Ulazimo u završnu fazu pregovora za sastavljanje saborske većine i nove vlade. Kako se bližimo početku starta ustavnih rokova, tako nekima vrijeme polako curi, jedni ispadaju, a drugi ulaze u igru. Kad su HSS i Krešo Beljak odlučili ući u Narodnu koaliciju, rekao sam da to neće dobro završiti ni za Milanovića ni za Beljaka, ali bi moglo dobro završiti za HSS.
Da bi se došlo do tog zaključka, bilo je dovoljno na internetu pronaći gdje HSS sudjeluje u lokalnoj vlasti i skim je u koaliciji. Priče da lokalno koaliranje i državno koaliranje nemaju veze je obična politička floskula. Koliko god je važno biti parlamentarna stranka, ne samo radi financijske inekcije poreznih obveznika , pogotovo biti u vlasti radi poluga vlasti, koje ne moraju biti u tvojim rukama ali su blizu tvojih ruku, još je važnije biti na vlasti ili sudjelovati u vlasti na lokalnoj razini. Krešo Beljak osjeća da mu u stranci ključa, ne samo zbog ideoloških razloga već isključivo zbog „gladnih usta“ pogotovo raširenih nakon Milanovićevih ponuda koje ni „rođeni ćaća“ ne bi dao. Krešu Beljaka ni suspendirani neće spasiti na mjestu predsjednika stranke ako ne prihvati istu takovu ponudu koju je ili dobio ili će dobiti od Plenkovića i HDZ-e.
Ovim potezom Plenković dovodi Beljaka pred svršen čin jer prihvatio ili ne prihvatio on je bivši s tim da mu se prihvaćanjem ponude, otvara zlatni padobran. Zlatni padobran bio bi podrška stranke u kandidaturi za gradonačelnika Samobora. No Beljak da bi ostvario sve to , mora povući suspenzije jer suspendirani su članovi koji zajedno sa HDZ-m obnašaju vlast na lokalnoj razini. Koalirati na državnoj, a suspenzijom članova da ponove rezultate na lokalnim jednostavno nema smisla i nije logično.
Ta ponuda sigurno neće biti onoliko izdašna koliko je bila Milanovićeva, no još uvijek je to bolje od svođenja na dizanje ruku u Saboru. Sve ukazuje da će Plenković ponuditi ili je već ponudio HSS – i mjesto ministra, vjerojatnije ministrice poljoprivrede. Plenković će tim potezom postići nekoliko za njega, za stranku ali i za državu jako dobrih stvari.
Prva srvar koja e po njega dobra je da je dobio za junior partnera stranku koja ima male apetite, prirodni je saveznik, dobiti će podršku europski pučana jer obe stranke dolaze iz iste političke obitelji, ali najvažnija stvar je da u vlasti neće imati ni jednu stranku koja bi mogla imati ucjenjivačke ambicije. Eliminiranjem MOST-a, riješio se nekih zahtjeva koji jesu izvedivi i nisu loši ali su jednostavno u ovom trenutku previše komplicirani i odnosili bi previše energije neophodne na za druge strateške točke rada vlade kao što su ekonomija i državne financije.
Izbacivanjem iz igre MOST-a i HNS-a, koji u niskom startu čeka da uskoči u igru rješava se u stranci i narodu problema u liku Vesne Pusić i HNS-g prepoznatljivog imagea klijentelističke stranke. Samim tim ostaje mu dovoljno prostora da u vladi ravnomjerno rasporedi federalističku i suverenističku struju u stranci.
Ono što je najvažnije, eliminacijom iz igre MOST-a dobija stabilnost vlade koja je u ovom trenutku najvažnija. Stabilnost vlade, garant je provođenja programa, korištenje pozitivnih ekonomskih i fiskalnih benefita na krilima pozitivnih trendova i rasta BDP-a, ali i utjecaj tih parametara na međunarodne financijske tokove koji rezultiraju padom kamata na zaduženja, odnosno rast kreditnog rejtinga.
Ako se ostvare ova moja predviđanja, onda se postavlja pitanje- kakova je sudbina HNS-a i poglavito MOST-a. Po mom mišljenju ni malo dobra, iako neki politički analitičari tvrde da je to dobro za obadvije stranke ja tvrdim suprotno. HNS će se suočiti sa gubljenjem sinekura u velikim tvrtkama poput JANAF, INA, HEP i u gobili onih manjih. Svi zaposleni u tim tvrtkama već vrše pritisak na vodstvo stranke da po svaku cijenu uđu u koaliciju sa HDZ-m jer im prijeti gubitak privilegija. Neće oni dobiti otkaze već je jednostavno biti preraspoređeni na druga radna mjesta sa daleko manjim primanjima i gdje gube sve povlastice, a morati će i raditi. HNS ima čvrstu biračku bazu samo u dvije županije, a u ostalim su beznačajni ali niti u te dvije županije puno je teže do vlasti iz oporbe na nacionalnoj razini nego sa pozicije vlasti
MOST će se suočiti sa istim tim problemima, čak i većim jer oni ne obnašaju vlast u županijama već u ,manjim gradovima i nekim ruralnim općinama. Ne treba zaboraviti da je MOST na parlamentarnim izborima izgubio od HDZ-a u obadvije svoje utvrde- Metkoviću i Omišu. Odlaskom u oporbu, povećavaju se troškovi kampanje, gubi se utjecaj u medijima i izlaže dvostrukoj opasnosti- Gubitku pozicije vlasti na državnoj i lokalnoj razini. MOST je grupacija koja ako nije na vlasti i ne diktira neke svoje, biračima obećane stvri, nema svrhu postojanja i umijesto njihovog cilja da preuzmu HDZ , HDZ će preuzeti njih.
O SDP-u ne treba trošiti riječi. Kod njih od danas kreće predizborna kampanja koja će više ličiti na rat i gdje će se javno putem medija i društvenih mreža prati prljavo rublje. Javnim pranjem rublja, isplivati će i sve afere i akteri tih afera tako da će i DORH prikupiti dovoljno materijala.
Ante Rašić/Kamenjar.com