Pratite nas

USKRS – VAZAM – USKRSNUĆE ISUSOVO

Objavljeno

na

Život svakoga čovjeka je jedan teški hod naprijed. U dubini srca i duše, u dubini naše ljudskosti, nosimo nadu da smrt nikako nije naš zadnji cilj, jer bi to za nas bilo katastrofalno i što bi nas onda dijelilo od sudbina nerazumnih živih bića, kada bismo se s tim pomirili i takav nauk prihvatili, već gajimo nadu da je naš cilj vječni život bez kraja i konca . Prazan Kristov grob za nas i za čitavo čovječanstvo jesu otvorena vrata prema životu, a ne smrti.

Isusovo uskrsnuće je naša vjera, jer kako kaže Sveti Pavao, ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je naša vjera, odnosno, ako smo samo vjerovali u Krista samo u ovom životu, onda smo najbjedniji od svih ljudi. Ili, ako bismo htjeli odgovoriti na pitanje tko je i što je kršćanin, možemo samo odgovoriti da je kršćanin ona osoba koja vjeruje u Isusa Krista Uskrsloga. Sve ostalo proizlazi iz ovoga. Na ovoj činjenici gradimo našu nadu da naša smrt nije cilj, nego je naš cilj punina vječnoga života s Uskrslim.

Stoga nam jezik koji se koristi u Novome Zavjetu, želi pokazati da je uskrsni događaj jedna misteriozna stvarnost koja povezuje povijest i vječnost, ljudskost i božanstvo, pa zbog toga se ne može svesti na puko oživljavanje mrtvaca, već je to povratak slavnoga Uskrsloga Krista u svijetlo božanstva, što je ranije bilo sakriveno njegovom ljudskom naravi.

Dakle, Isusovo uskrsnuće je spasiteljski događaj koji nas danas ispunja radošću. U ovu radost moramo vjerovati, naviještati je i svjedočiti našim životom u Kristu uskrsnulim, tražeći što je gore gdje se on nalazi, uklanjajući neprestano stari kvasac staroga grijeha, da bismo postali novo tijesto. Danas je dan kada čitava zajednica navješćuje sa dubokom vjerom i iskrenom uskrsnom radošću: “Tvoju smrt navješćujemo Gospodine, tvoje uskrsnuće slavimo i Tvoj slavni dolazak isčekujemo”. Ovo molimo i govorimo jer znamo je Uskrsli Krist najveća nada oslobođenja za nas, za svakoga čovjeka, kao i za čitavi svijet. Tko nas drugi može spasiti, osim jedini onaj čiji je grob u povijesti čovječanstva ostao prazan. Iz toga je groba potekla rijeka vjere u kojoj se danas i mi nalazimo i gledamo naviještati, svjedočiti i tako živjeti svoju vjeru u Uskrsloga.

Sve ovo ostaje na razini jedne, manje-više, lijepe ili uspješne teorije, ako mi sebi ne odgovorimo još na glavna pitanja: čime ja danas svjedočim Uskrsloga i gdje je za mene danas i sada i sutra Uskrsli? Uskrsli se nalazi u Riječi Objave-Bibliji, nalazi se u svojoj svetoj Crkvi, posebice u Sakramentima. Nije dovoljno naći ga samo u Riječi i Sakramentima jer je On posvemašnji, pa tako se nalazi i u mom bližnjemu, a na poseban način u onima koji su potrebni moje i tvoje pomoći. Potrebni su Uskrsloga, a On šalje mene i tebe.
Ne zadovoljimo se olako ovim pitanjima dajući površne odgovore, jer bi nas moglo uljuljati u jedan san koji bi mogao postati nesiguran i nemiran. Krist je uskrsnuo i vrata nebeska su otvorena. Za koga? Za one koji će uskrsnuti s Njime. Uskrsnuti se može s Njime samo ako budemo izvršavali volju Oca nebeskoga. Dogodilo se to u misiji, u Zairu prije 25 godina. U regiji Kasangulu, dva velika sela, jedno katoličko i jedno pogansko nisu bili u dobrim odnosima. Iz jednog sela često su krali ovce i poljske plodove pa je zbog toga bilo ozljeđenih i mrtvih na obje strane. Zbog straha, nitko nije smio otići iz jednog u drugo selo. Poznato je da, u Africi, plemenske borbe imaju stare korjene i te običaje teško je iskorijeniti.

Otac Mario Van de Kerkoven, belgijski misionar, 1974 godine navijestio je, u katoličkom selu, Kristovo uskrsnuće i oprost grijeha, navodeći da je najljepši plod Uskrsa mir. Njegovi vjernici mu na to kažu: “Zašto nam Isus, jer je danas Uskrs, ne donese mir sa susjednim selom?” Otac Mario kaže: “Slavit ćemo danas svetu Misu na tu nakanu, zatim ćemo otići posjetiti ih.” Tako u Uskrsno jutro krene kršćansko selo u susret nekršćanskom selu. Svatko je nešto ponio kao dar: netko ovcu, netko kokoš, netko vreću riže, a netko platno za odjeću.

Susjedno selo, videći ih iz daleka kako “neprijatelj” dolazi odmah se spremilo za borbu; netko sa štapom, netko sa lukom i strijelom a netko sa nožem. Kada se kršćansko selo, na čelu sa svećenikom, približilo, vidjeli su da dolaze u prijateljstvu, pa su odložili oružje. Po prvi put su, stanovnici koji su uvijek bili neprijatelji, sprijateljili se.

Belgijski misionar je rekao: “Ne znam ni ja kako se ovo moglo dogoditi. Toliko sam godina pokušavao sprijateljiti ih ali nisam uspio. Zato sam danas uvjeren da Duh Sveti, osobito na dan Uskrsa, donosi mir onome tko ga svim srcem želi”(M/J.V.318).
Mi moramo biti svjedoci koji će životom svjedočiti i življenim životom naviještati, a Duh Sveti će učiniti ono ostalo, kao što je, uostalom, učinio sa nevjerom i sumnjama učenika i apostola. Naše je dati svoj vlastiti udio u suradnji sa Uskrslim, a Duh Božji će učiniti jednako od nas kukavica apostole, kao što je učinio od onih raspršenih i ustrašenih apostola na Veliki Petak. Pomozi nam Uskrsli da ostanemo na Tvome putu, daj nas snage da te znadnemo ponizno i ustrajno moliti da ostvarimo zadani cilj – stići Tebi s Tobom u vječni život.

uskrs13 2

Duše pravednika u pratnji Uskrsloga i duše ovozemnika u nadanju, iščekivanju i vjerovanju…

uskrs13 3

Anđeoske čete dočekuju Uskrsloga.

uskrs13 4

“Marija…”

uskrs13 5

Najveće Isusovo čud je ova pobjeda groba. ovo je prvi grob na ovome svijetu koji je ostao prazan, a iz njega je potekla Rijeka vjere…

uskrs13 6

“To sam ja. Pogledajte moje ruke i moje noge i mjesta čavala…”

U Crkvi se u prvo vrijeme Uskrs nije slavio u svim krajevima podjednako, ali uvijek je bio u svezi sa židovskom Pashom.

Kršćani danas slave svoj najveći blagdan, Uskrs ili Vazam. Na Uskrs se obilježava nedjelja Kristova uskrsnuća, kao i njegova pobjeda nad smrću i grijehom.

Svečano uskrsno euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali će predvoditi kardinal Josip Bozanić, a  s obzirom da ove godine Uskrs u isto vrijeme slave i katolički i pravoslavni vjernici misa će se služiti i u pravoslavnoj Crkvi Preobraženja Gospodnjeg na Cvjetnom trgu u Zagrebu. Svečano euharistijsko slavlje Papa Franjo će predvoditi na Trgu svetog Petra, a nakon mise slijedi blagoslov Urbi et orbi (Gradu i svijetu).

Kako se računa datum Uskrsa?

Uskrsni su se događaji Kristova života odvili u okvirima stare židovske Pashe. On je proslavio svoju vazmenu večeru, proživio svoju muku i smrt i doživio svoj Uskrs za vrijeme toga židovskoga blagdana. Židovi su slavili Pashu 14. dana mjeseca Nisana. Bio je to sedmi mjesec židovskoga kalendara, a odgovara našem ožujku i travnju, s početkom proljeća.

U Crkvi se u prvo vrijeme Uskrs nije slavio u svim krajevima podjednako, ali uvijek je bio u svezi sa židovskom Pashom. Od 16. stoljeća računanje datuma Uskrsa se razlikuje u istočnoj i zapadnoj crkvi. Prema pravilu Katoličke crkve datum Uskrsa se određuje kao prva nedjelja koja pada nakon 14. dana mladog mjeseca počevši s 21. ožujkom. Ovako određen datum može biti u rasponu između 21. ožujka i 25. travnja, pa je zato Uskrs pomični blagdan.

U crkvama koje koriste julijanski kalendar postoji dodatno pravilo da Uskrs mora biti iza Pashe, pa zbog toga datum Uskrsa može biti kasniji. Zato Uskrs ne slave svi kršćani u isti dan.

fra Franjo Mabić/vl/kamenjar.com

facebook komentari

Pregled

Mijo Jelić: U BiH se Hrvatima sudi po jednom, a Muslimanima po drugom zakonu

Objavljeno

na

Objavio

Koje su poruke poslane s komemoracije za generala Praljka? Mogu li se očekivati nove optužnice iz Bosne i Hercegovine? Analizirali su gosti Otvorenog:
Marinko Krešić, glavni tajnik Hrvatskog generalskog zbora, Željka Antunović, bivša ministrica obrane, Višnja Starešina, novinarka i publicistica, Drago Pilsel, novinar i publicist
Zlatan Mijo Jelić, general HV i HVO-a

Emisiju u cijelosti pogledajte:

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

Damir Borovčak: Komunistička zapovijed na Mirogoju još uvijek vrijedi

Objavljeno

na

Objavio

U nedjelju 10. prosinca na preoranom groblju hrvatskih vojnika 1941. – 1945. na Mirogoju u Zagrebu obilježen je Međunarodni dan ljudskih prava u organizaciji Hrvatskog društva političkih zatvorenika Osijek, Hrvatskog domobrana Osijek, Žrtve za Hrvatsku Osijek i Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka – krilo Đakovo.

Poslije svete mise za duše pokojnih u crkvi Krista Kralja na Mirogoju održano je komemorativno sjećanje na mjestu njihovih grobova i poslije smrti obesčašćenih kosti hrvatskih bojovnika Nezavisne države Hrvatske.

Poginulim hrvatskim vojnicima komunistička vlast zapovjedila je preorati njihove grobove. Učinjeno je to po zapovijedi izdanoj 6. srpnja 1945. od zloglasnog partizansko-komunističkog Ministra unutarnjih poslova Vicka Krstulovića.

Na tom prekopanom i poravnatom nekadašnjem posljednjem počivalištu preminulih hrvatskih bojovnika od 1941. – 1945. sjećanje je obnovljeno prigodnim govorom i s imenima pokojnika na pripremljenih 550 svijeća.

U ime Hrvatskog društva političkih zatvorenika Osijek istaknuo je kako su protiv diskriminacije i kršenja osnovnih ljudskih prava i uskraćivanja prava na obilježeni grob, hrvatski biskupi upozorili još 20. rujna 1945. Tada su u svom glasovitom Pastirskom pismu uputili poruku vjernicima:

„Napokon, još jednu bolnu i neobičnu činjenicu moramo vam napomenuti, predragi vjernici. Ni grobovi pokojnika nisu ostali pošteđeni. Na grobljima u Zagrebu, Varaždinu i drugim mjestima, odredbom neposredno pretpostavljenih vlasti, skidaju se križevi s grobova ustaša i njemačkih vojnika. Sami grobovi poravnati su tako, da se ne može raspoznati, gdje je tko pokopan. Ovakav postupak mora se osuditi. Pred smrću klanjaju se svi ljudi. I neprijatelj prestaje poslije smrti biti neprijatelj. I njemu pripada po nepisanim zakonima čovječanske uljudbe, koja izvire iz kršćanske ljubavi, pravo na pristojan grob. Poznato je, da su poslije prvoga svjetskoga rata nekadašnji neprijatelji i te kako poštivali i čuvali grobove vojnika, koji su kao osvajači pali u stranim zemljama. Danas se to kod nas uskraćuje vlastitim sinovima.“

Potom je govornik upozorio kako su na ovom groblju hrvatskih vojnika od 1941.-1945. pokopani oni koji su umrli u zagrebačkim bolnicama od posljedica rata, kao i vojnici koji su poginuli u borbama u okolici Zagreba. Odlukom komunističkih vlasti u srpnju 1945. uklonjena su nadgrobna obilježja i uništena, grobni humci su preorani, a obiteljima i danas nije dopušteno obilježiti grob člana svoje obitelji. Komunističko obrazloženje odluke o uklanjanju vojničkih groblja okupatora glasilo je: „Treba izbrisati svaki trag zloglasne fašističke vladavine. Tak je potrebno da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi po kojima bi se razaznalo mjesto gdje su se dizala takva groblja.“ Kako bismo razumjeli ovu naredbu moramo poznavati izričaj komunističke ideologije koji kaže: „Tko nije s nama protiv nas je“ ili u prijevodu, tko nije komunist taj je fašist.

Istaknuto je da se tom odlukom krši ljudsko pravo na obilježen grob, povrijeđen je mir i dostojanstvo pokojnika, narušeno je pravo na osobnost, sloboda vjeroispovijesti, ali je napravljena i diskriminacija iz mržnje barbarskim postupkom uništenja. Ljudska prava nisu izmišljena, ona su prirodna. Od rođenja do smrti, što godi bili u životu, postoje ljudska prava koja se odnose na svakog čovjeka i posvuda – ona su univerzalna. Ta prava vrijede u rodilištu, i na groblju, ona vrijede za pobjedničke i poražene vojnike, svi ljudi su jednaki u rođenju i smrti.

Uništenjem ovoga groblja povrijeđena je: Opća deklaracija o ljudskim pravima, Ženevska konvencija, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Povelja EU o temeljnim pravima, Ustav RH, Zakon o grobljima, Zakon o istraživanju uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, Kazneni zakon čl. 332 Povreda mira pokojnika.

Na groblju Mirogoj dostojanstveno su pokopani ugledni građani i obični ljudi. Ovdje brončane i kamene skulpture imaju prava i dostojanstvo po Zakonu o zaštiti spomenika kulture budući da je Mirogoj zaštićeni spomenik kulture. Na ovom groblju jedino nikakva prava nemaju hrvatski vojnici poginuli u vremenu 1941. do 1945. na ozemlju Hrvatske. Paljenjem 550 svijeća, na 550 grobnih mjesta, s imenom i prezimenom pokopanog hrvatskog vojnika, željelo se vratiti dostojanstvo ljudima koji anonimno počivaju u prikrivenim grobovima pored raskošnih grobnica groblja Mirogoj. Sukladno općoj Deklaraciji o ljudskim pravima pravu na slobodu vjeroispovijesti, tražimo da se ovim ljudima vrati dostojanstvo i mir, grobovi obilježe u skladu s vjerskom pripadnošću pokojnika. Na grob za kršćane u znaku križa, a za pripadnike islamske vjere znak nišana.

Selektivna primjena ljudskih prava je kršenje ljudskih prava. Zato što su ovi ljudi pripadali poraženoj vojsci, obiteljima je nametan osjećaj krivnje za zločine koje nisu počinili, tako da i danas postoje traume koje su prisutne u naraštajima koji nisu živjeli u to vrijeme. Ovo groblje je dio kulture sjećanja, ali i suočavanja s prošlošću. I na kraju govornik je završio prvim člankom Opće deklaracije o ljudskim pravima:

“Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva”.

Molitvu za pokoj duša vojnika na preoranom groblju predvodio je za katolike velečasni Ante Pavlović, a za duše islamske vjeroispovijedi efendija Mersad Kvesić.

Potom je organizator zamolio da okupljeni upale pripremljenih 550 svijeća za 550 pokojnika na groblju hrvatskih vojnika 1941-1945. Svaka svijeća imala je ime i prezime pokojnika s datumom smrti.

Barbarstvo komunističkih vlasti 1945. koje su izdale neciviliziranu zapovijed i preorali groblja palih hrvatskih vojnika, još se uvijek poštuje i štiti. To je vidljivo na Mirogoju u Zagrebu. Neobilježene i neuređene grobne plohe na to ukazuju. Komunistička zapovijed na Mirogoju još uvijek traje. Na to su nas podsjetili pristigli domobrani iz Osijeka, koji su potaknuli na pomnije razmišljanje. Nakon 45 godina komunističkog terora i nakon 27 godina samostalne države Hrvatske, po prvi puta su upaljene svijeće i odana počast za sve obesčašćene bojovnike na preoranom dijelu Mirogoja. A zašto zakazuje gradska vlast i državna vlast, kad su u pitanju dostojanstvo i ljudska prava pokojnika na posljednje počivalište? Zar se potomci nemaju pravo sjećati svojih predhodnika palih za san o hrvatskoj slobodi. A s njima i svi istinoljubivi domoljubi pokloniti se žrtvama onih koji su poginuli u vihoru Drugog svjetskog rata za nikad dosanjanu slobodnu i samostalnu Hrvatsku.

fotografije  tekst: Damir Borovčak/HKV

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari