Connect with us

Povijesnice

Na današnji dan sahranjen bl. Alojzije Stepinac – U hrvatskim medijima ni ime mu nisu stavili

Objavljeno

on

New York Times je na naslovnici objavio vijest o smrti velikog Hrvata. U hrvatskim medijima ni ime mu nisu stavili

Nakon sprovodnih obreda koji su počeli 13. veljače 1960. u 10 sati, kardinala Stepinca su pokopali u zagrebačkoj katedrali. Katedrala je bila prepuna (prema nekim procjenama Udbe, oko 6000 vjernika), dok se na prostoru izvan katedrale nalazilo još između tri i četiri tisuće vjernika. Udba iznosi da je, prema „gruboj procjeni od večeri kad je Stepinac dopremljen u Zagreb (u večernjim satima 11. 2. 1960.), pa do završetka sprovoda, kroz crkvu prošlo oko 20.000 vjernika, usprkos nadzoru Udbe i prijetnjama za one koji dolaze ispratiti voljenog kardinala. Međutim, za čitavo vrijeme nije zabilježen ni jedan incident niti provokacija, bilo od strane svećenika, bilo od nazočnih vjernika”.

Stepinčevo tijelo dovezeno je 12. veljače 1960. u katedralu, gdje je prenoćilo dok se u sredini velike lađe ubrzano pripremala grobnica. U subotu 13. veljače katedrala je bila puna vjernika, te je do 9 sati bila popunjena do posljednjeg mjesta. Svečanu misu zadušnicu predvodio je msgr. dr. Franjo Šeper.

Već rano ujutro 13. veljače katedrala je bila puna vjernika. U 9 sati u njoj je bilo ispunjeno i posljednje mjesto. Veliko mnoštvo vjrernika moralo je ostati na trgu pred katedralom i u dvorištu oko same katedrale.

Oko odra su neprekidno svećenici, bogoslovi, redovnici i vjernici glasno molili Gospinu krunicu. U 9,30 sati bio je lijes zatvoren.

Iz Krašića je rano ujutro pošlo na stotine vjernika na pogreb, ali policija ih je vraćala. Čak i neki nećaci i jedini još živući pokojnikov brat, Juraj, nije se mogao probiti u Zagreb.

Prve klupe pred svetištem u katedrali na desnoj strani zauzeli su najbliži Kardinalovi rođaci, među njima četiri njegove sestre: Barbara, Roza, Josipa i Štefanija, te liječnici koji su ga liječili.

Prve klupe s lijeve strane ispunili su članovi konzularnog zbora u Zagrebu sa svojim suprugama te mnogobrojni dopisnici i snimatelji iz stranog tiska.

Čekali su još samo na dolazak bečkog kardinala. U 10 sati stiže bolna vijest da je on zajedno sa svojim pratiocem nastradao u automobilskoj nesreći nedaleko od Novoga Marofa u Hrvatskom zagorju.

Nešto iza 10 sati je dr. Franjo Šeper započeo svečane zadušnice, a katedralni je zbor pjevao mrtvački misu. Iza zadušnice održao je mons. Šeper posmrtno slovo i oprostio se od pokojnog Kardinala. U svom je govoru istaknuo da je nemoguće iscrpiti i prikazati sve o Stepincu.

(…)

U Krašiću je pripravljeni grob ostao prazan. Krašićanci su ipak dolazili i k tome praznome grobu, kitili ga cvijećem i pred njim su molili. Župnik Vraneković završava svoj opis sljedećom bilješkom:

„Kao župnik kroz ovih 14 dana nakon kardinalove smrti, gledam plodove njegove žrtve za svoju župu. Više puta sam mu se za života potužio, da nisam zadovoljan, što razmjerno malo ljudi u radne dane dolazi k sv. misi i dnevnoj pričesti, ako se uzme u obzir, koliko ta župa u duhovnom pogledu prima.

Spomenuo sam, kako bi daleko više ljudi moglo dolaziti pod večer u crkvu na zajedničku krunicu. Sada jasno vidim, kako je baš u tom pogledu krenulo na bolje. Tri puta više vjernika dolazi na krunicu. Barem se za dvaput povećao broj onih, koji su svaki dan na sv. misi, a podvostručio se i broj svakodnevnih sv. pričesti.“

Iz knjige o. Alekse Benigara Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal, Zagreb, 1993

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari