Pojam “europski NATO” javljao se u raspravama stratega još od vremena Charlesa de Gaullea, ali uvijek kao apstraktna ideja, daleka ambicija, gotovo utopija. Međutim, danas je to, kako govore vodeći europski političari, nužnost.
Europski NATO kao nova sigurnosna nužnost
Ideja o “europskom NATO-u”, koja se desetljećima smatrala dalekom političkom ambicijom, posljednjih mjeseci sve se češće spominje kao nužnost. Europske države žele razviti vlastite obrambene sposobnosti kako ne bi potpuno ovisile o američkoj vojnoj zaštiti.
Dosadašnji model, prema kojem su Sjedinjene Američke Države osiguravale vojnu zaštitu Europe, a europske članice uglavnom slijedile američko vodstvo, počeo se ozbiljno dovoditi u pitanje nakon promjena u američkoj politici i sigurnosnih kriza posljednjih godina.
Nova strategija ne predviđa raspad NATO-a, nego stvaranje snažnijeg europskog obrambenog stupa unutar saveza.
Europski centar za politiku (EPC) upozorava da “europski stup unutar NATO-a više nije samo opcija”, nego jedini način da Europa osigura stabilnost bez stalnog praćenja promjena američkih prioriteta.
Grenland i pitanje europske obrambene autonomije
Kriza oko Grenlanda početkom godine dodatno je ubrzala rasprave. Kada je američki predsjednik Donald Trump zaprijetio vojnom silom protiv danskog teritorija, europski saveznici prvi su put ozbiljno otvorili pitanje vlastite obrambene autonomije.
Američki časopis Time tada je upozorio da Europa ostaje snažno ovisna o američkom oružju, obavještajnim podacima i strateškim kapacitetima te da će europsko naoružavanje trebati još najmanje tri do pet godina da postane vjerodostojno.
Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte poručio je tijekom grenlandske krize da Europa ne može sama jamčiti svoju sigurnost.
– Ako itko ovdje misli da se Europa kao cjelina može braniti bez SAD-a – nastavite sanjati. Ne možete. Mi ne možemo. Trebamo jedni druge, rekao je Rutte.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen odgovorila je da Europa mora ozbiljnije razvijati vlastite obrambene kapacitete.
– Vjerujem da je došlo vrijeme da oživimo klauzulu o uzajamnoj obrani Europe. Uzajamna obrana nije opcija za EU, to je obveza, poručila je.
Analitičar Noah Barkin iz German Marshall Funda ocijenio je da se Europa mora što brže pripremiti za mogućnost smanjenog američkog angažmana.
ReArm Europe i financiranje obrane
Ključni europski projekt obrambenog jačanja postao je plan ReArm Europe, odnosno “Spremnost 2030.”, koji je Europska komisija pokrenula 2025. godine.
Cilj je do kraja desetljeća mobilizirati gotovo 800 milijardi eura za obrambene potrebe. Plan uključuje veću fiskalnu fleksibilnost za države članice te financijski instrument SAFE vrijedan 150 milijardi eura za zajedničku nabavu naoružanja.
Već je 17 država aktiviralo posebnu fiskalnu klauzulu za povećanje obrambenih izdvajanja. No kritičari upozoravaju na moguće posljedice za socijalne i klimatske politike te na opasnost fragmentacije europskog obrambenog tržišta.
Među najvećim zagovornicima europske vojne autonomije je francuski predsjednik Emmanuel Macron. Početkom ožujka najavio je povećanje francuskog nuklearnog arsenala i mogućnost raspoređivanja nuklearno naoružanih lovaca u druge dijelove Europe.
– Da bismo bili slobodni, moramo biti opasni, rekao je Macron u vojnoj bazi u Bretanji.
Francuska planira proširiti suradnju s Njemačkom, Poljskom, Nizozemskom, Belgijom, Grčkom, Švedskom i Danskom kroz koncept “naprednog odvraćanja”.
Njemački kancelar Friedrich Merz podržao je Macronov pristup, a Njemačka ove godine planira uložiti više od 100 milijardi dolara u vojsku.
Europska obrambena industrija i ključni nedostaci
Unatoč ambicioznim planovima, Europa se i dalje suočava s velikim nedostacima u obrambenim kapacitetima.
Europska obrambena industrija zaostaje u proizvodnji projektila dugog dometa, proturaketne obrane i obavještajnih sustava, dok države članice koriste više od stotinu različitih oružanih sustava, znatno više nego SAD.
Belgijski ministar obrane Theo Francken upozorio je da bi potpuna europska obrambena autonomija zahtijevala golema ulaganja, uključujući stotine milijardi eura za vlastiti nuklearni štit.
Stručnjakinja za sigurnost s Harvarda Chris Kremidas Courtney smatra da Europa više ne može računati na bezuvjetnu američku zaštitu. Došlo je vrijeme da Europa odraste i napusti američki nuklearni kišobran te uđe u vlastito stabilno sklonište, rekla je.
Europski NATO moguć tek za dva desetljeća
“Europski NATO” moguć tek za dva desetljeća
Prema procjenama organizacije NAVI, koja okuplja bivše visoke dužnosnike NATO-a, stvaranje potpuno autonomnog “europskog NATO-a” realno je moguće tek za 15 do 20 godina.
Analitičari smatraju da Europa može postići djelomičnu autonomiju u području teritorijalne obrane, pomorske sigurnosti i cyberobrane, ali da će još dugo ostati ovisna o SAD-u kada je riječ o nuklearnom odvraćanju, strateškom izviđanju i logistici velikih vojnih operacija. (Hina/K)