Pratite nas

Reagiranja

Nije Bleiburg samo livada natopljena hrvatskom krvlju

Objavljeno

na

U vrijeme kad se na sve moguće načine osporavaju zločini Titovih partizana, koji su počinjeni nakon (!) završetka II. svjetskog rata, a za koje nikada nitko nije odgovarao, dovoljno se prisjetiti onih koji su počinjeni u tzv. „marševima smrti“, od Bleiburga, pa sve do Makedonije!

Ako za bilo što ima opravdanja, za „marševe smrti“ sigurno – nema, tim prije jer su to bili jedni od najstrašnijih oblika mučenja i skupnog ubijanja, bez suda i suđenja.

Oni koji se bune protiv komemoracije u Bleiburgu, naravno, ni ne spominju duge i nepregledne kolone sačinjene od hrvatskih vojnika, žene, staraca, pa i djece.

O tome je dosad, po scenariju Ivana Aralice, jedino snimio igrani film Jakov Sedlar („Četverored“), ali to umjetničko djelo samo je jednom, nažalost, prikazano na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT), iako je bilo među najgledanijima. Završilo je u „bunkeru“, valjda da „ne plaši djecu“.

Pa su, kao stoku, tjerali ljude da tjednima i mjesecima pješače. Tko nije mogao, tko je pao, odmah bi dobio – metak. Ubijalo se i najotpornije, kako bi se zastrašili oni u koloni, ali i ljudi kraj kojih su prolazili, jadni, žedni i gladni.

Mnogi su tako prevalili 500 kilometara, a neki i jednom više.
Pobjednici ili antifašisti, kako se danas nazivaju, nisu imali milosti, a ti isti danas nas uče što je pravda i pravica. U nadi da će se zaboraviti sva ta i druga zvjerstva koja su činili, oni neprestano preokreću teme, pa umjesto da se o takvim stvarima govori i piše, organiziraju znanstveni skupovi, (zašto to primjerice ne radi HAZU?), oni podmeću, a što drugo, da su Hrvati ustaše, nacisti, zločinci…
A kako je bilo na jednom od „marševa smrti“ čitamo u izvješću svjedoka:
– „Do Dravograda ophodili su nas s oprezom, jer smo još uvijek bili pod britanskom kontrolom. Međutim, čim smo prešli most na Dravogradu, započela su ubojstva. U početku ubojstva bila su pojedinačna, umirali su neki od gladi i iscrpljenosti. Osim toga, od vremena na vrijeme, partizani su upadali u našu kolonu, tukući nogama, šakama i batinama lijevo i desno, ubijajući i gazeći s konjima, sprečavajući, da svijet ne skače u virove rijeke Drave. Na nekih 15 kilometara pred Mariborom, prisilili su nas na trčanje, radi čega smo se morali osloboditi svega, što nas je smetalo, da uzmognemo trčati. Oni, koji nisu izdržali, a bilo ih je mnogo, bili su strijeljani…Od 18.000 koliko nas je bilo na početku, jedva nas je polovica stigla u Maribor!“
Drugi svjedok uz ostalo je izjavio:
– „Od početka svaki naš korak bio je obilježen krvlju zarobljenika. Stražari su pucali na skupine prema svojoj volji. Odvajali su jednog po jednog, mučili ih i, konačno, klali na očigled sviju. Kad smo izašli iz Dravograda, sve su nam uzeli, satove, odijela, cipele, a one koji nisu imali ništa, ubijali su kuglom u zatiljak. Prisustvovao sam strašnim prizorima. Nije se pravila nikakva razlika između staraca i djece, između muškaraca i žena , kojih je bilo u našoj koloni“.
Neke kolone (to dobro znaju i današnji antifašisti!) u Sloveniji su brojile i 12.000 osoba, a nakon pješačenja od 500 kilometara, do Novog Sada, ostalo ih je na životu 3.000!
Kad su te izmučene kolone, pretežno Hrvata, prolazile kroz sela, tukli su ih i pljuvali…, a kad bi im se netko smilovao i pružio nekom od njih kruha ili vode, bijedni „antifašisti“ otimali su im hranu i bacali vodu, a ne mali broj tih i takvih je i ubijen.
Bilo je slučajeva da su partizani organizirali skupine svojih simpatizera koji su trovali hranu i vodu i onda ih nudili izmučenim zarobljenicima.
Sve po zapovijedi – Josipa Broza Tita!
O tim i drugim strašnim zločinima nije se smjelo govoriti ni pisati, sve do početka devedesetih godina prošlog stoljeća. Nu, ono što je najžalosnije mnogi ni danas ne žele javno svjedočiti što su doživjeli ili prošli tijekom „marševa smrti“, tu i tamo jedino se može čuti – „i moj tata ili brat bio je također među njima“. Nevjerojatno je kakav je ostao strah od tzv. antifašista, da neki, koji su već godinama i u inozemstvu, ne usude se o tome govoriti, kao da je u Hrvatskoj još uvijek Tito i partija na vlasti.
A „marševe smrti“ partizani i komunisti organizirali su iz političkih i propagandnih razloga. Mučenjem, terorom i ubijanjem naprosto su željeli zastrašiti pučanstvo, slomiti prije svega Hrvate, koji su bili „izdajice“ jugoslavenskog „bratstva i jedinstva“. Zato im nisu bili dovoljni samo „marševi“ već i sabirni logori, pretrpani zatvori…
Milovan Đilas je jednom rekao da su „Hrvati trebali umrijeti, da uzmogne živjeti Jugoslavija“, dok je Tito jednom zgodom izjavio američkim novinarima da nije mogao pustiti na slobodu kardinala Stepinca „jer bi se svi Srbi usprotivili“.

Dakle, Bleiburg je širok pojam, nije to samo ona livada natopljena hrvatskom krvlju, gdje se održavaju komemoracije, već je to gotovo čitava bivša, propala Titova Jugoslavija!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

VIDEO – Poslušajte snimku i morbidni poziv sutkinje da otac poginulih ratnih heroja tuguje u tišini

Objavljeno

na

Objavio

Marijan Živković je otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja, pilota Hrvatske vojske Marka Živkovića i otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja Nikole Živkovića ubijenog na jučerašnji dan 1991. u Vukovaru.

Nakon što su hrvatske vlasti 2013. godine protivno članku 8 Ustavnog zakona o pravima etničkih manjina nasilno, pod okriljem noći postavile ćirilične ploče u Vukovaru, g. Marijan Živković je jedan od onih koji su reagirali na to kršenje Ustavnog zakona. Nedugo nakon toga optužen je zbog razbijanja protuustavno postavljene ćirilične ploče. 2016. godine prvostupanjskom presudom oslobođen je krivnje. Međutim, DORH se tada žalio, predmet je prebačen na sud u Puli koji je prihvatio žalbu DORHa i cijeli postupak vratio na početak. G. Živkoviću se ponovno sudi.

Što rade hrvatske vlasti? U Hrvatskoj mu se sudi sada već šestu godinu za redom. Njegov i novac nas ostalih hrvatskih poreznih obveznika troši se na dugogodišnje sudske progone čovjeka od 80 godina jer je razbio ploču nominalne vrijednosti par stotina kuna koja je protuzakonito i protuustavno postavljena.

Na jučerašnjem Okruglom stolu „Nakon ratne – protuustavna agresija na Vukovar” Građanske inicijative Ivo Pilar i Milan Šufflay, Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, Udruga Žene u Domovinskom ratu Zadar, HVIDRA Zagreb, i drugi, uputili su DORH-u zahtjev za povlačenjem nakaradne tužbe i zaustavljanjem suludog sudskog progona Marijana Živkovića jer je ploča koju je skinuo postavljena protuustavno, što implicira da ga sustav kazneno goni jer je štitio hrvatski ustavno-pravni poredak.

Na današnjem suđenju gospodin Marijan je rekao da nikakva olakšanja ne traži. Sutkinja ga je pozivala na red rekavši mu da ne bude patetičan i da za svojim sinovima žali u tišini. Poslušajte snimku i morbidni poziv sutkinje da otac poginulih ratnih heroja tuguje u tišini…

Svaka uređena država bi g. Marijana koji je 1991. u obrani Hrvatske od srpske, crnogorske i agresije JNA izgubio dva sina i koji se 2013. suprotstavio kršenju Ustavnog zakona – svaka uređena država bi ga proglasila Ocem Nacije.

Karolina Vidović Krišto

U znak potpore Živkoviću došli branitelji i gradonačelnik Vukovara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

HDZ: Rekordne turističke brojke razotkrile sav jad & jal predsjednika SDP-a

Objavljeno

na

Objavio

Sve donedavno vrli je Bernardić tvrdio da je turizam ove godine „propao“, „podbacio“ „krahirao“… Njegovu malicioznost, zavist, nekompetentnost i sklonost lupetanju najbolje oslikavaju najnoviji podaci – RH u 8 mjeseci 2019. bilježi rast dolazaka od 5% (800.000 turista više) i rast noćenja od 2% (1.5 milijun više) nego u istom razdoblju prošle godine – koja je, ne zaboravimo, bila rekordna, povijesna.

Trendovi su pozitivni i kad se gledaju financijski rezultati: u djelatnosti pružanja usluga smještaja te pripreme i usluživanja hrane i pića ukupni promet iznosi 20.6 milijardi kuna, što je porast od 8% ili za čak 1.6 mlrd. kn.

Posebno raduje što je ovom rastu znatno pridonio i zamah kontinentalnog turizma.

No čemu se uopće čuditi jednom Bernardiću? Što očekivati od tipa koji za turističke rekorde tvrdi da su „propast“, a za 100.000 radnih mjesta više nego na kraju mandata SDP-ove vlade da su „ekonomski slom“?

I koji nema snage čak ni kurtoazno čestitati našoj Vladi i Dubravki Šuici na imenovanju za potpredsjednicu EK, velikom uspjehu za cijelu Hrvatsku, ali istodobno tvrdi da će Zoran Milanović, koji nas je zbog Lex Perković posvađao s pola svijeta, „vratiti ugled zemlji“. Loš, zao, Bernardić, komentirali su iz HDZ-a.

Hrvatska bilježi najbolju sezonu ikad; stiglo 800.000 gostiju više nego lani

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari