Pratite nas

Komentar

Kako bi Nijemac glasovao, da ga pošalju na izbore u Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Hrvatskoj predstoje sudbonosni izbori. Opet. Poučeni katastrofalnom ostavštinom kukuriku vlasti od 2011. do 2015., u kojoj su se svi negativni trendovi, od zapošljavanja preko javnog duga do iseljavanja i ozračja u društvu bitno pogoršali i doveli Hrvatsku na dno europskih ljestvica, hrvatski birači imaju opet prigodu da izaberu najnoviji novi put.

dr. Josip Stjepandić

Piše: dr. Josip Stjepandić

Ali koji? Ponuda je velika: izbor treba načiniti između čak 177 lista (iako sve ne nastupaju u svakoj izbornoj jedinici). Sve nešto obećavaju. Sve imaju (makar poneke) ljude od znanja i ugleda u svojim redovima.

Možda bi poučno bilo iskustvo tipičnog njemačkoga birača. Ako zanemarimo rijetke ekscese, njemačke vlade vladaju u pravilu dva mandata (najprije ih izaberu, pa nakon 4 godine potvrde), a predsjednici najjačih stranaka drže svoj položaj i dulje. Vlade se sastavljaju tako da se stvori stabilna parlamentarna većina s najmanje desetak zastupnika preko polovice. Kad se jednom formira, vlada vlada, manje ili više uspješno.

Kako je Njemačka u većini disciplina znatno ispred Hrvatske, pokušajmo zamisliti kako bi se tipični njemački birač, recimo Hans Müller, ponašao u Hrvatskoj.

Izborni sustavi su slični. U obje zemlje postoji prag od 5% glasova, koji se mora prijeći, da bi lista ušla u parlament. Isto tako postoji preferencijalno glasovanje, kojim se bira osoba, a ne lista. Najveća razlika je u tome da je cijela Njemačka jedna izborna jedinica, dok ih je u Hrvatskoj deset, uz dvije posebne. Stoga ne bi bilo za očekivati da bi se naš Hans skroz izgubio u hrvatskome izbornom sustavu.

Prvo pitanje koje bi si Hans postavio bilo bi da li uopće izaći na izbore. Kao i u Hrvatskoj, u Njemačkoj nema izborne obveze, što dovodi do izlaznosti od 55 do 70 posto. Hans bi se sigurno premišljao. Kad bi mu se pak reklo da se od godine 2000. stalno ponavljaju optužbe o prijevarama na izborima u korist Partije, a da su indicije bile očite na prošlim izborima kad u izbornoj noći oporbi u nekim izbornim jedinicama praktički nisu pribrojani nikakvi glasovi, onda bi naš Hans jamačno čvrsto odlučio (Hrvati počujte!) da sam odluči o sudbini svoje Hrvatske, te da mu nije niti na kraj pameti da bi Partija na bilo koji način mogla dobiti njegov glas.

Većina Hrvata na žalost ne zna da je nakon njemačkoga ujedinjenja Njemačka preuzela i više stotina tisuća manje-više tvrdokornih komunista i s njima napravila kratak postupak. Oko jedan posto stanovništva (150 tisuća ljudi) bilo je doživotno pometeno iz javnih službi (uprava, sudstvo, policija, školstvo, državne tvrtke itd). Nakon toga kazneni progon više nije bilo potreban, osim u najtežim slučajevima. Komunisti (zovu se: LEVICA) su u međuvremenu malo digli glavu, ali političku ulogu igraju samo na lokalnoj I regionalnoj razini među onima koji jos žale za sovjetskim gospodarima.

Znači: Hans ni u snu ne bi birao Partiju, niti njezinu koaliciju. Becnu Vesnu niti preferencijalno, jer Hans ne voli ljude s prevelikim, nerealnim ambicijama.

Tipičan njemački birač ne bira na temelju obećanja, nego očekivanja prema strankama. Prema malim strankama na državnoj razini vrlo je skeptičan. Ako bi takve došle na vlast, kako bi uopće popunile mjesta u vlasti, kad nemaju znatnu stranačku infrastrukturu? Svaka sličnost s hrvatskom strankom kodnoga imena ĆUPRIJA posve je slučajna. Zajamčeno njihovim potpisima kod javnog bilježnika!

Dobro, ako Narodna fronta (Partija i sateliti) ne dolazi u obzir, kako će se Hans snaći među preostalih 176 lista? Hans bi jamačno krenuo od najveće, pa ako tamo ne nađe nekoga, kome bi dao svoj preferencijalni glas, promatrao bi alternative.

Kao tipičan Nijemac, Hans bi prošao sve izborne jednice, promotrio kandidate i na koncu dao svoj glas. Pođimo redom.

U prvoj izbornoj jedinici, u kojoj u znatnome broju žive potomci “osloboditelja” iz 1945, koji su za sebe “oslobodili” kuće i stanove, najveća stranka poslala je mješovit tim. Hansu bi jamačno negativno upalo u oči da je predsjednik Sabora tek na četvrtome mjestu, pa bi mu sigurno dao svoj preferencijalni glas, pogotovo kad bi se malo raspitao o osobi. Alternativa bi bila istražiteljica komunističkih zločina Bruna Esih, koja se nalazi na jedanaestome mjestu. Nije isključeno da bi birao prvoplasiranog Plenkovića, na temelju njegova djelovanja u Brislu i okolici.

Kod samog pogleda na drugu izbornu jedinicu, Hansu bi poskočilo srce. Kao svaki Nijemac, i on voli odrešite, temeljite ljude, predane poslu i obitelji. Na trećem mjestu (zašto tek na trećem?) liste HDZ-a našao bi najboljeg i najpopularnijeg ministra, te prvog stvarnog kandidata HDZ-a Dr. Zlatka Hasanbegovića, te njemu dao svoj preferencijalni glas. Kad bi došao so posljednjeg, četrnaestog mjesta, možda bi kratko razmislio da svoj glas ipak dade velikome borcu (i to Nijemci vole) Milijanu Brkiću, ali mislim da bi ostao pri prvotnome izboru.

U trećoj izbornoj jedinici bi se jadni Hans potpuno izgubio, pa bi vjerojatno birao listu HDZ-a, iako je na njoj i fašizator Darko Horvat. Da glas ne pripadne Partiji!

U četvrtoj izbornoj jedinici bi se Hans brzo i lako odlučio te preferencijalni glas dao Miroslavu Tuđmanu, više zbog mudrosti i smirenosti, a manje zbog imena. Ako bi počeo razmišljati o alternativama, onda bi promatrao listu POMAK, te njezinu nositeljicu Nadu Prkaćin.

Potom bi Hans ušao u dvojbe, da li da u petoj izbornoj jedinici svoj glas dade prvoplasiranome izvrsnome ministru financija Zdravku Mariću ili Stevi Culeju na začelju. Kao prijatelj boraca i obespravljenih  na koncu se odlučuje za hrvatskoga branitelja Culeja.

U šestoj jedinici opet zaplet. Hans je u dvojbi, da li je HDZ dobar izbor, jer listu strašno ruži fašizator dr. Drago Prgomet na trećem mjestu. Ipak, odlučuje se dati preferencijalni glas prvoplairanome dr. Goranu Mariću, cijeneći njegovu ustrajnost u istraživanju financijskih nepravilnosti. Kad bi počeo tražiti alternative, onda bi to bio dr. Tomislav Sunić, drugoplasirani na listi POMAK.

Sljedeca, sedma izborna jedinici donosi težak izbor: Stier, Jelić ili Medved. Hans se odlučuje za ministra za branitelje (netko se mora i za njih brinuti, zar ne?).

U osmoj jedinici opet lagan izbor: dr. Ivan Kirin kao stručnjak i domoljub dobija preferencijalni glas.

Slično i u devetoj jedinici: Željko Dilber, na počasnome četrnaestome mjestu.

U desetoj izbornoj jedinici opet jako težak izbor. Hans bira dr. Gorana Dodiga, cijeneći njegovo sveukupno djelovanje od Hrvatskog proljeća do danas.

U jedanaestoj izbornoj jedinici izbor pada na generala Željka Glasnovića, na temelju njegova predanog rada u prošlom sazivu Sabora, te njegovih javnih istupa i zalaganja za lustraciju. Kao da je sabornički zanat pekao u Njemačkoj!

dr. Josip Stjepandić

Kad bi recimo dva milijuna hrvatskih birača biralo ovako kako bi birao Hans, onda bi Partija bila svedena na dimenziju zanovijetala u Saboru sa šačicom zastupnika. Zamislimo samo druga Nerona, becnu Vesnu te drugarce i drugove skojevce u posljednjem redu sabornice!? Samo zbog takve predodžbe svaki odgovorni hrvatski birač morao bi izaći na izbore!

Zato je Hans birao toliko branitelja, u nadi da će se oni i dalje boriti kako najbolje znaju.

Nakon ovih izbora nitko se ne smije žaliti da je izborni zakon nepravedan ili da je ponuda na izbornim listama preslaba. Tko ne znade kako, neka pita Hansa.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

NEMA OPUŠTANJA

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Shutterstock

Jedan od nasigurnijih pokazatelja, ( statisitičkih i matematičkih), i propisanih mjera Nacionalnog kriznog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske su i brojčani pokazatelji koji nam još jednom pokazuju i dokazuju da Republika Hrvatska ima jedan od najboljih, a uvjerenja sam, i najbolji Stožer za obranu od corona virusa, ( COVID-19 ) u cijelom svijetu.

No, ti isti, ( matematički i statistički ) pokazatelji su samo dokaz da imamo i najdiscipliniraniju Naciju u provođenju tzv. „rigoroznih mjera“ jer naše tzv. „rigorozne mjere“ uopće nisu toliko rigorozne u odnosu na neke druge države.

Danas je dokazano da propisane mjere i discipliniranost hrvatske Nacije, tj. suradnje i svjesnosti svih čimbenika u Republici Hrvatskoj daju najpozitivnije rezultate i to je neoborivo, ma koji god stručnjak, matemetičar ili statističar se tim bavio. Takvi stručnjaci mogu se samo nakloniti uspjehu Republike Hrvatske ma koliko željeli da su ti brojčani pokazatelji drugačiji, tj. negativniji.

Na današnji dan, tj. 06.04.2020., kad je zabilježeno „samo“ + 40 novozaraženih, (ukupno 1 222 ), ili da je taj broj novozaraženih rastao samo po stopi od 3,38% u odnosu na prošli dan ili da je broj novozaraženih u odnosu na broj testiranih narastao za „vrtoglavih“ 6,48 %, realno je očekivati „propinjanje na stražnje noge“ svih tzv. „petokolonaša“ jer im ne odgovara pozitivna situacija u Republici Hrvatskoj.

Pojačana pojava tzv. „glasnogovornika“ i/ili tzv. „petokolonaša“ na društvenim mrežama i medijima je sasvim „normalna“ stvar u „nenormalnim okolnostima“ jer svaki takav „glasnogovornik“ da corona virus ( COVID-19 ) nije ništa drugo nego da bi nas se čipiralo, ograničilo, kontroliralo, …., pokušavaju samo „ušićariti“ poneki jeftini politički glas na predstojećim izborima ili da budu u središtu pozornosti svjesni svoje nesvjesnosti!

Svjesni svoje nesvjesnosti, takvi „igrači“ ne žele dobro Republici Hrvatskoj!

Još prije nekoliko tjedana skrenuo sam pozornost na požrtvovnost Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, ali i na samodoscipliniranost hrvatskog „nacionalnog korpusa“ u očuvanju nas samih, ali i naših najbližih jer, uvjerenja sam da nitko od nas (discipliniranost) ne želi imati nikoga „na duši“ svojom samovoljom ili nepridržavanjem propisanih mjera.

Koliko je situacija u Republici Hrvatskoj dobra, ( ODLIČNA ), pokušajmo se usporediti s ponekom susjednom državom, isključujući npr. poneke države EU, tj. Italiju i Španjolsku.

Naši istočni susjedi, tj. Srbija i zdravstveni sustav Srbije je pred „pucanjem“ iako sam razmišljanja da je tzv. „prva crta“ obrane od corona virusa u Srbiji probijena već otvaranjem privremenog bolničkog centra „Sajam“ i primanjem prvih 10 pacijenata već 29.03.2020. U istom prostoru pripremljeno je cca 3 000 kreveta za buduće bolesnike, a danas je u istom privremenom bolničkom centru smješteno cca 90 „lakših“ pacijenata.

Gdje je Srbija pogriješila?!

Prvim pokušajima ismijavanja i ništetnosti corona virusa bila je prva stepenica u nizu pogrješaka političke elite Srbije i to je postala prva polazna točka tragedije u Srbiji jer je tim poslana poruka pučanstvu Srbije da se „opusti“, da bi nakon bolnog „buđenja“ uvele rigorozne mjere i tzv. „policijski čas“, …., ali tad je već bilo kasno jer „ples“ corona virusa dobio je dodatnu glazbu neodgovorne politike i kojekakvih susjednih politikanata.

Sve ima svoju cijenu tako i političku!

Odnos broja zaraženih i testiranih u odnosu na broj stanovnika može biti i jeste jako važan čimbenik u prikazivanju istine o ubojitosti corona virusa ( COVID-19 ), jer je njegova prvenstvena i svojstvena zadaća „ubiti zdravstveni sustav“ svake države, a tek potom nastavak, tj. ubijanje ostalih sustava svake države i baš tu se krije sva „tajna“ zbog čega bi trebali corona virus uzeti kao najveću pošast dok god se ne pronađe lijek ili cjepivo protiv koga se možemo ravnopravno boriti, a baš je Srbija „pala“ na tom „ispitu“!

Kako objasniti usporednu činjenicu da je broj testiranih žitelja Srbije ( isti dan kao i RH ), 8 552 na razini cca 7,022 milijuna žitelja ili 0,121% i imati 2200 zaraženih, a istovremeno Republika Hrvatska ima 11464 testiranih žitelja i 1222 zaraženih, a sve to na cca 4,076 milijuna žitelja ili u prijevodu 0,281% testiranih. ( U prijevodu: Srbija ima ovog trenutka cca najmanje duplo zaraženih od „službeno evidentiranih“! )

Sve to nam govori, ( brojke, a ne moja malenkost ) da Srbija sustavno LAŽE svoje pučanstvo manipulirajući brojkama, te da prešućivanjem podataka samo čini najgoru stvar za sve svoje žitelje.

Ili , kako objasniti činjenicu da je u RH prosjek povećanja broja novozaraženih u odnosu na broj testiranih žitelja po stopi od 10,659 %, a u susjednoj Srbiji ta ista stopa iznosi 25,72%?!?

U ovoj situaciji, nemam se pravo mješati u stvari istočnih susjeda i njihovu politiku, ali mi je, kao čovjeku, moralna dužnost poslati poruku „običnom malom čovjeku“ Srbije:

„Susjedi u Srbiji, ostavimo sva naša trenutna  „prijateljstva i/ili neprijateljstva“ jer za njih uvijek ima vremena.
Danas smo suočeni s najvećim i zajedničkim i smrtonosnim, prostim okom  „nevidljivim neprijateljem“ kodnog imena COVID-19, i ako nemate komu vjerovati, ako ne znate koga slušati, pokušajte, ma koliko vam bilo teško, osloniti se, slušati i kopirati propisane mjere Nacionalnog kriznog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske jer vam je tek tad uspjeh zagarantiran kao i najmanje posljedice za sve vaše obitelji i vašu Naciju u cijelini!

Znam da vas lažu sa svih strana i želim vjerovati da nitko od vas, „običnih malih ljudi“ ne želi sličnu KATASTROFU kao što je bila 2014. u obliku poplava, tj. kad je Đerdap „ubio“ Šabac, Obrenovac, …. tj. kako godinama Srbijanska politika ( Beograd ) u suradnji s medijima i s EPS (Elektroprivreda Srbije ) sustavno i svake godine ubija žitelje Srbije.
( Jasno mi je da ni jedan od vaših stručnjaka u javnosti ovo ne smije ni analizirati ni postaviti pitanje, ali ima onih koji sve analiziraju, neovisno bili vam prijatelji ili ne! )

Želim vjerovati da ste svjesni situacije i da sigurno ne želite da, (kao kad je Hrvatska policija došla u pomoć Srbiji 2014. za vrijeme poplava ) liječnici iz Republike Hrvatske moraju doći i pomoći vam. Uvjerenja sam da pošast „kodnog imena“ COVID-19 ste u stanju sami rješiti, ali samo i isključivo pridržavanjem mjera propisanih od strane Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske kao garanciju u uspjeh protiv zajedničkog „nevidljivog neprijatelja“!

Prva zadaća vam je sačuvati i maksimalno zaštititi zdravstveni sustav jer sredstava i respiratora imate i previše, ali ako vam se COVID-19 probije i ubije zdravstveni sustav, zapitajte se: Tko će vam ili tko će vas stavljati na respiratore!?

Istina, u slijedećih nekoliko tjedana čekaju vas mnoga odricanja, ali sam uvjerenja da to možete postići i spriječiti, tj. umanjiti pošast corona virusa i izravne i neizravne posljedice istog!

Na kraju, susjedi, kao humanist, kao čovjek, želim još samo jedno u ovom zajedničkom svjetskom ratu protiv „nevidljivog neprijatelja“ da spoznate činjenicu da samo „zajedničkim snagama“ možemo pobjediti i ovog „nevidljivog neprijatelja“ neovisno o našem „prijateljstvu“ i/ili „neprijateljstvu“ uz poruku: ZAJEDNO SMO JAČI! „

Sve dosadašnje ZAJEDNIČKE USPJEHE i Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i cjelokupne hrvatske Nacije, uvjerenja sam da nitko ne želi „baciti u vitar“, unatoč pojedinim i sve glasnijim tzv. „petokolonašima“ koji se svakog dana sve više „propinju na stražnje noge“, te da ćemo iz ove pošasti izići još jači i jedinstveniji!

I da,

OSTANIMO DOMA!

BOŽE ČUVAJ HRVATSKU I CIJELI SVIJET!

Hrvatska ide dalje, unatoč i usprkos!

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Je li Nacionalni stožer izabrao dobar model krizne komunikacije?

Objavljeno

na

Objavio

Vlada i nacionalni stožer opredijelili su se za strategiju obrane od koronavirusa, koja će omogućiti relativno funkcionalno djelovanje zdravstvenog sustava. Ministar i ljudi u sustavu zdravstva vrlo vjerojatno, iako na žalost ne sigurno, znaju što mogu podnijeti. Koronavirus nije po svemu čemu svjedočimo smrtonosniji od desetine sličnih virusa, ali se brže širi i kada je taj virus u pitanju, očito se ne radi o borbi protiv njegove izravne, nego o borbi protiv njegove posredne ubitačnosti.

Ta ubitačnost izravno se odnosi na opće zdravstveno stanje nacija, zatim na kapacitete zdravstvenih sustava, gdje onda koronavirus zbog svoje brzine prijenosa izaziva posredne ubitačne posljedice. Prof. Matko Marušić je, na svoj osebujan način štiteći državni poredak i disciplinirano se postavljajući prema odlukama tog poretka naznačio, više posredno nego neposredno ovu činjenicu, pridržavajući se odanosti znanstvenoj etici i biomedicinskoj struci. Bit stvari je, dok se ne proizvede uspješno cjepivo, da se stvori pretežit imunitet nacije, a to znači da otprilike, kako je Angela Merkel najavila za Njemačku, oko 70% Nijemaca će u svakom slučaju biti zaraženo. Ovdje su Nijemci u biti baš svi drugi narodi u doticaju s tim virusom. Tu brojku i relaciju može teorijski promjeniti i poboljšati samo cjepivo. No, njega zbog brzine širenja virusa neće biti na vrijeme da se njime zaustavi epidemija.

Hrvatski nacionalni stožer se s obiljem argumenata u struci i iskustvima epidemiologa cijeloga svijeta opredijelio za taktiku usporavanja širenja virusa, ne zato što će ga na taj način spriječiti ili uništiti, ili zato što je koronavirus sam po sebi smrtonosniji od iskustvenih virusa, nego zato da omogući funkcionalno liječenje ljudima oboljelim od opasnijih bolesti, a to ne bi bilo moguće ukoliko bi se dopustila eksplozija epidemije. Dakle, razumljiva je odluka stručnjaka, koji su donosili odluku o načinu borbe protiv koronavirusa, jer su očito polazili od podataka o broju izrazito ugroženih ljudi, od realnog stanja u zdravstvenom sustavu i što nije zanemarivo, od opće zdravstvene kulture hrvatskog naroda, gdje je vrlo moguće da puno ljudi i ne zna s kakvim se stvarnim zdravstvenim tegobama nosi. U takvim realnostima posve su razumljive ovakve odluke s kojima živimo. No, potpuno je pogrešan izbor komunikacijskog modela, jer se upravo to moralo reći naciji, a nije.

U slučaju nekontroliranog širenja virusa sve bi se slabosti razotkrile, pri čemu govorim o najširem spektru sigurnosnog sustava i prije svega upravljanja o čemu je kod Sandre Križanec na N1 govorio izvrsni Željko Cvrtila, što državnom sustavu ne odgovara nikako, jer bi to sobom povuklo stotine sličnih problema i neugodnih pitanja u svim ostalim sustavima Republike Hrvatske, na koje moraju odgovoriti politike, a ne primarno struke, pri čemu se mora naglasiti da golemu većinu slabosti Hrvatske danas imamo upravo zbog političkog djelovanja i odlučivanja usprkos strukama i postojećim najvišim znanjima. Po svemu poznatom oko odluka države, zdravstvenih vlasti, prema iskustvima izvan Hrvatske i ovim s čim se suočavamo u Hrvatskoj, jasno je da usporavanje širenja virusa znači izravno dugoročnije usporavanje cijeloga društva, što sobom nosi s jedne strane manju koncentraciju smrtnosti naših sunarodnjaka u jedinici vremena i veće mogućnost spašavanja života ljudi iz rizičnih skupina, a s druge strane izravno nosi dugoročnije i dublje sveukupne posljedice na ukupan život nacije, od kojih je najopasniji ekonomski i socijalni slom. U tom odnosu je trebalo pronaći nekakav srazmjer, oslanjajući se na mogućnosti države i naroda da se mogu uspješno oduprijeti sekundarnim sveukupnim posljedicama usporavanja širenja virusa. Jer ne treba po svemu dostupnom imati iluzija. Virus će prije nego bez cjepiva postanemo otporni na njega, morati zahvatiti gotovo tri milijuna Hrvata. Samo je pitanje, ako razvučemo taj proces toliko dugo da ne slomi zdravstveni sustav, hoće li slomiti u strateškom smislu sve ostale društvene, naročito ekonomske potencijale održivosti države i nacije. I pitanje je, bez emocija i patetike, što je opasnije za opstanak hrvatskog naroda.

Mislim da je jedina ozbiljna pogreška nacionalnog stožera to što je od virusa komunikacijski stvarao vuka, pokušavajući ostaviti prostor za prikrivanje realnih slabosti obrambenih sustava Republike Hrvatske, a to znači slabosti aktualne države. Isti bi se efekti postigli da su prije svega zdravstveni stručnjaci u stožeru jasno naglasili da su mjere koje poduzima država nužne zbog spašavanja funkcionalnosti zdravstvenog sustava i s tim već bolesnih ljudi, s jasnim naglaskom na ulogu virusa u tome. Ovako, otvara se prostor za špekulacije zbog očitog nesrazmjera same izravne pogibeljnosti virusa u odnosu na čitav niz virusa s kojima smo se suočavali prethodnih godina i mjera koje su primijenjene sa sekundarnim nesagledivim posljedicama. Očito je na stručni izbor više utjecala politička nego stručna argumentacija, iako je politika na ovaj način kupila vrijeme, a po svemu sudeći dobila gotovo nerješive probleme.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari