Ljudi su ovdje živjeli u skladu s prirodom, od nje uzimali ono što im je bilo potrebno za život, a njoj uzvraćali radom i poštivanjem, piše portal Goranci online.
Jutro na selu u Hercegovini započinjalo je ranim buđenjem. Ljudi su odlazili iz svojih kuća još u mraku, pred svitanje i odlazili na posao u polje. Radili su cijeli dan, od sunca do mjeseca, obrađujući zemlju, sijući žito, uzgajajući masline i vinograde.
U slobodno vrijeme, ljudi su se okupljali na seoskim trgovima, kod zadruga, crkve…. Razgovarali su, smijali se, pjevali i plesali. U to vrijeme, život je bio jednostavniji i sretniji. Ljudi su bili povezaniji jedni s drugima, a njihovo društvo je bilo puno topline i ljubavi.
Hercegovina je poznata po svojim bogatim običajima. Neki od najpoznatijih su:
- Svadba je bila najvažniji događaj u životu svakog čovjeka u Hercegovini. Svadbene svečanosti su trajale nekoliko dana, a bile su prepune pjesme, plesa i zabave.
- Sijelo je bilo druženje mještana jednog sela. Održavalo se češće u jesen, nakon žetve. Na sijelu se jelo, pilo i plesalo, a često su se izvodili i tradicionalni hercegovački plesovi, poput gange i truse.
- Badnjak je dan uoči Božića. Ljudi su na Badnjak palili badnjak, jeli tradicionalnu hranu i išli u crkvu na Polnoćku.
Stari običaji u Hercegovini su polako izblijedjeli, nestali. Modernizacija i urbanizacija su dovele do toga da sve više ljudi živi u gradovima. Međutim, u mnogim hercegovačkim selima, stari običaji se još uvijek čuvaju i prenose s generacije na generaciju.
Emotivni pogled
Život na selu u Hercegovini oduvijek je bio težak, ali i lijep. Ljudi su ovdje bili hrabri i marljivi, a njihova ljubav prema prirodi i tradiciji je bila velika.
– Često volim razmišljati i prisjećati se kako je to bilo živjeti u Gorancima prije mnogo godina. Zamišljam kako se budim rano ujutro u svojoj kući od kamena, kako tjeramo stoku, kako izlazi sunce iznad brda i kako odlazim u polje raditi.
– Mislim na to kako su ljudi u Hercegovini bili povezani jedni s drugima. Kako su se okupljali na seoskim druženjima, kako su se smijali i pjevali, kako su plesali i slavili život, a danas toga gotovo i nema. Poslije nedjeljnje mise, i sprovoda, ljudi kao da jedva čekaju pobjeći, jednostavno nema onog prijašnjeg iskrenog i srdačnog pozdrava, priča nam sa sjetom jedan mještanin.
Želim da se ti običaji nikada ne zaborave. Želim da se ljudi u Hercegovini i dalje sjećaju svog bogatog kulturnog nasljeđa. Želim da Hercegovina ostane zemlja sunca, kamenjara i maslina, ali i zemlja tradicije i običaja, poručuje za čitatelje portala Goranci online.