Pratite nas

Komentar

Kako bi Nijemac glasovao, da ga pošalju na izbore u Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Hrvatskoj predstoje sudbonosni izbori. Opet. Poučeni katastrofalnom ostavštinom kukuriku vlasti od 2011. do 2015., u kojoj su se svi negativni trendovi, od zapošljavanja preko javnog duga do iseljavanja i ozračja u društvu bitno pogoršali i doveli Hrvatsku na dno europskih ljestvica, hrvatski birači imaju opet prigodu da izaberu najnoviji novi put.

dr. Josip Stjepandić

Piše: dr. Josip Stjepandić

Ali koji? Ponuda je velika: izbor treba načiniti između čak 177 lista (iako sve ne nastupaju u svakoj izbornoj jedinici). Sve nešto obećavaju. Sve imaju (makar poneke) ljude od znanja i ugleda u svojim redovima.

Možda bi poučno bilo iskustvo tipičnog njemačkoga birača. Ako zanemarimo rijetke ekscese, njemačke vlade vladaju u pravilu dva mandata (najprije ih izaberu, pa nakon 4 godine potvrde), a predsjednici najjačih stranaka drže svoj položaj i dulje. Vlade se sastavljaju tako da se stvori stabilna parlamentarna većina s najmanje desetak zastupnika preko polovice. Kad se jednom formira, vlada vlada, manje ili više uspješno.

Kako je Njemačka u većini disciplina znatno ispred Hrvatske, pokušajmo zamisliti kako bi se tipični njemački birač, recimo Hans Müller, ponašao u Hrvatskoj.

Izborni sustavi su slični. U obje zemlje postoji prag od 5% glasova, koji se mora prijeći, da bi lista ušla u parlament. Isto tako postoji preferencijalno glasovanje, kojim se bira osoba, a ne lista. Najveća razlika je u tome da je cijela Njemačka jedna izborna jedinica, dok ih je u Hrvatskoj deset, uz dvije posebne. Stoga ne bi bilo za očekivati da bi se naš Hans skroz izgubio u hrvatskome izbornom sustavu.

Prvo pitanje koje bi si Hans postavio bilo bi da li uopće izaći na izbore. Kao i u Hrvatskoj, u Njemačkoj nema izborne obveze, što dovodi do izlaznosti od 55 do 70 posto. Hans bi se sigurno premišljao. Kad bi mu se pak reklo da se od godine 2000. stalno ponavljaju optužbe o prijevarama na izborima u korist Partije, a da su indicije bile očite na prošlim izborima kad u izbornoj noći oporbi u nekim izbornim jedinicama praktički nisu pribrojani nikakvi glasovi, onda bi naš Hans jamačno čvrsto odlučio (Hrvati počujte!) da sam odluči o sudbini svoje Hrvatske, te da mu nije niti na kraj pameti da bi Partija na bilo koji način mogla dobiti njegov glas.

Većina Hrvata na žalost ne zna da je nakon njemačkoga ujedinjenja Njemačka preuzela i više stotina tisuća manje-više tvrdokornih komunista i s njima napravila kratak postupak. Oko jedan posto stanovništva (150 tisuća ljudi) bilo je doživotno pometeno iz javnih službi (uprava, sudstvo, policija, školstvo, državne tvrtke itd). Nakon toga kazneni progon više nije bilo potreban, osim u najtežim slučajevima. Komunisti (zovu se: LEVICA) su u međuvremenu malo digli glavu, ali političku ulogu igraju samo na lokalnoj I regionalnoj razini među onima koji jos žale za sovjetskim gospodarima.

Znači: Hans ni u snu ne bi birao Partiju, niti njezinu koaliciju. Becnu Vesnu niti preferencijalno, jer Hans ne voli ljude s prevelikim, nerealnim ambicijama.

Tipičan njemački birač ne bira na temelju obećanja, nego očekivanja prema strankama. Prema malim strankama na državnoj razini vrlo je skeptičan. Ako bi takve došle na vlast, kako bi uopće popunile mjesta u vlasti, kad nemaju znatnu stranačku infrastrukturu? Svaka sličnost s hrvatskom strankom kodnoga imena ĆUPRIJA posve je slučajna. Zajamčeno njihovim potpisima kod javnog bilježnika!

Dobro, ako Narodna fronta (Partija i sateliti) ne dolazi u obzir, kako će se Hans snaći među preostalih 176 lista? Hans bi jamačno krenuo od najveće, pa ako tamo ne nađe nekoga, kome bi dao svoj preferencijalni glas, promatrao bi alternative.

Kao tipičan Nijemac, Hans bi prošao sve izborne jednice, promotrio kandidate i na koncu dao svoj glas. Pođimo redom.

U prvoj izbornoj jedinici, u kojoj u znatnome broju žive potomci “osloboditelja” iz 1945, koji su za sebe “oslobodili” kuće i stanove, najveća stranka poslala je mješovit tim. Hansu bi jamačno negativno upalo u oči da je predsjednik Sabora tek na četvrtome mjestu, pa bi mu sigurno dao svoj preferencijalni glas, pogotovo kad bi se malo raspitao o osobi. Alternativa bi bila istražiteljica komunističkih zločina Bruna Esih, koja se nalazi na jedanaestome mjestu. Nije isključeno da bi birao prvoplasiranog Plenkovića, na temelju njegova djelovanja u Brislu i okolici.

Kod samog pogleda na drugu izbornu jedinicu, Hansu bi poskočilo srce. Kao svaki Nijemac, i on voli odrešite, temeljite ljude, predane poslu i obitelji. Na trećem mjestu (zašto tek na trećem?) liste HDZ-a našao bi najboljeg i najpopularnijeg ministra, te prvog stvarnog kandidata HDZ-a Dr. Zlatka Hasanbegovića, te njemu dao svoj preferencijalni glas. Kad bi došao so posljednjeg, četrnaestog mjesta, možda bi kratko razmislio da svoj glas ipak dade velikome borcu (i to Nijemci vole) Milijanu Brkiću, ali mislim da bi ostao pri prvotnome izboru.

U trećoj izbornoj jedinici bi se jadni Hans potpuno izgubio, pa bi vjerojatno birao listu HDZ-a, iako je na njoj i fašizator Darko Horvat. Da glas ne pripadne Partiji!

U četvrtoj izbornoj jedinici bi se Hans brzo i lako odlučio te preferencijalni glas dao Miroslavu Tuđmanu, više zbog mudrosti i smirenosti, a manje zbog imena. Ako bi počeo razmišljati o alternativama, onda bi promatrao listu POMAK, te njezinu nositeljicu Nadu Prkaćin.

Potom bi Hans ušao u dvojbe, da li da u petoj izbornoj jedinici svoj glas dade prvoplasiranome izvrsnome ministru financija Zdravku Mariću ili Stevi Culeju na začelju. Kao prijatelj boraca i obespravljenih  na koncu se odlučuje za hrvatskoga branitelja Culeja.

U šestoj jedinici opet zaplet. Hans je u dvojbi, da li je HDZ dobar izbor, jer listu strašno ruži fašizator dr. Drago Prgomet na trećem mjestu. Ipak, odlučuje se dati preferencijalni glas prvoplairanome dr. Goranu Mariću, cijeneći njegovu ustrajnost u istraživanju financijskih nepravilnosti. Kad bi počeo tražiti alternative, onda bi to bio dr. Tomislav Sunić, drugoplasirani na listi POMAK.

Sljedeca, sedma izborna jedinici donosi težak izbor: Stier, Jelić ili Medved. Hans se odlučuje za ministra za branitelje (netko se mora i za njih brinuti, zar ne?).

U osmoj jedinici opet lagan izbor: dr. Ivan Kirin kao stručnjak i domoljub dobija preferencijalni glas.

Slično i u devetoj jedinici: Željko Dilber, na počasnome četrnaestome mjestu.

U desetoj izbornoj jedinici opet jako težak izbor. Hans bira dr. Gorana Dodiga, cijeneći njegovo sveukupno djelovanje od Hrvatskog proljeća do danas.

U jedanaestoj izbornoj jedinici izbor pada na generala Željka Glasnovića, na temelju njegova predanog rada u prošlom sazivu Sabora, te njegovih javnih istupa i zalaganja za lustraciju. Kao da je sabornički zanat pekao u Njemačkoj!

dr. Josip Stjepandić

Kad bi recimo dva milijuna hrvatskih birača biralo ovako kako bi birao Hans, onda bi Partija bila svedena na dimenziju zanovijetala u Saboru sa šačicom zastupnika. Zamislimo samo druga Nerona, becnu Vesnu te drugarce i drugove skojevce u posljednjem redu sabornice!? Samo zbog takve predodžbe svaki odgovorni hrvatski birač morao bi izaći na izbore!

Zato je Hans birao toliko branitelja, u nadi da će se oni i dalje boriti kako najbolje znaju.

Nakon ovih izbora nitko se ne smije žaliti da je izborni zakon nepravedan ili da je ponuda na izbornim listama preslaba. Tko ne znade kako, neka pita Hansa.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Komentar

Bolković: Azimov mi je rekao: ‘HDZ će ostati ruski partner, ali Plenković to vjerojatno neće biti’

Objavljeno

na

Objavio

isječak/HRT

ALSO SPRACH AZIMOV

Jučer je “Novi list” objavio veliki intervju s Plenkovićem. ( https://www.novilist.hr/…/razgovor-andrej-plenkovic-ako-se…/ )

“Novinarka Tihana Tomičić pred kraj intervjua Plenkoviću je postavila i jedno pitanje vezano uz eventualnu postizbornu koaliciju s Domovinskim pokretom.

Jeste li vi sigurni u jednu stvar: primjerice, dobijete relativnu većinu i idete sastavljati vlast. No, Miroslav Škoro i Domovinski pokret kažu – u redu, možemo s HDZ-om, ali ne s Plenkovićem, i Predsjedništvo HDZ-a to podrži? Vlast je ipak vlast. Jeste li vi sigurni u svoj HDZ, da stoji sto posto iza vas – pitala je novinarka.

– Nema teoretske šanse za to. A ako žele neki drukčiji HDZ, neka uđu u HDZ, neka se kandidiraju, osvoje povjerenje članova i pobijede. Tko im smeta? Čega se boje? E, ali zato umjesto floskula treba imati ozbiljan program, iskustva i znanja – sve što nemaju. Ovakve ucjene s premijerskim mjestom neće proći – rekao je Plenković za Novi list na kojem možete pročitati cijeli intervju.”

Dakle: HDZ kao partner može, ali bez Plenkovića!

To me je podsjetilo na događaj od prije par godina kojemu je nazočio i moj producent na HRT-u, tako da imam i svjedoka.

No, ispričajmo tu priču ovako:

Prije dvije godine Andrea Latinović zamolila me je da za njen portal napišem tekst o temi koju sam joj tijekom razgovora komentirao: o rušenju Plenkovića. ( https://direktno.hr/…/romano-bolkovic-od-trenutka-dolaska-…/ )

U tekstu kažem:

“Od trenutka dolaska Andreja Plenkovića na vlast njega se ruši: od izjave u Ukrajini, od izjave u Mostaru, otvara se „ruski front“, otvaraju se Orašja, i ta dva primjera paradigmatska su za tu borbu protiv Plenkovića: s jedne strane to je, rekao bi Račan: bit ću otvoren – ruski interes, a s druge tu su interesi stranačkih konkurenata koji proxy ratom ratuju s Plenkovićem: uvijek ima prijatelja u BiH, Srbiji – za Sanadera u Sloveniji – koji će ponešto učiniti a da u Hrvatskoj nekome oteža situaciju olakšavši je nekom prigodnom Brutu. Ako vam prvi dio ove opaske zvuči kao tradicionalna birtaška hrvatka politička fantazija, moram biti zloćestiji od vas: nismo svi isti i nemamo svi iste informacije. Vidite, meni je politika naprosto predmet profesionalnog bavljenja, a to računa i na izravne, pouzdane kontakte s protagonistima naših sudbina, i jednostavno mogu kazati da je, očito želeći da se to prenese, meni osobno, pred mojim producentom na HRT, veleposlanik Rusije Anvar Azimov prije godinu dana kazao rečenice: „Mi vam oduvijek bolje surađujemo s desnim vladama no s lijevima. Tako da će HDZ zasigurno ostati naš partner. No, Plenković to vjerojatno neće biti.“ Ja sam ostao zatečen, jer i nakon tri desetljeća političkog novinarstva ipak ovakvu izravnost s takvog mjesta nisam očekivao.”

Dakle, ništa novog pod slavenskim crnim suncem.

Plan o prihvatljivosti suradnje s HDZ-om ali bez Plenkovića niti je nov, niti je Škorin.

Rekoh, imam svjedoka da mi je Anvar Azimov mirno, u foajeu HRT-a, čekajući snimanje emisije “1 na 1”, kazao da Rusija uvijek bolje surađuje s desnim vladama no s lijevima, te će HDZ zasigurno ostati ruski partner, ali Plenković to vjerojatno neće biti. Tim riječima.

Stvari se dakle u Hrvatskoj odvijaju planski, srednjoročno, pomno pripremljene i etapno, od doktorata do Mesićeve podrške drugoga jutra kako se Škoro kandidirao za predsjednika RH, sve je tu posloženo i ne samo ruskom slavjanskom potporom e kako bi se briselski čovjek Plenković, realno jedina relevantna proeuropska figura Hrvatske, čovjek s kojime europski predsjednici i premijer, vidjeli smo, razgovaraju kao sa sebi ravnopravnim, što do sada nije bio slučaj ni s jednim predsjednikom ili premijerom ove zemlje, konačno i presudno posljednji relevantni zagovornik EU koja bi, u idealnoj viziji, jednom mogla biti federacija, ili ako vam se ne sviđa ta riječ i politička forma: naprosto jedinstven kontinent mira i sigurnosti, prosperiteta i rada, znanja i liberalno- i socijalno- demokratskih vrijednosti, uklonio sa scene, na zadovoljstvo onih kojima ovako koncipirana EU nikako ne odgovara, koji Europu kao konsolidirani entitet s preko 500 milijuna žitelja ne mogu vidjeti nego kao puko jedinstveno tržište, jer bi političko jedinstvo predstavljalo suvišnu konkurenciju, dodatnu nevolju u ionako metežnom multipolarnom svijetu koji bi, valjda, najbolje bilo vratiti na pozicije Hladnoga rata, i sve u svemu zemlju po zemlju u Europi valja instalirati one snage koje će pridonijeti podjeli kontinenta na Stari i Novi, jer je naprosto neophodna “redefinicija Europske unije po realističkom protokolu policentričke Europe, budući da „sidro koje europsku ekonomiju vuče prema dnu nije Atena – it’s Berlin.”, kako sam napisao u jednom svom tekstu za “Globus”.

U riječ: Plenković, kao proeuropska figura čija je specifična težina nesumjerljiva onoj inih aktera hrvatske politike, smeta, i sve je tu ok, i HDZ, i desne vlade, pa čak i Europa kao savez suverenih nacionalnih država uvezanih jedino slobodnim tržištem, ali jedno nije prihvatljivo – EU kao konkurentan politički entitet i njegovi proponenti u zemljama Europe. Time ni Plenković.

Pa se tako po Europi kupuje, financira politiku i političare zajedničkog nazivnika -exit, i tako su ovi izbori u Hrvatskoj značajniji no što to itko u javnoj diskusiji ( klaunova koji momentiraju izbore ) spominje.

Predsjednik, Zoran Milanović, ta zar on nije bio pobornik Cameronove vizije EU: u vrijeme njihova sastanka u Londonu, lako je provjeriti klikom, naslovi su glasili:”Milanović se sastao s Cameronom u Londonu i neobično snažno podržao britanske napore da smanje ovlasti EU”, a izjave su bile ovakve: “Nisam nikada bio pobornik Unije koja stalno raste i koja je sve bliže i bliže. To znači više birokracije u EK-u”, izjavio je Milanović hrvatskim nakon sastanka s britanskim premijerom Davidom Cameronom. “Ako tako nastavimo više nećemo morati ići na izbore, jer će se sve odlučivati u EK-u”.”

Dakle, na mjestu predsjednik RH imamo čovjeka koji je po mjeri kreatora novih odnosa u svijetu i Europi, i sada samo treba instalirati nekoga istovjetna uvjerenja na poziciju predsjednika Vlade.

I, posao će biti obavljen, napisao je Bolković na Facebooku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Thompson pozvao fanove da izađu na izbore: ‘Ako su je bili kadri stvoriti i obraniti, bit će kadri s njom i upravljati’

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji,

nalazimo se pred još jednim vrlo važnim izborima za zastupnike u Hrvatskom saboru pa imam potrebu obratiti Vam se i pozvati Vas da svakako izađete na ove izbore.

Birajmo ljude koji su se iskazali u stvaranju hrvatske države i njenoj obrani u Domovinskom ratu. “Ako su je bili kadri stvoriti i obraniti, bit će kadri s njom i upravljati”.

Birajmo ljude za koje smo sigurni da će se zalagati za kršćanska načela i očuvanje svih naših vrednota.

Na političkim listama koje nam se nude pronađimo takve ljude, oni postoje i zato dobro promislimo kome dati glas.

Nemojmo dopustiti da na vlast dođu oni pojedinci, stranke i njihovi sljedbenici, koji su demonstrativno napustili Hrvatski sabor prilikom izglasavanja hrvatske neovisnosti, kao ni oni koji su pasivno promatrali kalvariju njenog stvaranja i Domovinskog rata, a danas bi htjeli s njom upravljati.

Zato bez obzira na sva lutanja i pogreške koje smo prošli, moramo nastaviti onim putem kojim smo započeli devedesetih.

“…Sve bi’ dao da je vidim

ponosnu i lijepu k’o u snovima…”

Bog i Hrvati

M.P. Thompson

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari