Pratite nas

Kolumne

Željko Dogan: Opasno kockanje s hrvatskom prošlošću i budućnošću

Objavljeno

na

Kome je u interesu potenciranje tema iz Drugoga svjetskog rata?

Žao mi je što sam mojim prilogom (”Dokle će trajati ‘naša’ antifašističko-fašistička opsesija”) objavljenim u prošli ponedjeljak, razočarao neke redovite čitatelje i komentatore na ovom portalu. Stavom da ne smijemo uporno i glupo, stalno ponavljati iste pogrješke koje su nas skupo koštale u prošlosti.

Budući me gosp. Siniša Posarić, čiji su mi komentari simpatični i kojeg zbog njegovog aktivnog domoljublja cijenim, zamolio za obrazloženje, ovim putem želim pojasniti i opravdati, koliko je god to moguće, izraženu zabrinutost zbog sve oštrijih podjela u hrvatskom društvu. I zbog čega zapravo držim da je potrebno zaustaviti ovaj trenutno eskalirajući rat (za sada samo riječima) između hrvatskih ‘antifašista’ i ‘fašista’.

Za početak, citirat ću Poslanicu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović kojom se prije dvije godine (10. Svibnja 2016.) dramatično obratila naciji putem vodećih TV kanala u svezi s istim ovim problemom: “U posljednje vrijeme svjedoci smo eskalacije netolerancije, govora mržnje i veličanja propalih zločinačkih režima. Hrvatska javnost zasuta je podjelama koje razdiru hrvatsko društvo i nagrizaju temelje države. Tisućljetnu junačku i ponosnu povijest našega naroda sveli smo na nekoliko godina prošloga stoljeća koje su stotinama tisuća ljudi donijele patnju, smrt, uništene domove i razorene obitelji, a hrvatski narod duboko podijelile”.

Treba li ovome što dodati? Zar s ovih nekoliko rečenica gospođa predsjednica nije sasvim točno predvidjela i oslikala današnju situaciju u Hrvatskoj? Nije li ispravno dijagnosticirala koliko je apsurdno za današnje vrijeme dopustiti da ideološke podjele iz II. svjetskog rata još uvijek ‘razdiru hrvatsko društvo i nagrizaju temelje države’? Činjenice o tome su neumoljive, a opasnost toliko velika da bi svako nadolijevanje ulja na tu vatru bilo neodgovorno i potencijalno vrlo opasno?

Hrvatska predsjednica nije dakle uočila i rekla ništa drugo do ono što većina običnog naroda u Domovini i iseljeništvu vidi i misli. Očito je da se karijerni hrvatski ”antifašisti’ i ‘fašisti’ moraju urazumiti ili obuzdati prije nego nas ponovo uvuku u ukleti krug međusobnih obračuna.

U Hrvatskoj još nije završio Drugi svjetski rat

Bilo bi dakle glupo i neodgovorno ignorirati lako predvidljive posljedice sve žešće (planske) polarizacije na toj osnovi i u takvoj situaciji čvrsto se zauzimati za jednu ili drugu stranu. Da je to uradila gospođa Grabar-Kitarović, kao predsjednica svih građana Hrvatske ona bi, u ionako do apsurda ispodijeljenom hrvatskom društvu, stanje učinila još gorim. Ukratko, bila bi drugi Mesić, a ne Tuđman.

Iako je predsjedničin apel bio dakle logičan potez kao odgovor na sve dublju krizu i moguće fatalne posljedice podjela u hrvatskom društvu, vidjeli smo kako se zbog toga na nju srušilo drvlje i kamenje iz oba ‘nepomirljiva’ tabora. Što to znači? To znači da u Hrvatskoj još nije završio 2. svjetski rat, da smo mentalno još u bivšoj Jugoslaviji i nismo dovoljno politički pismeni ni zreli da bi shvatili kuda nas to vodi i izbjegli ono što nam se iza brda valja. Štoviše, mi sami takvim inatom i zadrtim svađama stvaramo, umnožavamo i šaljemo sliku naše razjedinjenosti grabežljivim susjedima i ‘međunarodnoj zajednici, čime samo pojačavamo njihove apetite prema hrvatskim teritorijama i bogatstvu.

Odgovoran potez

Predsjednica je dakle učinila ono što bi svaki odgovoran predsjednik (ili državljanin) koji brine za svoj narod i državu, na njenom mjestu učinio. Pozvala je sve hrvatske političare i građane da zaustave zabrinjavajuću spiralu međusobnih podjela i ne dopuste ‘zlodusima loše prošlosti da im ukradu bolju budućnost.’ Na najbolji mogući način pokušala je stišati strasti, ukazati koliko je važno uočiti namjere profesionalnih podmetača tih podjela i uvidijeti razliku između istinskog domoljublja i ekstremističkog egzibicionizma.

Nedvojbeno je kako bi u slučaju daljnjeg zaoštravanja netrpeljivosti i masovnijeg svrstavanja naroda na jednu i drugu stranu (uz malu pomoć sa strane) ovaj sukob lako mogao eskalirati ‘na ulice, u tramvaje, na stadione’, kao što je u spomenutoj poslanici predsjednica jasno upozorila. A onda bi vrag zaista odnio šalu jer bi sve to skupa bilo teško kontrolirati. Ali, ne bi bilo teško predvidjetikako bi namtakav finale širom otvorio vrata povratku u ‘Našu regiju’.

Nikada naime ne smijemo smetnuti s uma da velikosrbi u Beogradu skupa s ‘međunarodnom zajednicom’ centara moći koji su stvarali i održavali bivše Jugoslavije, od Tuđmanove smrti, pripremaju teren i nestrpljivo čekaju upravo takav rasplet događaja u Hrvatskoj.

Utapanje u močvaru Zapadnog Balkana

Trebamo dakle skinuti tamne ustaško-partizanske naočale i pogledati istini u oči da oni koji se nikako ne mire s postojanjem samostalne i suverene hrvatske države, iza zavjese vode konspirativni rat u kojoj se Hrvatsku na sve moguće načine nastoji oslabiti i podijeliti iznutra da bi se mogla ponovo kontrolirati i izrabljivati izvana.

Mora nam biti potpuno jasno zašto nas, isto kao u 2. svjetskom ratu i nakon njega, pa opet u Domovinskom ratu i nakon njega, stalno nastoje podijeliti na dva nepomirljiva tabora – ‘antifašiste’ i’fašiste’ čiji međusobni rat ne prestaje. Zato da svoj nacionalni interes ponovno podredimo toj ideološkoj borbi i zaokupljeni njome ni ne primijetimo kako nas ispod žita sve više utapaju u regionalnu močvaru zvanu Zapadni Balkan.

Bez obzira dakle koliko je jaka argumentacija predsjednice Grabar-Kitarović da se štovanje današnje Hrvatske i služenje njenom narodu treba graditi na pobjedi u Domovinskom ratu, na današnjem, svakidašnjem životu i pogledu u budućnost, neke sile iz ‘bivšeg’ mraka ioni koji (kao korisne budale) uskaču s njima u isti vagon, Hrvatsku će stalno nastojati staviti na pogrešan kolosijek i vratiti je natrag u prošlost. U 2. svjetski rat, u Jasenovac, na Balkan.

Najgore je gledati kad im, nasjedajući na njihove notorne i perfidne provokacije, u tome nepromišljeno (veličanjem ili opravdavanjem ustaša i Pavelića), pomažu mnogi kremen domoljubi. Oni jednostavno nisu svjesni koliko time na tragičan način oštećuju današnju hrvatsku državu. Koja se zbog ‘buđenja ustaštva’ nalazi stalno kao osvijetljena meta, pod mikroskopom petokolonaša iznutra i snažnih protuhrvatskih lobija izvana. Koji jedva čekaju da se nakon svakog podmetnutog ili spontanog ‘fašističkog’ incidenta, okome na nju.

Umjetno održavanje na životu

Vidite, mi Hrvati, koji smo po dužini ropstva jedan od najnapaćenijih naroda Europe, možemo ustaški pokret i stvaranje NDH smatrati dijelom povijesne borbe za slobodu. Ali nam mora biti kristalno jasno da je za nehrvate i međunarodnu zajednicu to jednostavno fašizam. I tu se ništa ne da promijeniti. Isto tako mora nam biti jasno da se vraćanjem u prošlost 2. svjetskog rata i podjelama iz tog vremena, današnja Hrvatska nastoji iznutra oslabiti i podijeliti kako bi se izvana moglo lakše kontrolirati i izrabljivati. Zbog toga se sva politička mudrost ‘bivših’ velikosrba i Jugoslavena svodi na to da osjećaj bezgranične ljubavi hrvatskih domoljuba za svoju lijepu Domovinu spretno provociraju na način kako bi kod njih izazvali upravo takve reakcije zbog kojih bi nam svijet ponovo okrenuo leđa kao narodu okuženu fašizmom.

To bi razumnim Hrvatima, bez obzira koliko velik teret naslijeđa iz prošlosti nose i kakve su ideološke razlike među njima, moralo biti savršeno jasno. Jednostavno, takvim malignim podjelama i provokacijama jeftinim partizansko-ustaškim paradiranjem koja kompromitiraju današnju Hrvatsku i Hrvate, ne bi smjelo biti mjesta u jednoj demokratskoj i modernoj europskoj državi.

Svaki Hrvat koji ima zdravog mozga u glavi trebao bi se malo zamisliti i zapitati: Zašto se ‘hrvatski’ komunizam i ‘hrvatski’ fašizam, koji su nam izvana nametnuti i svaki na svoj način nanijeli nam puno zla i štete, jedino još u Hrvatskoj i među nama Hrvatima nastoje umjetno održavati u životu?

Trebaju li dakle razumni Hrvati s desna i lijeva dolijevati ulje na vatru i time pomagati podmetačima podjela da se one zaoštravaju, donoseći nove sukobe i tragediju hrvatskom narodu? Ili možda biti među sobom tolerantniji i mekši, tražeći isto ono što i predsjednica – da se naslijeđeni problemii posljedice rješavaju normalnim, demokratskim putem, uobičajnim u modernim i civiliziranim državama.

Regionalna mišolovka

Ako se zna da je ova najnovija ‘antifašistička’ histerija okamenjenih velikosrba i Jugoslavena pokrenuta s primarnim ciljem da se skine s vlasti današnja domoljubna predsjednicu, nakon što je skinuta s vlasti domoljubna Oreškovićeva vlada, onda svi oni domoljubi koji se, svjesno ili nesvjesno, priključuju toj hajci, drže ljestve onima koji je na sve moguće načine pokušavaju omalovažiti i srušiti.

A ti koji je svim silama žele srušiti jako dobro znaju da za hrvatski narod ona predstavlja moćno svjetlo nade na kraju tunela. Zato jer se bez obzira na ograničene ovlasti i svu moguću sabotažu, bori kao lavica i vuče Hrvatsku naprijed, da krene u potrebne reforme, iziđe iz krize i priključi se krugu razvijenih država srednje Europe, kojima po svemu pripada. Drugim riječima, da se izvuče iz mraka kumrovečkog i jasenovačkog, iz daljnjeg programiranog propadanja s ciljem ‘neprimjetnog’ naguravanja u lukavo postavljenu ‘novu’ regionalnu mišolovku.

Posao današnjih hrvatskih ‘antifašista’ i ‘fašista’ morao bi biti da sebe ponude ovoj Hrvatskoj i rješavanju njenih aktualnih problema. A ne da se međusobno iscrpljuju bombardirajući jedni druge svojim ‘istinama’ i troše dragocjeno vrijeme u jalovim svađama o propalim idejama i ideologijama iz 2. svjetskog rata.

To nesretno razdoblje naše povijesti treba prepustiti kvalificiranim povjesničarima i omogućiti im da slobodno, argumentirano i do kraja istraže, te jednom zauvijek znanstveno raščiste s marionetskim ekspoziturama dvaju totalitarnih režima, fašizma i komunizma na tlu Hrvatske. Jedino tako se može razlučiti istina od podvala i laži, koje velikosrbi i njihovi sponzori stalno podmeću pod nos svima, kad god se stvara slika o nama Hrvatima. Inače, svako kanonski jednostrano i ideološki iskrivljeno tumačenje tog perioda naše povijesti uvijek nam se vraća natrag kao bumerang i dovodi nas do vrtnje u krugu ‘bivših’ sukoba i podjela.

Potrebna je evolucija, a ne revolucija

Današnjoj demokratskoj Hrvatskoj potrebna je politička evolucija, a ne revolucija. Mora nam biti jasno kako će mukotrpni proces oporavka od mentalnog sakaćenja i toksičnog naslijeđa dviju Jugoslavija nataloženog u Lijepoj našoj trajati nešto duže nego kod drugih naroda koji su prošli kroz slične traume postkomunističke tranzicije. I svakako duže nego što bi mi sami to željeli. Hrvatska je specifičan slučaj jer zbog nametnutog ratnog vihora nije do kraja izvršena lustracija ključnih državnih i društvenih institucija, nego naprotiv, nakon Tuđmanove smrti i instaliranja na vlast ‘bivših’ jugokomunista i Sorošovih namjesnika, njihova dehrvatizacija. Sada bi nam se svako nepromišljeno srljanje navrat nanos da se to popravi, uz bujanje međusob nenetrpeljivosti i ekstremizama (koji se lukavo podstiču) moglo lako obiti o glavu. Kao i mnogo puta do sada.

Ovakva situacija, gdje su uspaničeni ostaci ‘bivših’ velikosrba i Jugoslavena, potpomognuti vodećim medijima i vanjskim mentorima u velikoj antihrvatskoj ofenzivi, zahtijeva od slobodoljubivih Hrvata, u Domovini i izvan nje, istu onakvu političku mudrost kakvu su iskazali pojedinačnim i zajedničkim primjerima tijekom Domovinskog rata. Vjera, nada i strpljenje uz pomoć kojih smo stoljećima uspjeli očuvati svoj indentitet, vrijednosti i način života ne smije nas napustiti.

Hrvatska je danas demokratska država i ne postoji način da se tako osjetljivi i kompleksni problemi rješavaju lomljenjem preko koljena, nepromišljeno i radikalno. To bezbolno i u jednom danu mogu uraditi samo politički zreli birači na demokratskim izborima. Rezultati izbora su dakle ključ svega.

Koliko će vremena uzeti da se završi proces nacionalne emanicipacije i političkog sazrijevanja hrvatskog naroda u ovakvim uvjetima, drugo je pitanje.

Željko Dogan/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: ‘Neka nečista krv natopi naše brazde!’

Objavljeno

na

Objavio

Ovaj gornji naslov ni jedan ozbiljan urednik u novinama ne bi smio dopustiti. Ovakav otvoreni poziv na ubijanje, na nasilje, osim što je protuzakonit, duboko je bestijalan, nacistički, jer spominje “nečistu krv”, što je nacistima bila sintagma za Židovsku, Romsku…, nearijevsku krv.

Ali ipak, ove riječi iz naslova nisu protuzakonite, dapače, one su se mogle čuti u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji između Francuske i Hrvatske. To su riječi francuske himne, Marseljeze, koja, osim ovog nacističkog stiha, veliča klanje i poziva na osvetu (“ojačaj naše osvetničke mišice”), i sve to zlosilje stihove Marseljeze začinjava “sekularnim” manirima pozivajući se na – Boga.

Francuski “Čavoglave”

Sasvim suprotno, urednik neće imati problema zbog poticanja na nasilje jer, kao i kod nas, ismijavanje ili izrugivanje s himnom kazneno je djelo. No, nikome u Francuskoj ne pada napamet mijenjati riječi himne nastale u kontekstu rata s Austrijom koncem osamnaestog stoljeća. Dakle, ironizirajmo, Marseljeza što je to? To su francuske “Čavoglave”, poznate Thompsonove pjesme nastale u vrijeme Domovinskog rata kada je Hrvatskoj, pa i malim Thompsonovim Čavoglavama, prijetio četnički nož pod grkljanom, a HRT je puštao svako malo kako bi hrvatskim bojovnicima dizao moral. Ukupno je u “mainstream” medijima puštena do sada 1700 puta. Dakle, jedno joj je zajedničko s Marseljezom, to je kontekst rata, a rat nije partija karata ili baletna predstava, nego borba za ono najtemeljnije, a to je goli život, goli fizički opstanak.

I dok su francuski reprezentativci pjevali uoči svake utakmice svoje “Čavoglave”, odnosno Marseljezu, naši su i prije i poslije utakmice pjevali Thompsonovu neslužbenu himnu vatrenih “Lijepa li si”. Usporedite riječi pjesme “Lijepa li si”, imate sve na Internetu, i Marseljeze. Za razliku od francuske himne, neslužbena himna Vatrenih ne sadrži niti “n” od nasilja, niti poziva na osvetu, ubojstvo, nego sve suprotno. No, treba jeušutkati jer spominje, zamislite, Herceg – Bosnu i njeno srce ponosno pa pokazuje “teritorijalne pretenzije” prema susjednoj državi, tako kažu naši napredni, prosvijećeni lijevi, tzv. intelektualci, kojima ne smeta Republika Srpska nastala na genocidu, niti su riječ rekli o nedavnom Vučićevoj namjeri da istu genocidnu srpsku tvorevinu pripoji Srbiji.

Zašto Vrsaljko i Lovren pjevaju u svlačionici “Čavoglave”, a ne recimo “Po šumama i gorama”, ili “Druže Tito, mi ti se kunemo”, zašto je Vatrenima neslužbena himna “Lijepa li si” već više od desetljeća, a ne “Od Vardara pa do Triglava”, ti koji traže već godinama, od Goldsteina danas do neke avetske “Inicijative mladih za ljudska prava”, da se Thompson zabrani, ili da promijeni riječi svojih pjesama, trebaju dati odgovor. No, to je skup ideološki zagriženih, licemjernih tipova kojima nije bilo problem glasati i surađivati s dvaput biranim predsjednikom Republike Hrvatske Stipom Mesićem, najvećim fašistom među antifašistima, za kojega je Jasenovac bio “radni logor”, za kojeg su i NDH i ustaše bila pobjednička država, koji je u Australiji pjevušio ustaške evergrine i usput na putu do Hrvatske “izgubio” nekoliko čekova koje je dobio od tamošnjih ustaša.

Kmečanje iz Kumrovca

KumrovecKada Peđa Grbin, antifašist, SDP-ovac, pijan k‘o trupac viče “Za dom spremni” i pjeva Čavoglave, a nitko ga kao Thompsona i Čavoglave ne napada u zapišanoj birtiji, to je onda simpatično, kada Stazić kaže kako partizani 45. nisu dovršili posao, klanje i ubijanje, kada HAZU-ovac Sandi Blagonić, inače koautor bontona za ponašanje na internetu, grubo, seksistički i rasistički vrijeđa predsjednicu i Vatrene koji su za njega “poluinteligentni” ljudi za koje, i za državu koju predstavljaju, ne može navijati i koji mu idu na živce, kao i ova država, onda ga nagrade apologijom na zloglasnom portalu koji (je) vodi(o) pravomoćno presuđeni kriminalac koji je za zamračenje milijunskog iznosa gulio krumpire, ali zato piju krv optuženom Luki Modriću.

Što je, dakle, problem s Thompsonom? Ništa, ama baš ništa, i u tome je cijeli problem. Čavoglave, kao i Marseljeza, imaju svoju kontekst, “Lijepa li si”, himna Vatrenih, također nije nikakav problem, kao ni Herceg-Bosna, s obzirom na diskriminirajući položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, Geni kameni su ono od čega je sazdana naša repka. Ne mogu Vatreni pjevati niti se paliti na Zdravka Čolića iz jednostavnog razloga – to su “Djeca Oluje” i vjetra s Dinare koji je otpuhao tih glasnih pet posto “Djece Kumrovca” koji zato kmeče. Pa i na Thompsona, čim se negdje pojavi…

Ivica Šola
Glas Slavonije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Starešina: Što će biti s Hrvatskom kad dobije migrantski hot-spot u ispražnjenoj Hercegovini?

Objavljeno

na

Objavio

Dok premijer vrši zasluženo morsko kupanje, dok predsjednica nastavlja vršiti druženja s narodom, dok nas medijski tvorci našeg mišljenja nastoje uvjeriti da su upravo pjesme i pjevači trenutačno ključni problem hrvatske sadašnjosti i budućnosti, a vrijedni novinarski istraživači, (zlo)upotrebljavajući tragičnu smrt Mattea iz Zaprešića nas potiču da pojurimo smijeniti šeficu hitne službe, jer bi baš ona mogla biti krivac za sav kolaps i bijedu državnog, a ne samo zdravstvenog sustava, čini mi se da bi ipak do jeseni bilo važno znati odgovor na pitanje koje ne stiže na red od pustih kupanja, pjesama i pjevača: kamo ide Hrvatska?

Zašto do jeseni, ako već tolika ljeta, zime i jeseni to ne znamo? Pa zato što će ove jeseni biti velika koncentracija događaja i procesa: u susjedstvu i u Europi koji bi dugoročno mogli odrediti kamo ide Europa. Ti nas procesi neće mimoići čak ni bude li Hrvatska stajala (čitaj padala i trulila) u mjestu, kao što se upravljači državom svojski trude.

U susjedstvu, u BiH, najesen su izbori koje će po svoj prilici Dodikova Republika Srpska, uz potporu Moskve i dakako Beograda, nastojati iskoristiti za novi iskorak prema državnosti i izlasku iz BiH. Dok Putin otvoreno podupire te ambicije, Vučić nastoji pomoći čvrstim stavom prema Zapadu oko Kosova i srpske suglasnosti s realnošću države Kosovo. Bošnjačka politička scena će stranačkim previranjima unatoč (nastojanje da se oslabi Bakira Izetbegovića) i time ojača „građanski“ legitimitet prema Zapadu, ostati ujedinjena u zajedničkom bošnjačkom cilju: preuzeti potpuno Federaciju BiH i potpuno potisnuti Hrvate kao politički faktor, odnosno konstitutivni narod.

HDZ-BiH doktora akademika Dragana Čovića, sastavljen mahom od klijentelističke mreže starih jugoslavensko – komunističkih kadrova i njihovih potomaka, će kao i uvijek dosad nastojati očuvati ekskluzivitet na zastupanje hrvatskog naroda i koliko je moguće osvojiti neke dionice u federalnoj i državnoj vlasti, kao što to čini od izbora do izbora. Prema načelu: poslije mene i mojih potop. A potop je blizu.

Što se tiče doktora akademika Čovića i prijatelja, problema neće biti: za Vučića i Dodika je učinio toliko da uvijek može na kajmak na Zlatibor ili na pecanje na Vrbas, za Bošnjake je učinio toliko predajući im i izručujući Hrvate kao politički čimbenik u BiH da mu mogu oprostiti sve istrage i koruptivne makinacije, Putin nikada ne ostavlja svoje suradnike nezbrinute i na cjedilu. Kako se priča, mostarski akademik, počasni doktor zagrebačkog sveučilišta i njegovi klijenti imaju više nekretnina i u Austriji nego cijela Kurzova vlada. A i u Zagrebu ga vole na oba brda.

I Hrvati iz BiH, kao hrvatski državljani će se snaći, kao uvijek dosad: Irska i Njemačka su za njih otvorene. Ali što će biti s Hrvatskom kada nakon migrantskog hot-spota uz granicu u Velikoj Kladuši dobije, sljedeći hot-spot u ispražnjenoj Hercegovini, kada se srpsko – ruski kamp za oružanu obuku omladine preseli sa Zlatibora u Trebinje? Hoće li postati djelomično zapadna jugoslavenska krajina, a djelomično zapadni turski pašaluk? E, to je ono pitanje za jesen.

U Europi sljedeću jesen obilježavaju pripreme za europske izbore i rasprave o budućnosti EU-a, dvojba između federalističke naddržave (Merkel – Macron) i zajednice suverenih europskih država (tzv. Nova Europa, Italija…). Federalisti su u defanzivi jer je pozicija njemačke kancelarke Merkel iznimno uzdrmana, a francuski predsjednik Macron je u političkom padu, dok istodobno u pomoć suverenistima najesen stiže strateg Trumpove kampanje Steve Bannon, kako bi već za sljedeće europske izbore pokušao ujediniti novu europsku konzervativnu desnicu. Gdje je tu Hrvatska? Naizgled u shizofreniji.

Jedina smislena vanjskopolitička inicijativa koja se pojavila u posljednjih petnaestak godina, a to je Inicijativa Triju mora, koju je pokrenula predsjednica Grabar- Kitarović, ostaje u Hrvatskoj sve više bez sadržaja, a moguće i bez trećeg ili ako hoćete bez prvog – Jadranskog mora. LNG na Krku, koji je trebao biti glavni energetski motor te inicijative s hrvatske strane, sve je dalji od realizacije i sve je očitije da ga ruski energetski lobiji u Vladi i pri vladi uspješno opstruiraju.

Druge države na trasi Tri mora ozbiljno pripremaju projekte koji bi čvršće povezali nekadašnju srednju Europu. U Hrvatskoj ni „p“ od projekata.

Premijeru Plenkoviću su očito nesimpatični i srednja Europa i Višegradska skupina, i LNG i SAD i Inicijativa triju mora i novi suverenistički konzervativizam, već su mu puno draži i bliži federalistički i neoliberalni europski koncepti osovine Merkel-Macron i energetsko-političko partnerstvo Merkel-Putin. To našeg premijera vodi prema Bruxellesu, njegove koalicijske partnere prema zamamnim bankovnim računima, a Hrvatsku prema Beogradu.

Tako upravljana Hrvatska niti najesen izvjesno neće promijeniti smjer, osim ako se promijeni ekipa za upravljačem. Postoje potencijali koji bi mogli potaknuti promjene: razvoj oko referenduma za promjenu izbornog zakona, crna bilježnica Ivice Todorića i daljnji razvoj u Agrokoru, razvoj istrage za Ovčaru i istrage protiv pukovnika Lukajića za Manjaču, razvoj u Uljaniku… Ali čak i ostane li Hrvatska stajati u mjestu, svijet oko nas neće stati. Samo ćemo u mjestu propadati.

Višnja Starešin/SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari