Neki kažu da je Bog rasporedio primitivce poput kukolja u žitu, tako da nigdje nisu u veÄini, ali ih uvijek ima. U svakom narodu, u svakoj sredini, gradu, selu.
Naravno, negdje ih ima viÅ”e, negdje manje i teÅ”ko je to odvagnuti, mada bi se dalo govoriti o ovom fenomenu i u daleko Å”irem kontekstu. No, nije mi namjera otvarati bilo kakve socioloÅ”ke rasprave, pa bih se usmjerio na život naÅ” svagdanji, toÄnije, razdoblje druge polovice prosinca kad idemo u susret BožiÄu i Novoj Godini. I ograniÄio bih se na svoj grad, mjesto u kojemu živim. Zato Å”to sam viÅ”e nego uvjeren da sliÄnih pojava ima u veÄini drugih mjesta u Hrvatskoj.
GradiÄ od oko 15.000 stanovnika, meÄu ostalim znakovit i po tomu Å”to u svome nazivu ima imenicu āseloā (Grad Dugo Selo), Å”to nekima djeluje pomalo neuobiÄajeno, ali meni osobno je Äak simpatiÄno. Možda zato Å”to sam dijete sa sela i stoga Å”to doista mislim da su podjele na āgraÄaneā i āseljakeā kod nas u Hrvatskoj stvar proÅ”losti.
Grad Dugo Selo poznat je meÄu ostalim i po tomu Å”to je veÄ desetljeÄima na nacionalnoj razini u samome vrhu po priljevu stanovniÅ”tva, prometu (broju putnika) koji ostvari preko svoga željezniÄkog kolodvora i Å”to je najvažnije, zauzima jedno od prva dva mjesta po vitalnom indeksu (odnos broja roÄenja prema evidentiranim smrtnim sluÄajevima u promatranom razdoblju).
I tu bih stao, jer ne želim da tko pomisli kako ispod žita vodim kampanju u korist gradske uprave ili gradonaÄelnika. Uostalom, spomenuti pozitivni trendovi ionako nemaju veze s garniturama koje su na vlasti, nego su ponajprije rezultat prirodnih i zemljopisnih datosti.
NajkraÄe reÄeno, Dugo Selo je grad u kojemu je priliÄno ugodno živjeti. Dovoljno daleko od Zagreba da Äovjek nije izložen gužvama koje su tamo uobiÄajene i dovoljno blizu metropole da se može (ako želi i ima sklonosti i moguÄnosti) ukljuÄiti u njezin druÅ”tveni, poslovni ili kulturno-zabavni život.
Koliko vidim i znam i veÄina nas koji nismo domicilno stanovniÅ”tvo nego doseljenici iz 90-ih (ili kasnijih) godina, prihvatili smo ovaj grad kao svoj, Å”to je takoÄer pozitivno. Gradski kvartovi su u veÄini ureÄeni, s krasnim zgradama, kuÄama i okuÄnicama.
No, ima onih koji se uvijek pobrinu da ne bude sve idiliÄno, bajno i krasno. I to na priliÄno slikovit i znakovit naÄin: primjerice, time Å”to oÅ”teÄuju prometne znakove, zapiÅ”avaju ili prevrÄu betonske žardinjere za cvijeÄe postavljene uz nogostupe, vrÅ”e veliku nuždu tamo gdje to normalan i civiliziran Äovjek nikad ne bi, dovlaÄe i razbacuju ostatke životinjskih leÅ”ina (posebice nakon klanja svinja, janjaca ili teladi) po obližnjoj Å”umi (zelenom pojasu) koja se nalazi u samoj gradskoj jezgri (Starjak, Kontesin put), teroriziraju susjede turbo-folk numerama (na razglas ili navrtanjem auto radija ādo daskeā) itd., itd. Dalo bi se tu navesti joÅ” kojeÄega, ali mislim da su te stvari manje-viÅ”e svojstvene svim naÅ”im sredinama, pa ne znam koliko ima svrhe iÄi u detalje.
No, ono o Äemu sam htio progovoriti, jeste naÅ”e ponaÅ”anje (kad kažem ānaÅ”eā, mislim da stanovnike Dugog Sela), u vrijeme BožiÄa i Nove Godine, prihvaÄajuÄi onu staru mudrost da ānajprije treba poÄistiti pred svojim vratimaā.
Nacionalna struktura grada Dugog Sela je takva da u njemu živi preko 95% Hrvata, od kojih su ogromna veÄina katoliÄke vjeroispovijesti. Crkve su uvijek za blagdane pune, posebice za BožiÄ, Uskrs, Veliku Gospu i to daje posebno sveÄano ozraÄje. Tako je, naravno i u vrijeme Svete Mise āpolnoÄkeā ā za BožiÄ.
I jedino Å”to (po mome miÅ”ljenju) kvari ugoÄaj božiÄnog blagdana, jeste neumjerena pucnjava koja zapoÄinje obiÄno veÄ oko 20 prosinca i traje kroz sljedeÄa dva tjedna.
Tako je bilo i ove godine.
VeÄ 21. prosinca (tijekom dana) zapoÄelo je uobiÄajeno āslavljeā ljubitelja pirotehnike uz neumjerenu pucnjavu pogotovu u veÄernjim satima, usprkos tomu Å”to je preko svih sredstava javnog priopÄavanja obnarodovano kako je uporaba iste dopuÅ”tena od 27. prosinca do 1. sijeÄnja i to samo pirotehnike prve i druge kategorije, uz zaprijeÄene visoke novÄane kazne za nepridržavanje tog roka, kao i nepoÅ”tivanje kategorije rabljenih eksplozivnih sredstava.
Na kraju, kakvi smo mi to krÅ”Äani i katolici, ako BožiÄ naruÅ”avamo neumjerenom pucnjavom, na tako prostaÄki i primitivan naÄin? Nije li BožiÄ u cijelom krÅ”Äanskom svijetu blagdan mira i ljubavi, dana kad se obitelji okupljaju oko stolova u zajedniÄkoj molitvi i slavljenju roÄenja Spasitelja?
Po prvi put u životu (u Dugom Selu živim veÄ viÅ”e od 26 godina) odluÄim reagirati na ovo oÄito krÅ”enje propisanih zakonskih normi glede uporabe pirotehnike i tog 21. prosinca 2017. godine nazovem telefonom dežurnog policijskog službenika. Uslijedio je vrlo zanimljiv razgovor.
Nakon Ŕto sam se predstavio i rekao iz kojega dijela grada zovem, kažem mu:
-PoÅ”tovani gospodine, ovdje kod nas u kvartu neki veÄ slave Novu Godinu, iako je tek 21. prosinca i to tako da na javne povrÅ”ine bacaju sva raspoloživa pirotehniÄka sredstva, ukljuÄujuÄi i ona nedozvoljena, odnosno treÄe kategorije.
-Eeee, jeee, gospon, to vam je tak. Bute se malo strpili, navek vam je to tak pred BožiÄ i Novu Godinuā¦Oni to kupiju negdi i tak⦠ā veli mi ravnoduÅ”no dežurni policajac.
Nastojim biti uljudan i smiren i podsjeÄam ga:
-Gospodine, ne ulazim u to tko, gdje, Ā kad i Å”to kupuje, ali koliko ja znam, ovdje se radi o oÄitom krÅ”enju zakona. Prije svega, ne poÅ”tuje se rok koji je dopuÅ”ten za uporabu pirotehnike, drugo, koriste se eksplozivna sredstva treÄe kategorije koja su zabranjena.
-Eeee, jeee, etoā¦ljudi se ne drže toga i to vam je tak⦠ā opet Äe on.
Ne odustajem i opet ga podsjeÄam da niti jedan graÄanin nema pravo krÅ”iti zakon a da policija ne poduzme niÅ”ta. I Äovjek mi obeÄava na kraju da Äe prvom prilikom uputiti u moj kvart ādeÄke koji buju proverili kaj se to dela tamā.
I to je bilo to.
Ljubazno zahvalim i s gorkim smijeÅ”kom na usnama kažem supruzi da neÄu viÅ”e nikad zvati, jer mi ti razgovori dižu tlak.
Ne znam je li āgosponā poslao ophodnju, ali pucnjava je iz sata u sat i iz dana u dan bila sve uÄestalija i jaÄa.
Naravno, ne mislim tu na djeÄje petarde i vatromete ā protiv Äega nemam niÅ”ta, ali bacalo se sve Å”to se stiglo, pa i ātopovske udareā. Naravno, bez ikakvih posljedica, ili barem ja nikad nisam Äuo da je itko kažnjen.
Velika veÄina nas koji nismo skloni takvom naÄinu zabave, proteklih 10-12 dana (kao i svake godine u ovo vrijeme), trpimo orgijanje za pucnjavu raspoloženih primitivaca. ZavlaÄimo se u kuÄe, Å”utimo, smirujemo djecu i kuÄne ljubimce, pijemo Normabele (mi i kuÄni ljubimci, jer djeci ih ne smijemo davati) ā umjesto da kao normalni i civilizirani ljudi u miru i veselju provedemo blagdan BožiÄa i Nove Godine.
Pitam se, je li to normalno i mora li veÄina nas doista u nedogled, iz godine u godinu trpjeti teror 200-300 nasilnika!?
Kad Äe se konaÄno neÅ”to poduzeti po tom pitanju!?
Je li pravo skupine primitivaca da svojom neumjerenom pucnjavom maltretira sve ostale, VEÄE I VAŽNIJE OD PRAVA VEÄINE GRAÄANA NA MIR?
U naÅ”em gradu (kao i u svim drugim gradovima u Hrvatskoj) žive djeca, starci, bolesni i nemoÄni, invalidi koji su vezani za kuÄu i nemaju kud.
I moramo li svi mi trpjeti taj teror? Imamo li pravo na zaŔtitu?
Ako se nema obzira prema životinjama (psima, maÄkama), može li se osigurati mir nama graÄanima, poglavito djeci, starcima, bolesnima?
Možda je vrijeme da utemeljimo druŔtvo za zaŔtitu ljudi?
U krajnjem sluÄaju, da ovo svedemo na razinu funkcioniranja pravne države i upitamo se: MOŽE LI SE U OVOJ ZEMLJI OSIGURATI POÅ TIVANJE ZAKONA, pa i po pitanju javnog reda i mira i pridržavanja propisanih normi koje DOISTA obvezuju graÄane?
Volio bih da mi netko od nadležnih iz MUP-a RH odgovori na ovo pitanje. Meni i hrvatskoj javnosti.
Dan poslije, krajolik u mome gradu djeluje jadno i žalosno. Svuda unaokolo razbacani ostaci iskoriÅ”tene pirotehnike, koje, naravno, nitko ne kupi ā po ulicama, parkovima, Å”umi ā odbaÄena ambalaža od sokova, pive, vina, papiri od hamburgera, burekaā¦tragovi povraÄanja onih koji su pretjerali s jelom i piÄem, najlonske vreÄice, dijelovi novogodiÅ”njih ukrasa itd., itd. DoÄe mi žao jadnih radnika iz komunalnog koji Äe se dobro pomuÄiti dok ne pospreme taj krÅ”.
Sretna vam Nova Godina Hrvati!
Ja ovom prigodom neÄu moralizirati i postavljati pitanje naÅ”e meÄusobne solidarnosti. U državi u kojoj se kuka kako āgraÄani kopaju po kontejnerimaā i āgladujuā, milijuni kuna se svake godine bace na pirotehniku ā u konaÄnici na uznemiravanje graÄana. Koliko se obroka za ljude u potrebi moglo pripremiti od tog novca? Jesu li primitivci koji svojom pucnjavom ne daju mira normalnim graÄanima svjesni te Äinjenice? Od njih naravno, ne oÄekujem nikakav glas savjesti, ali, IMAMO LI GA MI OSTALI?
Koliko Äujem od prijatelja, prekomjerne pucnjave iz svega i svaÄega bilo je i u Zagrebu.
Uvijek me āzadiviā besprijekorno policijsko osiguranje, primjerice, āZagreb Pride-aā i promptno privoÄenje graÄana koji svojim transparentima ili rijeÄima āpovrijedeā osjeÄanja ove povlaÅ”tene skupine naÅ”eg druÅ”tva. Ja znam da se naÅ” katoliÄki BožiÄ ne može stavljati u istu ravan s takvim manifestacijama koje su āod vitalne važnostiā za āprosperitetā i ādemokracijuā hrvatske države, ali ne mogu se oteti dojmu, da bi i daleko manji angažman hrvatske policije na osiguranju mira i reda u vrijeme božiÄnih i novogodiÅ”njih blagdana život u ZagrebaÄkoj županiji u te dane uÄinio podnoÅ”ljivijim.
Siguran sam da trgovaÄka mafija koja uvozi i prodaje nedopuÅ”tenu pirotehniku ima veze u institucijama države i politici ā jer da nije tako, netko bi im stao na kraj i ta se eksplozivna sredstva ne bi mogla prenijeti preko granice niti masovno prodavati po Hrvatskoj. Znam i to da država od prodaje ubojitih pirotehniÄkih sredstava ubire pozamaÅ”nu svotu na ime PDV-a. Svojevrsni je apsurd i to da se dopuÅ”ta prodaja onih sredstava koja su āzabranjenaā za uporabu!
Ali, je li netko izraÄunao, koliko naÅ”u državu i druÅ”tvo koÅ”taju stotine sluÄajeva ozljeÄivanja tim sredstvima godiÅ”nje i kakve sve to, dugoroÄno gledajuÄi, ima posljedice po sve nas, na koncu po one koji stradavaju od toga i njihove obitelji?
Svima kojima se Äini da sam u ovom tekstu bio previÅ”e kritiÄan, toplo preporuÄujem da pogledaju fotografije uznemirujuÄeg sadržaja koje pokazuju Å”to od ljudske Å”ake desetogodiÅ”njeg djeteta može napraviti topovski udar ā jedno od eksplozivnih sredstava koje se kod nas slobodno i neograniÄeno prodaje i koristi:
Zlatko Pinter/Kamenjar.com
