Pratite nas

Kolumne

MLADEN PAVKOVIĆ: Biskup Komarica nema podršku. Zašto?

Objavljeno

na

Banjalučki biskup Franjo Komarica ostao je gotovo usamljen u borbi za povratak Hrvata u Bosansku Posavinu (svaka čast iznimkama).

Na tom području prije hrvatskog obrambenog Domovinskog rata živjelo je oko 200 tisuća Hrvata. Međutim, nakon srbijanske okupacije ovog dijela Bosne i Hercegovine velika većina je protjerana ili ubijena.

Dosad se na svoja ognjišta vratilo svega oko pet do deset posto onih koji su tamo desetljećima živjeli. Nu, ni danas nije jasno na koji je način ovaj kraj doživio ratni i politički poraz. Neki su skloni mišljenju da je zbog toga  kriv i prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman, ali on je jednom prigodom izjavio da je on naredio da se taj dio (kraj) brani, a da ni sam ne zna tko je učinio suprotno njegovoj zapovijedi.

Također je izjavio da ako je netko kriv za pad Bosanske Posavine, onda su prije svega krivi oni koji je nisu branili, koji su pobjegli, puno ranije nego se i očekivao njezin kraj.

Bosansku Posavinu među ostalim branili su čak i dragovoljci iz Podravine, ali naravno i drugih krajeva Hrvatske. I to do zadnjeg dana. Bio sam i sam dio tog pakla, jer sam kao pripadnik 145. borbene grupe „Jastrebovi“, pod zapovjedništvom Željka Capića i Midhada Srabovića, ostao tamo do 7. listopada 1992., kad smo se definitivno morali povući prema Slavonskom Brodu. O tome sam napisao i knjigu.

Da nema biskupa Komarice koji nas stalno podsjeća na ovu tragediju sve bi već odavno palo u zaborav. Teško je reći zašto je to tako i zašto oni koji bi trebali nešto reći – šute.

Sada je cijenjeni i uvaženi banjalučki biskup teško „zaratio“ s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, a ovaj ga je bez imalo poštovanja javno  optužio da iznosi neistinite tvrdnje o stanju u tom entitetu i položaju malobrojnih Hrvata koji tamo još uvijek žive ustvrdivši kako se u Republici Srpskoj podjednako poštuju svačija prava.

Čelni čovjek RS koja je nastala na krvi, prije svega nevinih Hrvata, optužio je i Hrvate da ometaju vraćanje imovine Srbima, a biskupu Komarici je predbacio kako je on osobno sukrivac za takvo stanje jer „uporno širi dezinformacije“ o položaju izbjeglih Srba i statusu njihove imovine.

  • „Mi preko vaših ovakvih nastupa ne možemo olako prijeći“, zaprijetio je putem medija Dodik banjalučkom biskupu.

Komarica je svojedobno poručio Dodiku da napokon obiđe ovaj kraj,  pa da vidi da je tamo Bleiburg, tim prije što su Hrvati u vrijeme rata pobijeni ili protjerani. Također je dodao da pod vodstvom predsjednika Republike Srpske Hrvati nemaju gotovo nikakva prava, pa čak ni pravo na svoje rodno mjesto.

Na probleme u Bosanskoj Posavini upozorava i Udruga Hrvata povratka u Bosansku Posavinu Feniks. Ni njihov glas se (namjerno) dovoljno ne čuje.

Ako se problem ovog dijela Bosne i Hercegovine želi riješiti, prije svega treba podsjetiti da je ovaj dio Posavine najuništavaniji dio BiH, da je tamo najviše uništeno imovine posavskih Hrvata, da je u obnovu ovog dijela najmanje uloženo sredstava, a da od onog što je uloženo, najmanje je dodijeljeno Hrvatima. Tu je u prosjeku najmanje obnovljenih hrvatskih kuća. A ono što je ipak među najvažnijima je činjenica da se u taj dio Posavine dosad vratilo najmanje Hrvata!

Predsjednik Udruge povratnika u ovaj kraj Mato Grubišić uz ostalo je rekao da su svi izbjegli Hrvati iz Posavine otišli preko državne granice i nalaze se u inozemstvu, a da bosanskohercegovačke ambasade s njima ne kontaktiraju te da države u kojima žive uopće ih ne obavještavaju o događajima u BiH.

Hrvati koji su otišli iz Bosne i Hercegovine, a koji se trebaju vraćati u entitet, o tome mogu samo sanjati, jer politika Republike Srpske uporno niječe BiH i prijeti da će se pripojiti Srbiji. Osim toga, mada su konstitutivan narod BiH, hrvatski povratnici u praksi tamo nemaju status ni nacionalne manjine, dok im je Hrvatska davno ukinula status izbjeglica, i odlukom Račanove vlade, prevedeni su u redovne građane Hrvatske.

Bez obzira na ovakvu tešku i gotovo katastrofalnu situaciju mnogi se Hrvati ipak žele vratiti u Posavinu. Iz godine u godinu zanimanje je sve veće.

Uzalud i biskup Komarica upozorava i hrvatski politički državni vrh da tako više ne može. Eto, o tragediji Bosanske Posavine tek tu i tamo i u hrvatskim medijima objavi se neka rečenica. A kad ste recimo pročitali da dolaskom u RS  na neki općinski šalter još nije uvedena latinica,  a kamoli hrvatski jezik te da  tamo danas isključivo slave pravoslavnu krsnu slavu i polažu vijence ispred spomenika poginulih iz samo jednoga naroda?

Ili da u službe općinske administracije još uvijek nije primljen niti jedan Hrvat povratnik, itd. i tome slično.

Sve u svemu, ne smijemo dozvoliti da Bosanska Posavina ostane najuspješniji spomenik izvedenog etničkog čišćenja u Europi nakon II. svjetskog rata!

Mladen Pavković / Kamenjar.com

> Biskup Komarica: Kako je moguće da nitko ne odgovara jer ovdje nema ljudi

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Plenkovićevo ‘orošavanje’ Vlade

Objavljeno

na

Objavio

Ako ne bude iznenađenja, danas će dovoljno složnih ruku u Saboru potvrditi čak šest novih ministara. Što je razlog takvoj sječi? Prema premijeru, nagla potreba za “osvježenjem”.

Andrej Plenković je kao mandatar ocijenio da su “u političkim okolnostima koje su postale opterećujuća slika za Vladu, osvježenja bila nužna”.

Vladu bi najviše osvježio da je sam otišao, ovako je samo kozmetički “orošava”, umjesto političke i stručne druge lige, kojom ju je uglavnom inicijalno bio popunio, sada, pri kraju balade, mobilizira juniore i trećeligaše kao formalno osvježenje za naivne.

Ukratko, ne radi se ni o kakvoj bitnoj promjeni, već o šminkanju političkog leša da se potpuno ne rastoči do izbora.

Zašto nije išao do kraja pa, primjerice, osvježio Vladu Budimirom Lončarom, idealnim ministrom vanjskih poslova ovakve Hrvatske ili umjesto Nade Murganić za ministricu ustoličio Jelenu Veljaču?

Ionako su i Plenković i bivša ministrica Veljači podnosili raporte i dolazili joj podizati telefonske slušalice na ambiciozno zamišljenu humanitarnu večer na kojoj je, na koncu, unatoč visokim uzvanicima i kremi estrade prikupila manje nego što pjevačke zvijezde koje su joj nastupale uzmu za nastup u svatovima.

Zašto premijer nije u sklopu rekonstrukcije vlade s voljenim koalicijskim partnerom HNS-om dogovorio da i oni jednog “orose”? Primjerice, jesu li manji problemi u resoru ministrice Divjak nego Murganić?

Znači li ovolika smjena isključivo HDZ-ovih kadrova priznanje da su najbolji ministri u Vladi oni iz HNS-a? Je li im onda u zadnjoj godini trebao dati još koje ministarstvo? Teško je iz svega razabrati jasan i dosljedno proveden kriterija za “osvježavanje”, piše Nino Raspudić / Večernji list

Zbog čega je Zdravko Marić, Agrokorovo čudo od djeteta, manji uteg u javnosti od nekih smijenjenih ministara? Koliko se Plenković u samo tri godine politički ofucao dovoljno pokazuje njegov odnos prema medijima i aferama koje su pratili ili potencirali.

Na početku mandata je beskompromisno odbijao smijeniti Barišića i Zdravka Marića unatoč silnom pritisku javnosti, a sada osluškuje svaki šum, mediji i oporba mu kroje vladu pa mu ministri, što bi rekao jedan veliki pjesnik, bivaju kao u jesen na stablima lišće.

Nakon drugopozivaca koje je milom ili silom posmjenjivao, sada se odnekud vade i šalju u sigurnu političku smrt stranački trećopozivci. Ljudi kojima je, čast izuzecima, san snova biti ministar barem godinu dana, što će im, ako ništa drugo, ostati zapisano u CV-u i možda valjati za buduće karijere, jer dosadašnje im nisu impresivne.

Odigrana je figura izmjene u plesu političkih mrtvaca. Smijenjeni ministri su politički mrtvi jer su predugo bili uz Plenkovićev skut i podržavali velike ideološke zaokrete da bi se nakon njegovog pada mogli reciklirati, a s druge strane, njihovi nasljednici su unaprijed žrtvovani i dogodine se, uz dodatni uteg, vraćaju u anonimnost, jer posljednje Plenkovićeve ministrante sigurno sutra Stier, ili bilo tko drugi, neće držati u igri.

Znakovito je kako Plenković, s jedne strane, pokušava zamazati javnosti oči isturanjem anonimusa, a s druge mu, u užoj sviti, ostaju nedodirljivi isti ljudi još od Sanaderovog vremena.

Bit će zanimljivo vidjeti tko će biti novi politički tajnik HDZ-a. Hoće li Plenković i tu funkciju osvježiti nekim novim imenima, nepotrošenim ljudima s velikim ugledom u javnosti, poput, primjerice, Branka Bačića?

Gdje je onaj Mladen Barišić čiju je torbu s četiri milijuna kuna Bačić čuvao nekoliko mjeseci prije nego što ju je predao DORH-u, možda bi se i njega moglo iskoristiti za osvježivanje, barem za državnog tajnika u nekom ministarstvu?

Donedavno je glavna referenca za političko napredovanje bilo posjedovanje neke greške, oraha u džepu ili putra na glavi, svejedno. Greška, kao uporište ucjenjivosti, bila je najbolja preporuka. Toliko se tražila da je malo nedostajalo da je počnu navodili u CV-u – lijepo uza sve podatke o obrazovanju, radnom iskustvu, vještinama, navedeš i koju grešku imaš, točnije, čime si ucjenjiv.

To je, u ovakvoj političkoj kadrovskoj politici, veća preporuka za funkciju od završenog Harvarda. Kad te ima za što uhvatiti, onda si siguran kadar, možeš napredovati dokle hoćeš. Sve dok ne postaneš opterećenje, a onda ćeš pasti kada krene trend “osvježavanja”.

Sada se, s približavanjem izbora, počeo traži drugačiji kadar: nisu više u trendu oni s greškom, već penjači bez pokrića – ponudi mu funkciju o kojoj nikada nije mogao ni sanjati pa će ti biti do groba zahvalan jer zna da bez tebe ne bi došao do takvoga mjesta.

Ali to je varljiva nada, jer nakon nekog vremena ljudi povjeruju da zaista zaslužuju biti tu gdje jesu pa čak i žudjeti više. Koliko je legitimitet tih ljudi? Koliko se njih izvagalo na izborima?

Jedna od novih ministrica osvojila je 0,83 posto preferencijalnih glasova u svojoj izbornoj jedinici. No ako i nemaju politički legitimitet, jesu li to onda vrhunski eksperti u svojim područjima pa mi u stvari imamo vladu stručnjaka, a ne političku? Mediji javljaju da je novi ministar vanjskih poslova rođak Mate Granića.

To je napredak, da ne kažem osvježenje, jer nije mu brat ili sin. No glavno, zdravorazumsko pitanje u “operaciji osvježenje” je sljedeće: kako su ti ministri bili dobri prije pola godine, godinu ili dvije, a sada odjednom ne valjaju? Je li ih tada izabrao premijer, štoviše, i jamčio za njih?

Ostaje i pitanje koliki su to tereti koji stvaraju “opterećujuću sliku” o kojoj je govorio Plenković i koje su vrste. Ima li tu posla za DORH ili se postupalo po zakonu ali nemoralno (zakon je minimum moralnosti) pa je šteta politička? Ima li onda tu i premijerove političke odgovornosti?

Ne računajući četvero mostovaca, koji su odletjeli nakon promjene koalicijskog partnera, Plenkoviću je u manje od tri godine otpalo devet njegovih ministara, koje je kadrovirao HDZ, pod njegovom palicom. Devet ministara! Je li moguće da je u svima bio problem, osim u Plenkoviću?

Vjerovati u to jednako je naivno kao i misliti da ću mu ovo ishitreno orošavanje pomoći na izborima, počevši od unutarstranačkih na proljeće sljedeće godine.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Nino Raspudić: Tko o čemu, HNS o poštenju!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Tragikomedija u svemu je što se u medijima bivši Milanovićevi ministri postavljaju kao moralne vertikale

Objavljeno

na

Objavio

EU je dobila novu šeficu Europske komisije Ursulu von der Leyen, njemačku ministricu obrane, za čijim odlaskom Nijemci neće plakati.

Ne baš tako davno, doživljavali su je kao rukopoloženu nasljednicu željezne kancelarke, no, zbog katastrofalnog stanja Bundeswehra, optužbi za plagiranje doktorske disertacije, učestalih napada oporbe i medija te poziva na ostavku, von der Leyen više nije bila dovoljno dobra za Njemačku. Ali očito jest za EK.

Prva žena na čelu EK, to je sasvim OK, no, u dubokoj sjeni njezinog obećanja o striktnom poštovanju rodne zastupljenosti ostaje zgaženo načelo geografske zastupljenosti – osovina Berlin-Pariz ostavlja istok Europe praznih ruku, a nakon Brexita njemačka dominacija u EU postaje druga ljudska konstrukcija vidljiva iz svemira.

Očito nije nužno biti uspješan u državi iz koje dolaziš da bi došao na vodeću poziciju u EU, dovoljna je karijera u pravim krugovima te savršeno vladanje europskom retorikom.

Iako još nije sve gotovo, Andrej Plenković, hvala Bogu, konačno je stigao primijetiti da požar koji bukti u Hrvatskoj nije samo na Zrću, već da se uvelike dimi i iz njegovih Banskih dvora, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Plenković je i dalje premijer najsiromašnije članice, egzodus se nastavlja, ovakav rast BDP-a garantira ništa više od ostanka na repu EU, a pod repom eurozone. Jedini domaći uspjeh mu je Agrokor, a i taj je okaljan aferom Borg.

Zaklinjao se da neće dopustiti gašenje sisačke rafinerije, no na koncu je šaptom ugasio. Utopljeniku Uljaniku dobacio je betonski pojas za spašavanje. Tri godine su prošle bez ikakvog pomaka oko obećanog preuzimanja Ine! Što se čeka? Možda odluka arbitraže u Washingtonu kao izlika da se situacija promijenila te da se mora sve prepustiti Mađarima.

Ovršni zakon ponovno je najavljen u verziji koja neće zadovoljiti nikoga osim neke borgove koje od ovrha žive. Očekuje se novi paket poreznih rasterećenja, ali opet ništa od poreza na nekretnine, a najavljeni rez PDV-a za samo 1 posto ponovno bi bio “izija vuk magare”. Čitav njegov mandat zapravo je kronologija raznih odgoda.

Čak i naizgled odlučan raskid s Mostom zapravo je posljedica čekanja da HNS bude spreman na preslagivanje. Čekao je do zadnjeg trena i s Istanbulskom konvencijom, pa proveo ratifikaciju ne shvaćajući kakve će to tektonske poremećaje izazvati. Neshvaćanje prirode vlastite stranke sad mu se vraća u lice. Serija afera s njegovim ministrima ne bi bila niti upola toliko razarajuća da prije toga nije podijelio HDZ, a time i iskrenu podršku svojoj vladi!

“Reći ću vam tko su novi ministri kad ja kažem da je vrijeme”, još je jedna Plenkovićeva izjava à la Kralj Sunce koja savršeno ilustrira krah komunikacijske strategije čovjeka koji sebe smatra Velikim Komunikologom. U načelu, sasvim je ispravno ne pristati da ti drugi udaraju ritam, no, kasno je “dedramatizirati” i glumiti da uzde čvrsto držiš u rukama nakon što tri tjedna nisi primijetio da se kriza otela kontroli.

I onda ministar Goran Marić, vidjevši da ga nitko neće ni pokušati zaštititi, sam odluči da je vrijeme za ostavku, a Plenković se nakon toga niti ne obrati javnosti!? I to je problem: Kako naći ministra koji zna da će isti dan kad se objavi njegovo ime kao u zlatnoj groznici krenuti na juriš tko će prvi zabiti lopatu u njegovu imovinsku karticu. Svaki mora znati da je topovsko meso. Za nijednog od njih nema 100 dana poštede.

Dakle, idealan kandidat nikada nije bio načelnik općine, ne posjeduje tvrtku, nema auto ni vozačku dozvolu, po mogućnosti nije pisao doktorat, ne daj bože knjigu. Tragikomedija u svemu je što se u medijima bivši Milanovićevi ministri postavljaju kao moralne vertikale, a najjadnije za HDZ da mu čak i HNS dijeli lekcije.

Stranka koja je simbol trgovačkog klijentelizma u Hrvata! U HDZ-u traže od Plenkovića da se riješi i HNS-ovih ministara koji su mu zabili nož u leđa dok je bio zauzet Bruxellesom. No, najveća kazna za HNS bila bi – ostaviti ih u ovakvoj vladi. To bi bila garancija njihovog nestanka na sljedećim izborima.

HDZ neće nestati, ali i relativna pobjeda može značiti poraz. Kad sam lani govorio da će se zbog Plenkovićeve pogrešne politike prednost HDZ-a pred SDP-om istopiti na razinu statističke pogreške, mnogi su se smijali. No, to se već umalo dogodilo na europskim izborima, a posljednje ankete potvrđuju.

Ovo sve znači da HDZ s Plenkovićem na čelu više nema koalicijskog potencijala osim u velikoj koaliciji sa SDP-om, koji je on sam, slučajno ili ne, vratio u život. Dakle, što nam se smiješi: Davor Bernardić premijer, Andrej Plenković ministar vanjskih poslova. Gore od toga bilo bi samo obratno, piše Ivan Hrstić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari