nitko se nije potrudio čak ni objasniti razliku između legalnih i ilegalnih migracija, a ta je nejasnoća bila razlogom odbijanja u nekim drugim zemljama.

Kaže se kako sporazum ili kompakt nije obvezujući, iako se riječ obveza spominje četrdesetak puta.

On se navodno ne potpisuje, ali se o njemu glasuje. Time kao da vlast hoće narod utješiti i uvjeriti u opravdanost nečega u što sama nije sigurna. To je kao kad se djeci prije vađenja zuba kaže: boljet će, ali ne puno.

No, taj isti tekst usvojit će Opća skupština UN-a u obliku rezolucije, a rezolucije UN su, koliko je poznato, obvezujuće za sve članice UN-a, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Hodak: ‘Globalni kompakt’ sve više sliči na ‘globalnu pušionu’ u Marakešu’

 

 

 

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Franjo Tuđman podcijenio je Sorosa, njegove trabante i medije…

Objavljeno

na

Objavio

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je, sa svim svojim manama, bio državnik s misijom – čovjek koji razumije vrijeme i realne dosege politike. Točno je znao kako izabalansirati vrlo različite ljude koji su se okupili oko njega, kao što je točno znao i sve njihove mane.

Znao je kako pobijediti ideju Velike Srbije, te kako Hrvatsku vratiti na političku kartu Europu – iz koje ju je lažni bravar Josip Broz izvukao 1945. godine. Vjerovao je podjednako i u sebe i u Hrvatsku i nije ga odviše brinulo onih 20% protivnika nezavisne Republike Hrvatske, ona peta kolona koja je bila aktivna i tijekom cijelog Domovinskog rata. Protivnici ga nisu brinuli jer je imao znanje i realnu političku moć koja je bila daleko veća od njihove. Ukratko, znao je što radi i bio je svjestan svoje političke snage.

No, problemi su nastali nakon njegove smrti. Naime, peta kolona – sastavljena od rigidnih komunista i još rigidnijih Jugoslavena – poželjela je Hrvatsku udaljiti od Europe i vratiti je u nekakvu fantomsku “balkansku” zajednicu: “Regijon”, “Zapadni Balkan” bilo što pod “Saveznom Udbom” i Beogradom. Svo to cirkusantsko društvo sastavljeno od kojekakvih mesića, josipovića, pusićki i milanovića bacilo se na Hrvatsku s ciljem da ju se prikaže kao “fašističku, zločinačku Nezavisnu Državu Hrvatsku”, te kao “nepotrebnu i slučajnu državu”, za razliku od “potrebne Jugoslavije u kojoj je svima bilo bolje, a Srbija je imala more!”

Gdje je Franjo Tuđman pogriješio?!

Pogriješio je u onom u čemu često veliki političari griješe – podcijenio je katastrofalnu nesposobnosti svojih nasljednika, te hijeničnost protivnika, koji su napali u čoporima! No, najveća pogreška bila mu je – što je podcijenio medije!

Zasljepljen veličinom svoje povijesne misije podcijenio je političke hijene koje su mu se vrzmale oko nogu i koje su se neugodno glasale preko “Feral Tribunea, Globusa, Nacionala, Novog lista, Radija 101”… tvrdeći da je: “operetni diktator, ratni zločinac, lažni general, lažni doktor znanosti” itd.

Kako je točno znao što i zašto radi, nije brinuo o slici koju komunističko – pseudoliberalni – jugoslavensko – udbaško – soroševski ološ šalje u svijet. To je velika, gotovo katastrofalna pogreška, jer u ovo vrijeme posvemašnje površnosti – slika (“image”) je sve! Uopće više nije bitno kakav je čovjek, već samo kakvu sliku o njemu imaju drugi! Nije bitan čovjek, već samo njegova odjeća, njegove cipele, njegov sat, njegovi bijeli zubi, njegov srdačan i isprazan osmjeh…

Na tom polju trijumfirali su svi protivnici nezavisne Republike Hrvatske, financirani ili iz pravca globalne bankarske oligarhije, koju usmjerava George Soros (“dragi ljudi iz Davosa”), ili iz sve manje i sve nervoznije Srbije, sve udaljenije od Jadranskog mora. Hijene nas okružuju i neugodno se glasaju.

George Soros bez milijuna muslimanskih izbjeglica kojima ruši katoličku Europu, te Srbija bez Jadranskog mora, dvije su podjednako turobne i isprazne priče.

Što znači slika?! Znači, na primjer, da militantna, nepismena, piskarala “Feral Tribunea” imaju hrpu stanova po Beogradu (i drugdje), a da se pisalo o “Tuđmanovoj vili”, a ne o njihovom ratnom profiterstvu. Znači da se četnička, dobro naoružana Srbija prikazuje kao žrtva razoružane – od strane komunista! – Hrvatske! Da se piše o koncentarcijskom logoru Jasenovac, a ne o koncentracijskom logoru Sajmište pokraj Beograda u kojem je ubijen isti ili veći broj zatočenika! Da se govori o nepostojećem srpskom anti-fašizmu, a da se stalno zatire hrvatski anti-komunistički anti-fašizam!

Kraljevina Jugoslavija bila je najveća laž poslije I. svjetskog rata, a Titova Jugoslavija poslije drugog! “Moderna europska Srbija” je najveća laž današnje Europe!

Dakle, Franjo Tuđman je podcijenio i Sorosa, njegove trabante i medije, i 50.000 udruga, od kojih većina (nikako ne sve!) radi na rastakanju ideje nezavisne Hrvatske. I svaki put kad zablista europska i svjetska Hrvatska, sve medijske hijene bacaju se i grizu gdje i kako mogu. I kad su tu senzacionalni uspjesi nogometaša i tenisača, i kad se podiže spomenik Franji Tuđmanu, i kad Hrvatska vodi iskrenu pro-europsku politiku preko predsjednice Republike, tu je glasanje političkih hijena …

Stvarnost “Yutarnjeg lista” nije hrvatska stvarnost. U toj stvarnosti Miljenko Jergović je “najveći yugoslavenski pisac”, a to što ta država ne postoji – nikoga ne muči! To što je Viskovićevo Jugoslavensko društvo pisaca u Zagrebu (službeno Hrvatsko društvo pisaca), te što dodjeljuje nagradu Janko Polić Kamov (koji je bio veliki Hrvat i starćevičanac!) Igoru Mandiću, svom članu i yugoslavenskom piscu, to je nešto poput “Čovjeka u visokom dvorcu”, alternativne stvarnost u kojoj je Tito, “ljubičica bijela”, operetni maršal-bravar besmrtan, a njegov pobočnik Budimir Lončar koordinira smijeh političkih hijena!

Tuđman je podcijenio medije, a oni nasrću, velikim dijelom financirani hrvatskim novcem (npr. Pupovčeve Novosti, kao sljednik Soroseva Ferala)!? Oni nasrću i preko Rijeke, tzv. “Luke različitosti”, lažne Europske prijestolnice kulture 2020., u kojoj anti-hrvatske političke hijene dobivaju hrvatski novac za iskreno i duboko anti-hrvatsvo!

A projekt “Za Yugoslaviju s ušutkanom Hrvatskom!” se nastavlja. I dok stojim pred novim Tuđmanovim spomenikom, koji je još jedan od sjajnih poteza Milana Bandića, koji je velegradski Zagreb smjestio duboko u Europu, čitam Tomislava Klauškog (kao i svi neprijatelji Hrvatske, gostovao ja u Josipovićevoj tv-emisiji “Nedjeljom u 2”!):

“Spomenik se podiže par tjedana nakon izručenja Ivice Todorića, jednog od tajkuna koji je izrastao pod pokroviteljstvom prvog predsjednika. Podiže se pod vlašću stranke koja se ne tako davno, u mandatu Ive Sanadera, ispričala hrvatskim građanima zbog Tuđmanove vladavine. Podiže se u vrijeme kad se u Vukovaru hapse srpski zločinci, čime se ruši Tuđmanov koncept amnestije nakon mirne reintegracije. Podiže se godinu dana nakon izbacivanja trga Josipa Broza Tita iz centra Zagreba, što je za Tuđmanova života bilo izričito zabranjeno.Nije taj spomenik, dakle, samo estetski užas. On simbolizira i politički užas koji smo naslijedili od njegove vladavine, kao i sve užase koji se provode u sjeni spomenika državniku čije se čak i pozitivno naslijeđe nastoji dezavuirati.”

Taj “sjajni” novinar Klauški rođen je u Zagrebu 24. rujna 1971. godine, diplomirani je novinar, predavač na komunističkom Fakultetu političkih znanosti, bio je više puta u konkurenciji za anti-hrvatskog novinara godine. Radio je u zagrebačkim dopisništvima “Novog lista” i “Slobodne Dalmacije”, u “Nacionalu” i “Poslovnom dnevniku”. Šest godina radio je na portalu “Index.hr”, a sad piše za “24 sata”.

Iskreno anti-hrvatstvo dobro se plaća. Hrvatskim novcem, a po direktivi Bruxellesa, Beograda, Budimira Lončara…

Zbog svega rečenog, mediji su apsolutno najveća Tuđmanova pogreška!

F. Rizner / hrsvijet.net

 

Zbog čega su od izbora 2000. stvari u Hrvatskoj otišle pogrješnim putem?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari