Pratite nas

Komentar

Kako bi Nijemac glasovao, da ga pošalju na izbore u Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Hrvatskoj predstoje sudbonosni izbori. Opet. Poučeni katastrofalnom ostavštinom kukuriku vlasti od 2011. do 2015., u kojoj su se svi negativni trendovi, od zapošljavanja preko javnog duga do iseljavanja i ozračja u društvu bitno pogoršali i doveli Hrvatsku na dno europskih ljestvica, hrvatski birači imaju opet prigodu da izaberu najnoviji novi put.

dr. Josip Stjepandić

Piše: dr. Josip Stjepandić

Ali koji? Ponuda je velika: izbor treba načiniti između čak 177 lista (iako sve ne nastupaju u svakoj izbornoj jedinici). Sve nešto obećavaju. Sve imaju (makar poneke) ljude od znanja i ugleda u svojim redovima.

Možda bi poučno bilo iskustvo tipičnog njemačkoga birača. Ako zanemarimo rijetke ekscese, njemačke vlade vladaju u pravilu dva mandata (najprije ih izaberu, pa nakon 4 godine potvrde), a predsjednici najjačih stranaka drže svoj položaj i dulje. Vlade se sastavljaju tako da se stvori stabilna parlamentarna većina s najmanje desetak zastupnika preko polovice. Kad se jednom formira, vlada vlada, manje ili više uspješno.

Kako je Njemačka u većini disciplina znatno ispred Hrvatske, pokušajmo zamisliti kako bi se tipični njemački birač, recimo Hans Müller, ponašao u Hrvatskoj.

Izborni sustavi su slični. U obje zemlje postoji prag od 5% glasova, koji se mora prijeći, da bi lista ušla u parlament. Isto tako postoji preferencijalno glasovanje, kojim se bira osoba, a ne lista. Najveća razlika je u tome da je cijela Njemačka jedna izborna jedinica, dok ih je u Hrvatskoj deset, uz dvije posebne. Stoga ne bi bilo za očekivati da bi se naš Hans skroz izgubio u hrvatskome izbornom sustavu.

Prvo pitanje koje bi si Hans postavio bilo bi da li uopće izaći na izbore. Kao i u Hrvatskoj, u Njemačkoj nema izborne obveze, što dovodi do izlaznosti od 55 do 70 posto. Hans bi se sigurno premišljao. Kad bi mu se pak reklo da se od godine 2000. stalno ponavljaju optužbe o prijevarama na izborima u korist Partije, a da su indicije bile očite na prošlim izborima kad u izbornoj noći oporbi u nekim izbornim jedinicama praktički nisu pribrojani nikakvi glasovi, onda bi naš Hans jamačno čvrsto odlučio (Hrvati počujte!) da sam odluči o sudbini svoje Hrvatske, te da mu nije niti na kraj pameti da bi Partija na bilo koji način mogla dobiti njegov glas.

Većina Hrvata na žalost ne zna da je nakon njemačkoga ujedinjenja Njemačka preuzela i više stotina tisuća manje-više tvrdokornih komunista i s njima napravila kratak postupak. Oko jedan posto stanovništva (150 tisuća ljudi) bilo je doživotno pometeno iz javnih službi (uprava, sudstvo, policija, školstvo, državne tvrtke itd). Nakon toga kazneni progon više nije bilo potreban, osim u najtežim slučajevima. Komunisti (zovu se: LEVICA) su u međuvremenu malo digli glavu, ali političku ulogu igraju samo na lokalnoj I regionalnoj razini među onima koji jos žale za sovjetskim gospodarima.

Znači: Hans ni u snu ne bi birao Partiju, niti njezinu koaliciju. Becnu Vesnu niti preferencijalno, jer Hans ne voli ljude s prevelikim, nerealnim ambicijama.

Tipičan njemački birač ne bira na temelju obećanja, nego očekivanja prema strankama. Prema malim strankama na državnoj razini vrlo je skeptičan. Ako bi takve došle na vlast, kako bi uopće popunile mjesta u vlasti, kad nemaju znatnu stranačku infrastrukturu? Svaka sličnost s hrvatskom strankom kodnoga imena ĆUPRIJA posve je slučajna. Zajamčeno njihovim potpisima kod javnog bilježnika!

Dobro, ako Narodna fronta (Partija i sateliti) ne dolazi u obzir, kako će se Hans snaći među preostalih 176 lista? Hans bi jamačno krenuo od najveće, pa ako tamo ne nađe nekoga, kome bi dao svoj preferencijalni glas, promatrao bi alternative.

Kao tipičan Nijemac, Hans bi prošao sve izborne jednice, promotrio kandidate i na koncu dao svoj glas. Pođimo redom.

U prvoj izbornoj jedinici, u kojoj u znatnome broju žive potomci “osloboditelja” iz 1945, koji su za sebe “oslobodili” kuće i stanove, najveća stranka poslala je mješovit tim. Hansu bi jamačno negativno upalo u oči da je predsjednik Sabora tek na četvrtome mjestu, pa bi mu sigurno dao svoj preferencijalni glas, pogotovo kad bi se malo raspitao o osobi. Alternativa bi bila istražiteljica komunističkih zločina Bruna Esih, koja se nalazi na jedanaestome mjestu. Nije isključeno da bi birao prvoplasiranog Plenkovića, na temelju njegova djelovanja u Brislu i okolici.

Kod samog pogleda na drugu izbornu jedinicu, Hansu bi poskočilo srce. Kao svaki Nijemac, i on voli odrešite, temeljite ljude, predane poslu i obitelji. Na trećem mjestu (zašto tek na trećem?) liste HDZ-a našao bi najboljeg i najpopularnijeg ministra, te prvog stvarnog kandidata HDZ-a Dr. Zlatka Hasanbegovića, te njemu dao svoj preferencijalni glas. Kad bi došao so posljednjeg, četrnaestog mjesta, možda bi kratko razmislio da svoj glas ipak dade velikome borcu (i to Nijemci vole) Milijanu Brkiću, ali mislim da bi ostao pri prvotnome izboru.

U trećoj izbornoj jedinici bi se jadni Hans potpuno izgubio, pa bi vjerojatno birao listu HDZ-a, iako je na njoj i fašizator Darko Horvat. Da glas ne pripadne Partiji!

U četvrtoj izbornoj jedinici bi se Hans brzo i lako odlučio te preferencijalni glas dao Miroslavu Tuđmanu, više zbog mudrosti i smirenosti, a manje zbog imena. Ako bi počeo razmišljati o alternativama, onda bi promatrao listu POMAK, te njezinu nositeljicu Nadu Prkaćin.

Potom bi Hans ušao u dvojbe, da li da u petoj izbornoj jedinici svoj glas dade prvoplasiranome izvrsnome ministru financija Zdravku Mariću ili Stevi Culeju na začelju. Kao prijatelj boraca i obespravljenih  na koncu se odlučuje za hrvatskoga branitelja Culeja.

U šestoj jedinici opet zaplet. Hans je u dvojbi, da li je HDZ dobar izbor, jer listu strašno ruži fašizator dr. Drago Prgomet na trećem mjestu. Ipak, odlučuje se dati preferencijalni glas prvoplairanome dr. Goranu Mariću, cijeneći njegovu ustrajnost u istraživanju financijskih nepravilnosti. Kad bi počeo tražiti alternative, onda bi to bio dr. Tomislav Sunić, drugoplasirani na listi POMAK.

Sljedeca, sedma izborna jedinici donosi težak izbor: Stier, Jelić ili Medved. Hans se odlučuje za ministra za branitelje (netko se mora i za njih brinuti, zar ne?).

U osmoj jedinici opet lagan izbor: dr. Ivan Kirin kao stručnjak i domoljub dobija preferencijalni glas.

Slično i u devetoj jedinici: Željko Dilber, na počasnome četrnaestome mjestu.

U desetoj izbornoj jedinici opet jako težak izbor. Hans bira dr. Gorana Dodiga, cijeneći njegovo sveukupno djelovanje od Hrvatskog proljeća do danas.

U jedanaestoj izbornoj jedinici izbor pada na generala Željka Glasnovića, na temelju njegova predanog rada u prošlom sazivu Sabora, te njegovih javnih istupa i zalaganja za lustraciju. Kao da je sabornički zanat pekao u Njemačkoj!

dr. Josip Stjepandić

Kad bi recimo dva milijuna hrvatskih birača biralo ovako kako bi birao Hans, onda bi Partija bila svedena na dimenziju zanovijetala u Saboru sa šačicom zastupnika. Zamislimo samo druga Nerona, becnu Vesnu te drugarce i drugove skojevce u posljednjem redu sabornice!? Samo zbog takve predodžbe svaki odgovorni hrvatski birač morao bi izaći na izbore!

Zato je Hans birao toliko branitelja, u nadi da će se oni i dalje boriti kako najbolje znaju.

Nakon ovih izbora nitko se ne smije žaliti da je izborni zakon nepravedan ili da je ponuda na izbornim listama preslaba. Tko ne znade kako, neka pita Hansa.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Zekanović o imotskim maškarama: Ta se priča pokušava iskriviti i prikazati na nevjerodostojan način

Objavljeno

na

Objavio

Saborski zastupnik Hrvoje Zekanović ocijenio je u utorak u vezi s imotskim maškarama na kojima je spaljen gay-par s bebom da imamo dvostruka mjerila jer 2012. godine, kad je Zagreb pride izdao promotivni film u kojem djevojčica spaljuje heteroseksualni par prikazan u liku Barbi i Kena, nitko nije reagirao.

Zekanović je na konferenciji za novinare u Splitu rekao kako ovih dana vezano uz maškare imamo nevjerojatnu histeriju u hrvatskom društvu te da su se mediji, politika, oporba i vlast “digli na zadnje noge da bi ukazali na, po njima, golemi problem koji se dogodio u Imotskom”.

Po njemu, “ta se priča toliko pokušava iskriviti i prikazati na nevjerodostojan način”, ne onako kako su to željeli autori.

Svi oni koji kritiziraju taj čin zaboravljaju da je 2012. godine Zagreb pride izdao promotivni film gdje djevojčica spaljuje heteroseksualni par prikazan u liku lutaka Barbi i Kena, rekao je Zekanović.

Kako je istaknuo, tada Arsen Bauk, Anka Mrak Taritaš i Andrej Plenković nisu rekli nijednu riječ jer im je to, kako je rekao, “bilo OK, ali kada Imoćani naprave istu stvar u pokladama, gdje je to najnormalnije i gdje se satirom reagira na društvene situacije i probleme, dižu se kaznene prijave”.

Ustvrdio je kako danas imamo “fascinantan pritisak medija na državno odvjetništvo” da se protiv ljudi koji su upozorili na društveni problem pokrene postupak, što je nedopustivo.

Po njemu riječ je o “lijevo liberalnom totalitarizmu, gdje se uz pomoć fantastične medijske hajke pokušava utjecati na tradiciju, kulturu i baštinu hrvatskog naroda, što je nedopustivo”.

“Ovdje se ne radi o napadu na manjine, nego o ukazivanju na problem udomljavanja djece od istospolnih parova. To je poenta”, poručio je Zekanović. Također je rekao kako nema ništa protiv nacionalnih manjina jer ima “jako puno dobrih prijatelja Srba”, više nego Milorad Pupovac, te nikada neće dirati integritet bilo kojeg pripadnika nacionalne manjine.

Po njegovu mišljenju, jedina osoba koja radi protiv srpske nacionalne manjine je Milorad Pupovac “jer pravi jaz između hrvatskog naroda i svoje nacionalne manjine”. (Hina)

Letica: Nisu spalili dijete, spalili su Nenada Stazića

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Damir Kajin: Istra bez Uljanika, prepuna kriminala i droge – Hvala političkom Zagrebu koji sve to tolerira

Objavljeno

na

Objavio

Arhiva

20 godina bio sam član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i naprosto ne mogu vjerovati da službe nisu imale informaciju oko glavnog državnog odvjetnika. Učinjen je veliki propust zbog čega bi Milanovićev posao trebao biti smjena šefova obavještajnih službi. Svakoga suca, državnog odvjetnika, ali i odvjetnika treba pitati jesu li članovi koje udruge i ako jesu – koje. Pa ako se pokaže veza, sve presude treba revidirati. Paralelni sustav ne smije funkcionirati, komentira Damir Kajin.

Svojedobno su Jakovčić i Gabrić pregovarali o kupnji rovinjske bolnice koja ‘leži’ na najatraktivnijem prostoru zapadne obale Istre. Jesu li u tome društvu i neki istarski tajkuni? O onome što se sve tamo izdogađalo prije nekoliko godina neću. Da podsjetim, borba protiv mafije u Italiji krenula je kada je raskrinkana tajna loža P2! Ako se Hrvatska želi boriti protiv korupcije i nepotizma, ovo joj je idealna prilika.

Usput rečeno, Milanovića i bivšeg ravnatelja SOA-e Lozančića poznajem 20 godina. Prvi put smo se upoznali 2000-2001. godine, negdje u okolici Londona. Vjerujem da zajedno mogu učiniti taj iskorak za boljitak zemlje.

Međutim, ‘nonsens’ je da Milanović ide na 30. obljetnicu IDS-a. Takav performans nisu izvodili ni Mesić, a ni Josipović. Kao da šalje poruku, oni su uz mene, neka kradu, ja ih štitim. Želim vjerovati da je ostalo bar nešto iz 2013. kada je govorio: „Istra jednako Kajin, Kajin jednako Istra!“. Istra danas nije opljačkana sa strane. Opljačkali su je istarski dužnosnici. Godinama ukazujem na strahovite financijske malverzacije, ali i pravu koruptivnu hobotnicu iza tunela Učka. Nažalost, po tom pitanju učinjeno je gotovo ništa.

Hrvatskoj treba medijska opozicija svakoj vlasti, bila to kritika ili pozitivna reakcija. Ja si to mogu dozvoliti. Ne zbog njih ili sebe, već zbog građana. Zamislite samo kako bi to bilo da ovako nastupa netko iz Istre ili Rijeke. Ne znam bi li se dogodio slučaj Uljanik.

Ni najveći romantičari ne mogu zatoplit odnose sa istarskim dužnosnicima, odnosno lokalnim moćnicima kao što to mogu pojedini hrvatski političari. Istina, IDS je stranka nastala od poštenih i časnih Istrijana. U početku, savjest domicilnog stanovništva i nešto što je bila moralna vrijednost za sve u Hrvatskoj. Zadnjih 10 godina sve se žrtvovalo za privatne interese. Glas naroda se više ne čuje. Sve se promijenilo. Od poštenja, savjesti, časti i istrijanstva nije ostalo ništa. Ostala je pravosudno – policijska hobotnica za lokalne moćnike koji su u politiku ušli bez ičega, a danas njih barem 50 teže je od 2,3 mil. €. Uspjeli su dokrajčiti Istru koja još nekako diše zbog turizma. Šteta. Zbog budućnosti i generacija koje odlaze.

Ako kontroliraš medije, raspolažeš sa 5 mlrd. kn javnog novca, ako od 18 000 ljudi u javnim službama isplaćuješ 11 000 plaća, izbore ne možeš izgubiti iako će se nakon idućih lokalnih izbora IDS-ov bazen dodatno isprazniti. Danas su vođe IDS-a bogatiji od istarskih grofova koji su Istrom vladali u 16./17. stoljeću, a da ulaskom u politiku nisu imali ništa, a do svega su došli pretvarajući javno u privatno. Do kada?

Istra nije imala rata, nismo prolazili kroz izbjegličku dramu, okruženi smo morem. Trst nam je na 30 km. Istra je od neto uplatitelja postala neto primatelj. 2017. cca 800 mil. kn povučeno je više nego što je uplaćeno, 2018. zbog kraha grupe Uljanik 3 mlrd. kn, a 2019. godine čak 1.5 mlrd. kn.

Istra bez Uljanika, prepuna kriminala i droge. To je sramota. To je posljedica današnje politike vrha IDS-a. To nismo sanjali 1990., ali su zato neki dosanjali milijune na računima. Hvala političkom Zagrebu koji sve to tolerira, ironično je zaključio Kajin.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari