Znači, ako Milanović može protuustavno djelovati i na najgrublji način omalovažavati Ustavni sud Republike Hrvatske i ad hominem gaziti pojedine suce, onda to bez ikakve sumnje mogu i njegovi dvorski podanici koje bi Milanović trebao povesti u osvajanje Banskih dvora. Sve se svodi na to da je na djelu stvaranje pravne nesigurnosti u državi, koja je bez ikakve sumnje najsigurnija i najstabilnija u svojoj povijesti, što je zapravo najbolnija činjenica i spoznaja za nemoćnu oporbu.
U nemogućnosti učiniti Hrvatsku boljom, bez ikakvih programa i suvislih ideja, ostaje im jedino proizvodnja kontroverzi, stvaranje ustavno pravne nesigurnosti s pokušajima nametanja teze da je Hrvatska užasno podijeljena zemlja na ideološkom planu i to koriste kao bitan alat u sukobu s aktualnom administracijom.
Piše: politički analitičar Kazimir Mikašek-Kazo
Ustavni sud Republike Hrvatske može funkcionirati u okrnjenom sastavu s deset sudaca, što je i potvrđeno situacijom iz travnja 2026. kada je sud nastavio raditi nakon isteka mandata trojici sudaca. Nakon 12. travnja 2026., ustavni suci Miroslav Šeparović, Mato Arlović i Goran Selanec napustili su sud zbog isteka produljenog mandata, ostavljajući Ustavni sud s 10 od 13 članova.
Prema Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu, sjednica Ustavnog suda može se održati i donositi pravovaljane odluke, ako je nazočna većina od ukupnog broja sudaca (13). Budući da 10 sudaca čini većinu, sud je praktično operativan.
Ustavni sud nastavlja raditi s 10 sudaca dok se ne izaberu novi, ali to dugoročno otežava rad i zahtijeva brzi dogovor, odnosno izbor troje sudaca u Hrvatskom saboru. Iako funkcionira, okrnjeni sastav Ustavnog suda povećava rizik od blokade koja može dovesti do ozbiljnih posljedica po pravni sustav, a za donošenje važnih odluka, posebice onih koje zahtijevaju kvalificiranu većinu, situacija je politički i pravno izrazito osjetljiva.
Možemo zaključiti da je 10 sudaca Ustavnog suda dovoljno za kvorum i koliko toliko normalan rad, ali je taj broj ustavnih sudaca u koliziji sa Zakonom o Ustavnom sudu što eksplicite znači da oni koji opstruiraju izbor trojice novih sudaca čine protuzakonito djelo. Naravno nekažnjivo, jer nitko nikoga ne može prisiliti na glasovanje ako to neće, no ostaje duboka moralna i etička odgovornost.
Puni sastav od 13 sudaca smatra se potrebnim za stabilno funkcioniranje Ustavnog suda. U ovoj pat situaciji kada SDP i Možemo brutalno opstruiraju izbor troje novih ustavnih sudaca bez ikakvog suvislog obrazloženja, a time čine protuzakonito djelo, potrebno je postaviti pitanje čemu to služi, a osobito tko ih i zašto instruira da su ovako hrabro pristupili opstrukciji popunjavanja Ustavnog suda bez ijedne suvisle kritike na račun predloženih ustavnih sudaca, koji su prošli sve procedure i sve sigurnosne provjere. Bitno je naglasiti da predloženi ustavni suci nisu nikada bili politički angažirani u HDZ-u, dok je jedan od njih trojice (Goran Selenac) izrazito sklon ljevici. Dakle ne stoje teze da su predloženi ustavni suci HDZ-ov kadar!
Kao odgovor na ovo pitanje svi putevi vode prema Pantovčaku i njegovom prvom čovjeku. Milanović je kao nitko do sada u našoj povijesti brutalno izvrijeđao i Ustavni sud i pojedine ustavne suce, a u svojoj najavi konstituiranja Treće Republike, kada se protuustavno kandidirao za premijera na čelu udružene ljevice i to s mjesta predsjednika države, možemo naslutiti kakva bi to Treća Republika bila, ako ne Republika s Ustavnim sudom koji bi pao ničice pod Milanovićeve noge. Znači ako Milanović može protuustavno djelovati i na najgrublji način omalovažavati Ustavni sud Republike Hrvatske i ad hominem gaziti pojedine suce, onda to bez ikakve sumnje mogu i njegovi dvorski podanici koje bi Milanović trebao povesti u osvajanje Banskih dvora. Sve se svodi na to da je na djelu stvaranje pravne nesigurnosti u državi koja je bez ikakve sumnje najsigurnija i najstabilnija u svojoj povijesti, što je zapravo najbolnija činjenica i spoznaja za nemoćnu oporbu. U nemogućnosti učiniti Hrvatsku boljom, bez ikakvih programa i suvislih ideja, ostaje im jedino proizvodnja kontroverzi, stvaranje ustavno pravne nesigurnosti s pokušajima nametanja teze da je Hrvatska užasno podijeljena zemlja na ideološkom planu i to koriste kao bitan alat u sukobu s aktualnom administracijom.
Politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo
S konferencije za medije kluba HDZ-a