OviĀ izbori 3. sijeÄnja 2000. su bili po mnogoÄemu znaÄajni, a može se reÄi da oznaÄavaju kraj prvog desetogodiÅ”njeg razdoblja u povijesti samostalne Hrvatske.
Na ovim izborima HDZ je po prvi put od samostalnosti izgubio vlast, a veÄinu je dobila tzv. Å”estorka (dvije koalivcije SDP-HSLS i HSS-HNS-IDS-LS), iako je HDZ pojedinaÄno dobio najviÅ”e mjesta. Ovi izbori se dogaÄaju u periodu izmeÄu smrti predsjednika Franje TuÄmana i izbora za novog predsjednika Republike, koji je postao bivÅ”i utjecajni HDZ-ovac Stipe MesiÄ.
U opÄoj euforiji medija, koji su bili protivnici Franje TuÄmana, osim Å”to je ova vlast pojaÄala negativnu ostavÅ”tinu vladavine HDZ-a, tzv. Å”estorka je pokuÅ”ala uniÅ”titi i dijelove pozitivne ostavÅ”tine te vlasti, posebno one koji se tiÄu atributa hrvatske državnosti i pobjede u Domovinskom ratu. Naziv tog procesa nazvan je sramotnim imenom ā detuÄmanizacija. Imao je teÅ”ke posljedice po hrvatsko druÅ”tvo posljednjih 18 godina, a sliÄnu politiku nastavio i HDZ na Äelu s Ivom Sanaderom, kao i kasnije vlade.
Ovdje Äemo nabrojati 11 stožernih toÄaka procesa detuÄmanizacije kojima se pokuÅ”ala uniÅ”titi svaka simboliÄka i stvarna oznaka identiteta hrvatske državnosti, Domovinskog rata i prvog predsjednika Franje TuÄmana:
1 . Diskreditiranje Oluje
Odmah nakon izbora dolazi do gomilanja negativnosti, lažnih optužbi i kleveta od strane vladajuÄih stranaka i medija prema vojno-redarstvenoj akciji Oluja. Bio je to sinkronizirani udar na briljantnu akciju osloboÄenja okupirane Hrvatske, a u kojem su sudjelovale politiÄke stranke na vlasti, mediji na Äelu s HRT-om, predsjednik MesiÄ i krug politiÄara oko njega, te brojne utjecajne domaÄe nevladine udruge, kao i meÄunarodni Äimbenici koji su do rata i za vrijeme rata otvoreno podržavali postojanje Jugoslavije i bili protivnici hrvatske samostalnosti (prvenstveno Velika Britanija i Francuska).
PojedinaÄni zloÄini se pokuÅ”avaju nametnuti kao dokaz genocidnosti hrvatskog naroda i kao kolektivna krivnja, a zloÄini koje su Srbi poÄinili u ratu vjeÅ”to se skrivaju i ne dobivaju mjesta u medijima: brojna silovanja žena i muÅ”karaca, straÅ”ni zloÄini u Veleprometu, masovne egzekucije u Tordincima, BaÄinu, Å kabrnji, Saborskom, Dalju i drugdje koje tek kasnije osobnim svjedoÄanstvima svjedoka poput Vilima KarloviÄa, Marijana Gubine dobivaju obrise patoloÅ”ke faÅ”istiÄko-komunistiÄke srbijanske genocidne politike.
2. Balkanski summit u Zagrebu
Iste 2000. godine na inicijativu predsjednika Stipe MesiÄa u Zagrebu se održava tzv. Balkanski summit koji uz MesiÄa organizira Srbima naklonjeni francuski predsjednik Chirac (njegov prethodnik Mitterand je bio gotovo otvoreni podržavatelj srbijanske genocidne politike).
Bio je to otvoreni i nasilni pokuÅ”aj guranja Hrvatske u krrug zemalja tzv. Zapadnog Balkana s krajnjim ciljem poniÅ”tavanja rezultata Domovinskog rata i stvaranja nove zajednice naroda na podruÄju bivÅ”e Jugoslavije, pod vodstvom i dominacijom Srbije kao i u svakom povijesnom okupljanju tih zemalja u bilo kakve oblike zajednica.
Ovim summitom je Srbija poÄela biti amnestirana kao agresor i zloÄinac u ratovima na podruÄju Jugoslavije, Å”to je nastavljeno u godinama koje su slijedile, a osobito djelovanjem HaÅ”kog suda.
3. Brisanje državnih praznika i nacionalnih simbola
Prvi na udaru, nimalo sluÄajno, bio je Dan državnosti 30. svibnja, državotvorni blagdan koji je najviÅ”e zaživio u hrvatskom narodu, a upravo ga je zbog toga SDP dolaskom na vlast i ukinuo, uz brojne druge državotvorne simbole kao: Oltar domovine na Medvedgradu, poÄasna hrvatska garda pred Saborom, preimenovanja Hrvatskog državnog sabora u Hrvatski sabor, ukidanje dvodomnog Sabora radi apsolutizacije vlasti i dr.
Time je doÅ”lo do poÄetka bitnog naruÅ”avanja proslave obilježavanja hrvatske državotvornosti i Domovinskog rata koje se vraÄa tek posljednjih godina, blagdanima koje je narod āiznjedrio iz sebeā. To je proslava Oluje koju je sam narod inicirao okupljanjima u Äavoglavama i komemoracija u Vukovaru gdje su Hrvati poÄeli spontano dolaziti pokloniti se žrtvama Vukovara na dan pada grada 18. studenoga. Obiježavanje ta dva blagdana nemaju inicijalno nikakve veze s nijednom strankom i državnom politikom prema važnim povijesnim dogaÄanjima, jer su ih Hrvati iznjedrili iz svojh srca i želje da se ne zaboravi žrtva i pobjeda u Domovisnkom ratu.
4 . Degradacija branitelja i Domovinskog rata
Iz PantovÄaka i Banskih dvora voÄena je, uz pomoÄ medija, sustavna hajka degradacije i blaÄenja branitelja i samog Domovinskog rata, tako da je Sabor bio prisiljen pod pritiscima āostataka državotvorne idejeā donijeti Deklaraciju o Domovinskom ratu, koju su otvoreno negirali neki voÄe Å”estorke i stranke poput HNS-a, IDS-a i dr.
DanaÅ”nji koalicijski partner u Vladi HDZ-a, HNS, se osobito isticao u blaÄenju svega Å”to ima veze s Domovinskim ratom, kao i ismijavanju i izrugivanju velikih pokolja poÄinjenih nakon II. svjetskog rata nad civilima i zarobljenicima. SjeÄamo se beÅ”Äutnih i ciniÄnih izjava njihove tadaÅ”nje predsjednice o pobijenim ljudima nakon zavrÅ”etka ratnih operacija, naglaÅ”avajuÄi da u jamama ima i onih ljudi ākoji su krivi za zloÄineā. Ne zaboravimo ta ruganja HNS-a naknadnim danaÅ”njim umivanjima. VeÄina danaÅ”njih ljudi na Äelu HNS-a su to podržavali.
Izrugivanje iz žrtava Domovinskog rata
I ovdje je prednjaÄio danaÅ”nji koalicijski partner HDZ-a, HNS, a osobito ponovno njegova bivÅ”a predsjednica Vesna PusiÄ i potpredsjednik te stranke Stipe MesiÄ. Dok se MesiÄ otvoreno rugao i nadvikivao s majkama poginulih junaka Domovinskog rata iz legendarne 4. brigade, za to vrijeme je Vesna PusiÄ provocirala u medijima žene silovane u Domovinskom ratu, danas okupljene u Udrugu SunÄica, pozivajuÄi ih da se pridruže homoseksualnoj paradi u Zagrebu.
Tih godina, niti DORH niti politiÄari, nisu marili za žrtve Domovinskog rata: silovane žene, logoraÅ”e, ubijene i nestale, a takva politika nastavljena je i u vrijeme HDZ-a i Ive Sanadera, kao i kasnije.
5. ZaÅ”tita partizanskih i Udbinih zloÄinaca
Nakon Å”to su otkrivena imena potencijalnih zloÄinaca koji su sudjelovali u masovnim zloÄinima nad civilima, sveÄenicima i zarobljenim vojnicima nakon II. svjetskog rata. Stipe MesiÄ i drugi politiÄari poÄinju otvorenu medijsku hajku da se āantifaÅ”isti ne smiju progonitiā. Ovdje navodimo samo dva sluÄaja: Stjepana HrÅ”aka koji je ubio 21 sveÄenika u Macelju i Josipa Boljkovca optuženog za zloÄine nad razoružanim zarobljenicima i civilima u Karlovcu.
Premda je u to vrijeme joÅ” dosta partizanskih megazloÄinaca bilo živo, baÅ” kao i u Sloveniji u sluÄaju Mitje RibiÄiÄa, ispremreženo postkomunistiÄko sudstvo s politiÄarima na vlasti koji se redom dolazili iz redova bivÅ”e KomunistiÄke partije (i u HDZ-u i u SDP-u) sprjeÄava pravedne procese i osude zloÄina. Ili niÅ”ta ne Äini po tom pitanju.
TakoÄer se brojne smrti hrvatskih boraca za slobodu likvidiranih od Udbe u inozemstvu i Hrvatskoj namjerno guraju pod tepih, kao smrti Mira BareÅ”iÄa, Ante Paradžika, Blaža KraljeviÄa i brojnih drugih domoljuba.
6. Dilanje transkripata ā izdaja Hrvatske
Stjepan MesiÄĀ poÄinio je neÅ”to zbog Äega ga veliki broj graÄana Hrvatske smatra izdajnikom: bez kriterija otvarao je arhive i stranim novinarima i haÅ”kim istražiteljima i tko zna kome joÅ”.
Danas se MesiÄ pokuÅ”ava opravdati da je to morao uÄiniti. MesiÄ, naravno, ne govori istinu. ToÄno je da je 1996. godine Hrvatski Državni Sabor donio Ustavni zakon o suradnji s haÅ”kim sudom, ali je isto tako toÄno da je MesiÄ svojim dilanjem dokumenata bez ikakvih kriterija prekrÅ”io taj zakon. Jer njegovo dilanje dokumenata nije bilo u skladu s tim zakonom, niti zakonom zaÅ”titi arhivske graÄe. Osobito nije bilo su skladu sa interesima Republike Hrvatske i hrvatskog naroda, te najviÅ”ih hrvatskih ratnih i politiÄkih zapovjednika.
O tome treba posljednju rijeÄ reÄi DORH i istražni organi, ali hrvatsku se javnost radije zabavlja kriminalizacijom pjesme Äavoglave ili nekakvim tuÄnjavama nekakvih SpliÄana u stranoj zemlji. Suradnja bivÅ”eg predsjednika države, kao i utjecajnih politiÄara u Hrvatskoj, sa komunistiÄkim tajnim službama, postaje od prvorazrenog skandala u medijima deseta ili jedanaesta tema.
Nezakonito dilanje transkripata, nestanci arhiva bivÅ”eg predsjednika države ili bivÅ”eg predsjednika Sabora Å eksa o njihovoj suradnji sa zloglasnom tajnom službom oÄito medijima, politiÄarima i pravosuÄu ā nisu toliko važni i zanimljivi.
7. Stvaranje tipskih sluÄajeva da bi se Hrvate proglasilo ustaÅ”ama i faÅ”istima
Mediji i politiÄari tih godina, po staroj recepturi KOS-a, stvaraju tipske sluÄajeve od izoliranih pojedinaÄnih sluÄajeva koji su se dogaÄali za vrijeme i nakon Domovinskog rata. Time se pokuÅ”ava hrvatskom narodu dati hipoteka faÅ”ista, stigmatizirati ga kolektivno, proglasiti genocidnim i držati u Å”aci odo onih istih struktura koje su to isto Äinile u Jugoslaviji.
Kao primjere možemo uzeti sluÄajeve obitelji Zec i Lora. Ta dva sluÄaja dignuta su u medijima na takvu razinu koja je trebala stigmatizirati cijeli Domovinski rat, branitelje i hrvatski narod.
Premda je ubojstvo obitelji Zec gnjusan zloÄin za svaku osudu, on se po niÄemu ne razlikuje od sliÄnih ili joÅ” brutalnijih zloÄina koje su poÄinili Srbi kao: obitelj ErstiÄ gdje je u MedviÄi ubijeno 10 Älanova te obitelji, obitelj ÄengiÄ s dvoje djece iz Ervenika , obitelj JuriÄ iz KostiÄa sa ubijeno dvoje djece od 2 i 4 godine, obitelj Å iftar i troje ubijene braÄe u JoÅ”evici, obitelj NikÅ”iÄ iz Å iroke Kule, peteroÄlana obitelj RakiÄ iz Å iroke Kule (srpska obitelj koju su ubili Srbi), obitelj DvornekoviÄ iz Gornjih Jama, obitelj Fabac iz Gornjih Jama i brojne druge nepoznate ubijene obitelji u Domovinskom ratu.
Namjernim isticanjem samo i iskljuÄivo jednog zloÄina, a preÅ”uÄivanjem drugih htjelo se uÄiniti jedan nacionalni kolektiv zloÄinaÄkim na tragu iste politike voÄene u vrijeme Jugoslavije, a svi oni daleko brojniji zloÄini koje su poÄinili Srbi ā zaboraviti i izbrisati kao da ih nije bilo.
SliÄno je bilo i sa medijski eksponiranim sluÄajem Lora i zarobljenika u tom zatvoru. Premda bilo kakvo muÄenje zarobljenika nije prihvatljivo, Lora je odnosu na srbijanske logore i bestijalna muÄenja ljudi u Veleprometu, BuÄju, Kninu, Dalju i logorima u Srbiji bila mjesto neusporedivo manjeg zloÄina. Ipak, tih godina u režiji KOS-a i medija, Lora je odabrana da bude novo Jadovno ili Jasenovac, mjesto koje trebalo biti simbol zloÄinaÄkog karaktera Hrvata i njihove faÅ”istoidne genocidnosti. Kada su Marijan Gubina, koji je kao 10-godiÅ”nje dijete bio zatoÄen u logoru u Dalju, i Vilim KarloviÄ koji je bio zatoÄenik Veleprometa, uspjeli svojim knjigama probiti medijsku blokadu i iznijeti svu bestijalnost srbijanskih logora, javnost je bila zateÄena i ogorÄena preÅ”uÄivanjem ovih velikih zloÄina Srba.
I obitelj Zec, uz dužan pijetet pokojnicima, i Lora, i Grubori, i PakraÄka Poljana, mjesta neprijepornih zloÄina, odabrani su i izdvojeni iz mnoÅ”tva zloÄina da postanu mjesta-simboli kolektivnog nametanja krivnje Hrvatima. A ciljevi su bili: izvrtanje istine o karakteru rata u Hrvatskoj, stigmatiziranje hrvatskog naroda, držanje branitelja na uzdi i politiÄka manipulacija za sluÄajeve svakodnevne potrebe. A ponajviÅ”e: ponovno hrvatski narod upregnuti u jarama krivnje da bi se ostvarili interesi postkomunistiÄkih elitistiÄkih skupina koje su preuzele nadzor u veÄini segmenata druÅ”tva, kao i pogodovanje Srbiji za promjenu ratnih rezultata s dugotrajnim ciljem postavljanja Srbije kao lidera u tzv. regiji.
Takve sramne aktivnosti poigravanja s ubijenim ljudima, bilo prenaglaÅ”vanjem bilo izmiÅ”ljanjem bilo preÅ”uÄivanjem, konstanta su jedne te iste politike koja je na djelu veÄ gotovo 75 godina
8. Mediji ā kljuÄ obmane javnosti
Medijska hajka tih godina bila je nevjerojatna. Svi vodeÄi mediji natjecali su se u ocrnjivanju kljuÄnih osoba koje su bile na Äelu Hrvatske u ratu: predsjednika TuÄmana, ministra Å uÅ”ka, naÄelnika Stožera Bobetka i drugih najvažnijih imena oslobodilaÄkog rata. Zatvore pune redom iskljuÄivo zapovjednici Hrvatske vojske koji su branili Hrvatsku u najtežim vremenima: Brodarac, GlavaÅ”, Norac, MerÄep i dr., a Gotovina i MarkaÄ bivaju osuÄeni u Haagu. Tako se stjeÄe javni dojam da su samo Hrvati radili zloÄine. JoÅ” itekako živi svjedoci srbijanske bestijalnosti u ratu ne mogu vjerovati Å”to se dogaÄa ā inverzija dogaÄanja pred oÄima cijelog naroda koji je trebao biti uniÅ”ten. Hajka na branitelje bila je iznimno velika, izmiÅ”ljane su ideje da je āGojko Å uÅ”ak ispalio prve zolje na Borovo Selo i poÄeo ratā, da je Vice VukojeviÄ silovao žene po logorima, da je TuÄman izdao Å”to god je mogao, da je Bobetko ratni zloÄinac i dr.
Osobita meta medija, Äesto dirigiranih nevidljivom palicom, tih i prethodnih godina bio je predsjednik TuÄman kojemu te iste skupine imaju zahvaliti Å”to nije izvrÅ”io lustraciju i potaknuo procese osude brojnih zloÄina poÄinjenih u vrijeme komunizma. TuÄmanu se pripisivalo i izmiÅ”ljalo sve: da je s MiloÅ”eviÄem dijelio BiH, da je prodao prvo Knin, pa Vukovar, da je napravio popis 200 obitelji koje se trebaju obogatiti, da je Å”vercao kamione oružja, da je obogatio svoju obitelj, da je ubijao na Bleiburgu, da je prodao Hrvatsku, da je suraÄivao sa Srbima protiv BoÅ”njaka i dr.
Danas se vidi da je veÄina te medijske hajke bila voÄena spomenutom nevidljivom rukom, koju poznati politiÄki analitiÄari danas pripisuju ostacima KOS-a, jedne od najjaÄih i najkorumpiranijih konatraobavjeÅ”tajnih službi u Europi.
9. Laž da je Hrvatska agresor na BiH
Hrvatska je agresor na BiH ā bila je teza i svakodnevna tvrdnja i brojnih medija i politiÄara. Kao i drugdje, prednjaÄio je HNS, ali i veliki broj SDP-ovih zastupnika podržavao je ovu bezoÄnu laž. Pasivnost ljudi iz Sanaderovog HDZ-a samo je davala vjetar u leÄa tim lažima, a sam HDZ se ograÄivao od ostavÅ”tine predsjednika TuÄmana.
Ovakve teze izgovarane su i u Saboru, i na press konferencijama, i na PantovÄaku, tako da je Å”teta bila nepopravljiva, a posljedice se vide danas i tek Äe se vidjeti u buduÄnosti
10. Umirovljenje ratnih generala i uniÅ”tavanje pobjedniÄke Hrvatske vojske
Dvanaestorica zaslužnih hrvatskih generala uputila su javnosti otvoreno pismo u kojem pozivaju institucije države da zaÅ”tite Domovinski rat i ratne zapovjednike od medijskih, politiÄkih i pravosudnih progona. Pozvali su Äelne ljude, kao i medije, da se odupru negativistiÄkom i neistinitom prikazivanju Domovinskog rata. TadaÅ”nji predsjednik države Stipe MesiÄ ih je nakon toga sramno ā umirovio.
āOdluÄili su se za politiku. Svi koji su mislili da se država može ruÅ”iti pamfletima, zaigrali su na krivu kartu. Od danas, oni viÅ”e nisu pripadnici Hrvatske vojske! Vojska mora biti depolitizirana, onaj tko se želi baviti politikom ima pravo na to, ne sugeriramo mu u koju Äe stranku uÄi, ima Å”iroku lepezu pred sobom. Ali, dok je u vojsci, neÄe pisati pamfleteā, kazao je tada MesiÄ.
Tako je MesiÄ naÄeo pobjedniÄku Hrvatsku vojsku, a sama Hrvatska vojska je podjelom meÄu braniteljima, umirovljenjima, ukidanjem vojnog roka i sustavnim blaÄenjem bila toliko veÄ naÄeta da je stanje postalo gotovo nepodnoÅ”ljivo.
Slabljenje HV-a i diskreditacija Domovinskog rata bila je sinkronizirana akcija viÅ”e Äimbenika s istim unaprijednim ciljem ruÅ”enja Hrvatske.
11. KonaÄna rasprodaja Hrvatske i zaduživanje
Proces koji je veÄ poÄeo HDZ, osobito u vrijeme bolesti predsjednika TuÄmana, intenziviran je novom vlaÅ”Äu.
Prodaja se banaka osjetno poveÄala upravo dok je TuÄman bio sve bolesniji. U kratko vrijeme MateÅ”ina vlada 33 posto banaka prepuÅ”ta strancima, koji Äe, kad RaÄan doÄe u Banske dvore, imati oko 40 posto banaka. Za godinu dana (za samo godinu dana!) lijevo-liberalna koalicijska vlat prodat Äe strancima 44 posto banaka, a do kraja 2003. godine, to jest do kraja RaÄanove vladavine, 91 posto hrvatskih banaka držat Äe inozemni vlasnici. RaÄanova vlada prodala je i kontrolni paket dionica Plive, veÄinski dio Hrvatskoga telekoma, 25 posto Ine i MOL-u predala veÄinu upravljaÄkih prava u toj strateÅ”koj tvrtki. Spomenimo i prodaju hotela āExcelsiorā, koji je Goran Å trok kupio za samo milijun maraka premda je jedna ugledna tvrtka nudila 30 puta viÅ”e.
Osim toga Hrvatska se 2000. poÄela toliko prekomjerno zaduživati da je dug od 9 milijardi dolara (od kojih je 5 milijardi bilo naslijeÄeno iz jugoslavije) u samo 4 godine poveÄan na Äak 24 milijarde dolara! Proces zaduživanja je pokrenut, prekomjerno zaduživanje i troÅ”enje opteretilo je hrvatskog Äovjeka i privredu, a Hrvatska je poÄela tonuti u beznaÄe i dugove.
BeznaÄe za koje treba nova, domoljubna i odluÄna generacija novih ljudi da Hrvatsku izvede na svjetlo i pravi put, bez onih ljudi koji poput Izraelaca ālutaju pustinjom nakon izlaska iz Egiptaā, tj. Jugoslavije. Samo novi ljudi, bez komunistiÄke osobne i obiteljske hipoteke, jamac su boljeg sutra. (narod.hr)
Zagreb napokon dobiva monumentalni spomenik prvom hrvatskom Predsjedniku
